Search

Pala optužnica protiv policajaca iz Siska: USKOK ih godinama gonio jer su pucali za dilerima Teretilo ih se da su u studenome 2023. u Mošćenici bez razloga pucali za automobilom dilera koji su bježali s 23 kilograma trave, a potom lažirali izvješća i izmislili da ih je vozač pokušao pregaziti. Visoki kazneni sud pravomoćno je odbacio optužnicu USKOK-a i obustavio postupak protiv petorice sisačkih policajaca i njihovih rukovoditelja. Teretilo ih se da su u studenome 2023. u Mošćenici bez razloga pucali za automobilom dilera koji su bježali s 23 kilograma trave, a potom lažirali izvješća i izmislili da ih je vozač pokušao pregaziti, piše Index.hr. USKOK je tvrdio da su dvojica policajaca izmislila pokušaj ubojstva kako bi opravdala ispaljivanje devet hitaca, dok su trojicu njihovih šefova optužili da su vidjeli snimke nadzornih kamera, shvatili da ih diler nije pokušao pregaziti i svejedno zataškali slučaj. Nakon što je postupak obustavljen, oglasili su se Strukovna udruga kriminalista, Nacionalni sindikat policije i Sindikat kriminalističke policije koji su u zajedničkom priopćenju naveli kako je sud utvrdio da se cijela optužnica raspala jer je počivala na dva potpuno suprotna stručna mišljenja, onom tima iz Ravnateljstva policije i onom iz sisačke policijske uprave. Zbog tih kontradiktornih stavova sud je zaključio da osuđujuća presuda uopće ne bi bila moguća te da ni kod jednog policajca nije postojala svjesna namjera za zlouporabu položaja. Istaknuli su i kako je sud pritom srušio tvrdnju USKOK-a da je jedino mjerodavno mišljenje tima glavnog ravnatelja policije, a da ocjena sisačkog načelnika o zakonitosti pucanja nema nikakvu težinu. Policijska udruženja naglašavaju kako je sud upozorio da bi takvo tumačenje sisačke policajce stavilo u neravnopravan položaj u odnosu na sve ostale policajce u zemlji, kojima zakonitost upotrebe oružja redovito ocjenjuje upravo njihov načelnik uprave.

Češka je službeno izjednačila komunističku propagandu s nacističkom! 🇨🇿⚖️🔴🚫 Predsjednik Petr Pavel potpisao je amandman na Kazneni zakon (članak 403.) kojim je javno širenje, podržavanje ili promoviranje komunističke ideologije postalo kazneno djelo. Zakon je službeno stupio na snagu 1. siječnja 2026. godine. Što točno donosi ovaj zakon? • Zatvorske kazne: Za pojedince koji osnivaju, podupiru ili promoviraju pokrete koji dokazano teže suzbijanju ljudskih prava i sloboda ili potiču mržnju na klasnoj, rasnoj, nacionalnoj ili vjerskoj osnovi, propisana je kazna zatvora od 1 do 5 godina. • Strože kazne za organizirane skupine: Ako se ovo kazneno djelo počini kao dio organizirane skupine, putem interneta ili u javnim medijima, kazna zatvora može iznositi od 3 do 10 godina. • Kraj pravne praznine: Češki kazneni zakon već je dugo izričito zabranjivao nacističku propagandu, ali komunizam se do sada nije izravno spominjao u ovom članku. Inicijativu za ispravljanje ove "pravne neuravnoteženosti" pokrenuli su zastupnici uz snažnu podršku Instituta za proučavanje totalitarnih režima (ÚSTR). Povijesni i politički kontekst: Češka (nekadašnja Čehoslovačka) provela je 41 godinu pod komunističkim režimom – od državnog udara 1948. do Baršunaste revolucije 1989. godine. Češko društvo i danas pamti političke procese, prisilnu kolektivizaciju i teror tajne policije StB. Ovim zakonom, crveni srp i čekić zakonski su stavljeni u isti koš sa svastikom. Poruka države je jasna: totalitarnim ideologijama koje gaze temeljna ljudska prava nema mjesta u slobodnom društvu.

TOTALNI KRAH U HRVATSKIM ZATVORIMA: ZATVORENICI PROVODE VLASTITE ZAKONE 😱😡🤔 Slučaj 40-godišnjaka koji je nasmrt izbo svoju suprugu u obiteljskom domu u Slatini, a nedugo nakon uhićenja počinio samoubojstvo u zatvoru u Zagrebu, razotkrio je strašan nered u koji je potonuo hrvatski zatvorski sustav. “Ondje vlada poseban zakon. Unutra imaju svoja pravila”, govore nam insajderi koji godinama prate što se zbiva iza rešetaka hrvatskih zatvora i kaznionica. I o samoubojstvu 40-godišnjaka imaju informacije prema kojima su ga drugi zatvorenici s kojima je bio u sobi ili prisilili da se ubije ili su mirno gledali kako si oduzima život. “Taj osumnjičenik stavljen je u ćeliju s nekoliko drugih pritvorenika kako bi pazili na njega, s obzirom na to da je bila riječ o opasnoj osobi. Nije to neuobičajeno, te nerijetko opasne počinitelje smještaju s drugima koji vode računa o njima. To je svojevrsno nepisano pravilo koje je uvedeno u samim zatvorima”, objašnjavaju nam. No ono što je uslijedilo bilo je upravo suprotno onomu što je uprava zatvora očekivala. Naime, 12. rujna, tri dana nakon ubojstva supruge, 40-godišnjak je u zatvoru u Zagrebu počinio samoubojstvo. U tom je zatvoru završio zato što se zatvor u Bjelovaru preuređuje, a drugi zatvor u koji je, s obzirom na mjesto događaja, mogao biti smješten, onaj u Osijeku, odavno je pretrpan i prima osumnjičenike vrlo restriktivno. U zatvorskoj ćeliji 40-godišnjak je nakon ručka uzeo produžni kabel, omotao ga oko vrata te se objesio o jedan od kreveta na kat. Sve se to događalo pred očima ostalih zatvorenika u ćeliji. Tek kad osumnjičenom ubojici žene više nije bilo spasa, pozvani su pravosudni policajci. “Nema sumnje da su ostali zatvorenici bili svjesni što se u njihovoj ćeliji događa. Bez obzira na to što se spominje da su svi spavali nakon ručka, tko bi mogao povjerovati da se baš nitko od njih nije prenuo u trenutku kada je 40-godišnjak puštao zadnje izdisaje obješen o rub kreveta”, opisuju nam insajderi. Prema njihovim riječima, nije isključeno ni da su ostali zatvorenici prisilili 40-godišnjaka na samoubojstvo. “Unutra vladaju takva pravila da se od novog zatvorenika najprije traže informacije o tome zbog čega je uhićen i pritvoren. Najgore prolaze pedofili i ubojice žena. Kada dođe u ćeliju, mora pokazati rješenje o određivanju istražnog zatvora pa ovisno o kaznenom djelu, dobiva interni tretman”, navode naši sugovornici. Tijekom mandata ministra Damira Habijana u hrvatskim zatvorima zabilježen je niz ozbiljnih incidenata, ponajprije smrti i samoubojstava zatvorenika. U kolovozu 2024. u šibenskom zatvoru pronađen je mrtav 38-godišnji istražni zatvorenik Jerko Pirić, kojem se sudilo u slučaju ubojstva Karmelina Fistanića. Ministarstvo je tada navelo da nije bilo naznaka nasilne smrti ni samoubojstva, dok je njegova obitelj upozoravala na ranije primjedbe povezane s liječenjem i zdravstvenom skrbi. U studenome iste godine u zatvorskoj bolnici u Zagrebu preminuo je muškarac koji je dva mjeseca prije izazvao incident u KBC-u Zagreb ulaskom sa startnim pištoljem; ni u tom slučaju, prema prvim informacijama, nije bilo znakova nasilne smrti. Niz se nastavio 2025. godine. U svibnju je u zatvoru u Lipovici – Popovači istražni zatvorenik počinio samoubojstvo, a ministarstvo je tada izvijestilo da se utvrđuju sve okolnosti. Godinu dana poslije, u travnju 2026., zatvorenik je počinio samoubojstvo u kaznionici u Požegi, a samo nešto više od mjesec dana potom još jedan istražni zatvorenik oduzeo je sebi život u zatvoru u Zagrebu. Nakon samoubojstva 40-godišnjaka iz Slatine ministar Habijan izjavio je da je prije smještaja taj pritvorenik prošao liječnički pregled i razgovor sa psihologom te iz opreza nije bio sam u ćeliji, nego s još sedam zatvorenika. Unatoč tomu, počinio je samoubojstvo. Uz to, u svibnju 2025. u Remetincu je izbio požar u prostoriji za skladištenje robe za zatvorsku kantinu. Vatrogasci su morali nasilno otvoriti prostoriju, a naknadno je kao uzrok naveden neispravan hladnjak. Osim incidenata i internih zakona koji vladaju iza rešetaka, hrvatski zatvorski sustav već godinama muči nedostatak kapaciteta. Ministar Habijan u lipnju 2025. govorio je o 3952 mjesta i približno 4800 osoba lišenih slobode. Godinu poslije broj osoba u sustavu približio se 5000, dok je kapacitet ostao oko 4000 mjesta. To znači da u hrvatskim zatvorima i kaznionicama trenutačno boravi između 900 i 1000 ljudi više nego što ima mjesta. Upravo zato ministarstvo posljednje dvije godine najavljuje veliki ciklus izgradnje novih zatvorskih kapaciteta. Najbrže rješenje trebali su biti modularni aneksi u Varaždinu i Lipovici – Popovači. Slijede Požega i Centar za dijagnostiku u Zagrebu, a dugoročno se planiraju tri nove kaznionice u Perušiću, Žažini i Osijeku. Usporedba prvih najava s aktualnim stanjem, međutim, pokazuje da je dio rokova već pomaknut. Najjasniji su primjer modularni aneksi u Varaždinu i Lipovici – Popovači, ukupnog kapaciteta 300 mjesta. Ugovori vrijedni 4,6 milijuna eura potpisani su 25. studenoga 2024. s tvrtkom Tehnix. Ministarstvo je tada navelo da ugovor obuhvaća cijeli posao: projektiranje, izgradnju i uporabne dozvole po modelu “ključ u ruke”. Na službenoj stranici ministarstva potom je izričito navedeno da će oba modularna aneksa biti puštena u funkciju u ljeto ove godine.

Obraćamo se javnosti i nadležnim institucijama s dubokim osjećajem odgovornosti, ukazujući na zabrinjavajuće stanje i hrvatskim zatvorima koje se više ne može i ne smije gurati pod tepih. Ne želimo širiti paniku ili uznemiravati javnost, već odgovorno i utemeljeno upozoriti na realne probleme. Ovo je poziv na razum i odgovornost. Godinama ,kao na pokvarenoj traci, od odgovornih u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, slušamo iste priče i najave ,,gradit ćemo nove zatvore, primat ćemo nove ljude, nikad više pravosudnih policajaca, donijet ćemo novi Zakon o pravosudnoj policiji" - stvarnost s kojom se pravosudni policajci i službenici svakodnevno susreću je potpuno drugačija. Stvarnost na terenu pokazuje minimum do potpunog rasula. Od obećanja, javno izrečenih, nema NIŠTA ali zato ima gorkih činjenica. - Zatvoreničke sobe pretrpane do pucanja, u svakom zatvoru traži se mjesto „više“. Izbacuje se namještaj iz soba kako bi se po podu ugurali dodatni madraci. Kreveti su i po zatvoreničkim hodnicima. Nitko više ne brine o ljudskom dostojanstvu i osnovnim sigurnosnim uvjetima. - Koliko nam je novca ostalo rebalansom proračuna? Novca, kako smo mogli više puta čuti, nikad više odvojenog iz proračuna za naše ministarstvo. - Zaposlenici drže sustav na svojim leđima pod nesnošljivim pritiskom, prekovremenim satima i stresom, dok od nadređenih ne dobivaju niti priznanje ( djelilo se samo radi reda i na kapaljku) niti bilo kakvo priznanje prilikom odlaska u zasluženu mirovinu. Niti HVALA. Nedostaje veliki broj pravosudnih policajaca. - Modularni zatvori kasne, projekt, toliko spominjan i hvaljen, trebao je donijeti olakšanje. - Mladi bježe od struke, natječaji nam ostaju polu prazni. Nitko ne želi u pravosudnu policiju ni kroz srednje školsko obrazovanje u Policijskoj srednjoj školi. Tko bi se uopće javio na posao gdje su uvjeti ponižavajući, a radna snaga podcijenjena. Održivost zatvorskog sustava ne mjeri se uljepšanim priopćenjima, nego realnim uvjetima na terenu. Dok se javnosti prodaje priča o napretku a odgovorni bave PR-om i ponavljanjem istih naučenih rečenica, kriza više nije pitanje godina ili mjeseci, pitanje je dana i stvarnog kolapsa. Smatramo da je jedini korektan ,profesionalan i odgovoran potez ministra i odgovornih u Zatvorskom sustavu, bez odgode i fige u džepu, sazvati hitan sastanak sa svim sindikatima koji zastupaju zaposlene u zatvorskom sustavu. Vrijeme je da se sjedne za stol, otvori stvarna statistika, prizna dubina problema i pokuša zajednički izradit plan za spas sustava. Zaposlenici zatvorskog sustava zaslužuju istinu, sigurnost i konkretna rješenja, bez novih obećanja. 👇https://www.facebook.com/share/1C5wmeKCTx/

Nizozemska je od 1. kolovoza 2026. zabranila građanima kupnju, posjedovanje i uporabu pirotehnike kategorija F2 i F3. Ovo je veliki korak u zaštiti ljudi, životinja i okoliša! Ujedno je snažna poruka drugim državama da iživljavanje dijela građana ispucavanjem bučne pirotehnike, koja svake godine donosi ozljede, strah, buku, požare i onečišćenje, nije nešto što trebamo tolerirati kao neizbježan dio proslave Nove godine. Hrvatska je već zabranila petarde i redenike. Sada ima priliku napraviti sljedeći korak i zabraniti svu pirotehniku kategorija F2 i F3 čiji je glavni učinak snažna eksplozija! Nizozemska je donijela zabranu kako bi smanjila ozljede, materijalnu štetu, nerede i nasilje povezane s uporabom pirotehnike, ali i negativne posljedice za ljude, životinje i okoliš. Posebno je istaknuto da privatna uporaba pirotehnike tijekom novogodišnje noći stvara ozbiljne sigurnosne probleme i veliko opterećenje za hitne službe. Novi sustav zato više ne pokušava izdvajati pojedine „problematične” proizvode unutar kategorija F2 i F3. Građanima su cijele te kategorije nedostupne. Ostaje samo F1, odnosno pirotehnika vrlo niskog rizika i zanemarive razine buke. Profesionalni vatrometi i dalje se mogu održavati uz propisane uvjete, a za određene organizirane novogodišnje proslave moguće je dobiti posebno lokalno izuzeće. Hrvatska je od 2021. zabranila petarde i redenike kategorija F2 i F3 za osobne potrebe, što je bio važan pomak u zaštiti osobito djece i životinja. Međutim, građanima je i dalje dopuštena druga pirotehnika tih kategorija koja može proizvoditi vrlo snažne detonacije. Nije logično zabraniti jedan proizvod zbog buke, a dopustiti druge koji proizvode jednako snažan ili čak jači prasak, i to samo zato što se ne zovu petarda, nego npr. zračna bomba. Ako želimo smanjiti buku i opasne posljedice pirotehnike, nužno je zakonski zabraniti i svu ostalu jednako bučnu i razornu pirotehniku! Ranije smo MUP-u predložili izmjene Zakona o eksplozivnim tvarima te proizvodnji i prometu oružja kojima bi se zabranila sva pirotehnička sredstva kategorija F2 i F3 čiji je glavni učinak eksplozija i stvaranje snažnog zvuka, neovisno o njihovu nazivu ili obliku. https://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=5297

CIOS-OVA ENERGANA U SISKU: KAKO JE PROJEKT NASTAJAO, TKO JE STVARAO PREDUVJETE I GDJE SMO DANAS Projekt CIOS-ove energane u Sisku nije nastao preko noći. Njegovi korijeni sežu u vrijeme transformacije nekadašnjeg industrijskog kompleksa Željezare Sisak, a njegov današnji oblik rezultat je procesa koji se proteže kroz više političkih mandata, više razina vlasti i više različitih upravnih postupaka. Kako je projekt tijekom godina dobivao prostor, zemljište i dozvole? 1. Sve počinje na prostoru bivše Željezare Današnja Južna industrijska zona nastala je na prostoru nekadašnjeg industrijskog kompleksa Željezare Sisak. Nakon stečaja i višestrukih pokušaja privatizacije, prostor se postupno fragmentirao između različitih privatnih vlasnika i Grada Siska. Službeni prostorni plan Gospodarske zone Sisak-jug iz 2015. već tada izrijekom bilježi plan C.I.O.S. grupe za izgradnju energetskog postrojenja. Kao moguća lokacija navodi se prostor na kojem je djelovao Felis Produkti, na k.č. 1853/1. U dokumentu se navodi i da bi se goriva frakcija dobivena iz procesa recikliranja mogla koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije. To je važno jer pokazuje da ideja energane nije nastala 2020. ili 2021., kada je javnost prvi put intenzivnije čula za projekt. Ona je u prostorno-planskoj dokumentaciji evidentirana mnogo ranije. Još je važnije da su Felis Produkti i CIOS već tada bili povezani. CIOS je početkom prošlog desetljeća u Hrvatskoj imao Felis Produkti među svojim društvima. Sam Felis bio je izdanak nekadašnje Željezare: bivša ljevaonica Željezare od 2002. poslovala je kao Felis Produkti. Drugim riječima, put prema današnjoj lokaciji energane vodio je kroz raspad nekadašnjeg industrijskog sustava, privatizaciju njegovih dijelova i postupno okrupnjavanje prostora od strane privatnih gospodarskih subjekata. 2. CIOS-ov projekt dobiva konkretnu građevinsku dozvolu 2017. Ključna godina je 2017. CIOS Energy podnio je 26. siječnja 2017. zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za kogeneracijsko postrojenje za proizvodnju električne i toplinske energije. Grad Sisak, odnosno njegov nadležni upravni odjel, izdao je 14. veljače 2017. građevinsku dozvolu, koja je postala pravomoćna 10. ožujka 2017. Dozvola se odnosila na k.č. 1853/1, 1853/4, 1861/7 i novoformiranu česticu 1853/2, nastalu povezivanjem dijelova drugih parcela. To je bitna činjenica: građevinska dozvola za kogeneracijsko postrojenje postojala je prije nego što je 2020.–2022. proveden novi postupak procjene utjecaja na okoliš za veći projekt energane. I sama studija utjecaja na okoliš to potvrđuje. U njoj CIOS navodi da je prvotno projektirao energanu kapaciteta do 3 tone goriva na sat, a potom odlučio pokrenuti projekt većeg kapaciteta. Dakle, nije riječ jednostavno o tome da je 2021. netko „dobio dozvolu za spalionicu“. Postojao je raniji projekt kogeneracijskog postrojenja, a zatim je pokrenut postupak za znatno veći zahvat. 3. Što se promijenilo? Projekt koji se danas naziva SINERGIJA predviđa energanu za energetsku oporabu neopasnog otpada i biomase. Prema dokumentaciji projekta, maksimalni godišnji kapacitet iznosi 146.500 tona, uz planiranu električnu snagu od približno 18 MW i toplinsku snagu od 20 MW. CIOS projekt opisuje kao postrojenje za oporabu goriva iz otpada postupkom R1. U službenoj dokumentaciji Ministarstva navodi se ulazna nazivna snaga od 60 MW, proizvodnja oko 18,5 MW električne i 20 MW toplinske energije te godišnji kapacitet oporabe do 146.500 tona. To je upravo točka oko koje se javna rasprava često pretvara u terminološki spor. CIOS koristi izraz „energana“, dok protivnici koriste izraz „spalionica“. Tehnički, riječ je o postrojenju za energetsku oporabu otpada postupkom R1. U javnom prostoru naziv „spalionica“ koristi se zato što se otpad termički obrađuje radi dobivanja energije. Za građane je pritom važnije od samog naziva pitanje: što će se dovoziti, u kojoj količini, odakle će dolaziti, kako će se kontrolirati ulazni materijal i kako će se kontrolirati emisije i ostatak procesa. 4. 2020.–2022.: nova procjena utjecaja na okoliš CIOS Energy je 13. ožujka 2020. podnio Ministarstvu zahtjev za procjenu utjecaja projekta na okoliš. Studija je 2021. upućena u javnu raspravu. Rasprava je trajala od 2. do 31. kolovoza 2021., a javno izlaganje održano je 17. kolovoza. I tu se prvi put vrlo jasno vidi organizirani građanski otpor projektu. Primjedbe su službeno podnijeli, među ostalima: • Građanska inicijativa „Siščani ne žele biti Smetliščani“ • Zelena akcija • pojedini građani i stručne osobe. Sisačko-moslavačka županija evidentirala je te primjedbe i proslijedila ih izrađivaču studije i investitoru. Dakle, protivljenje projektu nije naknadno izmišljeno zbog političkih razloga. Postoji dokumentirani građanski otpor već u samom postupku procjene utjecaja na okoliš 2021. godine. 5. Ministarstvo 2022. projekt proglašava prihvatljivim za okoliš Nakon postupka procjene utjecaja na okoliš Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je 24. veljače 2022. rješenje kojim je zahvat proglašen prihvatljivim za okoliš, uz propisane mjere zaštite okoliša i program praćenja. To je jedan od najvažnijih trenutaka u cijeloj priči. Građanska inicijativa i Zelena akcija protivile su se projektu, ali postupak je završen rješenjem Ministarstva kojim je zahvat prihvaćen uz određene uvjete. To, međutim, nije isto što i uporabna dozvola niti znači da je postrojenje već izgrađeno ili da može raditi bez drugih potrebnih akata. Upravo tu treba biti precizan. 6. Politički kontekst: 2017. godina Građevinska dozvola izdana je 2017., u vrijeme kada je u Sisku gradonačelnica bila Kristina Ikić Baniček (SDP), dok je na čelu Sisačko-moslavačke županije bio Ivo Žinić (HDZ). Na lokalnim izborima 2017. Ikić Baniček osvojila je 46,06 posto u prvom krugu, a Franjo Šaban 30,15 posto. U Gradskom vijeću SDP-ova koalicija imala je 12 vijećnika, HDZ-ova 11, a Most 2. Međutim, iz činjenice da je građevinsku dozvolu izdao Grad Sisak ne treba automatski zaključivati da je tadašnja politička vlast „glasala za spalionicu“. Građevinska dozvola je upravni akt koji se izdaje u zakonom propisanom postupku, a ne politička odluka Gradskog vijeća. To je važna razlika ako želimo napraviti ozbiljnu rekonstrukciju odgovornosti. 7. Grad nije samo izdavao akte – zemljišna politika je također stvarala preduvjete Druga je priča raspolaganje zemljištem. Grad Sisak je godinama razvijao Južnu industrijsku zonu kao prostor za privlačenje investicija. Još je 2006. Gradsko vijeće usvojilo projekt Južne industrijske zone, s ciljem stavljanja velikih, infrastrukturno opremljenih parcela na raspolaganje investitorima. Dio prostora u međuvremenu je prešao u privatno vlasništvo, a CIOS je u zoni postupno okrupnjivao svoje zemljište. Važan je i događaj iz 2023. godine. Gradsko vijeće tada je prihvatilo ponudu CIOS Energyja za kupnju gradskih parcela k.č. 1808/4 i 2657/1, a vrijednost ponude iznosila je 346.000 eura. Ponuda je bila najviša na javnom natječaju. To je učinila gradska vlast Kristine Ikić Baniček. Dakle, kada danas govorimo o zemljištu na kojem CIOS razvija projekt, treba razlikovati: a) zemljište koje je CIOS stekao ranije kroz privatizacijske i vlasničke procese bivšeg industrijskog kompleksa, b) zemljište koje je bilo u vlasništvu Grada Siska, c) zemljište koje je Grad prodao CIOS Energyju 2023. Za ovu treću kategoriju dokumentacija je vrlo jasna. Za prvu kategoriju javno dostupni izvori potvrđuju vezu CIOS-a, Felis Produktija i prostora bivše Željezare, ali za potpunu rekonstrukciju svake pojedinačne transakcije trebalo bi napraviti zemljišnoknjižni slijed svake čestice, od početnog vlasnika do današnjeg CIOS-a. To je zaseban istraživački posao i ne bih ga zaključivao samo na temelju novinskih članaka. 8. Promjena vlasti 2025. mijenja politički odnos prema projektu Na lokalnim izborima 2025. dogodila se velika promjena. Domagoj Orlić (HDZ) izabran je za gradonačelnika Siska u prvom krugu s 58,03 posto glasova, dok je Kristina Ikić Baniček (SDP) dobila 35,34 posto. U Gradskom vijeću HDZ-ova koalicija osvojila je 13 od 21 mjesta, SDP-ova koalicija 7, a jedno mjesto pripalo je listi Zorana Sertića. Nakon promjene vlasti odnos prema industriji otpada postao je jedno od politički vidljivih pitanja. Nova gradska vlast posebno je kritizirala prethodnu vlast zbog načina na koji je raspolagala gradskim zemljištem i zbog razvoja industrije otpada. 9. I tu dolazimo do današnje situacije U 2026. projekt više nije samo papir. CIOS je počeo pripremne radove na lokaciji. Index je u kolovozu 2026. izvijestio o intenzivnim radovima bagera na zemljištu CIOS Energyja. CIOS je za Index izjavio da se radi o nastavku projekta SINERGIJA te da se na lokaciji uklanja šuma i vadi ljevaonički pijesak bivšeg Felisa. Tvrtka je također navela da se balirani, potpuno neopasni materijal privremeno skladišti sukladno dozvoli te da se dio goriva već otprema u energane u Austriji. CIOS je u rujnu 2026. potvrdio da trenutačno evaluira ponude izvođača, da bi izgradnja trebala trajati oko 30 mjeseci od potpisivanja ugovora te da je procijenjena vrijednost investicije veća od 155 milijuna eura. Projekt, dakle, ulazi u novu fazu. 10. Što građani danas zapravo mogu? Tu treba biti posebno realan. Građanski prosvjed ili peticijs sami po sebi ne poništavaju pravomoćne dozvole. Ali građani imaju druge mogućnosti: Prvo – javnost i nadzor Građani mogu tražiti objavu svih relevantnih dozvola, izmjena dozvola, uvjeta zaštite okoliša, podataka o ulaznom materijalu, količinama, emisijama i rezultatima nadzora. To je posebno važno zato što se projekt nalazi u neposrednoj blizini drugih industrijskih i otpadnih djelatnosti. Drugo – inspekcijski nadzor Ako postoji sumnja da se na lokaciji radi izvan dopuštenih uvjeta, može se tražiti postupanje Državnog inspektorata. To nije politički instrument nego institucionalni nadzor. Treće – sudska zaštita Ovisno o konkretnom aktu i tome tko ima svojstvo stranke, moguće je koristiti pravne mehanizme predviđene upravnim i okolišnim propisima. Tu je presudno prvo pribaviti točan popis svih važećih akata, jer se ne može pravno osporavati nešto samo zato što građani ne žele određeni projekt. Četvrto – Aarhuška konvencija Građani i udruge imaju pravo sudjelovati u postupcima koji se odnose na okoliš te, pod zakonskim uvjetima, tražiti pristup informacijama i pravnu zaštitu. To je posebno važno za buduće izmjene projekta, nove dozvole ili postupke koji bi mogli imati utjecaj na okoliš. Peto – lokalna politika i prostorni planovi Grad Sisak i dalje ima važnu ulogu u prostornom planiranju. Ali ni Gradonačelnik ni Gradsko vijeće ne mogu jednostavno retroaktivno poništiti pravomoćnu građevinsku dozvolu zato što se promijenila politička vlast. Zato je bitno razlikovati političku odluku, prostorni plan, upravni akt i pravomoćnu dozvolu. 11. Paradoks Siska U cijeloj priči postoji jedan veliki paradoks. Jedna politička garnitura omogućila je, kroz svoje vrijeme na vlasti, dio procesa koji je doveo do današnje situacije. Druga politička garnitura danas govori o potrebi zaštite građana i kritizira nasljeđe prethodne vlasti. Istodobno, građanska inicijativa koja se protiv industrijalizacije otpada bori godinama ostaje izvan formalne političke vlasti. To je zapravo najvažniji dio priče. Građani nisu isto što i SDP. Građani nisu isto što i HDZ. Građani nisu isto što i Most. Građanska inicijativa ima vlastiti kontinuitet. „Siščani ne žele biti Smetliščani“ protivili su se CIOS-ovoj energani još tijekom javne rasprave 2021. godine, zajedno sa Zelenom akcijom. Danas, 2026., dok se na lokaciji ponovno pojavljuju bageri, isto pitanje vraća se u središte javnosti. I zato je današnja situacija drukčija nego 2017. Tada se projekt razvijao prvenstveno kroz investitora, upravna tijela, prostorne planove i dozvole. Danas postoji i organizirana građanska javnost koja može pratiti svaki novi korak projekta, tražiti dokumente, koristiti pravo na informacije, sudjelovati u postupcima, tražiti inspekcijski nadzor, pokretati pravnu zaštitu kada za to postoje uvjeti te političkim predstavnicima postavljati vrlo konkretna pitanja. 12. Zaključak: pitanje više nije samo „hoće li biti spalionice?“ Pitanje koje danas stoji pred Siskom puno je šire: Kakav industrijski grad Sisak želi biti? Grad koji svoju budućnost gradi na tome da na prostoru nekadašnje Željezare koncentrira što više djelatnosti povezanih s otpadom? Ili grad koji će industriju zadržati, ali jasno odrediti granice – što se smije obrađivati, u kojim količinama, pod kojim uvjetima, uz kakav nadzor i uz kakvu stvarnu uključenost građana? Dokumenti pokazuju da je CIOS-ov projekt prošao dug put: od industrijske transformacije prostora bivše Željezare, preko vlasničkog okrupnjavanja, ranije građevinske dozvole iz 2017., nove procjene utjecaja na okoliš 2020.–2022., gradskih zemljišnih transakcija, pa sve do današnjih pripremnih radova. Ali dokumenti također pokazuju nešto drugo: građanski otpor nije nastao jučer. On je dokumentiran najmanje od javne rasprave 2021., kada su građani i Zelena akcija službeno ušli u postupak i osporavali projekt. Danas se zato više ne radi samo o tome može li jedan investitor izgraditi jedno postrojenje. Radi se o tome hoće li građani Siska uspjeti izboriti ono što im pripada u svakoj demokratskoj državi: pristup informacijama, stvarno sudjelovanje, nadzor institucija i pravo da se njihov glas čuje prije nego što prostor u kojem žive postane nepovratno određen za jednu vrstu industrije. A upravo će se na tome, a ne na političkim prepucavanjima između stranaka, morati temeljiti sljedeća faza borbe za budućnost Siska. 👇https://www.facebook.com/share/1FKvQmLREb/

PRVI SLUČAJ NAKON NOVE ZABRANE: RODITELJIMA 13-GODIŠNJAKINJE PRIJETI KAZNA DO 800 € 🇦🇹 Prvi konkretan slučaj kršenja novog austrijskog pravila o nošenju islamske marame u školama izazvao je burnu političku reakciju u Donjoj Austriji. U okrugu Neunkirchen 13-godišnja učenica više je puta dolazila u školu s maramom, iako od početka nove školske godine vrijedi zabrana nošenja islamske marame za učenice mlađe od 14 godina na školskom području. Prema ORF-u, prvo je razgovarala s nastavnikom, zatim sa školskom upravom, a u postupak su uključeni i roditelji. Nakon ponovljenih kršenja slučaj je proslijeđen nadležnim tijelima, a roditelji su prijavljeni. Moguća novčana kazna iznosi od 150 do 800 eura. Na slučaj je vrlo oštro reagirao Udo Landbauer (FPÖ), zamjenik guvernerke Donje Austrije. U službenom priopćenju poručio je: „Donja Austrija nije kalifat! Kod nas vrijede naša pravila, a ne islamski propisi.“ Landbauer je također izjavio kako smatra da austrijski zakoni moraju imati prednost pred vjerskim pravilima te ustvrdio da dosadašnja integracijska politika nije uspjela. Ovo nije izolirani slučaj. ORF je 17. rujna izvijestio da se u Donjoj Austriji još nekoliko slučajeva nalazi u različitim fazama zakonom propisanog postupka. U Beču je do danas 55 slučajeva proslijeđeno tamošnjoj obrazovnoj upravi. 👉🏻Što vi mislite: treba li se ovaj zakon strogo provoditi ili smatrate da država ne bi trebala određivati vjersku odjeću učenica? #Austrija #DonjaAustrija #Škola #UdoLandbauer #FPÖ

Kad ograda dobije napon: od improvizirane prepreke do pametne perimetarske zaštite ⚡⚡ Nedavni slučaj s otoka Visa, gdje je u gustoj šumi prema moru postavljena improvizirana ograda s električnom žicom, na prvi pogled djeluje kao još jedan primjer privatizacije javnog prostora. No, taj incident otvara znatno šire i ozbiljnije sigurnosno te zakonsko pitanje o tome što se zapravo događa kada se obična prepreka podigne na višu razinu primjenom električnog napona. Razlika između nelegalnih, opasnih improvizacija i certificiranih, zakonski usklađenih sustava pametne perimetarske zaštite leži u strogo definiranim tehničkim standardima, detekciji neovlaštenog ulaska i primjeni sigurnosnih protokola koji sprječavaju opasnost po život građana i prolaznika. ⚡🛡️ 👉 Cijeli članak i stručnu analizu perimetarske zaštite te zakonskih regulativa pročitajte na linku: https://www.zastita.info/hr/novosti/kad-ograda-dobije-napon-od-improvizirane-prepreke-do-pametne-perimetarske,40331.html @pratitelji

30-godišnjak zbog pjesme neprimjerenog sadržaja završio u pritvoru Zbog počinjenog prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, policijski su službenici dovršili kriminalističko istraživanje nad 30-godišnjakom sa sisačkog područja, objavila je policija. Utvrđeno je da je krajem kolovoza izvodio pjesmu neprimjerenog sadržaja, te je snimku izvedbe objavio na društvenoj mreži i time ju učinio dostupnom javnosti. Uz optužni prijedlog doveden je nadležnom Općinskom sudu, koji ga je proglasio krivim te mu odredio zadržavanje u trajanju od 15 dana. Izvor: https://sisacko-moslavacka-policija.gov.hr/vijesti-8/doveden-na-sud-zbog-narusavanja-javnog-reda-i-mira/48193

**TIHA KRIZA IZA ZATVORSKOG ZIDA** Bez službenika tretmana i stručnog osoblja, zatvor postaje tek skladište za ljude. Dok sigurnost u kaznenim tijelima često vežemo uz pravosudnu policiju i pišemo o njoj, drugi dio sustava, isto tako jako važan, neprimjetno puca. Sustavu kronično nedostaje i ostalog osoblja neophodnog za svakodnevno funkcioniranje. Pomalo zaboravljeni i slabo zastupljeni službenici i zaposlenici suočavaju se s akutnim manjkom, isto kao i službenici pravosudne policije. Psiholozi, socijalni pedagozi i socijalni radnici čine srce resocijalizacije. Njihov zadatak je pripremiti zatvorenike, počinitelje kaznenih djela, za povratak u društvo. Danas se taj sustav nalazi pred kolapsom zbog kroničnog nedostatka kadrova. Njihova jedina oruđa su komunikacija, iskustvo, procjena i profesionalno znanje. Kao i pravosudna policija, svakodnevno su izloženi pokušajima manipulacije, verbalnim prijetnjama pa i riziku od fizičkog napada. Donositi procjene o tome tko je spreman za izlazak na pogodnosti ili uvjetni otpust te, po novom Prijedlogu Zakona o tretmanu i smještaju osoba po punom izvršenju kazne zatvora, raditi na izvješću o procjeni vjerojatnosti da bi osoba mogla počiniti kazneno djelo, moramo priznati da je to posao stresan, složen i rizičan. Pogrešna procjena ne ugrožava samo njih, već potencijalno i cijelu zajednicu. Osim izravne opasnosti, izloženi su i snažnom psihološkom pritisku. Sekundarna traumatizacija, slušanje i obrada detalja o teškim zločinima te konstantan rad u stresnom okruženju dovode do brzog izgaranja. Umjesto da se s pojedincem radi dubinski i individualno, jedan službenik tretmana često vodi proces za desetke, pa i više zatvorenika. U takvim okolnostima rad se nužno svodi na rješavanje birokracije i ispunjavanje obrazaca, čime se gubi sama bit resocijalizacije. Ova kriza ne zaustavlja se samo na odjelu tretmana. Zatvori i kaznionice suočavaju se s akutnim manjkom i svih drugih službenika i zaposlenika koji su izravno vezani uz stabilnost, sigurnost i svakodnevni rad sustava. Sve je teže privući i zadržati zdravstvene radnike (liječnike, medicinske sestre/tehničare) koji snose veliki rizik skrbi za specifičnu populaciju. Uvijek su medicinske sestre jedine koje stoje uz pravosudnu policiju prilikom otvaranja zatvoreničkih soba i podjele terapije, ulaska u sobe i hitne intervencije. U posljednje vrijeme zatvorske ustanove muku muče i s nedostatkom kuhara koji osiguravaju redovitu prehranu u specifičnim sigurnosnim uvjetima. Neke ustanove su ili će biti prisiljene da prehranu osiguravaju putem cateringa, što dodatno ugrožava sigurnost, ali i povećava troškove. To povećanje troškova moglo se usmjeriti na povećanje plaća kuharima, čije je zanimanje danas traženo. Nedostaje i strukovnih učitelja i majstora koji će zatvorenike podučavati radnim vještinama i zanatima. Nitko ne razmišlja o tome da se samoodrživost zatvorskog sustava poveća sa sadašnjih mizernih 20 % većim radnim angažmanom zatvorenika, uz zapošljavanje novih strukovnih učitelja i majstora i povećanjem plaća ili uvođenjem varijabilne naknade za sve one koji „zarađuju“ za svoje ustanove. Mladi stručnjaci društveno-humanističkog, ali i zdravstvenog te obrtničkog usmjerenja sve rjeđe biraju zatvorski sustav. PLAĆE i uvjeti rada ne prate razinu stresa, opasnosti i specifične odgovornosti s kojom se susreću u zatvorskom okruženju, pa se radije odlučuju za poslove u školstvu, javnim službama ili privatnom sektoru. Bez dovoljnog broja kvalificiranih stručnjaka svih profila, kaznena tijela gube svoju odgojnu i rehabilitacijsku funkciju te postaju puka skladišta za izolaciju pojedinaca. Nakon izlaska iz zatvora na slobodu, društvo dobiva još potencijalno opasnije pojedince. Vrijeme je za hitnu reakciju mjerodavnih institucija, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, kroz poboljšanje materijalnih uvjeta rada, adekvatnu valorizaciju opasnosti posla i sustavnu podršku onima koji svakodnevno održavaju funkcionalnost zatvorskog sustava. Bez hrabrog i zakonodavno jasnog zaokreta (Zakon o zatvorskom sustavu), sva obećanja ostat će prazno slovo na papiru, a zatvorski sustav nastavit će kliziti prema potpunoj funkcionalnoj paralizi. Predlažemo da se razmotri mogućnost posebnih bonusa pri zapošljavanju i stipendija za mlade psihologe, socijalne pedagoge pa i liječnike. Armin Tatarević Predsjednik Sindikata Pravosudne Policije Hrvatske

Hrvatska protjerala još jednog Srbina iz BiH zbog veličanja Mladića – plakao u policiji da hrani porodicu od posla u Hr Hrvatske vlasti donijele su odluku o ukidanju dozvole za boravak i rad 41-godišnjem državljaninu Bosne i Hercegovine nakon što je policija istražila njegove objave na društvenim mrežama. Prema rezultatima policijskog istraživanja, muškarac je objavljivao sadržaj kojim je veličao Ratka Mladića, pravomoćno osuđenog ratnog zločinca. Policija je navela da su u objavama korišteni tekstovi i simboli koji veličaju ratne zločince, zbog čega je takav sadržaj ocijenjen kao uznemirujući i uvredljiv za nacionalne osjećaje građana Hrvatske. Nakon provedenog postupka, ukinuta mu je dozvola za boravak i rad, a dobio je rok od sedam dana da napusti Hrvatsku, ali i teritoriju Evropskog ekonomskog prostora. Kako se navodi, tokom postupanja policiji je pokušao objasniti svoju situaciju, ističući da od posla u Hrvatskoj izdržava porodicu. Međutim, odluka hrvatskih vlasti nije završila samo na ukidanju dozvole. Protiv njega je podnesen i optužni prijedlog Općinskom sudu u Slavonskom Brodu zbog prekršaja prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prema informacijama koje kruže na društvenim mrežama, u policijskoj stanici je plakao i molio da mu ne daju zabranu ulaska u Hrvatsku i Evropu jer u BiH hrani veliku porodicu i ima kredite u bankama. Ovo je još jedan slučaj u kojem je državljaninu BiH ukinut boravak i rad u Hrvatskoj zbog sadržaja povezanog s veličanjem Ratka Mladića. Poruka hrvatskih vlasti je jasna – pravo na rad i boravak stranaca može biti ukinuto kada vlasti utvrde da njihovo ponašanje predstavlja osnov za takvu odluku.

ADVOKAT ČEDOMIR STOJKOVIĆ PISAO ZBUNJENOJ EVROPSKOJ PARLAMENTARKI @FIGHT_4_RIGHT_S Gospođo von der Leyen @vonderleyen Ovo je počasni plotun Vojske Srbije na sahrani osuđenika za genocid Ratka Mladića, u Beogradu, 7.9.2026. Na osnovu člana 17. Zakona o Vojsci Srbije, odluku o upotrebi vojske na ovaj način donosi predsednik republike, Aleksandar Vučić, svojom formalnom naredbom i odlukom. Juče je Vaša portparolka Paula Pinho pogledala novinare u oči i hladnokrvno slagala evropsku javnost rečenicom: "Državne počasti Mladiću u Srbiji se nisu dogodile". Time, juče su se na tlu Evrope dogodile DVE NAJTEŽE POVREDE EVROPSKIH VREDNOSTI: 1️⃣ Predsednik Srbije Aleksandar Vučić naredio je davanje najviših državnih počasti osuđeniku za genocid na tlu Evrope, Ratku Mladiću, i to je izvršeno; 2️⃣ Visoki funkcioner Evropske komisije Paula Pihho je hladnokrvno slagala evropsku javnost da se to nije dogodilo. Potom, danas vi osuđujete "pojedine zvaničnike Srbije" koji su prisustvovali sahrani osuđeniku za genocid Ratku Mladiću, ali odbijate da osudite davanje formalnih državnih počasti tom osuđeniku koje je naredio naredio komandant Vojske Srbije Aleksandar Vučić. Ovime dajete podršku jučerašnjoj laži Vaše portparolke. Ujedno, ovim Vašom izjavom vi kamuflirate ponašanje Aleksandra Vučića, i od evropske javnosti skrivate činjenicu da je predsednik države koja je kandidat za članstvo u EU - naredio davanje ovakvih državnih i vojnih počasti prema osuđeniku za genocid. Evropska javnost ima pravo da zna da predsednik Srbije daje državne i vojne počasti osuđeniku za genocid na tlu Evrope. Vi lično imate dužnost da osudite predsednika države koji naređuje davanje najviših državnih i vojnih počasti osuđeniku za genocid na tlu Evrope. Ali ipak to ne činite. Umesto toga - svojom izjavom osuđujete sve druge u Srbiji osim Aleksandra Vučića. To ne može biti slučajno. Davanje vojnih počasti na tlu Evrope osuđeniku za genocid koji je počinjen upravo na tlu Evrope - je najgori mogući oblik gaženja evropskih vrednosti. Dozvolite mi da Vam stepenujem najteže oblike kršenja evropskih vrednosti: 🥇Genocid u Evropi prema evropskom narodu; 🥈 Davanje vojnih počasti za taj genocid; 🥉 Tolerisanje vojnih počasti za počinjeni genocid ili laganje u vezi sa tim. Vaša portparolka je juče 🥉 lagala da Vučić nije 🥈sproveo državne i vojne počasti prema 🥇 osuđeniku za genocid. Vi ste danas 🥉 podržali tu lažnu izjavu Vaše portparolke. To izgleda kao politička zaštita prema Aleksandru Vučiću. Koji su Vaši motivi za to? Zašto su ti motivi jači od obaveze da evropsku javnost obaveštavate istinito, umesto ovako nepotpuno? Koja evropska vrednost dozvoljava ovakvu selektivnost - da osudite ministra države koji prisustvuje sahrani sa najvećim državnim počastima, a da ne osudite predsednika te države koji je takve vojne počasti naredio i organizovao? Po kom pravilniku funkcioneri Evropske komisije mogu da pružaju ovakvu političku zaštitu i zaštitu od javnosti prema predsedniku zemlje kandidata? Kao državljanin Evropske Unije želim to da znam. I vi imate obavezu da mi kao državljaninu i rezidenti EU ovo objasnite. (Preneseno s platforme X)