ŠVEDSKA UVODI ŽESTOKI PREOKRET Vlada premijera Ulfa Kristerssona, uz potporu Švedskih demokrata, finalizirala je planove za drastično proširenje osnova za deportaciju stranih državljana. Glavna promjena leži u automatizmu: prema novom prijedlogu, svako kazneno djelo koje rezultira zatvorskom kaznom - pa makar i minimalnom - postaje osnova za protjerivanje i zabranu povratka. Dosadašnja sudska praksa često je vagala između težine zločina i obiteljskih veza počinitelja u Švedskoj. Nova pravila taj balans pomiču u korist države. Tužitelji će sada imati zakonsku obvezu zahtijevati deportaciju u gotovo svim kaznenim postupcima protiv stranaca. Ministar migracija Johan Forssell potvrdio je da je cilj povećati broj deportacija zbog kriminala za čak šest puta - s trenutnih petstotinjak na više od tri tisuće godišnje. Osim formalnih presuda, uvodi se i kontroverzni koncept "manjka uzornog života" (šved. bristande vandel). To znači da će država moći deportirati osobe koje nisu nužno osuđene za teški kriminal, ali su povezane s kriminalnim klanovima, bave se sumnjivim poslovima, odaju se porocima ili šire antidemokratske vrijednosti. Vlada poručuje: boravak u Švedskoj je privilegija, a ne zajamčeno pravo, i taj se ugovor krši onog trenutka kada pojedinac postane teret ili prijetnja sustavu. Druga velika reforma udara u same temelje integracijskog procesa. Od lipnja 2026. godine, švedsko državljanstvo prestat će biti dostupno nakon samo pet godina boravka. Minimalni prag podiže se na osam godina, čime se Švedska izjednačava s najstrožim članicama EU poput Njemačke (prije njezine nedavne reforme) ili Austrije. No, godine provedene u zemlji samo su prvi korak. Novost koja najviše pogađa useljenike su obvezni državni ispiti. Kandidati će morati dokazati visoku razinu poznavanja švedskog jezika te proći test iz građanskog odgoja i poznavanja švedskog društva. Time se želi osigurati da novi državljani ne budu samo stanovnici na papiru, već aktivni sudionici u društvu. Uz to, uvodi se strogi financijski cenzus - kandidat mora dokazati da se može samostalno uzdržavati, bez oslanjanja na socijalne fondove, uz mjesečna primanja koja prate standarde tržišta rada. Ono što izaziva najviše zabrinutosti među useljenicima je najavljena revizija već izdanih trajnih boravišnih dozvola (Permanent Residency). Vlada razmatra mogućnost da se trajne dozvole pretvore u privremene, zahtijevajući od ljudi da se ili potpuno integriraju i apliciraju za državljanstvo pod novim, strožim pravilima, ili da periodično dokazuju opravdanost svog boravka. Ovakav potez praktički bi ukinuo osjećaj apsolutne sigurnosti koji je trajni boravak desetljećima pružao migrantima u Švedskoj. Prag plaće potreban za dobivanje radne dozvole raste na 90% medijalne plaće u državi, što iznosi otprilike 2.950 eura bruto. Ovim potezom država želi prisiliti poslodavce da na jednostavnijim poslovima (poput čišćenja ili dostave) zapošljavaju ljude koji su već u sustavu, dok se uvoz radne snage rezervira isključivo za stručnjake i deficitarna zanimanja. Za one koji se u novoj, strožoj Švedskoj ne snalaze, vlada je pripremila radikalnu mjeru "repatrijacijskih grantova". Od siječnja 2026., migrant koji se odluči trajno vratiti u svoju domovinu može dobiti do 350.000 kruna (oko 31.000 eura) poticaja. Iako kritičari ovo nazivaju "plaćanjem za odlazak", vlada tvrdi da je to humani izlaz za ljude koji su zapeli u socijalnoj isključenosti i koji bi dugoročno bili veći trošak za švedski socijalni sustav. Konačno, od travnja 2025. godine ukida se popularna praksa "promjene trake" (track-changing). Do sada su tražitelji azila kojima je zahtjev odbijen mogli jednostavno aplicirati za radnu dozvolu ako bi u međuvremenu pronašli posao. To više neće biti moguće - odbijeni azilanti morat će napustiti zemlju, a svako ignoriranje rješenja o deportaciji povlači za sobom kaznenu odgovornost i dugogodišnju zabranu ulaska u cijeli schengenski prostor. Švedska ovim paketom mjera šalje jasnu poruku: era nekontroliranog liberalizma je završena.

AOC poručuje: Trump je uvukao Ameriku u rat koji nije željela. I pritom nimalo ne štedi riječi. Zastupnica Alexandria Ocasio-Cortez je ogorčena i pobrinula se da svi točno znaju zašto. U izjavi koja je presjekla političku buku, AOC je iznijela svoj stav o napadima na Iran u tri rečenice koje nisu ostavile mjesta dvojbi — „Ovaj rat je protuzakonit. Nepotreban je. I bit će katastrofalan.“ Tvrdi da je Iran bio spreman sjesti za pregovarački stol te da je predsjednik Trump odabrao bombe umjesto diplomacije, bez odobrenja Kongresa i bez pristanka američkog naroda koji će na kraju platiti cijenu posljedica koje slijede. Temeljni argument AOC nadilazi političko protivljenje — on je ustavne naravi. Kongres nikada nije glasao. Američki narod nikada nije konzultiran. A predsjednik s poviješću davanja prioriteta kratkoročnom spektaklu ispred dugoročne strategije ponovno je angažirao vojsku i resurse u sukob čiji kraj nitko ne može jasno definirati. Ukazuje na navodnu spremnost Irana na pregovore kao dokaz da vojna sila nije bila jedina dostupna opcija — bila je to jednostavno ona koja je odabrana bez prethodnog iscrpljivanja alternativa. Pobornici napada tvrdit će da pregovori s Iranom nikada nisu bili realan put do sigurnosti te da je odlučna akcija bila jedini jezik koji Teheran razumije. No, upozorenje AOC o katastrofalnim dugoročnim posljedicama je ono koje je povijest potvrđivala češće nego što bi većina zagovornika rata željela priznati. Bombe su već pale. Pitanje je sada što točno slijedi. Je li diplomacija i dalje bila moguća — ili je vojna akcija bila jedina stvarna preostala opcija? Izjasnite se ispod. IZVOR: Reuters, Associated Press, CNN, Official X account of Alexandria Ocasio-Cortez, The Hill. #cinjenice #AOC #Trump #iran #war #BreakingNews #politics #usa #exclusive

Španjolski premijer odbio Trumpa: ‘Mi smo suverena zemlja!‘ Sanchez se obratio nakon što je američki predsjednik Donald Trump zaprijetio prekidom trgovine s Madridom zbog njegova stava o sukobu. "Ovako počinju velike katastrofe čovječanstva... Ne možete igrati ruski rulet sa sudbinom milijuna ljudi", rekao je Sanchez u televizijskom obraćanju naciji. Napetosti između dvaju saveznika u NATO-u porasle su nakon što je Sanchez osudio američko i izraelsko bombardiranje Irana, nazvavši ga nepromišljenim i nezakonitim, a kasnije je zabranio korištenje američkih zrakoplova iz pomorskih i zračnih baza u južnoj Španjolskoj za napad na Teheran. https://x.com/sanchezcastejon/status/2029122268933099983?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E2029122268933099983%7Ctwgr%5E6b3dbd7bb6263c3273403f52211b0e490e1dfbd7%7Ctwcon%5Es1_c10&ref_url=https%3A%2F%2Fwww.jutarnji.hr%2Fvijesti%2Fsvijet%2Fsanchez-odbijanje-napada-na-iran-blokada-baza-madrid-ne-ratu-15685493

Stephen King je cijeli život pisao o čudovištima. No, ovaj put užas koji opisuje nije fikcija – to je zaobilaženje Ustava SAD-a u stvarnom vremenu. Dana 28. veljače 2026. godine, dok su američki i izraelski napadi pogađali Iran, autor Stephen King objavio je poruku na platformi X koja je postala viralna. Citirao je članak I., odjeljak 8. Ustava SAD-a, koji Kongresu – a ne predsjedniku – daje isključivu ovlast za objavu rata, podizanje vojske i financiranje oružanih snaga. Završio je s tri riječi: „Opozovite tog kučkinog sina.“ Kingova objava odražava rastuću raspravu o tome je li Trump imao ustavne ovlasti za pokretanje napada bez odobrenja Kongresa. Operacija je izvedena bez objave rata, a Bijela kuća je navodno obavijestila najviše čelnike Kongresa tek neposredno prije početka udara. Pobornici akcije ukazuju na Zakon o ratnim ovlastima i ovlasti vrhovnog zapovjednika prema članku II. Kritičari, uključujući članove Kongresa iz obiju stranaka, nazvali su napade neustavnima. Pitanje tko ima ovlast započeti rat ostaje neriješeno – i duboko polarizirajuće. IZVOR: Reuters, CNN, The Hill, Newsweek, The Guardian, Official X account of Stephen King. #cinjenice #stephenking #Constitution #war #politics #BreakingNews #Trump #iran

Zastupnica Nancy Mace predstavila je novi savezni zakon koji bi omogućio uvođenje smrtne kazne za osobe osuđene za silovanje djece i određene teške oblike seksualnog zlostavljanja maloljetnika prema američkom zakonu. Predloženi nacrt zakona, pod nazivom „Zakon o smrtnoj kazni za silovatelje djece” (Death Penalty for Child Rapists Act), teži proširenju saveznih propisa o najstrožoj kazni kako bi obuhvatili teški seksualni napad na dijete, seksualno zlostavljanje maloljetnika i zlostavljački seksualni kontakt s djecom. Zakon bi se primjenjivao i unutar vojnog pravosuđa, što znači da bi se i pripadnici oružanih snaga osuđeni za ova djela mogli suočiti sa smrtnom kaznom. U javnoj izjavi, Mace je istaknula kako je cilj zakona poslati jasnu poruku: oni koji vrebaju djecu moraju snositi najteže moguće zakonske posljedice. Ako bude usvojen, ovaj bi akt značajno proširio krug djela za koja se može izreći smrtna kazna na saveznoj razini, što će vjerojatno izazvati oštre ustavne rasprave, posebno s obzirom na dosadašnju praksu Vrhovnog suda koja je ograničavala smrtnu kaznu u slučajevima u kojima nije počinjeno ubojstvo. Prijedlog sada ulazi u zakonodavnu proceduru, gdje ga očekuje strogi politički i pravni nadzor. Kongresmenka Nancy Mace (R-SC) zvanično je predstavila "Zakon o smrtnoj kazni za silovatelje djece" (Death Penalty for Child Rapists Act) 26. februara 2026. godine. Predloženi zakon predviđa uvođenje smrtne kazne za teška krivična djela seksualnog zlostavljanja maloljetnika prema saveznom zakonu SAD-a, uključujući izmjene Vojnog krivičnog zakona (UCMJ). Mace je u zvaničnom saopštenju istakla da za ovakve predatore ne treba biti milosti i da oni zaslužuju najstrožu moguću kaznu koju država može izreći. Ova zakonodavna inicijativa dio je njenog kontinuiranog rada na pooštravanju kazni za seksualne prijestupnike i zaštiti najranjivijih kategorija društva. Fotografija koja prati vijest je autentičan portret kongresmenke koji se koristi u zvaničnim komunikacijama njenog kabineta. IZVOR: Mace.house.gov (Official Website of Representative Nancy Mace), Fox News, Associated Press, Reuters. #cinjenice #politics #law #BreakingNews #justice #protection #WorldNews

Danas u Saboru Sigurnost se gradi sustavom, tehnologijom, opremom, edukacijom policije i zakonodavnim prilagodbama, a rezultati hrvatske policije prepoznati su na međunarodnoj razini. Hrvatska vodi dosljednu i odgovornu migracijsku politiku, štitimo granice i sigurnost naših građana. #DavorBožinović 👇🔗https://www.facebook.com/share/r/17vKQMx2Hf/

Španjolci se htjeli riješiti Pavelića Bivši ministar poljoprivrede i aktualni saborski zastupnik DP-a Josip Dabro doveo je vladajuću koaliciju u velike probleme skandaloznim pjevanjem sramotnih stihova posvećenih ustaškom krvniku i poglavniku Anti Paveliću na slavonskim pokladama. 'U Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata' zapjevao je Dabro uz pratnju harmonikaša koji su - ispostavilo se - policajci. Dok u Saboru traju rasprave o Dabrinu pjevanju, podsjećamo na sudbinu madridske grobnice Ante Pavelića, koja je i za same Španjolce zapravo grobnica od - skandala i srama. Još 2018. godina pojavila se ozbiljna inicijativa socijalista da se Pavelićevi posmrtni ostaci vrate u BiH, jer je Pavelić rođen u blizini Konjica, ili u Hrvatsku. Tada je, kako je pisao Miho Dobrašin za 24sata, lijeva vlada u Carcaixentu, mjestu pored Valencije, nastoji iskoristiti pobjedu socijalista na parlamentarnim izborima i promjenu zakona vezanog za ostavštinu Španjolskoga građanskog rata te nekadašnjeg režima generala Francisca Franca, kako bi s lokalnoga groblja premjestila posmrtne ostatke Vjekoslava Maksa Luburića, ustaškog časnika i zapovjednika logora Jasenovac. Španjolska, neutralna tijekom Drugog svjetskog rata, bila je priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku te je nakon rata pružila utočište Luburiću. Godine 1969. u kući u Carcaixentu ubio ga je jugoslavenski agent. Gradonačelnik Paco Salom, član lijeve stranke Compromís, tada je imao želju za ekshumacijom Luburića. No nadležne institucije odgovorile su mu da bi to moglo biti pravno komplicirano. Lokalna i regionalna vlada tada su htjele zatražiti od Vlade RH da preuzme Luburićeve ostatke. Lijevi internetski portal El Diario smatrao je da bi se moglo tražiti i premještanje tijela Ante Pavelića, poglavnika NDH, koji je 1959. godine umro i pokopan u Madridu. Grupa za obnavljanje povijesnog sjećanja, udruga koja je podržavala najavljenu reformu zakona, smatrala je da bi novi zakon mogao imati temelj za premještanje tijela dvojice Hrvata na neka druga mjesta u Španjolskoj ili njihovo slanje u Hrvatsku. Matías Alonso, član te udruge, vjerovao je da bi španjolska vlada mogla ustvrditi da se “ondje održavaju neustavna okupljanja”. Međutim, osim privatnih posjeta u Madridu nisu bila zabilježena okupljanja. Pavelić je pokopan na javnom groblju San Isidro, gdje je njegova obitelj kupila grobnicu poput stotina Španjolaca. U grobnici se nalaze i tijela njegove supruge i djece. Oduzimanje privatne imovine bilo bi protivno zakonu. Pavelićeva kći Višnja bila je prije smrti rekla kako im je Franco dopustio da žive u Španjolskoj, kamo su došli iz Argentine, ali da se ne bave političkom aktivnošću. Luburić je iz emigracije nastavio političku djelatnost protiv Jugoslavije. Pročitajte više na: 👇https://express.24sata.hr/crni-svijet/u-madridu-grobnica-od-skandala-spanjolci-se-htjeli-rijesiti-pavelica-32210 - express.24sata.hr

MOST SMŽ: Gašpar Šako podignula kaznene prijave zbog postupanja u projektu mega farmi Koordinatorica Mosta za Sisačko-moslavačku županiju Luce Gašpar Šako podnijela je dvije kaznene prijave nadležnim tijelima zbo postupanja vezano za projekte mega farmi u SMŽ. “Kaznene prijave podnesene su temeljem javno dostupne dokumentacije, uključujući izdana rješenja, suglasnosti i druge upravne akte koji su, prema dostupnim podacima, i dalje pravno na snazi. Riječ je o dokumentima koji proizvode pravne učinke do njihova eventualnog povlačenja ili isteka roka važenja, a pojedina rješenja vrijede do četiri godine.” – rekla je Luce Gašpar Šako. U prvoj kaznenoj prijavi obuhvaćeni su: ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije, župan Sisačko-moslavačke županije Ivan Celjak, gradonačelnik Grada Siska Domagoj Orlić, gradonačelnica Grada Petrinje Magdalena Komes i gradonačelnik Grada Gline Ivan Janković. „Dvije i pol godine pratim cijeli proces vezan uz projekte mega farmi u našoj Županiji. U posljednjim danima svjedočimo potpunom zaokretu u javnim istupima pojedinih dužnosnika, koji sada tvrde da su protiv tih investicija. Međutim, dokumenti koji su javno dostupni i dalje su pravno važeći. Nisu povučeni niti stavljeni izvan snage. Njihov sadržaj ne odgovara onome što se danas izjavljuje u javnosti. Smatram da postoji osnovana sumnja na počinjenje kaznenih djela i zato sam podnijela kaznene prijave“, poručila je Gašpar Šako. Prijava se odnosi na osnovanu sumnju u moguća kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, davanja lažnog iskaza te sprječavanja dokazivanja. U drugoj kaznenoj prijavi obuhvaćeni su župan Ivan Celjak i gradonačelnica Siska Kristina Ikić Baniček, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 291. Kaznenog zakona – zlouporaba položaja i ovlasti. Prema Gašpar Šako, javno dostupna dokumentacija sadržajno odstupa od izjava koje su pojedini dužnosnici davali u Hrvatskom saboru, na sjednicama Županijske skupštine te u drugim javnim istupima. Istaknula je kako do danas nisu donesene nove odluke kojima bi se postojeći akti stavili izvan snage, niti su ranije izdana rješenja povučena. “Ovim putem pozivam Državno odvjetništvo Republike Hrvatske da postupi po prijavama, ispita sve navode i utvrdi postoje li elementi kaznene odgovornosti. Institucije moraju raditi svoj posao nepristrano i bez odgađanja, jer je povjerenje građana u pravni poredak temelj funkcioniranja države.“, zaključila je Gašpar Šako. 👇https://www.sisak.info/2026/02/25/most-smz-gaspar-sako-podignula-kaznene-prijave-zbog-postupanja-u-projektu-mega-farmi/

Dežulovići od Božinovića i MUP-a traže zabranu prosvjeda ispred stana svojih roditelja oris Dežulović i njegova sestra Branka Dežulović podnijeli su zahtjev za zabranu javnog skupa “Operacija Boris Dežulović” u Glagoljaškoj ulici u Splitu, koji je za subotu sazvao predsjednik Autohtone Hrvatske stranke prava Dražen Keleminec, tvrdeći da na toj adresi živi kolumnist Novosti. Zahtjev za zabranu skupa podnesen je Ministarstvu unutarnjih poslova i ministru Davoru Božinoviću. Dežulovići su također podnijeli kaznenu prijavu protiv A-HSP-a i Keleminca, ustvrdivši da ovakav poziv na prosvjed predstavlja prijetnju Borisu Dežuloviću i njegovim roditeljima. U zahtjevu za zabranu javnog skupa objašnjavaju da u Glagoljaškoj ulici, gdje Keleminec namjerava prosvjedovati, Boris Dežulović ne živi već 40 godina. Upozoravaju da u stanu žive njihovi roditelji, otac i majka, koji su zbog svoje dobi i zdravstvenog stanja posebno ranjivi te da u zgradi ne stanuju javne osobe ni sudionici političkog života. U zahtjevu se naglašava da je iz samog vizualnog poziva organizatora vidljivo da se skup zlokobno naziva “Operacija”, čime se koristi ratna retorika s ciljem zastrašivanja, kao i da sadržava elemente nacionalne nesnošljivosti (spominje se “financiranja preko Milorada Pupovca“), što potvrđuje da cilj skupa nije mirno izražavanje mišljenja, već huškanje i stvaranje atmosfere linča ispred obiteljskog doma njihovih roditelja. Upozoravajući na zloupotrebu prava na okupljanje i povredu nepovredivosti doma te poštovanje privatnog i obiteljskog života, Dežulovići objašnjavaju da je odabir adrese protesta dokaz da krajnji cilj nije politički prosvjed, nego grubi pokušaj zastrašivanja i obiteljska odmazda. “Ovakvo ciljanje na obitelj pojedinca zbog njegovog novinarskog rada predstavlja nedopustiv čin koji prelazi okvire slobode govora i javnog okupljanja te predstavlja oblik zastrašivanja, uznemiravanja i zadiranja u privatnost građana. Unatoč tome što očekujemo da će najavljeni skup biti zabranjen, smatramo da je organizator već samom javnom objavom adrese naših roditelja postigao dio svog cilja, a to je stigmatiziranje njihovog doma i njih samih te zastrašivanje. Jasno je da cilj skupa nije dijalog s novinarom”, piše u zahtjevu. Također se navodi da su ciljevi skupa usmjereni na poticanje mržnje i nesnošljivosti prema pojedincu i njegovoj obitelji, što je vidljivo iz samog naslova skupa “Operacija Boris Dežulović” kojim se izravno potiče na linč prema njemu i njegovoj obitelji, što je zakonska osnova za apsolutnu zabranu skupa. Dodatno objašnjavaju da će održavanje skupa pred privatnim ulazom dovesti do ozbiljnog remećenja javnog reda i izravne ugroze psihofizičkog zdravlja njihovih roditelja, što država ne smije dopustiti. Dopuštanje održavanja skupa predstavljalo bi propust države u zaštiti ljudskih prava, jer je njegov cilj zastrašivanje i uznemiravanje trećih osoba, što je kazneno djelo, baš kao i poticanje nacionalne mržnje i nasilja Premda u pozivu na prosvjed nije objašnjeno zašto je on sazvan baš u Glagoljaškoj ulici, “jasno je da je to konkretno mjesto izabrano svjesno, ciljano i maliciozno i to samo zato što je novinar Boris Dežulović ondje odrastao, a na toj adresi (i) danas žive (samo) njegovi roditelji… Organizator skupa zna da na toj adresi ne živi novinar Boris Dežulović!” navodi se u prijavi, uz upozorenje da se radi o zloupotrebi prava na okupljanje i povredi nepovredivosti doma. “Ovakvo ciljanje na obitelj pojedinca zbog njegovog novinarskog rada predstavlja nedopustiv čin koji prelazi okvire slobode govora i javnog okupljanja te predstavlja oblik zastrašivanja, uznemiravanja i zadiranja u privatnost građana. Unatoč tome što očekujemo da će odlukom nadležnog tijela najavljeni skup biti zabranjen, smatramo da je organizator već samom javnom objavom adrese naših roditelja postigao dio svog cilja, a to je stigmatiziranje njihovog doma i njih samih te zastrašivanje. Jasno je da cilj skupa nije dijalog s novinarom”, piše u prijavi. Podsjetimo da je prije nekoliko tjedana povodom prijava Hrvatskog društva političkih zatvorenika i Hrvatskog žrtvoslovnog društva te nekoliko braniteljskih udruga u kojima su tvrdili da je Dežulović lažno prijavio prebivalište, policija utvrđivala točnu adresu na kojoj živi kolumnist Novosti. Isti slučaj bio je i s Viktorom Ivančićem. Najavljeni protest A-HSP-a u tom smislu predstavlja nastavak hajke i linča kojima su izloženi novinari Novosti. Treba podsjetiti i da se desetak pripadnika i simpatizira desno-ekstremističkog A-HSP-a godinama okuplja ispred sjedišta SNV-a u centru Zagreba, gdje su palili primjerke našeg tjednika, kao i da više godina pokušavaju spriječiti održavanje proslave Dana ustanka u Srbu. Pripadnici iste stranke održali su prosvjed i ispred stana zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i stana zastupnice Anke Mrak-Taritaš, te pred zgradom u kojoj živi zastupnica Dalija Orešković, puštajući preko razglasa pjesme notornog Marka Perkovića Thompsona. Povodom ovog desničarskog putujućeg cirkusa novinari su MUP-u bili poslali upit bi li policija dopustila prosvjede ispred stana Andreja Plenkovića. Odgovoreno im je suhim citiranjem zakona koji uređuje gdje se i kako može prosvjedovati. -Slika: Boris Dežulović foto Srećko Niketić/PIXSELL 👇🔗https://www.portalnovosti.com/dezulovici-od-bozinovica-i-mup-a-traze-zabranu-prosvjeda-ispred-stana-svojih-roditelja/

Paravinja: 'Antonia je bila ljepotica, upucavao sam joj se, nije htjela. Poludio sam ' Antonia Bilić, djevojka iz malog mjesta Kričke kod Drniša, danas bi slavila 32. rođendan da je nije ubio vozač kamiona Dragan Paravinja. Ovaj članak o slučaju brutalnog ubojstva maturantice srednje Trgovačke škole Expressa je objavio u rujnu 2024. godine. Antonia je nestala 11. lipnja 2011. godine, a njezino tijelo pronađeno je više od godinu dana kasnije, u studenome 2012. blizu odmorišta Modruš. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 2017. presudu da se Dragan Paravinja, proglašen krivim za pokušaj silovanja i ubojstvo Antonije Bilić, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Paravinji će se u uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 18. srpnja 2002. g. do 14. kolovoza 2002. i od 26. lipnja 2011. godine nadalje, stoji u presudi Vrhovnog suda, koji je ovime prepolovio prvostupanjsku presudu od zakonski maksimalnih 40 godina. Sudska praksa je da nakon odslužene dvije trećine kazne osuđenik može tražiti da ga se pusti na slobodu, zakonski to može zatražiti već nakon pola odslužene kazne. A Dragan Paravinja odslužio je dvije trećine od 20 godina zatvora za ubojstvo Antonije Bilić, 17-godišnje maturantice Trgovačke škole. Izvjesno je da će zatražiti puštanje na slobodu, no malo je vjerojatno da će hrvatski sud njegovom zahtjevu i udovoljiti, s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela. Podsjetimo, Antonia Bilić posljednji put je viđena na Čikolskome mostu 7. lipnja 2011. a njeno tijelo pronađeno je godinu i tri mjeseca nakon njezina nestanka, 28. studenog 2012. godine na parkiralištu kraj državne ceste D-23 u selu Modruš kraj Josipdola, blizu mjesta gdje je 7. lipnja u 15.40 posljednji put lociran signal njenog mobitela. DNA analizom potvrđeno je da posmrtni ostaci pripadaju djevojci iz sela Kričke kraj Drniša. "Molim vas, kažite mojoj ženi i sinovima da je nisam silovao", kazao je Dragan Paravinja policajcima tijekom ispitivanja u Banjoj Luci gdje je uhićen 26. lipnja 2011. Na njihova pitanja odgovarao je u nazočnosti dvojice odvjetnika prilično spremno, kao da je već unaprijed pripremio sve odgovore. Teško ubojstvo Drnišanke Antonije Bilić priznao im je, objasnio što je učinio s tijelom tvrdeći kako on nije silovatelj. "Na putu prema Zagrebu, na raskrižju puteva Split - Drniš, Drniš - Šibenik, pored puta sa svoje lijeve strane primijetio sam djevojku koja je stopirala u suprotnom smjeru. Primijetio sam da je bila lijepa, crne duže kose i da je na sebi imala farmerice i majicu, ne mogu se sjetiti koje boje, dok je o ramenu držala žensku torbu", ispričao je Paravinja policajcima kako je sreo nesretnu djevojku. "Hoćeš li sa mnom za Zagreb?", dobacio joj je kroz prozor. Djevojka mu je odgovorila da hoće u Split, nakon čega je produžio pedesetak metara dalje, okrenuo vozilo i vratio se k Antoniji. Ušla je u kamion te su započeli neobvezan razgovor, tijekom kojeg joj se, priznao je, nabacivao. Policajcima je objasnio kako je zaustavio kamion jer je zapravo želio prijeći na stranu djevojčina sjedišta. Antoniju je njegova nakana uzrujala pa ju je, rekao je, pokušao smiriti. Tvrdio je da joj je zbog toga i nudio da izađe iz kamiona. Djevojka je odbila poziv pa je Paravinja s njezine strane ušao u kamion. Antonia je u tom trenutku, kazao je, bezuspješno pokušavala otvoriti vozačeva vrata kako bi pobjegla. Nažalost, nije uspjela. "Počela je da me psuje i vrijeđa. Uspjela me nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. U jednom je trenutku pokušala da izađe iz kabine pored mene i dalje me glasno psujući. U tom sam trenutku izgubio živce", ispričao je Paravinja svoju verziju zločina. To je bio trenutak kad je ubio djevojku. Kazao je da čitavo vrijeme nije bio pri sebi i da se ne sjeća je li kasnije upalio kamion ili je on čitavo vrijeme radio. Nastavio je voziti prema Solinu te se ubrzo okrenuo i krenuo voziti u smjeru Zagreba. Tijekom vožnje se, priznao je, opet zaustavio kako bi tijelo djevojke stavio na krevet iza sjedišta u kabini. Nastavio je vožnju. "Nakon što sam djevojku prebacio na stražnje sjedište, krećem od Drniša prema Kistanju. Na toj dionici, na jednom od tri mosta na rijeci Krki, mahinalno sam zaustavio kamion te sam ušao na mjesto suvozača odakle sam iznio djevojku te je ponio prema ogradi mosta. Ograda je bila izuzetno niska pa sam djevojku samo spustio iza ograde, dok nisam bio siguran da je tijelo otišlo u vodu ili se zaustavilo negdje na obali. Ne mogu se sjetiti koliko je sati tada bilo. Nakon toga sam nastavio vožnju", opisao je policajcima na koji se način riješio tijela žrtve. Nastavio je vožnju prema Ogulinu. "Na jednom od odmorišta, čijeg se imena ne mogu sjetiti, zaustavio sam kamion i u jedan od kontejnera odbacio djevojčinu torbu. Torbu nisam otvarao niti sam se zanimao za njen sadržaj, a želim i da napomenem da nisam ni znao kako se djevojka zvala niti se mogu sjetiti je li se predstavila", kazao je Paravinja. Nakon dolaska u Ogulin, nastavio je pripovijedati, vraćao se u Split. "Ponovo sam se uputio u Split, nakon čega dolazim svojoj kući. Presvukao sam garderobu koju sam imao na sebi, a nisam siguran šta sam od garderobe tog dana imao na sebi. Obično radim ili u farmericama ili u crnoj trenirci i majici kratkih rukava s natpisom firme u kojoj sam prije radio", kazao je policajcima. Inače, tijekom iznošenja obrane, Paravinja je policajcima nacrtao skicu mjesta na kojem je navodno djevojčino tijelo bacio u rijeku. No policiju je navodio na pogrešan trag. Godinu i tri mjeseca nakon Antonijina nestanka, u studenome 2012. njeni posmrtni ostaci, od tijela je ostao samo kostur, pronađeni su u zaseoku Fulaja kod sela Modruš, na ugibalištu za kamione. Pronašli su ih mještani Miran Rendulić i Veljko Dadasović. Uglibalište na kojem su našli kostur bilo je pretvoreno u obično smetlište. - Nakon obdukcije u jutarnjim satima dobili smo u laboratorij i naknadne uzorke i kosti N.N. osobe, a pravovremeno smo iz Centra za forenzična istraživanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić dobili nesporne uzorke članove obitelji i njihove genotipe, tj. elektroforegrame koje su kolege iz MUP-a napravili već u prethodnom tijeku postupka. Analizom genomske DNA uzorka kosti i zuba, moram reći i DNA kose no međutim detektirana količina DNA koja nije bila dovoljna da bi se dobio genotip iz kose, ali je uspješno dobiven iz uzorka kosti i zuba. Usporedbom tog genotipa nestale osobe i članova obitelj, gdje smo imali majku, oca i dvije sestre, došli smo do statističke vjerojatnosti od 99,99999999 posto da je N.N. osoba tražena kći Milke i Mile Bilić, te sestra Katarine i Ane Bilić. Tako da smo definitivno utvrdili da se radi o Antoniji Bilić - rekao je Milovan Kubat,voditelj DNK laboratorija Zavoda za sudsku medicinu i dijagnostiku. No uzrok smrti nisu uspjeli utvrditi. - Temeljem kostiju koje smo dobili na analizu nismo uspjeli utvrditi nikakve ozljede i nikakve tragove koji bi upućivali na uzrok smrti što je kod ovakvih slučajeva moguće i često, pošto mi imamo iskustva s ovakvom vrstom obrade posmrtnih ostataka iz Domovinskog rata. No, u ovom slučaju ne znamo uzrok smrti na temelju obdukcije koju smo izvršili – rekao je Strinović. Paravinju su ispitivali i o pokušaju silovanja 25-godišnjakinje u Omišu. "Ustopala me jedna atraktivna djevojka. Koliko se mogu sjetiti, imala je crnu dužu kosu i nakon ulaska u kamion bilo je intimnih razgovora i kontakata s njom. Ali nije htjela bilo kakav seksualni odnos", kazao je Paravinja policajcima tijekom ispitivanja koje je okončano tek poslije ponoći. Iskaz je u lipnju 2011. objavio Večernji list. Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/top-news/paravinja-2011-nije-htjela-seks-izgubio-sam-zivce-i-ubio-je-11257

Dabro odlazi iz koalicije, postaje HDZ-ova ruka iz sjene Odnosi unutar vladajuće većine ozbiljno su poremećeni nakon skandalozne snimke bivšeg ministra poljoprivrede i saborskog zastupnika Domovinskog pokreta Josipa Dabre, na kojoj pjeva o Anti Paveliću kao o “vođi svih Hrvata”. Nakon što je snimka isplivala u javnost, šef HSLS-a Dario Hrebak objavio je da neće ostati u parlamentarnoj većini ako se Dabro ne ispriča zbog pjevanja o Anti Paveliću ili ga se izbaci iz koalicije. Zatim je DP uzvratio protuprijedlogom da Dabro zamrzne zastupnički mandat kada se zakonski zabrane komunistički simboli i slogani. Premijer Andrej Plenković morao bi, u razgovoru sa zavađenim akterima, pronaći neko rješenje, a nameće ih se nekoliko, piše novinar Novog lista Dražen Ciglenečki. Jedno je da se, kako je u subotu izjavio HDZ-ov dužnosnik Željko Reiner, “smiri bura u čaši vode”. U HDZ-u priželjkuju da Plenković jednostavno uvjeri Domovinski pokret i HSLS da trebaju sve zaboraviti jer stabilnost je ključna kako bi Vlada mogla nastaviti sa svojim velikim postignućima. Netko će politički nastradati DP bi u tom slučaju morao odustati od inicijative za zabranu petokrake, a HSLS bi, pak, na kraju prešao preko snimke na kojoj Dabro pjeva o “vođi svih Hrvata” Anti Paveliću. Koalicija bi ubuduće funkcionirala sa 77 zastupnika, ako se pridoda podrška Boške Ban, a Hrebak bi izgubio svaku političku vjerodostojnost. Nije uputno otpisati mogućnost ovakvog ishoda, ali nekako se čini da to ne bi bila na dulji rok održiva formula. Vjerojatno je i Plenković svjestan realne opasnosti da se već za koji mjesec DP i HSLS opet u vezi nečeg zakače. Stoga možda ne bude općeg pomirenja nego će netko ipak politički nastradati. Ali, pitanje je tko. Matematički je očit izbor HSLS sa samo dva zastupnika s mandatima osvojenim na listi HDZ. Boška Ban već se “preporučila” Plenkoviću, a HDZ-u ne bi bilo teško regrutirati barem još jednog oporbenog zastupnika kako bi se u potpunosti nadomjestilo HSLS, čiji ultimativno intonirani zahtjev nije najbolje sjeo premijeru. No, eliminacija HSLS-a, a zadržavanje DP-a štetilo bi političkoj reputaciji. Hoće li onda Domovinski pokret izletjeti iz koalicije? Ta bi opcija i matematički i politički bila lošija nego prethodna. Možda bi se Boški Ban pridružili zastupnici DOMiNO-a i suverenista, ali onda Plenković ne bi mogao računati na IDS ili Nezavisnu platformu Sjever. Vrlo bi komplicirano bilo realizirati zamjenu osam zastupnika, gotovo nemoguće. Novinar Novog lista Dražen Ciglenečki piše da je premijer taman zaigrao na kartu Marka Perkovića Thompsona i da bi bilo neracionalno da iz Vlade izbaci desničarsku stranku koja traži zabranu crvene zvijezde i to zbog spornih stihova koje je pjevao Dabro. No, Novi list piše da bi Plenković mogao posegnuti za jako čudnim modelom o kojem se u petak počelo pričati u okviru parlamentarne većine. Dabro bi formalno prestao pripadati koaliciji, ali bi i dalje podržavao Vladu jer svaki zastupnik može glasovati po slobodnoj volji. On bi kao glavni tajnik Domovinskog pokreta participirao u kreiranju stranačkih politika, ostao bi u svom Klubu zastupnika, ali bi službeno koalicija imala 76 članova. Kako se može čuti, HSLS bi, ako Plenković ovaj tjedan stavi to na pregovarački stol, čak pristao na takav nesvakidašnji Dabrin status u Saboru, novitet u praksi parlamentarne demokracije. Tako bi Ivan Penava mogao onda prihvatiti i da Dabro više nije u vladajućoj većini ako bi mu se objasnilo da zapravo jest i da se suštinski ništa ne mijenja. https://www.telegram.hr/politika-kriminal/plenkovic-priprema-nevjerojatan-manevar-dabro-odlazi-iz-koalicije-postaje-hdz-ova-ruka-iz-sjene/

Zadar: djevojčica umrla prije nego što je dobila inkluzivni dodatak Nakon niza problema u provedbi inkluzivnog dodatka, zbog kojih je resor napustio ministar Marin Piletić, novi ministar socijalne politike Alen Ružić preuzima sustav opterećen kašnjenjima i sudskim pravorijecima. Upravni sud nedavno je naložio Ministarstvu da isplati dodatak i obiteljima korisnika koji su u međuvremenu preminuli, dok je Ustavni sud ranije ukazao na sporne, diskriminatorne odredbe povezane sa Zakonom o osobnoj asistenciji, piše Index. Na te je probleme mjesecima upozoravala udruga "Sjena" i njezina predsjednica Suzana Rešetar, tvrdeći da prijedlozi iz prakse nisu uvaženi te da su se obitelji i korisnici našli u administrativnom labirintu. Naš inboks je pun, preplavljeni smo pozivima. Imam osjećaj da moj broj telefona ima pola Hrvatske. To su stvarne, teške priče, ne političke interpretacije. Kako je nedavno rekao premijer, "da netko dođe s drugog planeta, ne bi vjerovao što čuje i vidi, te ne bi vjerovao kako u stvarnosti žive obitelji djece s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom". Ne žive, preživljavaju u kaosu koji su im servirali – poručila je Rešetar za Index. Posebno potresan slučaj stiže i iz Zadra. Naime, javila im se majka čija je djevojčica bila u sustavu, a zahtjev za inkluzivni dodatak bio je "u proceduri". Djevojčica je u međuvremenu preminula, a rješenje nikada nije stiglo. – To više nije administrativni propust, to je moralni poraz države. Zato je presuda Upravnog suda važna – jer je jasno rekla da smrt podnositelja ne može biti izgovor za obustavu postupka – rekla je Rešetar.