"Nemoj po mome putu bacati trnje, možda ćeš jednoga dana biti u potrebi da mi dođeš, a bit ćeš bos."

Nemojte ljude svoditi na njihove najgore životne trenutke.
Nemojte im zauvijek lijepiti etiketu zbog krivih životnih odluka ili posrtaja.
Nitko ne griješi zato što želi biti loš. Ljudi griješe jer bol postaje prejaka i ponekad nemaju nikoga tko bi ih držao dok se ruše.
Ne gledajte tko su bili.
Gledajte tko su postali.
Gledajte ruke koje su se tresle dok su se dizali s dna.
Gledajte srce koje je preživjelo ono o čemu se ne govori.
Gledajte snagu onih koji su se promijenili bez aplauza, bez publike, u tišini, sami sa sobom.
Čovjek nije njegova prošlost.
Nije njegova sramota.
Nije greška koja mu je obilježila život.
Čovjek je odluka da danas bude bolji nego jučer, iako nosi teret koji drugi nikad neće razumjeti.
Najlakše je suditi.
Najteže je razumjeti.
A najveća ljudskost je pružiti ruku onome tko se već sam naučio hodati po krhotinama.
Jer ako danas bira dobro, onda je zaslužio da ga gledaš kao čovjeka.
Ne kroz ranu, nego kroz snagu koja je iz nje izrasla.
Ako je danas bolji, onda ga nemoj vračati na ono što je bio, već mu pomozi da postane još bolji.
(Nepoznat autor)