Izraelske kritike prema turskoj nisu slučajne
Benjamin Netanyahu ovih dana nema drugu temu osim napada na Tursku.
Izašao je s izravnim napadima na Recepa Tayyipa Erdoğana optužujući ga za odnose s Iranom i šire regionalne poteze.
Zatim su se uključili i drugi izraelski dužnosnici, dodatno pojačavajući retoriku.
Što to znači?
Ne govorimo o običnoj razmjeni izjava.
Ovo je jasan pokušaj da se promijeni percepcija Turske unutar Izraela, ali i prema Europi i SAD-u.
To potvrđuje da je Turska sada službeno ušla u izraelske strateške kalkulacije.
Netanyahu je vjerojatno očekivao da će njegove izjave stvoriti pritisak unutar Turske.
Ali dogodilo se suprotno.
Opozicija i vlast su jednako reagirale:
– Kemal Kılıçdaroğlu odbacio je svako vanjsko uplitanje
– Ekrem İmamoğlu oštro je kritizirao izraelske poteze
Devlet Bahçeli ide korak dalje u političkom tonu traži hitan prekid napada na Libanon i otvoreno optužuje Izrael da stoji iza destabilizacije cijele regije.
To znači da ovo više nije sukob vlasti i opozicije.
Ovo postaje pitanje države sa svim njezinim komponentama.
Zašto Izrael uopće napada Tursku?
Jer se nalazi pod pritiskom i traži novi okvir sukoba.
U tom kontekstu, Turska se pokušava prikazati kao nova prijetnja.
To nije slučajno nego dio šire strategije.
Ali problem s tom strategijom je očit:
Turska nije Iran.
Ima odnose s Europom, ulogu u NATO-u i fleksibilniju regionalnu politiku.
Zbog toga ju je teže izolirati.
Zato vidimo medijske kampanje, pripisane izjave i kontinuirane pokušaje diskreditacije.
U međuvremenu, što radi Turska?
Ankara ne odgovara samo riječima.
Prati poteze, priprema scenarije i podiže spremnost.
Hakan Fidan jasno je poručio:
činjenica da Izrael trenutno ne djeluje prema Siriji ne znači da to neće učiniti kasnije.
To znači da se Turska priprema za sljedeću fazu.
Istovremeno, društvenim mrežama kruži govor Erdogana:
“smrt s čašću bolja je od života bez dostojanstva.”
Što to znači?
Erdoğan ovdje ne govori o interesima ni ravnoteži nego postavlja dostojanstvo kao crvenu liniju.
To znači:
Turska ne vidi sebe kao aktera koji će pristati na pritisak.
Zatim dodaje:
“nijedna sila ne može prijetiti Turskoj… ne tumačite našu smirenost kao slabost…”
To dodatno potvrđuje:
trenutni mir nije znak slabosti.
Zašto baš sada?
Jer regija ulazi u fazu otvorenog sukoba, kompleksnih pregovora i redefiniranja odnosa snaga.
U tom trenutku Turska poručuje:
nije na margini.
Ali postoji i dublja dimenzija.
Ovo nije prijetnja ratom.
Ovo je podizanje cijene pritiska.
Jer kada država kaže da neće popustiti ni uz veći trošak šalje jasnu poruku.
Što to znači za sljedeću fazu?
– čvršći stavovi
– veća sigurnost u donošenju odluka
– spremnost na eskalaciju ako bude potrebno
Zato…
ono što je Erdoğan rekao nije samo izjava.
To je poruka faze u kojoj se regija nalazi.
https://www.facebook.com/share/1JtR2kkCwf/
Izraelske kritike prema turskoj nisu slučajneBenjamin Netanyahu ovih dana nema drugu temu osim napada na Tursku.Izašao je s izravnim napadima na Recepa Tayyipa Erdoğana optužujući ga za odnose s Iranom i šire regionalne poteze.Zatim su se uključili i drugi izraelski dužnosnici, dodatno pojačavajući retoriku.Što to znači?Ne govorimo o običnoj razmjeni izjava.Ovo je jasan pokušaj da se promijeni percepcija Turske unutar Izraela, ali i prema Europi i SAD-u.To potvrđuje da je Turska sada službeno ušla u izraelske strateške kalkulacije.Netanyahu je vjerojatno očekivao da će njegove izjave stvoriti pritisak unutar Turske.Ali dogodilo se suprotno.Opozicija i vlast su jednako reagirale:– Kemal Kılıçdaroğlu odbacio je svako vanjsko uplitanje– Ekrem İmamoğlu oštro je kritizirao izraelske potezeDevlet Bahçeli ide korak dalje u političkom tonu traži hitan prekid napada na Libanon i otvoreno optužuje Izrael da stoji iza destabilizacije cijele regije. To znači da ovo više nije sukob vlasti i opozicije.Ovo postaje pitanje države sa svim njezinim komponentama.Zašto Izrael uopće napada Tursku?Jer se nalazi pod pritiskom i traži novi okvir sukoba.U tom kontekstu, Turska se pokušava prikazati kao nova prijetnja.To nije slučajno nego dio šire strategije.Ali problem s tom strategijom je očit:Turska nije Iran.Ima odnose s Europom, ulogu u NATO-u i fleksibilniju regionalnu politiku.Zbog toga ju je teže izolirati.Zato vidimo medijske kampanje, pripisane izjave i kontinuirane pokušaje diskreditacije.U međuvremenu, što radi Turska?Ankara ne odgovara samo riječima.Prati poteze, priprema scenarije i podiže spremnost.Hakan Fidan jasno je poručio:činjenica da Izrael trenutno ne djeluje prema Siriji ne znači da to neće učiniti kasnije.To znači da se Turska priprema za sljedeću fazu.Istovremeno, društvenim mrežama kruži govor Erdogana:“smrt s čašću bolja je od života bez dostojanstva.”Što to znači?Erdoğan ovdje ne govori o interesima ni ravnoteži nego postavlja dostojanstvo kao crvenu liniju.To znači:Turska ne vidi sebe kao aktera koji će pristati na pritisak.Zatim dodaje:“nijedna sila ne može prijetiti Turskoj… ne tumačite našu smirenost kao slabost…”To dodatno potvrđuje:trenutni mir nije znak slabosti.Zašto baš sada?Jer regija ulazi u fazu otvorenog sukoba, kompleksnih pregovora i redefiniranja odnosa snaga.U tom trenutku Turska poručuje:nije na margini.Ali postoji i dublja dimenzija.Ovo nije prijetnja ratom.Ovo je podizanje cijene pritiska.Jer kada država kaže da neće popustiti ni uz veći trošak šalje jasnu poruku.Što to znači za sljedeću fazu?– čvršći stavovi– veća sigurnost u donošenju odluka– spremnost na eskalaciju ako bude potrebnoZato…ono što je Erdoğan rekao nije samo izjava.To je poruka faze u kojoj se regija nalazi.https://www.facebook.com/share/1JtR2kkCwf/
Sobre
Termos
Privacidade
Advertisment
DMCA
Gmaps
Rewards
Refunds
Developers
