Teška željeznička nesreća između Sv.Ivana Žabno i Škrinjara -Super Radio

Hrvatska postaje smetlište EU-a U posljednje vrijeme gotovo da nema tjedna ili mjeseca u kojem ne izbije ‘neobjašnjivo’ veliki požar u nekom skladištu prepunom otpada, čijim izgaranjem u zrak dospijevaju opasne kemikalije. Čak i oni koje ne zanima problematika gospodarenja otpadom u Hrvatskoj počinju se pitati kako je moguće da se tako često događaju požari u tim velikim halama. I, da, nemojmo smetnuti s uma da su ta odlagališta mahom u privatnom vlasništvu. Pa dok tako izgaraju nagomilana plastika, gume i ostali opasni otpad, mediji i javnost su zainteresirani i sve prate, no kad se ugasi vatra, onda svi zaborave da je tu išta gorilo. Nema čovjeka koji nije vidio koliko je opustošeno šuma kod nas. U Zelenom odredu smo osam godina proučavali i prijavljivali ta pustošenja te nedvojbeno ustanovili da je to državni plan kojim su isplanirali pretjerane sječe u papirima i dokumentima. Nakon toga su pogodovali privatnim poduzetnicima da oni iz drvne mase proizvode energiju, a tim privatnicima su u ime državnih poticaja isplaćivani još i poticaji za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije, što smo mi plaćali iz svojih džepova. Nakon svega, rezultat je katastrofalan. Tijekom deset godina su opustošili preko 100.000 hektara šuma, napravili manjak drvne mase od 20 milijuna kubika, vrijednih 1 milijardu eura. I to je sve tako prolazilo jer je to bio državni plan, a u državnom planu svi su unutra i svi pokrivaju jedni druge. Lažirana studija Kaštijuna Kad slušamo planove i programe, to je 11 regionalnih centara za gospodarenje otpadom, to su pretovarni centri, spalionice… A interesantno je s regionalnim centrima to da većina njih nema ni onu osnovnu važeću studiju utjecaja na okoliš. Prvi je deponij Kaštijun kod Pule, koji ima kompletno lažiranu studiju utjecaja na okoliš. Naravno da se kod gospodarenja otpadom postavlja pitanje kuda sa tim svim otpadom. Pa su nam prodali priču da će raditi energiju, pa će to biti toplina, pa struja… Došli smo u situaciju da je danas cijela Hrvatska doslovno zatrpana otpadom. U Hrvatsku se zakapa otpad, kupuju se i napuštene tvornice pa se tamo odlaže taj otpad. A nagradno pitanje je – otkud toliki otpad. Naime, 2013. godine odobren je uvoz miješanog komunalnog otpada iz EU-a. Dakle, od 2014. do 2021. je rastao uvoz otpada u Hrvatsku. Tako je uvoz otpada 2021. godine bio veći 360 puta nego 2014. To je 36.000 posto. Gorivo iz otpada (RDF) najviše uvozimo iz Austrije, Italije i Slovenije. I to je predviđeno za spaljivanje. Neka nam netko objasni logiku stvari – ako se naša država zaklinje i stalno spominje da Europa ima moderne spalionice, da je sve turbo sigurno, da je sve divno i krasno, i proizvodi energiju, neka nam netko kaže, npr. zašto bi jedan Slovenac dao nama svoje smeće i platio da mi od njega proizvodimo energiju i formalno zarađujemo. Gdje je tu računica, logika? Izvor ovih podataka je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. To su sve službeni dokumenti. Sve je to smeće za oporabu, dakle mi ćemo iz njega raditi energiju, to je bit. Opširnije: 👇 https://green-squad.org/hrvatska-je-zatrpana-otpadom-postajemo-smetliste-eu-a/

Žena, u ulozi voditelja obrade, koristila je intimne fotografije svog supruga (ispitanika) i njegove ljubavnice u brakorazvodnoj parnici. Također je podijelila fotografije i s trećom stranom, odnosno suprugom ljubavnice svog supruga. Da stvar bude zanimljivija, fotografije intimnog karaktera je na Cloud pohranio sam suprug a lozinke za pristup datotekama u Cloudu zabilježio je u bilježnicu koju je držao pored računala, a koja je bila dostupna svim članovima obitelji. Suprug, preljubnik a ujedno i korisnik Cloud usluga je podnio pritužbu austrijskom nadzornom tijelu za zaštitu podataka, koje je odbacilo tužbu zauzevši stav da GDPR nije prekršen i da je otkrivanje fotografija bilo nužno za dokazivanje odgovornosti supruga u procesu razvoda. Međutim, dijeljenje intimnih fotografija nije dozvoljeno trećoj osobi, odnosno, suprugu ljubavnice, što je potvrdio i austrijski Savezni upravni sud. Što se tiče dijeljenja intimnih fotografija u brakorazvodnoj parnici, takve fotografije spadaju u posebne kategorije osobnih podataka prema članku 9. stavku 1. GDPR-a, odnosno u kategoriju podataka o seksualnom životu i spolnoj orijentaciji, čija je obrada općeniti zabranjena. No, članak 9. stavak 2. GDPR-a daje točno 10 iznimki od opće zabrane, a u konkretnom slučaju se primjenjuje iznimka iz točke (f) kad je obrada osobnih podataka (fotografija) nužna za uspostavu, ostvarivanje ili obranu pravnih zahtjeva ili kad god sudovi djeluju u sudbenom svojstvu Sud je naglasio da bi, kako bi se primijenila iznimka, obrada trebala biti "nužna" za svrhu navedenu u ovoj odredbi, što znači da sudski zahtjev ili obrana ne bi bili mogući bez obrade fotografija. Ipak, takav se zahtjev nužnosti i opravdanosti ne smije tumačiti preusko. Prema mišljenju Suda, kada sudac smatra da otkrivanje u sudskom postupku nije relevantno, to ne znači automatski kršenje članka 9. GDPR-a. Jedini slučaj u kojem se članak 9. stavak 2. točka (f) GDPR-a ne primjenjuje je kada stranka u postupku svjesno i samovoljno otkrije osjetljive podatke koji nisu povezani s predmetnim činjenicama. Stoga je Savezni upravni sud potvrdio odluku nadzornog tijela i smatrao da je obrada, odnosno, otkrivanje intimnih fotografija, zakonita. Više o slučaju: https://gdprhub.eu/index.php?title=BVwG_-_W292_2259696-1&mtc=today Image from FreePik #gdprcroatia

Otok Pag #PaskiMost

U Ceuti obračun lokalnog stanovništva i imigranata