Podijeliti ću komentar na objavu prijatelja javno. Zbog opake cenzure na Facebooku, ne želim nikoga označiti da ne bude izložen blokadi profila! HRVATSKI USTAVNI PARADOKS kako je nemoguće spojiti ZAVNOH i Domovinski rat a HDZ to i dalje uporno pokušava i tako na taj način sve više iz boce na slobodu pušta komunističko-antifašističkog duha koji uz dozvolu vlasti rapidno jača jugoslavenski" antifašizam" s krvavom petokrakom pored koje smo devedesetih bili pred pokoljem i nestankom.⁉️ Godinama već to pišem i objašnjavam, a veoma je jednostavno, samo uključiti logično razmišljanje i pamćenje! Hrvati su od kada su došli na ove prostore htjeli živjeti u svojoj državi. Srbi su imali svoju državu, pa je izgubili i 500 godina bili turski robovi. Čim su se oslobodili odmah su htjeli biti gospodari nad svim narodima, jer su, sulude li njihove ideje oni imali Dušanovo carstvo i oni su izabrani narod, koji treba vladati ovim prostorima-VELIKA SRBIJA ili danas SRPSKI SVET.‼️ A ustvari istina je samo jedna, htjeli su naše Jadransko more, jer su ih Hrvati pretekli i prvi došli na Jadransku obalu. Dakle obje Jugoslavije bile su Srboslavije, sa glavnim gradom Beogradom i tamnice Hrvatskog naroda. Srbi su Hrvate nemilice ubijali od Odese 1916, na dalje, do Domovinskog rata, da ne nabrajam Kao reakcija na taj njihov četnički teror javio se ustaški pokret i NDH, koja je silom ratnih prilika bila na strani Mussolinija i Hitlera. Srbi su isto tako imali Nedićevu Srbiju pod Njemačkim protektoratom. U Srbiji su imali koncentracione logore, pa čak i kamion Dušegupku ( kamion plinska komora) u kojima su po ulicama Beograda sakupljali ubijali Židove, Rome i ostale političke protivnike. Prvi su u Europi riješili Židovsko pitanje još 1942. A Hrvatima nameću stigmu Jasenovca.⁉️ Ali njihov četnički pokret prešao je na stranu partizana i oni su se izvukli. Hrvati su bili dosljedni, pa ih je pola milijuna pobijeno nakon završetka ratnih operacija. Nakon 2.svjetskog rata opet smo dobili, ovaj puta ne Kraljevinu , nego komunističku Srboslaviju pod parolom "bratstva i jedinstva" sa stalnom stigmatizacijom Hrvati= Ustaše. Četnici su se izvukli, a ustaše ostali zločinci. Raspadom Jugoslavije, Hrvatska je čak, da izbjegne rat bila za labavu konfederaciju, ali Srbi su tu vidjeli šansu da konačno dobiju Veliku Srbiju, na crti Virovitica-Karlovac -Karlobag, dakle Jadransko more. Istru bi dali Italiji , a ono što ostane reliquiae-reliquiarum Hrvatskoj. JNA je bila vojska Jugoslavije, slijednica NOB-a, ZAVNOH-a i AVNOJ-a i Hrvatski narod se predvođen dr. Tuđmanom organizirao, stvorio respektabilnu vojsku i pobijedio JNA i Srbiju. To je temelj sadašnje Hrvatske. Domovinski rat u kojem je konačno nestala Jugoslavija.‼️ Međutim razbolio se dr. Tuđman, razbolio se Šušak. Poraženi jugo-udbaši, kosovci, crni, crveni i zeleni vragovi nisu mirovali. 2000.godine, politički nepismeni Hrvati biraju klauna od Mesića koji im je pričao viceve za Predsjednika i šesto-članu koaliciju jugo-komunista na čelu sa Račanom za Predsjednika Vlade. Počinje DETUĐMANIZACIJA, ustvari, unutarnji državni udar na Hrvatsku, na njene praznike, na njeno znakovlje, na njene temelje, kriminalizacija Domovinskog rata i progon Hrvatskih branitelja, sa tezom da Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu nego na ZANOH-u i AVNOJ-u, u AVNOJ-evskim granicama , a hrvatski branitelji samo su obranili te granice.⁉️ Hrvatski Sabor je Deklaracijom o antifašizmu , jer je EU sa više Deklaracija osudila komunizam kao zločinački režim, a među njima i Deklaracijom 1481/2006, osudio zločine komunizma, ali komuniste preobukao u antifašiste, da ne odgovaraju za komunističke zločine i još je lukavi tadašnji predsjednik Sabora Vladimir Šeks u članku 8. naglasio da" ne izjednačavaju antifašistički pokret s ideologijom komunizma." Dakle zločinci komunisti postali su antifašisti , a hrvatski branitelji obnovitelji NDH. OZAKONJENA POVIJESNA LAŽ , jer su NOB i Jugoslaviju vodili Komunistička partija i njen doživotni predsjednik drug TITO.‼️ I još jedna lukavost tog istog Vladimira ŠEKSA, kao jednog od tvorca Ustava RH, je, da je stavio u Izvorišne osnove, odnosno povijesni slijed hrvatske državnosti ZAVNOH, pa se sada antife hvataju za taj ZAVNOH KAO da je PREKO NJEGA antifašizam ugrađen u Ustav RH. Pričao mi je pok.Nino Mogorović koji je također sudjelovao u pisanju Ustava RH, da su jedva uspjeli staviti onu stavku -"na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi" da anuliraju ZAVNOH. Znači Šeks je Hrvate dva puta prevario u njihovoj državnosti. ZAKLJUČAK je logičan. Hrvatski branitelji u DOMOVINSKOM RATU POBIJEDILI SU JNA, JUGOSLAVIJA JE NESTALA I SAMIM TIME, ZAVNOH, NOB I AVNOJ NE MOGU BITI TEMELJ HRVATSKE. ‼️ POBJEDNIČKA HRVATSKA VOJSKA POSTAVILA JE TEMELJ HRVATSKE U DOMOVINSKOM RATU.‼️ Nikako drugačije ne može biti. JUGOSI su gubitnici. Izgubili su domovinu, pa bi sada od Hrvatske htjeli napraviti CROSLAVIJU. E NEĆE MOĆI ‼️ Još HRVATSKA ni propala dok mi živimo! Još nas ima, još Hrvata! https://www.facebook.com/groups/935228506553115/permalink/25119765991006029/?mibextid=rS40aB7S9Ucbxw6v

OVO JE DIO IZ MEMORANDUMA SANU 2, PA VAS MOLIM DA OBRATITE PAŽNJU SAMO NA PRVE TRI TOČKE I SVE ĆE VAM BITI JASNO. Drugi Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU 2) iz 2012. godine, koji se odnosi na strategiju delovanja Srbije i srpskih zajednica u regionu, ističe ključne tačke u odnosu na Republiku Hrvatsku i Hrvate u Hrvatskoj. Glavne tačke memoranduma u toj borbi su: 1.Umanjivanje odgovornosti Srbije za zločine i sukobe u ratu, uz stavljanje Srbije u ravnopravan položaj sa državama iz okruženja koje su pod optužbama i sudskim procesima. 2.Destabilizacija vlade susednih država, uključujući Hrvatsku, podsticanje unutrašnjeg nezadovoljstva, nereda i slabljenje političkog položaja tih država. 3.Insistiranje na konstitutivnosti Srba u Hrvatskoj i stvaranje jedinstvene srpske zajednice unutar država regiona, sa ciljem očuvanja i jačanja srpskog političkog i društvenog uticaja. 4.Infrastrukturno i ekonomsko uvezivanje Republike Srpske sa Srbijom, što uključuje i podršku politikama koje otežavaju funkcionisanje zajedničkih institucija BiH, što posredno utiče i na odnose u regionu. 5.Politikom Srbije i srpskih zvaničnika se zaobilaze institucije Bosne i Hercegovine, što može biti deo šire strategije prema regionu, uključujući Hrvatsku. 6.Memorandum ističe potrebu da Srbija i srpske zajednice ekonomsku i političku moć koriste kako bi podržale otcjepljenjeRepublike Srpske, što destabilizuje šire region. 7.Naglašava se smanjenje vojne napetosti u vidu izbacivanja nasilja iz dokumenata, ali i spremnost na asimetrične oblike političkog pritiska. Ove tačke ukazuju na strateški pristup SANU usmeren na očuvanje i jačanje srpskih interesa u regionu kroz političku, ekonomsku i propagandnu borbu, uključujući i uticaj unutar Hrvatske i na hrvatski narod, s ciljem destabilizacije i preuređenja postojeće političkerealnosti u skladu sa interesima Srbije i srpske zajednice u Hrvatskoj. #memorandum #srbi #SANU2

Uhićen srpski ratni zločinac Željko Travica 👇📽️ https://virtuala.site/movie/12/Uhi%C4%87en-srpski-ratni-zlo%C4%8Dinac-%C5%BDeljko-Travica

Potvrđena optužnica za ratni zločin protiv Dragutina Ćelapa Županijski sud u Zagrebu potvrdio je optužnicu za ratni zločin protiv civila iz 1991. godine protiv Dragutina Ćelapa (71), nekadašnjeg čelnika SDSS-a u Topuskom, kojeg je policija sredinom prošlog rujna prijavila i za ratni zločin iz 1992. godine. Potvrđena optužnica tereti Ćelapa da je 17. srpnja 1991., zajedno sa sada pokojnim, a tada 32-godišnjim i 39-godišnjim muškarcima, kao pripadnik paravojnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine, došao u mjesto Staro Selo Topusko na području Gvozda i hicima iz vatrenog oružja usmrtio tada 50-godišnjeg muškarca koji je upravljao traktorom koji se potom prevrnuo u kanal, gdje je naknadno pronađen. Ćelap je zbog sumnje u ratni zločin u Starom Selu Topusko uhićen početkom listopada prošle godine, a policija je tom prilikom u njegovoj kući pronašla i oduzela dva pištolja i 600 grama suhe biljne materije nalik na indijsku konoplju. Policijska uprava sisačko-moslavačka prijavila je sredinom rujna ove godine Ćelapa i za ratni zločin iz ožujka 1992. godine. Prema sumnjama policije, Ćelap je kao pripadnik paravojne postrojbe, izviđačko-diverzantskog voda 19. pješadijske brigade TO Vrginmost, u mjestu Koritinja, usmrtio tada 60-godišnjeg civila koji je traktorom na polju obavljao poljoprivredne radove. Osumnjičeni Ćelap je pucao na civila iz vatrenog oružja iz tada privremeno okupiranog područja Republike Hrvatske, s neprijateljskih položaja uz desnu obalu rijeke Kupe u mjestu Banska Selnica. Kršio je pritom pravila međunarodnog prava, prema kojem civilno stanovništvo i građanske osobe uživaju opću zaštitu od opasnosti koje proizlaze iz vojnih operacija i prema kojem niti civilno stanovništvo niti građanske osobe smiju biti predmet napada. Dragutin Ćelap postao je tema u medijima 2019. kada je tadašnji županijski vijećnik i umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan došao do dokumenata iz arhive tzv. RSK, iz kojih se vidi kako je bio snajperist koji je kao pripadnik tzv. SVK dobio pisanu pohvalu od zapovjednika “3. partizanskog bataljona”, u kojoj piše da se “iskazao kao stabilna i hrabra osoba, pri čemu imponira njegova hladnokrvnost i odlučnost”. U dokumentu se navodi da se „posebno istaknuo u 1. i 2. napadu na Topusko kada je odlučnom akcijom jedinice u kojoj se on nalazio u Velikoj Vranovini likvidirano oko 30 pripadnika MUP-a i ZNG-i te po oslobađanju Lasinje likvidirao tri neprijateljska vojnika. https://www.sisak.info/2025/11/12/potvrdena-optuznica-za-ratni-zlocin-protiv-dragutina-celapa #RatniZlocin #presuda #optuzba #DragutinCelap

PRONAĐENI POSMRTNI OSTACI HEROJA HOS-a JEAN-MICHELA NICOLIERA Na Ovčari kod Vukovara 25. rujna provedena je posljednja ekshumacija posmrtnih ostataka u blizini Spomen-doma, pri čemu su pronađena tri tijela muškaraca mlađe životne dobi. Prema prvim informacijama, riječ je o posmrtnim ostacima trojice vukovarskih branitelja – francuskog dragovoljca Jeana-Michela Nicoliera, zapovjednika Damjana Samardžića i njegova posinka Zorislava Gašpara-Gaše. Jean-Michel Nicolier, rođen 1. srpnja 1966. u francuskom Vesoulu, u srpnju 1991. godine, unatoč molbama svoje majke, odlučio je doći u Hrvatsku i pridružiti se obrani zemlje. Najprije se priključio Hrvatskim obrambenim snagama kod Karlovca, a potom s dragovoljcima HOS-a otišao u Vukovar, gdje je sudjelovao u obrani grada od velikosrpske agresije. Na vukovarskom Sajmištu ranjen je 9. studenoga 1991., a nakon pada grada, 18. studenoga, odveden je iz bolnice na Ovčaru. Tamo je, prema svjedočenju preživjelog Dragutina Berghofera, brutalno mučen i premlaćivan prije nego što je polumrtav izvučen iz hangara i pogubljen u noći na 21. studenoga. U trenutku smrti imao je samo 48 kilograma. Prema pisanju tjednika Express, Udruga “Dr. Ante Starčević” iz Tovarnika godinama je tvrdila da je Nicoliera ubio Spasoje Petković, zvani Štuka, koji mu je, nakon što ga je izveo iz hangara, ispalio metak u potiljak i iz džepa uzeo 20 francuskih franaka. Kako je Večernji list pisao, Petković je kasnije dobio status zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu, gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca i priznao niz ubojstava, uključujući i ono nad francuskim dragovoljcem. U svom iskazu detaljno je opisao kako su zarobljeni Hrvati autobusima dovoženi pred hangare na Ovčari, gdje su ih tukli u špaliru i potom, pred iskopanom rupom, strijeljali. Među 260 ubijenih bio je i Jean-Michel Nicolier, čiji posmrtni ostaci do danas nisu bili pronađeni – sve do ove posljednje ekshumacije. Usprkos priznanju, zahvaljujući statusu pokajnika, Petković Štuka nikada nije kazneno odgovarao za svoje zločine. Jean-Michel je nekoliko dana prije smrti dao izjavu za francusku televiziju, koja je postala simbol njegove žrtve: „Više puta su mi predložili da odem, ali ja sam ostao. Došao sam kao dragovoljac. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu.” Njegova majka Lyliane Fournier godinama je tragala za njegovim posmrtnim ostacima, a svome sinu posvetila je potresno pismo u kojem je napisala: „Dio mog bića otišao je s tobom. Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da.” Za svoju hrabrost i žrtvu, Jean-Michel Nicolier posthumno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog, koji je u ime Republike Hrvatske primila njegova majka. Pronalaskom njegovih ostataka zatvoren je jedno od najpotresnijih poglavlja vukovarske tragedije. Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac koji je umro kao Hrvat, ostat će vječni simbol ljudske hrabrosti, časti i žrtve za slobodu. Uživaj u nebu, veliki čovječe. Počivaj u miru, vitezu Hrvatske.

Pala zločinačka ekipa Uskok je, nakon provedene istrage, podigao optužnicu protiv petorice osumnjičenih, među kojima je i MUP-ov informatičar Damir Osterman, zbog sumnji u odavanje tajnih podataka i namještanje natječaja za nabavku informatičke opreme. Pored Ostermana optužnicom su obuhvaćeni bivši pripadnik nekadašnje Protuobavještajne agencije (POA) Mario Frlan, Dinko Palac te privatni istražitelj i predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske Siniša Patačko. Osterman je od veljače 2019. do lipnja 2022. godine neovlašteno pristupao policijskim bazama podataka na zahtjev drugih okrivljenika. Time im je omogućio informacije o osobama protiv kojih se vode kriminalistička istraživanja, primjenjuju posebne dokazne radnje ili traže izlisti telekomunikacijskog prometa, čime je osujećivao policijske postupke i omogućavao osobama da izbjegnu istrage ili saznaju njihov tijek. Optužnica tereti Ostermana i za dogovor s vlasnikom optužene tvrtke Sinišom Patačkom oko namještanja javne nabave informatičke opreme. Osterman je kao voditelj projekta navodno prilagodio tehničke specifikacije i vrijednost nabave, omogućivši da Patačkova tvrtka bude jedini ponuditelj. Posao vrijedan preko 130.000 eura tako je dodijeljen toj tvrtki preko koje je potom, prema tvrdnjama tužiteljstva, isplaćeno preko 26.000 eura na račun tvrtke u kojoj je Osterman bio stvarni voditelj poslovanja te još gotovo 28.000 eura tvrtki u kojoj je Frlan bio odgovorna osoba. Optuženoj tvrtki navodno je pribavljena korist od preko 67.000 eura pri čemu je proračun Europske unije oštećen za gotovo 63.000 eura, a hrvatski državni proračun za više od 4000 eura, izvijestio je Uskok. #uskok #osumnjiceni #MUP #tvrtka #osterman #POA https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/uskok-podigao-otpuznisu-protiv-bivseg-sluzbenika-u-mup-u---935502.html

80. OBLJETNICA STRADANJA STANOVNIKA ZRINA Na blagdan Male gospe 9. i 10. rujna 1943. g. Hrvati su protjerani iz svojih domova i sela. Partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili su gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin. Nakon Drugoga svjetskog rata djeca nisu o tome učila u školama, nije se raspravljalo unutar povijesnih istraživanja, a ni danas se istina o tome ne uspijeva probiti na pravi način u hrvatsku javnost. U Zrinu je ubijena 291. osoba, a preživjelo je svega 16 muškaraca starijih od 18 godina. #partizani #zlocini

“Da 91g. nismo išli Hrvate napadati tenkovima, ne bi 95g. bežali na traktorima. …Dragi moji Srbi, rat nije počeo 05.08.1995 nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA proterali 550 000 Hrvata i srušili 1436 sakralnih katoličkih objekata, ni jedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 91g. do 95g. smo svakodnevno bombardovali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, proterali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku… Ove slike proteranih Srba su tužne i bolne, ali prstom treba uperiti u drugom pravcu. Šta bi ste rekli o Nemcima kada bi gledali slike i snimke njihovih izbeglica posle WWII, šta bi ste rekli kada bi oni krivili druge za svoju tragediju?! Rekli bi ste: “NE sami ste krivi, podržavali ste Hitlera i radili zločine, zato su Vam se desile izbeglice…” Isto kao i nama 95te. 98% Srba je podržavalo Miloševića.🖕 Shvatate li razmere nenormalne politike Beograda iz 90-ih? Znate li da dokle god mi sami ne osudimo naše zlotvore i zabranimo im bavljenje politikom, javno istupanje i bavljenje državnim funkcijama, od srbije nikada ništa neće biti. Nema, to nije popularno, to je obavezno... Da Srbija ima državnike i političare sa vizijom ne bi na skupovima povodom “Oluje” prognanom i unesrećenom narodu pričali laži i zablude, već bi rekli surovu istinu: “Politika srpskog nacionalizma Vas je dovela tu gde jeste. Prevareni ste. Poraženi ste…” Srbija se nije suočila sa bliskom prošlošću ni po jednom pitanju. Srbija nije naučila ništa ni iz jednog svog poraza. Srbija nije razumela ni svoje ni tuđe rane. Srbija luta, boji se da se suoči sa realnošću i dalje živi u mržnji. I dan danas gradimo zidove umesto mostove. Hrvatska je nudila Z4 plan! Zašto ste to odbili? Pitajte svoje roditelje, možda znaju nešto o tome … A ovaj vam je sada na vlasti pa vi gledajte gde je problem. https://youtu.be/vu5qvsloewU “Oluje” nikada ne bi bilo, i sve izbeglice bi živele i dalje na svojim imanjima u Hrvatskoj, da ih nisu "oslobađali" Milošević, Šešelj i Vučić, sa granicom Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Snimano filmove “Dara iz Jasenovca”… “Oluja”… Nisam gledao ta sranja, pa da pitam … Da li je u početku filma “Oluja” prikazan Vučić dok drži miting u Glini i govori Srbima kako ne treba da prihvate plan Z4? Da li je prikazana srpska policija koja po naređenju srpskih vlasti brani nesrećnom narodu da uđe u Srbiju? Ko glumi one što naplaćuju izbeglicama vodu pored puta? Ko glumi pokojnog Babića kako pred Haškim tribunalom priznaje krivicu i traži oprost od Hrvatskog naroda, ima li te uloge u filmu? Nije prošlo sto, nego 30 godina. Ima nas mlađih, živih i ne sasvim senilnih koji se sećamo kako ste te izbeglice dočekali, kako ste im naplaćivali vodu, kako ste mlađe izdvajali i gurali ih nazad u sukob.... Dokle god je među ovim narodom masa prevrtljivih govan@ koja bi za siću prodala i rođeno dete, čemu smo svedoci godinama, “sendvičari”, “botovi”… dotle od Srbije nema ništa. Današnja srpska politika je ista kao 90tih, ratohuškačka, i danas još očevi planiraju “dogodine u Kninu”, “dogodine u Prizrenu”, “kad se srpska vojska na Kosovo vrati”… a onda kukate kada deca “ni kriva ni dužna” voze traktore put Bestragije, gde im naplaćujete i vodu. Umesto što svoju rođenu decu trujete pričama o nekavim herojima, legendama, srpskom svetu…bolje bi bilo da im govorite o tome da u Evropi već skoro 30 godina ne postoje granice i da se ljudi tamo dele uglavnom na dobre i loše a nikako po nacionalnoj, verskoj ili rasnoj osnovi.“ piše: Veljko Mladenović

"OLUJA" Operacija Oluja (4. – 7. kolovoza 1995.) jedna je od najvažnijih i najkontroverznijih vojnih operacija u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Bila je ključna u završnici Domovinskog rata i omogućila Hrvatskoj da ponovno uspostavi suverenitet nad velikim dijelom teritorija koji je bio pod kontrolom srpskih pobunjenika još od 1991. Od 4. do 7. kolovoza 1995. 📍 Gdje? Glavnina operacije bila je usmjerena na Krajinu, osobito područje oko Knina, koje je bio „glavni grad“ samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK). Uključivala je i operacije u Lici, Banovini, Kordunu te dijelovima sjeverne Dalmacije. 🎯 Cilj operacije: Povratiti teritorij pod kontrolom RSK, koji je bio pod okupacijom od 1991. Uspostaviti ustavnopravni poredak RH na cijelom teritoriju. 🪖 Tijek i rezultat operacije U operaciji je sudjelovalo oko 130.000 pripadnika HV-a i MUP-a, a protiv njih je bilo raspoređeno oko 30.000 vojnika RSK. Knin je oslobođen već 5. kolovoza – taj dan se danas obilježava kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Operacija je završena u roku od 85 sati, s odlučujućom hrvatskom pobjedom. Nakon Oluje, Hrvatska je ponovno uspostavila kontrolu nad oko 10.400 km² ili 18,4% teritorija države. 🔄 Posljedice: 🟢 Pozitivne: De facto okončanje rata u Hrvatskoj. Omogućeno mirovno rješenje i za Bosnu i Hercegovinu – ubrzalo put prema Daytonskom sporazumu. Ojačana međunarodna pozicija Hrvatske. 🔴 Negativne i kontroverze: Masovno izbjeglištvo srpskog stanovništva – između 150.000 i 200.000 Srba je napustilo Hrvatsku (dobrovoljno ili iz straha). Bilo je pojedinačnih zločina nad civilima, pljačke i paleži, koje su osudili hrvatski državni vrh i međunarodna zajednica. U Haagu su zbog navodnog "zajedničkog zločinačkog pothvata" optuženi generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, no oslobođeni su 2012. godine nakon žalbenog postupka – presuda je potvrdila legitimnost Oluje kao vojne operacije. 🇭🇷 Današnji značaj: Oluja je i dalje važan simbol hrvatske slobode i neovisnosti. Danas se slavi kao državni praznik – 5. kolovoza u Kninu se tradicionalno održava središnja svečanost. ⚖️ Politička pozadina i kontekst 1. Međunarodna situacija prije Oluje: Godine 1995. međunarodna zajednica bila je sve manje tolerantna prema statusu quo u bivšoj Jugoslaviji, posebno nakon masakra u Srebrenici (srpanj 1995.). Hrvatska je imala političku podršku SAD-a, osobito kroz vojni program obuke i savjetovanja "MPRI". Postojao je neslužbeni pristanak međunarodne zajednice da Hrvatska vojno riješi pitanje RSK, uz uvjet ograničenog trajanja i što manje civilnih žrtava. 2. Uloga hrvatskog vodstva: Predsjednik Franjo Tuđman i vrh HV-a planirali su operaciju kao završni čin za oslobađanje teritorija, uz diplomatski pritisak da se izbjegne dugotrajni rat. Paralelno se pokušavalo pregovarati (npr. Plan Z-4, koji su Srbi odbacili), ali bez rezultata. 🧠 Vojna taktika i izvedba 1. Ključne snage: HV (Hrvatska vojska) i specijalne jedinice MUP-a – oko 130.000 ljudi. Komandanti: Ante Gotovina (Južno bojište), Ivan Čermak, Mladen Markač, Petar Stipetić, itd. 2. Glavne bojišnice: Napad iz više pravaca: Lika, Kordun, Banovina, sjeverna Dalmacija. Glavni cilj: okružiti i slomiti obranu oko Knina, a zatim osloboditi ostale dijelove. 3. Brzina i učinkovitost: Operacija je trajala samo četiri dana – što je iznenadilo i protivničku stranu i međunarodne promatrače. Koristila se taktika iznenadnog masovnog udara, koordiniranog napada iz više smjerova, čime je RSK brzo slomljena. 🧭 Uloga stranih sila i reakcije 🔹 SAD: Iako nisu izravno sudjelovali, Amerikanci su kroz MPRI savjetovali Hrvatsku o modernizaciji oružanih snaga. Neizravna podrška SAD-a uoči i nakon Oluje. 🔹 UN i EU: U početku zabrinuti zbog izbjegličke krize i izvješća o zločinima. No kasnije su prihvatili operaciju kao čin legalne reintegracije teritorija. 🔹 Srbija: Milošević se distancirao od Knina, svjestan da bi izravan rat s Hrvatskom doveo do daljnjih sankcija i moguće intervencije NATO-a. 🔥 Posljedice za BiH i kraj rata Oluja je slomila RSK, ali i omogućila vojnu ofenzivu u Bosni, tzv. Maestral i Južni potez, u suradnji s Armijom BiH. To je dovelo do sloma bosanskih Srba i natjeralo ih za pregovarački stol. Daytonski sporazum (studeni-prosinac 1995.) formalno je završio rat u BiH. 🚨 Kontroverze i zločini Nakon vojne pobjede, došlo je do paleža sela, ubojstava civila i staraca, pljački – osobito na Kordunu i Banovini. Hrvatska država nije naredila te zločine, ali ih nije odmah efikasno spriječila. Gotovina i Markač su optuženi u Haagu, ali oslobođeni jer nije dokazana zapovjedna odgovornost. 📆 Današnje obilježavanje kolovoza je državni praznik: ➤ Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ➤ Dan hrvatskih branitelja Glavna proslava održava se svake godine u Kninu uz vojnu paradu, polaganje vijenaca, mise i nastupe.

Nakon pisanja portala Direktno DORH pokrenuo postupak protiv majora JNA Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) pokrenulo je postupak protiv majora JNA i oficira pobunjeničke srpske vojske u Domovinskom ratu. U pitanju je major Bauk kojeg se sumnjiči za moguće počinjenje ratnih zločina i saznanja o počiniteljima istih. On je nekoliko dana uoči vojno-redarstvene akcije Oluja prijetio Hrvatima čak i u TV izjavama. Sada navodno živi u Hrvatskoj, na području Gračaca pod imenom Rade Drezgić. Također, navodno prima i hrvatsku mirovinu, a navodno na njegov račun sjedaju i proračunski poticaji za njegov OPG. Kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu ranije je podnio nezavisni zastupnik skupštine Zadarske županije Mate Lukić, a o majoru Bauku nakon prijave je pisao i portal Direktno. Izbrisao sporne fotografije "Majore, dalje će institucije RH odraditi svoje. Ne znam jesu te odveli, ali ako nisu brzo će. Ispričaj sve što znaš. Olakšaj si savjest", napisao je Lukić na svom Facebook profilu nakon što je DORH pokrenuo istragu. Major Rade Drezgić, prema dostupnim podacima, se tako i zvao i ranije, a iz nekog čudnog razloga za TV se predstavljao "majorom Baukom". Prema dokumentima zarobljenima nakon Oluje Drezgić je od svibnja do kolovoza 1995. bio zapovjednik 2. pješačke brigade u Kistanjama 7. sjevernodalmatinskog korpusa vojske tzv. RSK. Uoči Oluje prijetio je Hrvatima i priviđale su mu se ustaše: Sada živi u Hrvatskoj pod drugim imenom i prijavljen je DORH-u. 🔗👇 https://direktno.hr/direkt/uoci-oluje-prijetio-je-hrvatima-i-prividale-su-mu-se-ustase-sada-zivi-u-hrvatskoj-pod-drugim-imenom-i-prijavljen-je-dorh-u-376707/ Podsjetimo, nakon što je dobio upit portala Direktno Drezgić je neke od fotografija uslikane tijekom Domovinskog rata na kojima nosi odore pobunjeničkih postrojbi izbrisao sa svog Facebook profila. Opširnije 👇 https://direktno.hr/direkt/nakon-pisanja-portala-direktno-dorh-pokrenuo-postupak-protiv-majora-jna-ispricaj-sve-sto-znas-377135/

Tomašević i Pusić prijavljeni DORH-u zbog veličanja totalitarnog režima Mario Perković, mladi politički aktivist, prijavio je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH) gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, predsjednika „Antifašističke lige Republike Hrvatske“ Zorana Pusića i ostale zbog javnog veličanja komunističkog totalitarnog režima, povijesnog revizionizma i vrijeđanja dostojanstva žrtava tog režima, koje se dogodilo na obilježavanju Dana antifašističke borbe 22. lipnja 2025. u Zagrebu. „U prijavi sam naveo konkretna imena (gradonačelnik Tomislav Tomašević, Zoran Pusić i drugi sudionici) te detaljno obrazložio kako su njihove izjave, kojima hvale maršala Tita i žele vraćanje njegova imena na gradski trg, zapravo oblik javnog veličanja zločinačkog režima i relativizacije masovnih ubojstava i represije. Ovakvi nastupi vrijeđaju uspomenu na žrtve komunističkog režima i stvaraju nove podjele u društvu, čime se narušava javni red i mir te krše zakoni RH i europske vrijednosti“, izjavio je Perković. Perković: Jednakost svih totalitarnih režima pred zakonom Posebno je naglasio da ako u Hrvatskoj vrijedi zabrana i kažnjavanje ustaškog znakovlja i pozdrava, onda jednako tako mora postojati i zabrana veličanja komunističkog režima, njegova znakovlja i pozdrava – u skladu s principom jednakosti pred zakonom i rezolucijama Europskog parlamenta koje osuđuju sve totalitarizme. „Smisao mog obraćanja medijima je potaknuti javnu raspravu, informirati građane i zatražiti odgovornost javnih dužnosnika koji svojim istupima ignoriraju žrtve totalitarizma“, zaključio je Perković. U prijavi, Perković se pozvao na: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 114/22), članak 5.a, koji zabranjuje javno veličanje totalitarnih režima na način koji vrijeđa dostojanstvo žrtava i potiče netrpeljivost; Kazneni zakon RH (NN 125/11), članak 325, koji predviđa kazne za javno veličanje zločinačkog režima i negiranje njegovih zločina; Rezoluciju Europskog parlamenta 1481 koja govori o osudi svih totalitarnih režima; Deklaraciju o europskoj savjesti i totalitarizmu; Europsku konvenciju o ljudskim pravima; te Ustav Republike Hrvatske koji jamči poštivanje ljudskih prava i zabranjuje promicanje ideologija protivnih temeljnim vrijednostima pravne države. Podsjećamo, svake godine u organizaciji vlasti Možemo, Tomaševića i „antifašističkih“ udruga organizira se obilježavanje Dana antifašističke borbe koji je obilježen komunističkim simbolima, parolama i glorifikacijom jugoslavenskog komunističkog režima i njegovog nositelja – ratnog zločinca i diktatora Josipa Broza Tita. Prilikom manifestacije, pjevaju se partizanske pjesme i vijore jugoslavenske i sovjetske zastave. Mladi aktivist Perković ima 27 godina i dolazi iz Hrvatske. Aktivno sudjeluje u raznim društveno korisnim inicijativama, a posebno je ponosan na sudjelovanje u pokretanju inicijative za obnovu Imunološkog zavoda. “Cilj nam je bio osigurati što bržu izgradnju novog pogona kako bi Hrvatska imala samodostatnost u proizvodnji bioloških lijekova i zaštiti zdravlja svojih građana”, rekao je za Narod.hr. Član je Vijeća Hrvatske gospodarske komore, gdje se zalaže za poticanje domaćeg poduzetništva i održivog razvoja. ” ”Osim toga, koliko mi je u moći, nastojim pomagati hrvatskim braniteljima i onima kojima je pomoć trenutačno najpotrebnija”, kazao je. Angažirao se i politički te pritom pretrpio nasilje. Naime, kao nezavisni kandidat napadnut je u Zagrebu prije predaje potpisa građana koji su mu dali potporu da izađe na izbore. Trebao je biti nezavisni kandidat za Sabor za IX. izbornu jedinicu, no kada su fizički nasrnuli na Perkovića u ulici Ružmarinka i ukrali su mu i dokumente potrebne za prijavu. https://narod.hr/hrvatska/kriptokomunisticka-proslava-u-centru-zagreba-pod-pokroviteljstvom-grada-tomasevic-i-pupovac-festali-uz-srp-cekic-i-zvijezdu-petokraku

Dana 8. lipnja godine navršila se tužna, ovaj put tridesetdruga obljetnica jednog od najtežih stradanja travničkih Hrvata. Na taj dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima počeo je masovni napad tzv. Armije R BiH iz više pravaca na istočni i sjeveroistočni dio općine Travnik na ona naseljena mjesta u kojima su živjeli Hrvati, te iz pravca Travnika prema Donjem i Gornjem Putićevu. Napad je počeo u 4,30 sati iz pravca Zenice na Ovnak, Grahovčiće, Čukle, Orašac, Rudnik Bila, dok je drugi pravac napada bio usmjeren iz rejona Mehurića prema Podstinju, Gornjim Maljinama, Radonjićima, Bukovici i Gučoj Gori.Iz pravca Travnika također je napad išao u pravcu Gornjeg i Donjeg Putićeva. Dakle napad je bio usmjeren na prostor tri katoličke župe i to Brajkovića, Guče Gore i preostalog dijela župe Dolac na kojima Hrvati stoljećima žive s ciljem njihova protjerivanja s preostalog dijela općine Travnik sa kog još nisu do tada protjerani. Do toga dana, Hrvati su počev od 04. lipnja, već protjerani sa zapadnog dijela općine i to sa čitavog prostora od samog grada Travnika do Turbeta s obje strane rijeke Lašve, ali isto tako i sa Vilenice, Gornjeg Dolca, Grahovika, Polja Slavka Gavrančića i Dolca na Lašvi te dijela Gornjeg i dijela Donjeg Putićeva. Hrvati su još ranije, 24.04.1993.g. protjerani iz Miletića nakon zločina koje su počinili pripadnici te tzv. Armije u tom selu kao i Podova.To je bio dan kada su se pored protjerivanja, dogodili i najteži zločini prema civilnom stanovništvu i zarobljenicima. Toga dana ubijeno je više od 137 Hrvata, vojnika i civila. Sve to u samo jednom danu. Samo na Bikošima je tada strijeljano 36 zarobljenika i civila, neki ni do danas nisu pronađeni. Bio bi dugačak spisak nabrajati sve žrtve, ali ne može se ne spomenuti ubojstvo oca i tri sina u obitelji Lauš iz Čukala, trojice braće Balta iz Podstinja, malodobnog Sreće Marjanovića ili ranjenog Pere Matkovića kojima su odsječene glave ili sa kućom spaljene starice Mare Gazibarić u Čuklama. Sve su to zločini koje zdrav razum ne može shvatiti. U ime koga ili u ime čega su činjeni? Danas, dvadesetšest godina poslije kada se analizira to vrijeme,događanja i posljedice tih događanja, vidljivo je da se radilo o dobro planiranoj i duže vrijeme pripremanoj vojnoj akciji na protjerivanju stanovništva hrvatske nacionalnosti sa prostora na kojima stoljećima žive. Nakon dvadesetsedam godina vidljivo je da su se u dobrom dijelu ostvarile namjere onih koji su činili ta zlodjela. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja navedenih prostora od hrvatskog življa. Posljedice su itekako vidlijve. Ljudskih stradanja kao i uništavanja cjelokupne imovine Hrvata i njihovih domova imao je za posljedicu da je povratak na navedene prostore ostvaren u zanemarivom broju.Tako danas ima sela u kojima više ne živi niti jedan Hrvat kao npr. Bikoši, Orašac, Mišonica, Miletići, Šarići-Kosovo, ili Podovi, Čukle, Rudnik-Bila te još neka mjesta sa zanemarivim brojem povratnika, dok se u ostala naselja nije vratio ni približan broj ranijeg stanovništva. Ovim navedenim stradanjima prethodili su zločini koji su se do tada već desili nad Hrvatima u travničkoj općini. Oni su samo bili nagovještaj onoga što će se desiti 08.lipnja 1993. godine. Crodex.net