Jutrošnju izjavu o tragediji u Psihijatrijskoj bolnici "Sveti Ivan" (popularno: Jankomir) dao sam sa uspomenama na tu instituciju dok su je vodili dr. Mate Mihanović i prof.dr. Igor Filipčić.
Takoɗer, kao svaki zdravstveni djelatnik, već duže vrijeme sam frustriran razinom agresije koja se prema nama ispoljava na gotovo svakodnevnoj razini.
Međutim, nakon pažljive analize fotografija i činjenica koje su mediji danas objavili o slučaju Kristiana Josipa Periša mogu zaključiti samo jedno:
Jankomir nije više ono što je bio.
Po dostupnim fotografijama i popratnom tekstu ne vidi se što je prethodilo onakovoj reakciji tehničara i osoblja, ali je posve razvidan potpuni nedostatak službene hijerarhije i zapovjedna obveza lječničkog kadra, kao i nepoštivanje elementarnih medicinskih kriznih protokola.
Rezultat je tu - jedan mrtav pacijent za kojega detaljna istraga mora ustanoviti točan uzrok smrti, uz zastrašujuću činjenicu da uprava bolnice tjednima nije reagirala na pravi način.
Kao psihijatar sa trideset godina prakse i stotinama sati kriznih dežurstava zaključiti ću na sljedeći način:
Medicina ne trpi podobne, ona zahtijeva sposobne i stručne: od razine odjelnog liječnika, preko ravnatelja bolnica, šefova cehovskih udruga, sve do vrha ministarstva zdravstva.
U protivnome ovakove tragedije postaju pravilo, a ne slučaj.
TRAGEDIJA U JANKOMIRU U SVJETLU NOVIH SAZNANJA
Jutrošnju izjavu o tragediji u Psihijatrijskoj bolnici "Sveti Ivan" (popularno: Jankomir) dao sam sa uspomenama na tu instituciju dok su je vodili dr. Mate Mihanović i prof.dr. Igor Filipčić.
Takoɗer, kao svaki zdravstveni djelatnik, već duže vrijeme sam frustriran razinom agresije koja se prema nama ispoljava na gotovo svakodnevnoj razini.
Međutim, nakon pažljive analize fotografija i činjenica koje su mediji danas objavili o slučaju Kristiana Josipa Periša mogu zaključiti samo jedno:
Jankomir nije više ono što je bio.
Po dostupnim fotografijama i popratnom tekstu ne vidi se što je prethodilo onakovoj reakciji tehničara i osoblja, ali je posve razvidan potpuni nedostatak službene hijerarhije i zapovjedna obveza lječničkog kadra, kao i nepoštivanje elementarnih medicinskih kriznih protokola.
Rezultat je tu - jedan mrtav pacijent za kojega detaljna istraga mora ustanoviti točan uzrok smrti, uz zastrašujuću činjenicu da uprava bolnice tjednima nije reagirala na pravi način.
Kao psihijatar sa trideset godina prakse i stotinama sati kriznih dežurstava zaključiti ću na sljedeći način:
Medicina ne trpi podobne, ona zahtijeva sposobne i stručne: od razine odjelnog liječnika, preko ravnatelja bolnica, šefova cehovskih udruga, sve do vrha ministarstva zdravstva.
U protivnome ovakove tragedije postaju pravilo, a ne slučaj.
#JosipPerisa #Jankomir #ubojstvo #tragedija #zdravstvo
TOTALNI KRAH U HRVATSKIM ZATVORIMA: ZATVORENICI PROVODE VLASTITE ZAKONE 😱😡🤔
Slučaj 40-godišnjaka koji je nasmrt izbo svoju suprugu u obiteljskom domu u Slatini, a nedugo nakon uhićenja počinio samoubojstvo u zatvoru u Zagrebu, razotkrio je strašan nered u koji je potonuo hrvatski zatvorski sustav. “Ondje vlada poseban zakon. Unutra imaju svoja pravila”, govore nam insajderi koji godinama prate što se zbiva iza rešetaka hrvatskih zatvora i kaznionica. I o samoubojstvu 40-godišnjaka imaju informacije prema kojima su ga drugi zatvorenici s kojima je bio u sobi ili prisilili da se ubije ili su mirno gledali kako si oduzima život. “Taj osumnjičenik stavljen je u ćeliju s nekoliko drugih pritvorenika kako bi pazili na njega, s obzirom na to da je bila riječ o opasnoj osobi. Nije to neuobičajeno, te nerijetko opasne počinitelje smještaju s drugima koji vode računa o njima. To je svojevrsno nepisano pravilo koje je uvedeno u samim zatvorima”, objašnjavaju nam.
No ono što je uslijedilo bilo je upravo suprotno onomu što je uprava zatvora očekivala. Naime, 12. rujna, tri dana nakon ubojstva supruge, 40-godišnjak je u zatvoru u Zagrebu počinio samoubojstvo. U tom je zatvoru završio zato što se zatvor u Bjelovaru preuređuje, a drugi zatvor u koji je, s obzirom na mjesto događaja, mogao biti smješten, onaj u Osijeku, odavno je pretrpan i prima osumnjičenike vrlo restriktivno. U zatvorskoj ćeliji 40-godišnjak je nakon ručka uzeo produžni kabel, omotao ga oko vrata te se objesio o jedan od kreveta na kat. Sve se to događalo pred očima ostalih zatvorenika u ćeliji. Tek kad osumnjičenom ubojici žene više nije bilo spasa, pozvani su pravosudni policajci. “Nema sumnje da su ostali zatvorenici bili svjesni što se u njihovoj ćeliji događa. Bez obzira na to što se spominje da su svi spavali nakon ručka, tko bi mogao povjerovati da se baš nitko od njih nije prenuo u trenutku kada je 40-godišnjak puštao zadnje izdisaje obješen o rub kreveta”, opisuju nam insajderi. Prema njihovim riječima, nije isključeno ni da su ostali zatvorenici prisilili 40-godišnjaka na samoubojstvo.
“Unutra vladaju takva pravila da se od novog zatvorenika najprije traže informacije o tome zbog čega je uhićen i pritvoren. Najgore prolaze pedofili i ubojice žena. Kada dođe u ćeliju, mora pokazati rješenje o određivanju istražnog zatvora pa ovisno o kaznenom djelu, dobiva interni tretman”, navode naši sugovornici. Tijekom mandata ministra Damira Habijana u hrvatskim zatvorima zabilježen je niz ozbiljnih incidenata, ponajprije smrti i samoubojstava zatvorenika. U kolovozu 2024. u šibenskom zatvoru pronađen je mrtav 38-godišnji istražni zatvorenik Jerko Pirić, kojem se sudilo u slučaju ubojstva Karmelina Fistanića. Ministarstvo je tada navelo da nije bilo naznaka nasilne smrti ni samoubojstva, dok je njegova obitelj upozoravala na ranije primjedbe povezane s liječenjem i zdravstvenom skrbi. U studenome iste godine u zatvorskoj bolnici u Zagrebu preminuo je muškarac koji je dva mjeseca prije izazvao incident u KBC-u Zagreb ulaskom sa startnim pištoljem; ni u tom slučaju, prema prvim informacijama, nije bilo znakova nasilne smrti.
Niz se nastavio 2025. godine. U svibnju je u zatvoru u Lipovici – Popovači istražni zatvorenik počinio samoubojstvo, a ministarstvo je tada izvijestilo da se utvrđuju sve okolnosti. Godinu dana poslije, u travnju 2026., zatvorenik je počinio samoubojstvo u kaznionici u Požegi, a samo nešto više od mjesec dana potom još jedan istražni zatvorenik oduzeo je sebi život u zatvoru u Zagrebu.
Nakon samoubojstva 40-godišnjaka iz Slatine ministar Habijan izjavio je da je prije smještaja taj pritvorenik prošao liječnički pregled i razgovor sa psihologom te iz opreza nije bio sam u ćeliji, nego s još sedam zatvorenika. Unatoč tomu, počinio je samoubojstvo. Uz to, u svibnju 2025. u Remetincu je izbio požar u prostoriji za skladištenje robe za zatvorsku kantinu. Vatrogasci su morali nasilno otvoriti prostoriju, a naknadno je kao uzrok naveden neispravan hladnjak.
Osim incidenata i internih zakona koji vladaju iza rešetaka, hrvatski zatvorski sustav već godinama muči nedostatak kapaciteta. Ministar Habijan u lipnju 2025. govorio je o 3952 mjesta i približno 4800 osoba lišenih slobode. Godinu poslije broj osoba u sustavu približio se 5000, dok je kapacitet ostao oko 4000 mjesta. To znači da u hrvatskim zatvorima i kaznionicama trenutačno boravi između 900 i 1000 ljudi više nego što ima mjesta.
Upravo zato ministarstvo posljednje dvije godine najavljuje veliki ciklus izgradnje novih zatvorskih kapaciteta. Najbrže rješenje trebali su biti modularni aneksi u Varaždinu i Lipovici – Popovači. Slijede Požega i Centar za dijagnostiku u Zagrebu, a dugoročno se planiraju tri nove kaznionice u Perušiću, Žažini i Osijeku. Usporedba prvih najava s aktualnim stanjem, međutim, pokazuje da je dio rokova već pomaknut.
Najjasniji su primjer modularni aneksi u Varaždinu i Lipovici – Popovači, ukupnog kapaciteta 300 mjesta. Ugovori vrijedni 4,6 milijuna eura potpisani su 25. studenoga 2024. s tvrtkom Tehnix. Ministarstvo je tada navelo da ugovor obuhvaća cijeli posao: projektiranje, izgradnju i uporabne dozvole po modelu “ključ u ruke”. Na službenoj stranici ministarstva potom je izričito navedeno da će oba modularna aneksa biti puštena u funkciju u ljeto ove godine.
TOTALNI KRAH U HRVATSKIM ZATVORIMA: ZATVORENICI PROVODE VLASTITE ZAKONE 😱😡🤔
Slučaj 40-godišnjaka koji je nasmrt izbo svoju suprugu u obiteljskom domu u Slatini, a nedugo nakon uhićenja počinio samoubojstvo u zatvoru u Zagrebu, razotkrio je strašan nered u koji je potonuo hrvatski zatvorski sustav. “Ondje vlada poseban zakon. Unutra imaju svoja pravila”, govore nam insajderi koji godinama prate što se zbiva iza rešetaka hrvatskih zatvora i kaznionica. I o samoubojstvu 40-godišnjaka imaju informacije prema kojima su ga drugi zatvorenici s kojima je bio u sobi ili prisilili da se ubije ili su mirno gledali kako si oduzima život. “Taj osumnjičenik stavljen je u ćeliju s nekoliko drugih pritvorenika kako bi pazili na njega, s obzirom na to da je bila riječ o opasnoj osobi. Nije to neuobičajeno, te nerijetko opasne počinitelje smještaju s drugima koji vode računa o njima. To je svojevrsno nepisano pravilo koje je uvedeno u samim zatvorima”, objašnjavaju nam.
No ono što je uslijedilo bilo je upravo suprotno onomu što je uprava zatvora očekivala. Naime, 12. rujna, tri dana nakon ubojstva supruge, 40-godišnjak je u zatvoru u Zagrebu počinio samoubojstvo. U tom je zatvoru završio zato što se zatvor u Bjelovaru preuređuje, a drugi zatvor u koji je, s obzirom na mjesto događaja, mogao biti smješten, onaj u Osijeku, odavno je pretrpan i prima osumnjičenike vrlo restriktivno. U zatvorskoj ćeliji 40-godišnjak je nakon ručka uzeo produžni kabel, omotao ga oko vrata te se objesio o jedan od kreveta na kat. Sve se to događalo pred očima ostalih zatvorenika u ćeliji. Tek kad osumnjičenom ubojici žene više nije bilo spasa, pozvani su pravosudni policajci. “Nema sumnje da su ostali zatvorenici bili svjesni što se u njihovoj ćeliji događa. Bez obzira na to što se spominje da su svi spavali nakon ručka, tko bi mogao povjerovati da se baš nitko od njih nije prenuo u trenutku kada je 40-godišnjak puštao zadnje izdisaje obješen o rub kreveta”, opisuju nam insajderi. Prema njihovim riječima, nije isključeno ni da su ostali zatvorenici prisilili 40-godišnjaka na samoubojstvo.
“Unutra vladaju takva pravila da se od novog zatvorenika najprije traže informacije o tome zbog čega je uhićen i pritvoren. Najgore prolaze pedofili i ubojice žena. Kada dođe u ćeliju, mora pokazati rješenje o određivanju istražnog zatvora pa ovisno o kaznenom djelu, dobiva interni tretman”, navode naši sugovornici. Tijekom mandata ministra Damira Habijana u hrvatskim zatvorima zabilježen je niz ozbiljnih incidenata, ponajprije smrti i samoubojstava zatvorenika. U kolovozu 2024. u šibenskom zatvoru pronađen je mrtav 38-godišnji istražni zatvorenik Jerko Pirić, kojem se sudilo u slučaju ubojstva Karmelina Fistanića. Ministarstvo je tada navelo da nije bilo naznaka nasilne smrti ni samoubojstva, dok je njegova obitelj upozoravala na ranije primjedbe povezane s liječenjem i zdravstvenom skrbi. U studenome iste godine u zatvorskoj bolnici u Zagrebu preminuo je muškarac koji je dva mjeseca prije izazvao incident u KBC-u Zagreb ulaskom sa startnim pištoljem; ni u tom slučaju, prema prvim informacijama, nije bilo znakova nasilne smrti.
Niz se nastavio 2025. godine. U svibnju je u zatvoru u Lipovici – Popovači istražni zatvorenik počinio samoubojstvo, a ministarstvo je tada izvijestilo da se utvrđuju sve okolnosti. Godinu dana poslije, u travnju 2026., zatvorenik je počinio samoubojstvo u kaznionici u Požegi, a samo nešto više od mjesec dana potom još jedan istražni zatvorenik oduzeo je sebi život u zatvoru u Zagrebu.
Nakon samoubojstva 40-godišnjaka iz Slatine ministar Habijan izjavio je da je prije smještaja taj pritvorenik prošao liječnički pregled i razgovor sa psihologom te iz opreza nije bio sam u ćeliji, nego s još sedam zatvorenika. Unatoč tomu, počinio je samoubojstvo. Uz to, u svibnju 2025. u Remetincu je izbio požar u prostoriji za skladištenje robe za zatvorsku kantinu. Vatrogasci su morali nasilno otvoriti prostoriju, a naknadno je kao uzrok naveden neispravan hladnjak.
Osim incidenata i internih zakona koji vladaju iza rešetaka, hrvatski zatvorski sustav već godinama muči nedostatak kapaciteta. Ministar Habijan u lipnju 2025. govorio je o 3952 mjesta i približno 4800 osoba lišenih slobode. Godinu poslije broj osoba u sustavu približio se 5000, dok je kapacitet ostao oko 4000 mjesta. To znači da u hrvatskim zatvorima i kaznionicama trenutačno boravi između 900 i 1000 ljudi više nego što ima mjesta.
Upravo zato ministarstvo posljednje dvije godine najavljuje veliki ciklus izgradnje novih zatvorskih kapaciteta. Najbrže rješenje trebali su biti modularni aneksi u Varaždinu i Lipovici – Popovači. Slijede Požega i Centar za dijagnostiku u Zagrebu, a dugoročno se planiraju tri nove kaznionice u Perušiću, Žažini i Osijeku. Usporedba prvih najava s aktualnim stanjem, međutim, pokazuje da je dio rokova već pomaknut.
Najjasniji su primjer modularni aneksi u Varaždinu i Lipovici – Popovači, ukupnog kapaciteta 300 mjesta. Ugovori vrijedni 4,6 milijuna eura potpisani su 25. studenoga 2024. s tvrtkom Tehnix. Ministarstvo je tada navelo da ugovor obuhvaća cijeli posao: projektiranje, izgradnju i uporabne dozvole po modelu “ključ u ruke”. Na službenoj stranici ministarstva potom je izričito navedeno da će oba modularna aneksa biti puštena u funkciju u ljeto ove godine.
U utorak se u Slatini dogodilo ubojstvo žene oštrim predmetom. Riječ je o mužu koji je ubio suprugu, a koja je prethodno zvala policiju.
Glavni ravnatelj policije Nikola Milina priznao je da u postupanju policije neposredno prije ubojstva nisu poduzete sve radnje koje su se, s obzirom na poznate rizike, trebale provesti.
Utvrđene su slabosti u organizaciji potrage za osumnjičenikom, angažiranju dodatnih policijskih snaga i komunikaciji između policijske postaje i operativno-komunikacijskog centra, a teža povreda radne discipline utvrđena je kod pet policijskih službenika.
Zbog toga će pet policijskih službenika biti privremeno udaljeni s dužnosti.
"Zaključci su u obliku naloga predani Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, gdje će se dalje odvijati postupci. To u praksi znači disciplinski postupak koji se provodi po svim pravilima sudskih postupaka, što uključuje branitelje i stranu koja tuži. Za to vrijeme policijski službenici bit će udaljeni sa svojih svakodnevnih zadaća i posvetit će se vlastitoj obrani", potvrdio je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
Riječ je o ukupno pet policijskih službenika, među kojima nisu samo policajci iz Policijske postaje Slatina koji su intervenirali na terenu, već i rukovoditelji operativno-komunikacijskog centra te policijske uprave. Protiv svih njih pokreću se postupci zbog teže povrede službene dužnosti.
Kronologija događaja od utorka navečer pokazuje sav apsurd situacije.
Žrtva je policiju nazvala u 21:10. Ophodnja je stigla na njezinu adresu za deset minuta, utvrdila da je došlo do obiteljskog nasilja, no nasilnika nisu zatekli u kući. Policajci su ženi ponudili odlazak u sigurnu kuću, što je ona odbila. Potom su obišli ulicu i rekli joj da ih odmah nazove ako se suprug pojavi te da ga nipošto ne pušta unutra.
Nakon kratkog obilaska, policajci su u 21:50 sjeli u vozilo i vratili se u tri minute udaljenu postaju kako bi intervenciju unijeli u računalo, planirajući se potom vratiti u potragu. No samo dvadeset minuta nakon njihova odlaska, točno u 22:10, stigla je dojava da je žena ubijena. Policajci su se vratili na adresu i zatekli ubojicu na mjestu zločina.
U utorak se u Slatini dogodilo ubojstvo žene oštrim predmetom. Riječ je o mužu koji je ubio suprugu, a koja je prethodno zvala policiju.
Glavni ravnatelj policije Nikola Milina priznao je da u postupanju policije neposredno prije ubojstva nisu poduzete sve radnje koje su se, s obzirom na poznate rizike, trebale provesti.
Utvrđene su slabosti u organizaciji potrage za osumnjičenikom, angažiranju dodatnih policijskih snaga i komunikaciji između policijske postaje i operativno-komunikacijskog centra, a teža povreda radne discipline utvrđena je kod pet policijskih službenika.
Zbog toga će pet policijskih službenika biti privremeno udaljeni s dužnosti.
"Zaključci su u obliku naloga predani Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, gdje će se dalje odvijati postupci. To u praksi znači disciplinski postupak koji se provodi po svim pravilima sudskih postupaka, što uključuje branitelje i stranu koja tuži. Za to vrijeme policijski službenici bit će udaljeni sa svojih svakodnevnih zadaća i posvetit će se vlastitoj obrani", potvrdio je ministar unutarnjih poslova Davor Božinović.
Riječ je o ukupno pet policijskih službenika, među kojima nisu samo policajci iz Policijske postaje Slatina koji su intervenirali na terenu, već i rukovoditelji operativno-komunikacijskog centra te policijske uprave. Protiv svih njih pokreću se postupci zbog teže povrede službene dužnosti.
Kronologija događaja od utorka navečer pokazuje sav apsurd situacije.
Žrtva je policiju nazvala u 21:10. Ophodnja je stigla na njezinu adresu za deset minuta, utvrdila da je došlo do obiteljskog nasilja, no nasilnika nisu zatekli u kući. Policajci su ženi ponudili odlazak u sigurnu kuću, što je ona odbila. Potom su obišli ulicu i rekli joj da ih odmah nazove ako se suprug pojavi te da ga nipošto ne pušta unutra.
Nakon kratkog obilaska, policajci su u 21:50 sjeli u vozilo i vratili se u tri minute udaljenu postaju kako bi intervenciju unijeli u računalo, planirajući se potom vratiti u potragu. No samo dvadeset minuta nakon njihova odlaska, točno u 22:10, stigla je dojava da je žena ubijena. Policajci su se vratili na adresu i zatekli ubojicu na mjestu zločina.
🇭🇷Gotovo 35 godina nakon zločina na Ovčari, francuska istraga o ubojstvu hrvatskog branitelja i francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera praktički je završena.
Prema riječima Ghislaina Duboisa, odvjetnika obitelji Nicolier, istražna sutkinja Odjela za ratne zločine pri sudu u Parizu Carole Vujasinovic priprema međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića zvanog Štuka, kojeg francuski istražitelji sumnjiče za Nicolierovo ubojstvo.
Dubois je najavio da će se pravnim putem tražiti i predaja Veselina Šljivančanina, Stanka Vujanovića i Nade Kalabe francuskom pravosuđu.
Francuski istražitelji već su ispitali više svjedoka, među njima i Spasoja Petkovića. Hrvatsko pravosuđe francuskoj je strani dostavilo dokumentaciju prikupljenu u vlastitom postupku.
Prema odvjetniku obitelji, francuski kazneni postupak pokrenut je nakon što su Jean-Michelova majka Lyliane Fournier i brat Paul 2016. podnijeli kaznenu prijavu u Francuskoj. Očekuje se odluka hoće li predmet biti upućen na suđenje pred francuskim sudom.
Jean-Michel Nicolier rođen je 1966. godine u Francuskoj. U Hrvatsku je došao 1991. kao dragovoljac te se kao pripadnik HOS-a borio u obrani Vukovara, na Sajmištu. Nakon što je 9. studenoga ranjen, prevezen je u vukovarsku bolnicu.
Nakon pada Vukovara 20. studenoga odveden je iz bolnice na Ovčaru, gdje je u dobi od 25 godina ubijen.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2025. godine u masovnoj grobnici na Ovčari, a službeno su identificirani 29. listopada iste godine. Pokopan je 6. studenoga 2025. na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.
Jean-Michel Nicolier – Francuz koji je dobrovoljno došao braniti Hrvatsku i svoj život položio za Vukovar.
🇭🇷Gotovo 35 godina nakon zločina na Ovčari, francuska istraga o ubojstvu hrvatskog branitelja i francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera praktički je završena.
Prema riječima Ghislaina Duboisa, odvjetnika obitelji Nicolier, istražna sutkinja Odjela za ratne zločine pri sudu u Parizu Carole Vujasinovic priprema međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića zvanog Štuka, kojeg francuski istražitelji sumnjiče za Nicolierovo ubojstvo.
Dubois je najavio da će se pravnim putem tražiti i predaja Veselina Šljivančanina, Stanka Vujanovića i Nade Kalabe francuskom pravosuđu.
Francuski istražitelji već su ispitali više svjedoka, među njima i Spasoja Petkovića. Hrvatsko pravosuđe francuskoj je strani dostavilo dokumentaciju prikupljenu u vlastitom postupku.
Prema odvjetniku obitelji, francuski kazneni postupak pokrenut je nakon što su Jean-Michelova majka Lyliane Fournier i brat Paul 2016. podnijeli kaznenu prijavu u Francuskoj. Očekuje se odluka hoće li predmet biti upućen na suđenje pred francuskim sudom.
Jean-Michel Nicolier rođen je 1966. godine u Francuskoj. U Hrvatsku je došao 1991. kao dragovoljac te se kao pripadnik HOS-a borio u obrani Vukovara, na Sajmištu. Nakon što je 9. studenoga ranjen, prevezen je u vukovarsku bolnicu.
Nakon pada Vukovara 20. studenoga odveden je iz bolnice na Ovčaru, gdje je u dobi od 25 godina ubijen.
Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2025. godine u masovnoj grobnici na Ovčari, a službeno su identificirani 29. listopada iste godine. Pokopan je 6. studenoga 2025. na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru.
Jean-Michel Nicolier – Francuz koji je dobrovoljno došao braniti Hrvatsku i svoj život položio za Vukovar.
ZRIN, MJESTO KOJE SU TITOVI PARTIZANI UNIŠTILI DO TEMELJA I SVIREPO POUBIJALI TREĆINU STANOVNIŠTVA, TO SU BILI "ANTIFAŠISTI" KOJE DANAS VELIČAJU SDP I MOŽEMO, TE SLIČNE LIJEVE POLITIČKE STRANKE U HRVATSKOJ, PROČITAJTE ŠTO SU TI "ANTIFAŠISTI" UČINILI HRVATIMA U ZRINU 1943, GODINE I KASNIJE
Partizanski zločin u Zrinu
9 i 10. rujna 1943. Titovi partizani izvršili su pokolj u Zrinu, ubili su trećinu stanovnika mjesta, mjesto opljačkali, kuće srušili, župnu crkvu Našašća sv. Križa spalili. Treba naglasiti da u mjestu nije bilo vojnih postrojbi. Ubojstvo mještana i spaljivanje mjesta izvršeno je po naredbi Glavnog štaba Hrvatske. Zločin su izvršili domaći partizani i četnici iz susjednih sela, pri tome je ubijeno 213 stanovnika Zrina. Ubijeno je 12 djece, troje mlađe od godine dana, a najmlađe dijete imalo je 15 dana.
Prije upada komunističkih postrojbi u Zrin u rujnu 1943-e, ubijeno je 37 Zrinjana na putevima kada su odlazili ili dolazili u Zrina, tijekom rada u polju. Zrin je bio okružen srpskim selima i zločine su počinili Srbi iz susjednih sela. Nakon poratnih progona hrvatskog stanovništva do lipnja 1946. godine ubijeno je još 28 stanovnika Zrina.
Tijekom rata i poraća ubijen je ukupno 291 stanovnik Zrina! Preživjele žene i djeca su raseljeni i zabranjen im je povratak.
Do tijela poginulih došlo se 2013. pri arheološkim istraživanjima. Nađeni su ostatci ispremještanih ljudskih kostiju, a kad su stigli rezultati analize uzoraka, utvrdilo se da su to ostatci osoba iz Drugog svjetskog rata.
O zločinima nad Hrvatima Zrina, Borićevca, Španovice, Udbine i drugih mjesta u povijesnim udžbenicima djeca ne mogu ništa pročitati! Sramotno ponašanje hrvatske države prema stradanju ljudi koji su ubijeni samo zato jer su bili Hrvati. O zločinu postoje materijalni dokazi (dokumenti i posmrtni ostatci žrtava), za razliku od četničkih mitova gdje nema materijalnih dokaza.
Otuđivanje imovine i zabrana povratka
Nakon rata sva imovina mještana je otuđena, a stanovnicima Zrina zabranjen je povratak u mjesto. Radi se o etničkom čišćenju Banovine od Hrvata, slično se dogodilo Hrvatima u Španovici, Boričevcu, Udbini i drugim mjestima Hrvatske. Komunističko-četnička vlast je etničko čišćenje i zločine nad nevinim Hrvatima nazivala antifašističkom borbom, a to pojedinci rade i danas. Treba podsjetiti da su Srbi 1991. izvršili nove zločine i etničko čišćenje Banovine i da za te zločine nisu odgovarali kao ni za zločine tijekom Drugog svjetskog rata.
Kotarski sud u Dvoru na Uni prognao je sve Hrvate iz Zrina 1946. godine. Sud je donio odluku „u ime naroda“ o konfiskaciji pokretne i nepokretne imovine (bez obzira gdje se nalazi) stanovnika Zrina jer su “svi stanovnici mjesta Zrin za borbu sposobni vodili borbu protiv NOV-a, a zatim ukoliko nisu strijeljani, ubijeni ili poginuli, pobjegli su u toku rata”.
ZRIN, MJESTO KOJE SU TITOVI PARTIZANI UNIŠTILI DO TEMELJA I SVIREPO POUBIJALI TREĆINU STANOVNIŠTVA, TO SU BILI "ANTIFAŠISTI" KOJE DANAS VELIČAJU SDP I MOŽEMO, TE SLIČNE LIJEVE POLITIČKE STRANKE U HRVATSKOJ, PROČITAJTE ŠTO SU TI "ANTIFAŠISTI" UČINILI HRVATIMA U ZRINU 1943, GODINE I KASNIJE
Partizanski zločin u Zrinu
9 i 10. rujna 1943. Titovi partizani izvršili su pokolj u Zrinu, ubili su trećinu stanovnika mjesta, mjesto opljačkali, kuće srušili, župnu crkvu Našašća sv. Križa spalili. Treba naglasiti da u mjestu nije bilo vojnih postrojbi. Ubojstvo mještana i spaljivanje mjesta izvršeno je po naredbi Glavnog štaba Hrvatske. Zločin su izvršili domaći partizani i četnici iz susjednih sela, pri tome je ubijeno 213 stanovnika Zrina. Ubijeno je 12 djece, troje mlađe od godine dana, a najmlađe dijete imalo je 15 dana.
Prije upada komunističkih postrojbi u Zrin u rujnu 1943-e, ubijeno je 37 Zrinjana na putevima kada su odlazili ili dolazili u Zrina, tijekom rada u polju. Zrin je bio okružen srpskim selima i zločine su počinili Srbi iz susjednih sela. Nakon poratnih progona hrvatskog stanovništva do lipnja 1946. godine ubijeno je još 28 stanovnika Zrina.
Tijekom rata i poraća ubijen je ukupno 291 stanovnik Zrina! Preživjele žene i djeca su raseljeni i zabranjen im je povratak.
Do tijela poginulih došlo se 2013. pri arheološkim istraživanjima. Nađeni su ostatci ispremještanih ljudskih kostiju, a kad su stigli rezultati analize uzoraka, utvrdilo se da su to ostatci osoba iz Drugog svjetskog rata.
O zločinima nad Hrvatima Zrina, Borićevca, Španovice, Udbine i drugih mjesta u povijesnim udžbenicima djeca ne mogu ništa pročitati! Sramotno ponašanje hrvatske države prema stradanju ljudi koji su ubijeni samo zato jer su bili Hrvati. O zločinu postoje materijalni dokazi (dokumenti i posmrtni ostatci žrtava), za razliku od četničkih mitova gdje nema materijalnih dokaza.
Otuđivanje imovine i zabrana povratka
Nakon rata sva imovina mještana je otuđena, a stanovnicima Zrina zabranjen je povratak u mjesto. Radi se o etničkom čišćenju Banovine od Hrvata, slično se dogodilo Hrvatima u Španovici, Boričevcu, Udbini i drugim mjestima Hrvatske. Komunističko-četnička vlast je etničko čišćenje i zločine nad nevinim Hrvatima nazivala antifašističkom borbom, a to pojedinci rade i danas. Treba podsjetiti da su Srbi 1991. izvršili nove zločine i etničko čišćenje Banovine i da za te zločine nisu odgovarali kao ni za zločine tijekom Drugog svjetskog rata.
Kotarski sud u Dvoru na Uni prognao je sve Hrvate iz Zrina 1946. godine. Sud je donio odluku „u ime naroda“ o konfiskaciji pokretne i nepokretne imovine (bez obzira gdje se nalazi) stanovnika Zrina jer su “svi stanovnici mjesta Zrin za borbu sposobni vodili borbu protiv NOV-a, a zatim ukoliko nisu strijeljani, ubijeni ili poginuli, pobjegli su u toku rata”.
@pratitelji [vanesa27] [iris96] [marin72] [tomislava_45] [barbara85] [marta88]
Privatni razgovori s umjetnom inteligencijom uopće nisu tajna!
Istraživanje The AI Privacy Problem američke tehnološke tvrtke DuckDuckGo, pokazalo je da je približno trećina ispitanika chatbotovima otkrila tajne koje nisu podijelili s prijateljima, članovima obitelji ili zdravstvenim djelatnicima. Među ispitanicima koji se smatraju ljubiteljima umjetne inteligencije taj udio raste na 56 posto. Među roditeljima je 43 posto ispitanika umjetnoj inteligenciji otkrilo stvari koje nisu rekli ni ljudima kojima najviše vjeruju, uključujući vlastitu djecu.
Istraživanje nije utvrdilo kakve su točno tajne korisnici dijelili. Prema ranijim izvješćima, ljudi se chatbotovima obraćaju zbog pitanja o tjelesnom i mentalnom zdravlju, financijama, roditeljstvu i bračnim problemima, piše portal CNET.
Istraživači DuckDuckGoa naveli su da tvrtke koje razvijaju umjetnu inteligenciju, predstavljaju chatbotove kao povjerljive sugovornike, iako zaštita privatnosti korisnika nije jednaka takvu dojmu. "Sve se te poruke temelje na jednoj pretpostavci: da su ti razgovori privatni. U većini slučajeva to jednostavno nije istina", naveli su istraživači.
Istraživanje američkog Sveučilišta Stanford iz 2025. godine pokazalo je da su Amazon, Anthropic, Google, Meta, Microsoft i OpenAI koristili razgovore korisnika s chatbotovima za daljnje učenje svojih sustava umjetne inteligencije. Mogućnost isključivanja takve uporabe nije bila dostupna kod svih tih tvrtki.
Anthropic, Google i OpenAI moraju predati podatke iz razgovora ako ih na to pravno obvezuje sudski nalog ili drugi odgovarajući zahtjev nadležnih tijela, no samo je 25 posto ispitanika u DuckDuckGoovu istraživanju znalo za tu mogućnost. Prijepisi razgovora s ChatGPT-om korišteni su u istrazi dvostrukog ubojstva u američkoj Južnoj Karolini i u slučaju podmetanja požara na području četvrti Pacific Palisades u Los Angelesu, dok je razgovor sa Snapchatovom umjetnom inteligencijom poslužio kao dokaz na suđenju za ubojstvo iz 2024. godine.
Portal CNET korisnicima savjetuje da, gdje je to moguće, isključe pohranu razgovora ili njihovu uporabu za učenje modela, provjeravaju koji su njihovi podaci sačuvani, razgovore s chatbotovima smatraju javnim okruženjem i izbjegavaju iznositi osjetljive informacije.
Alternativni alati umjetne inteligencije Jan.ai, Ollama, LM Studio, PrivateGPT i GPT4All mogu raditi lokalno i bez povezivanja s poslužiteljima u oblaku, pa razgovori ostaju na korisnikovu uređaju, što pruža znatno veću sigurnost podataka.
Privatni razgovori s umjetnom inteligencijom uopće nisu tajna!
Istraživanje The AI Privacy Problem američke tehnološke tvrtke DuckDuckGo, pokazalo je da je približno trećina ispitanika chatbotovima otkrila tajne koje nisu podijelili s prijateljima, članovima obitelji ili zdravstvenim djelatnicima. Među ispitanicima koji se smatraju ljubiteljima umjetne inteligencije taj udio raste na 56 posto. Među roditeljima je 43 posto ispitanika umjetnoj inteligenciji otkrilo stvari koje nisu rekli ni ljudima kojima najviše vjeruju, uključujući vlastitu djecu.
Istraživanje nije utvrdilo kakve su točno tajne korisnici dijelili. Prema ranijim izvješćima, ljudi se chatbotovima obraćaju zbog pitanja o tjelesnom i mentalnom zdravlju, financijama, roditeljstvu i bračnim problemima, piše portal CNET.
Istraživači DuckDuckGoa naveli su da tvrtke koje razvijaju umjetnu inteligenciju, predstavljaju chatbotove kao povjerljive sugovornike, iako zaštita privatnosti korisnika nije jednaka takvu dojmu. "Sve se te poruke temelje na jednoj pretpostavci: da su ti razgovori privatni. U većini slučajeva to jednostavno nije istina", naveli su istraživači.
Istraživanje američkog Sveučilišta Stanford iz 2025. godine pokazalo je da su Amazon, Anthropic, Google, Meta, Microsoft i OpenAI koristili razgovore korisnika s chatbotovima za daljnje učenje svojih sustava umjetne inteligencije. Mogućnost isključivanja takve uporabe nije bila dostupna kod svih tih tvrtki.
Anthropic, Google i OpenAI moraju predati podatke iz razgovora ako ih na to pravno obvezuje sudski nalog ili drugi odgovarajući zahtjev nadležnih tijela, no samo je 25 posto ispitanika u DuckDuckGoovu istraživanju znalo za tu mogućnost. Prijepisi razgovora s ChatGPT-om korišteni su u istrazi dvostrukog ubojstva u američkoj Južnoj Karolini i u slučaju podmetanja požara na području četvrti Pacific Palisades u Los Angelesu, dok je razgovor sa Snapchatovom umjetnom inteligencijom poslužio kao dokaz na suđenju za ubojstvo iz 2024. godine.
Portal CNET korisnicima savjetuje da, gdje je to moguće, isključe pohranu razgovora ili njihovu uporabu za učenje modela, provjeravaju koji su njihovi podaci sačuvani, razgovore s chatbotovima smatraju javnim okruženjem i izbjegavaju iznositi osjetljive informacije.
Alternativni alati umjetne inteligencije Jan.ai, Ollama, LM Studio, PrivateGPT i GPT4All mogu raditi lokalno i bez povezivanja s poslužiteljima u oblaku, pa razgovori ostaju na korisnikovu uređaju, što pruža znatno veću sigurnost podataka.
25 godina zatvora za ubojstvo 66-godišnjeg stočara u Grabovcu Banskom
Tridesettrogodišnji hrvatski državljanin nepravomoćno je osuđen na 25 godina dugotrajnog zatvora na Županijskom sudu u Sisku zbog brutalnog ubojstva 66-godišnjeg stočara radi koristoljublja, priopćilo je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku.
Stravičan zločin dogodio se potkraj rujna 2024. godine u mjestu Grabovac Banski na petrinjskom području gdje je ubijen 66-godišnji umirovljenik Milan Pantelić, stanovnik tog sela.
Optuženi muškarac došao je na imanje žrtve s unaprijed pripremljeni m planom da prisvoji njegovo stado. Znajući da stariji čovjek posjeduje i prodaje veći broj ovaca, napadač ga je usmrtio nanijevši mu snažan udarac tupim predmetom u glavu, od kojeg je nesretni 66-godišnjak preminuo na licu mjesta.
Nakon što je ubio vlasnika, optuženik je s imanja otuđio oko 50 ovaca i 20 janjadi, čija je ukupna vrijednost procijenjena na više od 8000 eura. Životinje je ukrcao u svoje teretno vozilo i odvezao ih, no policija ga je ubrzo locirala i uhitila.
Nakon dovršene sudske rasprave, Županijski sud u Sisku proglasio je 33-godišnjaka krivim za teško ubojstvo iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona. Zbog visine izrečene kazne od 25 godina zatvora, sudsko vijeće mu je odmah produljilo istražni zatvor na temelju Zakona o kaznenom postupku.
Županijsko državno odvjetništvo u Sisku najavilo je da će po zaprimanju i analizi pisanog otpravka presude odlučiti hoće li podnijeti žalbu, čime bi u drugostupanjskom postupku mogli tražiti još strožu kaznu.
25 godina zatvora za ubojstvo 66-godišnjeg stočara u Grabovcu Banskom
Tridesettrogodišnji hrvatski državljanin nepravomoćno je osuđen na 25 godina dugotrajnog zatvora na Županijskom sudu u Sisku zbog brutalnog ubojstva 66-godišnjeg stočara radi koristoljublja, priopćilo je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku.
Stravičan zločin dogodio se potkraj rujna 2024. godine u mjestu Grabovac Banski na petrinjskom području gdje je ubijen 66-godišnji umirovljenik Milan Pantelić, stanovnik tog sela.
Optuženi muškarac došao je na imanje žrtve s unaprijed pripremljeni m planom da prisvoji njegovo stado. Znajući da stariji čovjek posjeduje i prodaje veći broj ovaca, napadač ga je usmrtio nanijevši mu snažan udarac tupim predmetom u glavu, od kojeg je nesretni 66-godišnjak preminuo na licu mjesta.
Nakon što je ubio vlasnika, optuženik je s imanja otuđio oko 50 ovaca i 20 janjadi, čija je ukupna vrijednost procijenjena na više od 8000 eura. Životinje je ukrcao u svoje teretno vozilo i odvezao ih, no policija ga je ubrzo locirala i uhitila.
Nakon dovršene sudske rasprave, Županijski sud u Sisku proglasio je 33-godišnjaka krivim za teško ubojstvo iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona. Zbog visine izrečene kazne od 25 godina zatvora, sudsko vijeće mu je odmah produljilo istražni zatvor na temelju Zakona o kaznenom postupku.
Županijsko državno odvjetništvo u Sisku najavilo je da će po zaprimanju i analizi pisanog otpravka presude odlučiti hoće li podnijeti žalbu, čime bi u drugostupanjskom postupku mogli tražiti još strožu kaznu.
https://www.sisak.info/2026/08/09/25-godina-zatvora-za-ubojstvo-66-godisnjeg-stocara-u-grabovcu-banskom/
Tridesettrogodišnji hrvatski državljanin nepravomoćno je osuđen na 25 godina dugotrajnog zatvora na Županijskom sudu u Sisku zbog brutalnog ubojstva 66-godišnjeg stočara radi koristoljublja, priopćilo je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku. Stravičan zločin dogodio se potkraj rujna 2024. godine u mjestu Grabovac Banski na petrinjskom području gdje je ubijen 66-godišnji umirovljenik Milan Pantelić, stanovnik tog sela. […]
Majka iz američke savezne države Idaho, koja je prošle godine tvrdila da su njezini 18-mjesečni blizanci istovremeno umrli zbog cijepljenja, sada je optužena za njihovo ubojstvo. Velika porota podigla je optužnicu za dva kaznena djela ubojstva prvog stupnja, a istražitelji navode da je djecu usmrtila gušenjem.
Nakon smrti djece 2025. godine, majka je javno nastupala u antivakcinaškim medijima i tvrdila da su cjepiva protiv gripe, hepatitisa A i DiTePer uzrok njihove smrti. Te su tvrdnje postale dio šire antivakcinaške kampanje te su korištene kao “dokaz” navodne opasnosti cjepiva.
Sada, nakon više od godinu dana istrage, tužiteljstvo tvrdi da djeca nisu umrla od posljedica cijepljenja, nego da su bila žrtve ubojstva. Optužena poriče krivnju, a postupak je u tijeku.
Majka iz američke savezne države Idaho, koja je prošle godine tvrdila da su njezini 18-mjesečni blizanci istovremeno umrli zbog cijepljenja, sada je optužena za njihovo ubojstvo. Velika porota podigla je optužnicu za dva kaznena djela ubojstva prvog stupnja, a istražitelji navode da je djecu usmrtila gušenjem.
Nakon smrti djece 2025. godine, majka je javno nastupala u antivakcinaškim medijima i tvrdila da su cjepiva protiv gripe, hepatitisa A i DiTePer uzrok njihove smrti. Te su tvrdnje postale dio šire antivakcinaške kampanje te su korištene kao “dokaz” navodne opasnosti cjepiva.
Sada, nakon više od godinu dana istrage, tužiteljstvo tvrdi da djeca nisu umrla od posljedica cijepljenja, nego da su bila žrtve ubojstva. Optužena poriče krivnju, a postupak je u tijeku.
Izvor: https://www.cnn.com/2026/07/07/us/idaho-mother-toddlers-murder-charge-hnk
An Idaho mother who claimed her toddler twins died last year shortly after being vaccinated is now facing murder charges after prosecutors accused her of suffocating the children.
Dječak od osam godina gledao je očevo ubojstvo. Nije plakao. Pamtio je lica. Ovo je priča o čovjeku koji je postao najstrašniji revolveraš Zapada – Pistol Pete.
Kansas, 1868. Obična noć. Osamogodišnji Frank stoji pred svojom kućom i gleda krupna čovjeka s revolverima. Njegov otac, vojnik koji je preživio krvavi građanski rat, upravo je pao na zemlju. Nije se ni trgnuo.
Dječak nije vrisnuo. Nije potrčao. Samo je stajao. I pamtio.
Pamtio je svaku bradu. Svaki ožiljak. Svaki pogled pod šeširom.
Te su noći ljudi koje su zvali "Regulatori" hladnokrvno ubili njegova oca. Nitko nije očekivao da će taj dječak jednog dana postati najopasniji čovjek na američkoj granici. Nitko nije znao da je te noći, u njegovim malim plavim očima, rođena zavjera.
Obiteljski prijatelj, čovjek po imenu Mose Beaman, nije mu donio utjehu. Donio mu je oružje. Stari mornarički revolver. I rekao je samo jednu rečenicu:
"Vježbaj."
I Frank je vježbao.
Svaki dan. Kišilo ili sunčalo. Zimi i ljeti. Vježbao je dok njegove ruke nisu postale brže od vlastite sjene. Dok je s dvanaest godina mogao sjahati konja u punom galopu i s dva pucnja raznijeti glavu zvečarki. Dok mu pištolj nije postao produžetak kosti.
S petnaest godina dojahao je u vojnu utvrdu Fort Gibson. Mlad, mršav, bez riječi. Vojnici su se smijali. Zatim je izašao na streljanu.
Pogađao je metu za metom. Lijevom rukom. Desnom rukom. Dok su profesionalni vojnici – ljudi koji su ratovali protiv Indijanaca – stajali u šoku. Pukovnik Copinger prišao mu je, skinuo šešir i pričvrstio mu značku za gađanje.
"Od sada", rekao je, "ti si Pistol Pete."
Ali Frank nije tražio slavu. Nije tražio priznanje.
Tražio je lica.
I krenuo je na put.
Kroz Indijanski teritorij, kroz Oklahomu, kroz Missouri – godinama je jahao za ljudima koji su mu ubili oca. Jednog po jednog, pronalazio ih je. Svatko od njih, kad bi vidio onaj hladni pogled, prvi bi posegnuo za oružjem.
I svatko je pao.
Do kasnih 1880-ih više nije bilo nijednog živog čovjeka s one noći. Frank Eaton namirio je dug. Svako lice koje je upamtio kao preplašeni dječak – svako je dobilo svoj odgovor.
No ono što dolazi poslije još je nevjerojatnije.
Jer Frank nije postao hladnokrvni ubojica. Postao je kauboj. Kovač. Izviđač. Čovjek koji je bacao novčić u zrak i pogađao ga prije nego što padne. Doživio je devedeset i sedmu godinu. Nosio je napunjene revolvere sve do zadnjeg dana. I kad su ga u devedesetima pitali da pokaže potez – i dalje je bio brži od sjenke.
A ono najčudnije? Frank Eaton nije umro kao zaboravljeni starac. Postao je besmrtan. Njegov lik – visok, mršav, s brkovima i dva revolvera u kaišu – 1923. godine usvojili su studenti državnog sveučilišta Oklahoma kao svoju maskotu. I danas, više od 70 godina nakon njegove smrti, "Pistol Pete" jaše na svakoj utakmici. Pleše na svakoj paradi. Živi u svakom djetetu koje nosi njegovu zastavu.
Frank Eaton preminuo je 8. travnja 1958. u 97. godini. Do posljednjeg je dana sjedio na trijemu svoje kuće u Perkinsu, Oklahomi, s revolverom u krilu. Kad su ga pitali boji li se smrti, nasmijao se i rekao:
"Zašto bih? Već sam odavno pobijedio."
Njegovo tijelo počiva na groblju Fairlawn u Stillwateru. Ali Pistol Pete nikada nije otišao.
Jer neke priče ne završavaju smrću. Neke priče jašu zauvijek.
---
Kraj.
Dječak od osam godina gledao je očevo ubojstvo. Nije plakao. Pamtio je lica. Ovo je priča o čovjeku koji je postao najstrašniji revolveraš Zapada – Pistol Pete.
Kansas, 1868. Obična noć. Osamogodišnji Frank stoji pred svojom kućom i gleda krupna čovjeka s revolverima. Njegov otac, vojnik koji je preživio krvavi građanski rat, upravo je pao na zemlju. Nije se ni trgnuo.
Dječak nije vrisnuo. Nije potrčao. Samo je stajao. I pamtio.
Pamtio je svaku bradu. Svaki ožiljak. Svaki pogled pod šeširom.
Te su noći ljudi koje su zvali "Regulatori" hladnokrvno ubili njegova oca. Nitko nije očekivao da će taj dječak jednog dana postati najopasniji čovjek na američkoj granici. Nitko nije znao da je te noći, u njegovim malim plavim očima, rođena zavjera.
Obiteljski prijatelj, čovjek po imenu Mose Beaman, nije mu donio utjehu. Donio mu je oružje. Stari mornarički revolver. I rekao je samo jednu rečenicu:
"Vježbaj."
I Frank je vježbao.
Svaki dan. Kišilo ili sunčalo. Zimi i ljeti. Vježbao je dok njegove ruke nisu postale brže od vlastite sjene. Dok je s dvanaest godina mogao sjahati konja u punom galopu i s dva pucnja raznijeti glavu zvečarki. Dok mu pištolj nije postao produžetak kosti.
S petnaest godina dojahao je u vojnu utvrdu Fort Gibson. Mlad, mršav, bez riječi. Vojnici su se smijali. Zatim je izašao na streljanu.
Pogađao je metu za metom. Lijevom rukom. Desnom rukom. Dok su profesionalni vojnici – ljudi koji su ratovali protiv Indijanaca – stajali u šoku. Pukovnik Copinger prišao mu je, skinuo šešir i pričvrstio mu značku za gađanje.
"Od sada", rekao je, "ti si Pistol Pete."
Ali Frank nije tražio slavu. Nije tražio priznanje.
Tražio je lica.
I krenuo je na put.
Kroz Indijanski teritorij, kroz Oklahomu, kroz Missouri – godinama je jahao za ljudima koji su mu ubili oca. Jednog po jednog, pronalazio ih je. Svatko od njih, kad bi vidio onaj hladni pogled, prvi bi posegnuo za oružjem.
I svatko je pao.
Do kasnih 1880-ih više nije bilo nijednog živog čovjeka s one noći. Frank Eaton namirio je dug. Svako lice koje je upamtio kao preplašeni dječak – svako je dobilo svoj odgovor.
No ono što dolazi poslije još je nevjerojatnije.
Jer Frank nije postao hladnokrvni ubojica. Postao je kauboj. Kovač. Izviđač. Čovjek koji je bacao novčić u zrak i pogađao ga prije nego što padne. Doživio je devedeset i sedmu godinu. Nosio je napunjene revolvere sve do zadnjeg dana. I kad su ga u devedesetima pitali da pokaže potez – i dalje je bio brži od sjenke.
A ono najčudnije? Frank Eaton nije umro kao zaboravljeni starac. Postao je besmrtan. Njegov lik – visok, mršav, s brkovima i dva revolvera u kaišu – 1923. godine usvojili su studenti državnog sveučilišta Oklahoma kao svoju maskotu. I danas, više od 70 godina nakon njegove smrti, "Pistol Pete" jaše na svakoj utakmici. Pleše na svakoj paradi. Živi u svakom djetetu koje nosi njegovu zastavu.
Frank Eaton preminuo je 8. travnja 1958. u 97. godini. Do posljednjeg je dana sjedio na trijemu svoje kuće u Perkinsu, Oklahomi, s revolverom u krilu. Kad su ga pitali boji li se smrti, nasmijao se i rekao:
"Zašto bih? Već sam odavno pobijedio."
Njegovo tijelo počiva na groblju Fairlawn u Stillwateru. Ali Pistol Pete nikada nije otišao.
Jer neke priče ne završavaju smrću. Neke priče jašu zauvijek.
---
Kraj.
