• Ubijen mladoženja u njemačkom gradu Berlinu prije nekoliko trenutaka – policija blokirala područje i trenutno vrši uviđaj.


    #Berlin #mladozenja #ubojstvo #njemacka #policija

    Ubijen mladoženja u njemačkom gradu Berlinu prije nekoliko trenutaka – policija blokirala područje i trenutno vrši uviđaj.#Berlin #mladozenja #ubojstvo #njemacka #policija
    0 Commentaires 0 Parts 4 Vue 1
  • Zastupnica Nancy Mace predstavila je novi savezni zakon koji bi omogućio uvođenje smrtne kazne za osobe osuđene za silovanje djece i određene teške oblike seksualnog zlostavljanja maloljetnika prema američkom zakonu.

    Predloženi nacrt zakona, pod nazivom „Zakon o smrtnoj kazni za silovatelje djece” (Death Penalty for Child Rapists Act), teži proširenju saveznih propisa o najstrožoj kazni kako bi obuhvatili teški seksualni napad na dijete, seksualno zlostavljanje maloljetnika i zlostavljački seksualni kontakt s djecom. Zakon bi se primjenjivao i unutar vojnog pravosuđa, što znači da bi se i pripadnici oružanih snaga osuđeni za ova djela mogli suočiti sa smrtnom kaznom.

    U javnoj izjavi, Mace je istaknula kako je cilj zakona poslati jasnu poruku: oni koji vrebaju djecu moraju snositi najteže moguće zakonske posljedice. Ako bude usvojen, ovaj bi akt značajno proširio krug djela za koja se može izreći smrtna kazna na saveznoj razini, što će vjerojatno izazvati oštre ustavne rasprave, posebno s obzirom na dosadašnju praksu Vrhovnog suda koja je ograničavala smrtnu kaznu u slučajevima u kojima nije počinjeno ubojstvo.

    Prijedlog sada ulazi u zakonodavnu proceduru, gdje ga očekuje strogi politički i pravni nadzor.

    Kongresmenka Nancy Mace (R-SC) zvanično je predstavila "Zakon o smrtnoj kazni za silovatelje djece" (Death Penalty for Child Rapists Act) 26. februara 2026. godine. Predloženi zakon predviđa uvođenje smrtne kazne za teška krivična djela seksualnog zlostavljanja maloljetnika prema saveznom zakonu SAD-a, uključujući izmjene Vojnog krivičnog zakona (UCMJ). Mace je u zvaničnom saopštenju istakla da za ovakve predatore ne treba biti milosti i da oni zaslužuju najstrožu moguću kaznu koju država može izreći. Ova zakonodavna inicijativa dio je njenog kontinuiranog rada na pooštravanju kazni za seksualne prijestupnike i zaštiti najranjivijih kategorija društva. Fotografija koja prati vijest je autentičan portret kongresmenke koji se koristi u zvaničnim komunikacijama njenog kabineta.

    IZVOR: Mace.house.gov (Official Website of Representative Nancy Mace), Fox News, Associated Press, Reuters.

    #cinjenice #politics #law #BreakingNews #justice #protection #WorldNews
    Zastupnica Nancy Mace predstavila je novi savezni zakon koji bi omogućio uvođenje smrtne kazne za osobe osuđene za silovanje djece i određene teške oblike seksualnog zlostavljanja maloljetnika prema američkom zakonu. Predloženi nacrt zakona, pod nazivom „Zakon o smrtnoj kazni za silovatelje djece” (Death Penalty for Child Rapists Act), teži proširenju saveznih propisa o najstrožoj kazni kako bi obuhvatili teški seksualni napad na dijete, seksualno zlostavljanje maloljetnika i zlostavljački seksualni kontakt s djecom. Zakon bi se primjenjivao i unutar vojnog pravosuđa, što znači da bi se i pripadnici oružanih snaga osuđeni za ova djela mogli suočiti sa smrtnom kaznom. U javnoj izjavi, Mace je istaknula kako je cilj zakona poslati jasnu poruku: oni koji vrebaju djecu moraju snositi najteže moguće zakonske posljedice. Ako bude usvojen, ovaj bi akt značajno proširio krug djela za koja se može izreći smrtna kazna na saveznoj razini, što će vjerojatno izazvati oštre ustavne rasprave, posebno s obzirom na dosadašnju praksu Vrhovnog suda koja je ograničavala smrtnu kaznu u slučajevima u kojima nije počinjeno ubojstvo. Prijedlog sada ulazi u zakonodavnu proceduru, gdje ga očekuje strogi politički i pravni nadzor. Kongresmenka Nancy Mace (R-SC) zvanično je predstavila "Zakon o smrtnoj kazni za silovatelje djece" (Death Penalty for Child Rapists Act) 26. februara 2026. godine. Predloženi zakon predviđa uvođenje smrtne kazne za teška krivična djela seksualnog zlostavljanja maloljetnika prema saveznom zakonu SAD-a, uključujući izmjene Vojnog krivičnog zakona (UCMJ). Mace je u zvaničnom saopštenju istakla da za ovakve predatore ne treba biti milosti i da oni zaslužuju najstrožu moguću kaznu koju država može izreći. Ova zakonodavna inicijativa dio je njenog kontinuiranog rada na pooštravanju kazni za seksualne prijestupnike i zaštiti najranjivijih kategorija društva. Fotografija koja prati vijest je autentičan portret kongresmenke koji se koristi u zvaničnim komunikacijama njenog kabineta. IZVOR: Mace.house.gov (Official Website of Representative Nancy Mace), Fox News, Associated Press, Reuters. #cinjenice #politics #law #BreakingNews #justice #protection #WorldNews
    Love
    Wow
    2
    0 Commentaires 0 Parts 453 Vue
  • Paravinja: 'Antonia je bila ljepotica, upucavao sam joj se, nije htjela. Poludio sam '

    Antonia Bilić, djevojka iz malog mjesta Kričke kod Drniša, danas bi slavila 32. rođendan da je nije ubio vozač kamiona Dragan Paravinja. Ovaj članak o slučaju brutalnog ubojstva maturantice srednje Trgovačke škole Expressa je objavio u rujnu 2024. godine. Antonia je nestala 11. lipnja 2011. godine, a njezino tijelo pronađeno je više od godinu dana kasnije, u studenome 2012. blizu odmorišta Modruš.

    Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 2017. presudu da se Dragan Paravinja, proglašen krivim za pokušaj silovanja i ubojstvo Antonije Bilić, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Paravinji će se u uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 18. srpnja 2002. g. do 14. kolovoza 2002. i od 26. lipnja 2011. godine nadalje, stoji u presudi Vrhovnog suda, koji je ovime prepolovio prvostupanjsku presudu od zakonski maksimalnih 40 godina.

    Sudska praksa je da nakon odslužene dvije trećine kazne osuđenik može tražiti da ga se pusti na slobodu, zakonski to može zatražiti već nakon pola odslužene kazne. A Dragan Paravinja odslužio je dvije trećine od 20 godina zatvora za ubojstvo Antonije Bilić, 17-godišnje maturantice Trgovačke škole. Izvjesno je da će zatražiti puštanje na slobodu, no malo je vjerojatno da će hrvatski sud njegovom zahtjevu i udovoljiti, s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela.

    Podsjetimo, Antonia Bilić posljednji put je viđena na Čikolskome mostu 7. lipnja 2011. a njeno tijelo pronađeno je godinu i tri mjeseca nakon njezina nestanka, 28. studenog 2012. godine na parkiralištu kraj državne ceste D-23 u selu Modruš kraj Josipdola, blizu mjesta gdje je 7. lipnja u 15.40 posljednji put lociran signal njenog mobitela. DNA analizom potvrđeno je da posmrtni ostaci pripadaju djevojci iz sela Kričke kraj Drniša.

    "Molim vas, kažite mojoj ženi i sinovima da je nisam silovao", kazao je Dragan Paravinja policajcima tijekom ispitivanja u Banjoj Luci gdje je uhićen 26. lipnja 2011. Na njihova pitanja odgovarao je u nazočnosti dvojice odvjetnika prilično spremno, kao da je već unaprijed pripremio sve odgovore. Teško ubojstvo Drnišanke Antonije Bilić priznao im je, objasnio što je učinio s tijelom tvrdeći kako on nije silovatelj.

    "Na putu prema Zagrebu, na raskrižju puteva Split - Drniš, Drniš - Šibenik, pored puta sa svoje lijeve strane primijetio sam djevojku koja je stopirala u suprotnom smjeru. Primijetio sam da je bila lijepa, crne duže kose i da je na sebi imala farmerice i majicu, ne mogu se sjetiti koje boje, dok je o ramenu držala žensku torbu", ispričao je Paravinja policajcima kako je sreo nesretnu djevojku. "Hoćeš li sa mnom za Zagreb?", dobacio joj je kroz prozor.

    Djevojka mu je odgovorila da hoće u Split, nakon čega je produžio pedesetak metara dalje, okrenuo vozilo i vratio se k Antoniji. Ušla je u kamion te su započeli neobvezan razgovor, tijekom kojeg joj se, priznao je, nabacivao. Policajcima je objasnio kako je zaustavio kamion jer je zapravo želio prijeći na stranu djevojčina sjedišta. Antoniju je njegova nakana uzrujala pa ju je, rekao je, pokušao smiriti. Tvrdio je da joj je zbog toga i nudio da izađe iz kamiona. Djevojka je odbila poziv pa je Paravinja s njezine strane ušao u kamion. Antonia je u tom trenutku, kazao je, bezuspješno pokušavala otvoriti vozačeva vrata kako bi pobjegla. Nažalost, nije uspjela.

    "Počela je da me psuje i vrijeđa. Uspjela me nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. U jednom je trenutku pokušala da izađe iz kabine pored mene i dalje me glasno psujući. U tom sam trenutku izgubio živce", ispričao je Paravinja svoju verziju zločina. To je bio trenutak kad je ubio djevojku. Kazao je da čitavo vrijeme nije bio pri sebi i da se ne sjeća je li kasnije upalio kamion ili je on čitavo vrijeme radio. Nastavio je voziti prema Solinu te se ubrzo okrenuo i krenuo voziti u smjeru Zagreba. Tijekom vožnje se, priznao je, opet zaustavio kako bi tijelo djevojke stavio na krevet iza sjedišta u kabini. Nastavio je vožnju.

    "Nakon što sam djevojku prebacio na stražnje sjedište, krećem od Drniša prema Kistanju. Na toj dionici, na jednom od tri mosta na rijeci Krki, mahinalno sam zaustavio kamion te sam ušao na mjesto suvozača odakle sam iznio djevojku te je ponio prema ogradi mosta. Ograda je bila izuzetno niska pa sam djevojku samo spustio iza ograde, dok nisam bio siguran da je tijelo otišlo u vodu ili se zaustavilo negdje na obali. Ne mogu se sjetiti koliko je sati tada bilo. Nakon toga sam nastavio vožnju", opisao je policajcima na koji se način riješio tijela žrtve. Nastavio je vožnju prema Ogulinu.

    "Na jednom od odmorišta, čijeg se imena ne mogu sjetiti, zaustavio sam kamion i u jedan od kontejnera odbacio djevojčinu torbu. Torbu nisam otvarao niti sam se zanimao za njen sadržaj, a želim i da napomenem da nisam ni znao kako se djevojka zvala niti se mogu sjetiti je li se predstavila", kazao je Paravinja. Nakon dolaska u Ogulin, nastavio je pripovijedati, vraćao se u Split.

    "Ponovo sam se uputio u Split, nakon čega dolazim svojoj kući. Presvukao sam garderobu koju sam imao na sebi, a nisam siguran šta sam od garderobe tog dana imao na sebi. Obično radim ili u farmericama ili u crnoj trenirci i majici kratkih rukava s natpisom firme u kojoj sam prije radio", kazao je policajcima. Inače, tijekom iznošenja obrane, Paravinja je policajcima nacrtao skicu mjesta na kojem je navodno djevojčino tijelo bacio u rijeku. No policiju je navodio na pogrešan trag. Godinu i tri mjeseca nakon Antonijina nestanka, u studenome 2012. njeni posmrtni ostaci, od tijela je ostao samo kostur, pronađeni su u zaseoku Fulaja kod sela Modruš, na ugibalištu za kamione. Pronašli su ih mještani Miran Rendulić i Veljko Dadasović. Uglibalište na kojem su našli kostur bilo je pretvoreno u obično smetlište.

    - Nakon obdukcije u jutarnjim satima dobili smo u laboratorij i naknadne uzorke i kosti N.N. osobe, a pravovremeno smo iz Centra za forenzična istraživanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić dobili nesporne uzorke članove obitelji i njihove genotipe, tj. elektroforegrame koje su kolege iz MUP-a napravili već u prethodnom tijeku postupka. Analizom genomske DNA uzorka kosti i zuba, moram reći i DNA kose no međutim detektirana količina DNA koja nije bila dovoljna da bi se dobio genotip iz kose, ali je uspješno dobiven iz uzorka kosti i zuba. Usporedbom tog genotipa nestale osobe i članova obitelj, gdje smo imali majku, oca i dvije sestre, došli smo do statističke vjerojatnosti od 99,99999999 posto da je N.N. osoba tražena kći Milke i Mile Bilić, te sestra Katarine i Ane Bilić. Tako da smo definitivno utvrdili da se radi o Antoniji Bilić - rekao je Milovan Kubat,voditelj DNK laboratorija Zavoda za sudsku medicinu i dijagnostiku. No uzrok smrti nisu uspjeli utvrditi. - Temeljem kostiju koje smo dobili na analizu nismo uspjeli utvrditi nikakve ozljede i nikakve tragove koji bi upućivali na uzrok smrti što je kod ovakvih slučajeva moguće i često, pošto mi imamo iskustva s ovakvom vrstom obrade posmrtnih ostataka iz Domovinskog rata. No, u ovom slučaju ne znamo uzrok smrti na temelju obdukcije koju smo izvršili – rekao je Strinović. Paravinju su ispitivali i o pokušaju silovanja 25-godišnjakinje u Omišu.

    "Ustopala me jedna atraktivna djevojka. Koliko se mogu sjetiti, imala je crnu dužu kosu i nakon ulaska u kamion bilo je intimnih razgovora i kontakata s njom. Ali nije htjela bilo kakav seksualni odnos", kazao je Paravinja policajcima tijekom ispitivanja koje je okončano tek poslije ponoći. Iskaz je u lipnju 2011. objavio Večernji list.

    Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/top-news/paravinja-2011-nije-htjela-seks-izgubio-sam-zivce-i-ubio-je-11257
    Paravinja: 'Antonia je bila ljepotica, upucavao sam joj se, nije htjela. Poludio sam ' Antonia Bilić, djevojka iz malog mjesta Kričke kod Drniša, danas bi slavila 32. rođendan da je nije ubio vozač kamiona Dragan Paravinja. Ovaj članak o slučaju brutalnog ubojstva maturantice srednje Trgovačke škole Expressa je objavio u rujnu 2024. godine. Antonia je nestala 11. lipnja 2011. godine, a njezino tijelo pronađeno je više od godinu dana kasnije, u studenome 2012. blizu odmorišta Modruš. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 2017. presudu da se Dragan Paravinja, proglašen krivim za pokušaj silovanja i ubojstvo Antonije Bilić, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Paravinji će se u uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 18. srpnja 2002. g. do 14. kolovoza 2002. i od 26. lipnja 2011. godine nadalje, stoji u presudi Vrhovnog suda, koji je ovime prepolovio prvostupanjsku presudu od zakonski maksimalnih 40 godina. Sudska praksa je da nakon odslužene dvije trećine kazne osuđenik može tražiti da ga se pusti na slobodu, zakonski to može zatražiti već nakon pola odslužene kazne. A Dragan Paravinja odslužio je dvije trećine od 20 godina zatvora za ubojstvo Antonije Bilić, 17-godišnje maturantice Trgovačke škole. Izvjesno je da će zatražiti puštanje na slobodu, no malo je vjerojatno da će hrvatski sud njegovom zahtjevu i udovoljiti, s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela. Podsjetimo, Antonia Bilić posljednji put je viđena na Čikolskome mostu 7. lipnja 2011. a njeno tijelo pronađeno je godinu i tri mjeseca nakon njezina nestanka, 28. studenog 2012. godine na parkiralištu kraj državne ceste D-23 u selu Modruš kraj Josipdola, blizu mjesta gdje je 7. lipnja u 15.40 posljednji put lociran signal njenog mobitela. DNA analizom potvrđeno je da posmrtni ostaci pripadaju djevojci iz sela Kričke kraj Drniša. "Molim vas, kažite mojoj ženi i sinovima da je nisam silovao", kazao je Dragan Paravinja policajcima tijekom ispitivanja u Banjoj Luci gdje je uhićen 26. lipnja 2011. Na njihova pitanja odgovarao je u nazočnosti dvojice odvjetnika prilično spremno, kao da je već unaprijed pripremio sve odgovore. Teško ubojstvo Drnišanke Antonije Bilić priznao im je, objasnio što je učinio s tijelom tvrdeći kako on nije silovatelj. "Na putu prema Zagrebu, na raskrižju puteva Split - Drniš, Drniš - Šibenik, pored puta sa svoje lijeve strane primijetio sam djevojku koja je stopirala u suprotnom smjeru. Primijetio sam da je bila lijepa, crne duže kose i da je na sebi imala farmerice i majicu, ne mogu se sjetiti koje boje, dok je o ramenu držala žensku torbu", ispričao je Paravinja policajcima kako je sreo nesretnu djevojku. "Hoćeš li sa mnom za Zagreb?", dobacio joj je kroz prozor. Djevojka mu je odgovorila da hoće u Split, nakon čega je produžio pedesetak metara dalje, okrenuo vozilo i vratio se k Antoniji. Ušla je u kamion te su započeli neobvezan razgovor, tijekom kojeg joj se, priznao je, nabacivao. Policajcima je objasnio kako je zaustavio kamion jer je zapravo želio prijeći na stranu djevojčina sjedišta. Antoniju je njegova nakana uzrujala pa ju je, rekao je, pokušao smiriti. Tvrdio je da joj je zbog toga i nudio da izađe iz kamiona. Djevojka je odbila poziv pa je Paravinja s njezine strane ušao u kamion. Antonia je u tom trenutku, kazao je, bezuspješno pokušavala otvoriti vozačeva vrata kako bi pobjegla. Nažalost, nije uspjela. "Počela je da me psuje i vrijeđa. Uspjela me nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. U jednom je trenutku pokušala da izađe iz kabine pored mene i dalje me glasno psujući. U tom sam trenutku izgubio živce", ispričao je Paravinja svoju verziju zločina. To je bio trenutak kad je ubio djevojku. Kazao je da čitavo vrijeme nije bio pri sebi i da se ne sjeća je li kasnije upalio kamion ili je on čitavo vrijeme radio. Nastavio je voziti prema Solinu te se ubrzo okrenuo i krenuo voziti u smjeru Zagreba. Tijekom vožnje se, priznao je, opet zaustavio kako bi tijelo djevojke stavio na krevet iza sjedišta u kabini. Nastavio je vožnju. "Nakon što sam djevojku prebacio na stražnje sjedište, krećem od Drniša prema Kistanju. Na toj dionici, na jednom od tri mosta na rijeci Krki, mahinalno sam zaustavio kamion te sam ušao na mjesto suvozača odakle sam iznio djevojku te je ponio prema ogradi mosta. Ograda je bila izuzetno niska pa sam djevojku samo spustio iza ograde, dok nisam bio siguran da je tijelo otišlo u vodu ili se zaustavilo negdje na obali. Ne mogu se sjetiti koliko je sati tada bilo. Nakon toga sam nastavio vožnju", opisao je policajcima na koji se način riješio tijela žrtve. Nastavio je vožnju prema Ogulinu. "Na jednom od odmorišta, čijeg se imena ne mogu sjetiti, zaustavio sam kamion i u jedan od kontejnera odbacio djevojčinu torbu. Torbu nisam otvarao niti sam se zanimao za njen sadržaj, a želim i da napomenem da nisam ni znao kako se djevojka zvala niti se mogu sjetiti je li se predstavila", kazao je Paravinja. Nakon dolaska u Ogulin, nastavio je pripovijedati, vraćao se u Split. "Ponovo sam se uputio u Split, nakon čega dolazim svojoj kući. Presvukao sam garderobu koju sam imao na sebi, a nisam siguran šta sam od garderobe tog dana imao na sebi. Obično radim ili u farmericama ili u crnoj trenirci i majici kratkih rukava s natpisom firme u kojoj sam prije radio", kazao je policajcima. Inače, tijekom iznošenja obrane, Paravinja je policajcima nacrtao skicu mjesta na kojem je navodno djevojčino tijelo bacio u rijeku. No policiju je navodio na pogrešan trag. Godinu i tri mjeseca nakon Antonijina nestanka, u studenome 2012. njeni posmrtni ostaci, od tijela je ostao samo kostur, pronađeni su u zaseoku Fulaja kod sela Modruš, na ugibalištu za kamione. Pronašli su ih mještani Miran Rendulić i Veljko Dadasović. Uglibalište na kojem su našli kostur bilo je pretvoreno u obično smetlište. - Nakon obdukcije u jutarnjim satima dobili smo u laboratorij i naknadne uzorke i kosti N.N. osobe, a pravovremeno smo iz Centra za forenzična istraživanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić dobili nesporne uzorke članove obitelji i njihove genotipe, tj. elektroforegrame koje su kolege iz MUP-a napravili već u prethodnom tijeku postupka. Analizom genomske DNA uzorka kosti i zuba, moram reći i DNA kose no međutim detektirana količina DNA koja nije bila dovoljna da bi se dobio genotip iz kose, ali je uspješno dobiven iz uzorka kosti i zuba. Usporedbom tog genotipa nestale osobe i članova obitelj, gdje smo imali majku, oca i dvije sestre, došli smo do statističke vjerojatnosti od 99,99999999 posto da je N.N. osoba tražena kći Milke i Mile Bilić, te sestra Katarine i Ane Bilić. Tako da smo definitivno utvrdili da se radi o Antoniji Bilić - rekao je Milovan Kubat,voditelj DNK laboratorija Zavoda za sudsku medicinu i dijagnostiku. No uzrok smrti nisu uspjeli utvrditi. - Temeljem kostiju koje smo dobili na analizu nismo uspjeli utvrditi nikakve ozljede i nikakve tragove koji bi upućivali na uzrok smrti što je kod ovakvih slučajeva moguće i često, pošto mi imamo iskustva s ovakvom vrstom obrade posmrtnih ostataka iz Domovinskog rata. No, u ovom slučaju ne znamo uzrok smrti na temelju obdukcije koju smo izvršili – rekao je Strinović. Paravinju su ispitivali i o pokušaju silovanja 25-godišnjakinje u Omišu. "Ustopala me jedna atraktivna djevojka. Koliko se mogu sjetiti, imala je crnu dužu kosu i nakon ulaska u kamion bilo je intimnih razgovora i kontakata s njom. Ali nije htjela bilo kakav seksualni odnos", kazao je Paravinja policajcima tijekom ispitivanja koje je okončano tek poslije ponoći. Iskaz je u lipnju 2011. objavio Večernji list. Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/top-news/paravinja-2011-nije-htjela-seks-izgubio-sam-zivce-i-ubio-je-11257
    EXPRESS.24SATA.HR
    Paravinja: 'Antonia je bila ljepotica, upucavao sam joj se, nije htjela. Poludio sam '
    Sudska praksa je da nakon odslužene dvije trećine kazne osuđenik može tražiti da ga se pusti na slobodu, zakonski to može zatražiti već nakon pola odslužene kazne. Dragan Paravinja odslužio je dvije trećine od 20 godina zatvora za ubojstvo Antonije Bilić
    Angry
    18
    2 Commentaires 0 Parts 687 Vue
  • 15 godina zatvora za ubojstvo supruge u Petrinji – državno odvjetništvo se žali na visinu kazne

    Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je žalbu zbog odluke o kazni protiv presude Županijskog suda u Sisku kojom je hrvatski državljanin (1971.) proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 4. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina.

    Žalba je podnesena jer državno odvjetništvo smatra da se izrečenom kaznom neće u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja te da samo kazna dugotrajnog zatvora može jasno i učinkovito doprinijeti odvraćanju, podizanju svijesti i osnaživanju društvene osude ubojstva žena od strane partnera odnosno bliskih osoba.

    Riječ je o ubojstvu iz svibnja 2023. koje se dogodilo u Ulici Stjepana Radića u Petrinji.

    52-godišnjak je 17. svibnja 2023., u obiteljskoj kući u Petrinji, u cilju da liši života svoju 45-godišnju suprugu, rukama joj nanio ozljede koje su dovele do smrtnog ishoda.

    https://www.sisak.info/2023/05/18/pritvor-osumnjiceniku-za-ubojstvo-supruge-u-petrinji/
    15 godina zatvora za ubojstvo supruge u Petrinji – državno odvjetništvo se žali na visinu kazne Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je žalbu zbog odluke o kazni protiv presude Županijskog suda u Sisku kojom je hrvatski državljanin (1971.) proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 4. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina. Žalba je podnesena jer državno odvjetništvo smatra da se izrečenom kaznom neće u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja te da samo kazna dugotrajnog zatvora može jasno i učinkovito doprinijeti odvraćanju, podizanju svijesti i osnaživanju društvene osude ubojstva žena od strane partnera odnosno bliskih osoba. Riječ je o ubojstvu iz svibnja 2023. koje se dogodilo u Ulici Stjepana Radića u Petrinji. 52-godišnjak je 17. svibnja 2023., u obiteljskoj kući u Petrinji, u cilju da liši života svoju 45-godišnju suprugu, rukama joj nanio ozljede koje su dovele do smrtnog ishoda. https://www.sisak.info/2023/05/18/pritvor-osumnjiceniku-za-ubojstvo-supruge-u-petrinji/
    WWW.SISAK.INFO
    Pritvor osumnjičeniku za ubojstvo supruge u Petrinji
    Policijski službenici Policijske uprave sisačko-moslavačke su u suradnji sa Županijskim državnim odvjetništvom u Sisku, dovršili kriminalističko istraživanje
    Like
    Love
    Wow
    Sad
    Angry
    122
    2 Commentaires 0 Parts 606 Vue
  • Žena (20) ostavila djecu u autu na 38 stupnjeva i otišla u spa centar: jedno dijete mrtvo, drugo u komi

    Žena je uhićena tijekom vikenda nakon što je navodno ostavila svoje dvoje male djece u parkiranom automobilu više od dva sata, što je, prema navodima policije, rezultiralo smrću jednog djeteta, prenosi Mirror.

    U Bakersfieldu u Kaliforniji, policajci su u nedjelju oko 16:40 odgovorili na dojavu o hitnoj medicinskoj situaciji. Po dolasku, pronašli su jednogodišnje i dvogodišnje dijete bez svijesti u vozilu.

    Prema riječima narednika bakersfieldske policije Dennisa Eddyja, djeca su bila ostavljena bez nadzora dok je njihova majka, 20-godišnja Maya Hernandez, bila u spa centru.

    Jedno je dijete preminulo od posljedica izloženosti toplini, dok je drugo prevezeno u bolnicu i nalazi se u stabilnom stanju.

    Hernandez je uhićena na mjestu događaja i suočava se s dvije optužnice za teško zlostavljanje djece i jednom za nenamjerno ubojstvo. Privedena je u zatvor uz jamčevinu od 110.000 dolara.
    Žena (20) ostavila djecu u autu na 38 stupnjeva i otišla u spa centar: jedno dijete mrtvo, drugo u komi Žena je uhićena tijekom vikenda nakon što je navodno ostavila svoje dvoje male djece u parkiranom automobilu više od dva sata, što je, prema navodima policije, rezultiralo smrću jednog djeteta, prenosi Mirror. U Bakersfieldu u Kaliforniji, policajci su u nedjelju oko 16:40 odgovorili na dojavu o hitnoj medicinskoj situaciji. Po dolasku, pronašli su jednogodišnje i dvogodišnje dijete bez svijesti u vozilu. Prema riječima narednika bakersfieldske policije Dennisa Eddyja, djeca su bila ostavljena bez nadzora dok je njihova majka, 20-godišnja Maya Hernandez, bila u spa centru. Jedno je dijete preminulo od posljedica izloženosti toplini, dok je drugo prevezeno u bolnicu i nalazi se u stabilnom stanju. Hernandez je uhićena na mjestu događaja i suočava se s dvije optužnice za teško zlostavljanje djece i jednom za nenamjerno ubojstvo. Privedena je u zatvor uz jamčevinu od 110.000 dolara.
    Like
    Love
    Wow
    Sad
    Angry
    98
    2 Commentaires 0 Parts 154 Vue
  • Dana 8. lipnja godine navršila se tužna, ovaj put tridesetdruga obljetnica jednog od najtežih stradanja travničkih Hrvata. Na taj dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima počeo je masovni napad tzv.
    Armije R BiH iz više pravaca na istočni i sjeveroistočni dio općine Travnik na ona naseljena mjesta u kojima su živjeli Hrvati, te iz pravca Travnika prema Donjem i Gornjem Putićevu.

    Napad je počeo u 4,30 sati iz pravca Zenice na Ovnak, Grahovčiće, Čukle, Orašac, Rudnik Bila, dok je drugi pravac napada bio usmjeren iz rejona Mehurića prema Podstinju, Gornjim Maljinama, Radonjićima, Bukovici i Gučoj Gori.Iz pravca Travnika također je napad išao u pravcu Gornjeg i Donjeg Putićeva. Dakle napad je bio usmjeren na prostor tri katoličke župe i to Brajkovića, Guče Gore i preostalog dijela župe Dolac na kojima Hrvati stoljećima žive s ciljem njihova protjerivanja s preostalog dijela općine Travnik sa kog još nisu do tada protjerani.

    Do toga dana, Hrvati su počev od 04. lipnja, već protjerani sa zapadnog dijela općine i to sa čitavog prostora od samog grada Travnika do Turbeta s obje strane rijeke Lašve, ali isto tako i sa Vilenice, Gornjeg Dolca, Grahovika, Polja Slavka Gavrančića i Dolca na Lašvi te dijela Gornjeg i dijela Donjeg Putićeva.

    Hrvati su još ranije, 24.04.1993.g. protjerani iz Miletića nakon zločina koje su počinili pripadnici te tzv. Armije u tom selu kao i Podova.To je bio dan kada su se pored protjerivanja, dogodili i najteži zločini prema civilnom stanovništvu i zarobljenicima. Toga dana ubijeno je više od 137 Hrvata, vojnika i civila. Sve to u samo jednom danu.

    Samo na Bikošima je tada strijeljano 36 zarobljenika i civila, neki ni do danas nisu pronađeni. Bio bi dugačak spisak nabrajati sve žrtve, ali ne može se ne spomenuti ubojstvo oca i tri sina u obitelji Lauš iz Čukala, trojice braće Balta iz Podstinja, malodobnog Sreće Marjanovića ili ranjenog Pere Matkovića kojima su odsječene glave ili sa kućom spaljene starice Mare Gazibarić u Čuklama.

    Sve su to zločini koje zdrav razum ne može shvatiti. U ime koga ili u ime čega su činjeni? Danas, dvadesetšest godina poslije kada se analizira to vrijeme,događanja i posljedice tih događanja, vidljivo je da se radilo o dobro planiranoj i duže vrijeme pripremanoj vojnoj akciji na protjerivanju stanovništva hrvatske nacionalnosti sa prostora na kojima stoljećima žive. Nakon dvadesetsedam godina vidljivo je da su se u dobrom dijelu ostvarile namjere onih koji su činili ta zlodjela. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja navedenih prostora od hrvatskog življa.

    Posljedice su itekako vidlijve. Ljudskih stradanja kao i uništavanja cjelokupne imovine Hrvata i njihovih domova imao je za posljedicu da je povratak na navedene prostore ostvaren u zanemarivom broju.Tako danas ima sela u kojima više ne živi niti jedan Hrvat kao npr. Bikoši, Orašac, Mišonica, Miletići, Šarići-Kosovo, ili Podovi, Čukle, Rudnik-Bila te još neka mjesta sa zanemarivim brojem povratnika, dok se u ostala naselja nije vratio ni približan broj ranijeg stanovništva. Ovim navedenim stradanjima prethodili su zločini koji su se do tada već desili nad Hrvatima u travničkoj općini. Oni su samo bili nagovještaj onoga što će se desiti 08.lipnja 1993. godine.

    Crodex.net

    Dana 8. lipnja godine navršila se tužna, ovaj put tridesetdruga obljetnica jednog od najtežih stradanja travničkih Hrvata. Na taj dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima počeo je masovni napad tzv. Armije R BiH iz više pravaca na istočni i sjeveroistočni dio općine Travnik na ona naseljena mjesta u kojima su živjeli Hrvati, te iz pravca Travnika prema Donjem i Gornjem Putićevu. Napad je počeo u 4,30 sati iz pravca Zenice na Ovnak, Grahovčiće, Čukle, Orašac, Rudnik Bila, dok je drugi pravac napada bio usmjeren iz rejona Mehurića prema Podstinju, Gornjim Maljinama, Radonjićima, Bukovici i Gučoj Gori.Iz pravca Travnika također je napad išao u pravcu Gornjeg i Donjeg Putićeva. Dakle napad je bio usmjeren na prostor tri katoličke župe i to Brajkovića, Guče Gore i preostalog dijela župe Dolac na kojima Hrvati stoljećima žive s ciljem njihova protjerivanja s preostalog dijela općine Travnik sa kog još nisu do tada protjerani. Do toga dana, Hrvati su počev od 04. lipnja, već protjerani sa zapadnog dijela općine i to sa čitavog prostora od samog grada Travnika do Turbeta s obje strane rijeke Lašve, ali isto tako i sa Vilenice, Gornjeg Dolca, Grahovika, Polja Slavka Gavrančića i Dolca na Lašvi te dijela Gornjeg i dijela Donjeg Putićeva. Hrvati su još ranije, 24.04.1993.g. protjerani iz Miletića nakon zločina koje su počinili pripadnici te tzv. Armije u tom selu kao i Podova.To je bio dan kada su se pored protjerivanja, dogodili i najteži zločini prema civilnom stanovništvu i zarobljenicima. Toga dana ubijeno je više od 137 Hrvata, vojnika i civila. Sve to u samo jednom danu. Samo na Bikošima je tada strijeljano 36 zarobljenika i civila, neki ni do danas nisu pronađeni. Bio bi dugačak spisak nabrajati sve žrtve, ali ne može se ne spomenuti ubojstvo oca i tri sina u obitelji Lauš iz Čukala, trojice braće Balta iz Podstinja, malodobnog Sreće Marjanovića ili ranjenog Pere Matkovića kojima su odsječene glave ili sa kućom spaljene starice Mare Gazibarić u Čuklama. Sve su to zločini koje zdrav razum ne može shvatiti. U ime koga ili u ime čega su činjeni? Danas, dvadesetšest godina poslije kada se analizira to vrijeme,događanja i posljedice tih događanja, vidljivo je da se radilo o dobro planiranoj i duže vrijeme pripremanoj vojnoj akciji na protjerivanju stanovništva hrvatske nacionalnosti sa prostora na kojima stoljećima žive. Nakon dvadesetsedam godina vidljivo je da su se u dobrom dijelu ostvarile namjere onih koji su činili ta zlodjela. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja navedenih prostora od hrvatskog življa. Posljedice su itekako vidlijve. Ljudskih stradanja kao i uništavanja cjelokupne imovine Hrvata i njihovih domova imao je za posljedicu da je povratak na navedene prostore ostvaren u zanemarivom broju.Tako danas ima sela u kojima više ne živi niti jedan Hrvat kao npr. Bikoši, Orašac, Mišonica, Miletići, Šarići-Kosovo, ili Podovi, Čukle, Rudnik-Bila te još neka mjesta sa zanemarivim brojem povratnika, dok se u ostala naselja nije vratio ni približan broj ranijeg stanovništva. Ovim navedenim stradanjima prethodili su zločini koji su se do tada već desili nad Hrvatima u travničkoj općini. Oni su samo bili nagovještaj onoga što će se desiti 08.lipnja 1993. godine. Crodex.net
    Like
    1
    0 Commentaires 0 Parts 727 Vue
  • Osumnjičena za ubojstvo majke bila je kandidatkinja za Sabor!

    Osoba koju policija sumnjiči da je u subotu na Vrbanima ugušila vlastitu majku je članica političke stranke Radnička fronta te kandidatkinja te stranke na prošlim parlamentarnim izborima, a prije je bila dugogodišnja članica SDP-a te članica predsjedništva Mjesnoga odbora na Črnomercu Milena Kramer (62), piše Jutarnji list.

    Kramer je inače učiteljica u jednoj od zagrebačkih osnovnih škola, a na proteklim izborima za Hrvatski sabor bila je na 6. mjestu na listi RF-a za izbor zastupnika u I. izbornoj jedinici, no kao i čitava stranka, nije prošla izborni prag. Prije Radničke fronte, kako se može pronaći na službenim stranicama SDP-a, Kramer je bila aktivna u toj stranci te je obnašala dužnosti u stranačkim mjesnim odborima na području Črnomerca.

    Više pročitajte OVDJE:
    https://www.jutarnji.hr/vijesti/crna-kronika/zenu-koju-sumnjice-da-je-ubila-vlastitu-majku-bila-je-kandidatkinja-na-zadnjim-izborima-za-sabor-katarina-peovic-u-soku-sam-15568432
    Osumnjičena za ubojstvo majke bila je kandidatkinja za Sabor! Osoba koju policija sumnjiči da je u subotu na Vrbanima ugušila vlastitu majku je članica političke stranke Radnička fronta te kandidatkinja te stranke na prošlim parlamentarnim izborima, a prije je bila dugogodišnja članica SDP-a te članica predsjedništva Mjesnoga odbora na Črnomercu Milena Kramer (62), piše Jutarnji list. Kramer je inače učiteljica u jednoj od zagrebačkih osnovnih škola, a na proteklim izborima za Hrvatski sabor bila je na 6. mjestu na listi RF-a za izbor zastupnika u I. izbornoj jedinici, no kao i čitava stranka, nije prošla izborni prag. Prije Radničke fronte, kako se može pronaći na službenim stranicama SDP-a, Kramer je bila aktivna u toj stranci te je obnašala dužnosti u stranačkim mjesnim odborima na području Črnomerca. Više pročitajte OVDJE: https://www.jutarnji.hr/vijesti/crna-kronika/zenu-koju-sumnjice-da-je-ubila-vlastitu-majku-bila-je-kandidatkinja-na-zadnjim-izborima-za-sabor-katarina-peovic-u-soku-sam-15568432
    Angry
    5
    0 Commentaires 0 Parts 316 Vue
Commandité
Virtuala https://virtuala.site