Pala zločinačka ekipa Uskok je, nakon provedene istrage, podigao optužnicu protiv petorice osumnjičenih, među kojima je i MUP-ov informatičar Damir Osterman, zbog sumnji u odavanje tajnih podataka i namještanje natječaja za nabavku informatičke opreme. Pored Ostermana optužnicom su obuhvaćeni bivši pripadnik nekadašnje Protuobavještajne agencije (POA) Mario Frlan, Dinko Palac te privatni istražitelj i predsjednik Udruge privatnih detektiva Hrvatske Siniša Patačko. Osterman je od veljače 2019. do lipnja 2022. godine neovlašteno pristupao policijskim bazama podataka na zahtjev drugih okrivljenika. Time im je omogućio informacije o osobama protiv kojih se vode kriminalistička istraživanja, primjenjuju posebne dokazne radnje ili traže izlisti telekomunikacijskog prometa, čime je osujećivao policijske postupke i omogućavao osobama da izbjegnu istrage ili saznaju njihov tijek. Optužnica tereti Ostermana i za dogovor s vlasnikom optužene tvrtke Sinišom Patačkom oko namještanja javne nabave informatičke opreme. Osterman je kao voditelj projekta navodno prilagodio tehničke specifikacije i vrijednost nabave, omogućivši da Patačkova tvrtka bude jedini ponuditelj. Posao vrijedan preko 130.000 eura tako je dodijeljen toj tvrtki preko koje je potom, prema tvrdnjama tužiteljstva, isplaćeno preko 26.000 eura na račun tvrtke u kojoj je Osterman bio stvarni voditelj poslovanja te još gotovo 28.000 eura tvrtki u kojoj je Frlan bio odgovorna osoba. Optuženoj tvrtki navodno je pribavljena korist od preko 67.000 eura pri čemu je proračun Europske unije oštećen za gotovo 63.000 eura, a hrvatski državni proračun za više od 4000 eura, izvijestio je Uskok. #uskok #osumnjiceni #MUP #tvrtka #osterman #POA https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/uskok-podigao-otpuznisu-protiv-bivseg-sluzbenika-u-mup-u---935502.html

80. OBLJETNICA STRADANJA STANOVNIKA ZRINA Na blagdan Male gospe 9. i 10. rujna 1943. g. Hrvati su protjerani iz svojih domova i sela. Partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili su gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin. Nakon Drugoga svjetskog rata djeca nisu o tome učila u školama, nije se raspravljalo unutar povijesnih istraživanja, a ni danas se istina o tome ne uspijeva probiti na pravi način u hrvatsku javnost. U Zrinu je ubijena 291. osoba, a preživjelo je svega 16 muškaraca starijih od 18 godina. #partizani #zlocini

“Da 91g. nismo išli Hrvate napadati tenkovima, ne bi 95g. bežali na traktorima. …Dragi moji Srbi, rat nije počeo 05.08.1995 nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA proterali 550 000 Hrvata i srušili 1436 sakralnih katoličkih objekata, ni jedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 91g. do 95g. smo svakodnevno bombardovali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, proterali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku… Ove slike proteranih Srba su tužne i bolne, ali prstom treba uperiti u drugom pravcu. Šta bi ste rekli o Nemcima kada bi gledali slike i snimke njihovih izbeglica posle WWII, šta bi ste rekli kada bi oni krivili druge za svoju tragediju?! Rekli bi ste: “NE sami ste krivi, podržavali ste Hitlera i radili zločine, zato su Vam se desile izbeglice…” Isto kao i nama 95te. 98% Srba je podržavalo Miloševića.🖕 Shvatate li razmere nenormalne politike Beograda iz 90-ih? Znate li da dokle god mi sami ne osudimo naše zlotvore i zabranimo im bavljenje politikom, javno istupanje i bavljenje državnim funkcijama, od srbije nikada ništa neće biti. Nema, to nije popularno, to je obavezno... Da Srbija ima državnike i političare sa vizijom ne bi na skupovima povodom “Oluje” prognanom i unesrećenom narodu pričali laži i zablude, već bi rekli surovu istinu: “Politika srpskog nacionalizma Vas je dovela tu gde jeste. Prevareni ste. Poraženi ste…” Srbija se nije suočila sa bliskom prošlošću ni po jednom pitanju. Srbija nije naučila ništa ni iz jednog svog poraza. Srbija nije razumela ni svoje ni tuđe rane. Srbija luta, boji se da se suoči sa realnošću i dalje živi u mržnji. I dan danas gradimo zidove umesto mostove. Hrvatska je nudila Z4 plan! Zašto ste to odbili? Pitajte svoje roditelje, možda znaju nešto o tome … A ovaj vam je sada na vlasti pa vi gledajte gde je problem. https://youtu.be/vu5qvsloewU “Oluje” nikada ne bi bilo, i sve izbeglice bi živele i dalje na svojim imanjima u Hrvatskoj, da ih nisu "oslobađali" Milošević, Šešelj i Vučić, sa granicom Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Snimano filmove “Dara iz Jasenovca”… “Oluja”… Nisam gledao ta sranja, pa da pitam … Da li je u početku filma “Oluja” prikazan Vučić dok drži miting u Glini i govori Srbima kako ne treba da prihvate plan Z4? Da li je prikazana srpska policija koja po naređenju srpskih vlasti brani nesrećnom narodu da uđe u Srbiju? Ko glumi one što naplaćuju izbeglicama vodu pored puta? Ko glumi pokojnog Babića kako pred Haškim tribunalom priznaje krivicu i traži oprost od Hrvatskog naroda, ima li te uloge u filmu? Nije prošlo sto, nego 30 godina. Ima nas mlađih, živih i ne sasvim senilnih koji se sećamo kako ste te izbeglice dočekali, kako ste im naplaćivali vodu, kako ste mlađe izdvajali i gurali ih nazad u sukob.... Dokle god je među ovim narodom masa prevrtljivih govan@ koja bi za siću prodala i rođeno dete, čemu smo svedoci godinama, “sendvičari”, “botovi”… dotle od Srbije nema ništa. Današnja srpska politika je ista kao 90tih, ratohuškačka, i danas još očevi planiraju “dogodine u Kninu”, “dogodine u Prizrenu”, “kad se srpska vojska na Kosovo vrati”… a onda kukate kada deca “ni kriva ni dužna” voze traktore put Bestragije, gde im naplaćujete i vodu. Umesto što svoju rođenu decu trujete pričama o nekavim herojima, legendama, srpskom svetu…bolje bi bilo da im govorite o tome da u Evropi već skoro 30 godina ne postoje granice i da se ljudi tamo dele uglavnom na dobre i loše a nikako po nacionalnoj, verskoj ili rasnoj osnovi.“ piše: Veljko Mladenović

"OLUJA" Operacija Oluja (4. – 7. kolovoza 1995.) jedna je od najvažnijih i najkontroverznijih vojnih operacija u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Bila je ključna u završnici Domovinskog rata i omogućila Hrvatskoj da ponovno uspostavi suverenitet nad velikim dijelom teritorija koji je bio pod kontrolom srpskih pobunjenika još od 1991. Od 4. do 7. kolovoza 1995. 📍 Gdje? Glavnina operacije bila je usmjerena na Krajinu, osobito područje oko Knina, koje je bio „glavni grad“ samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK). Uključivala je i operacije u Lici, Banovini, Kordunu te dijelovima sjeverne Dalmacije. 🎯 Cilj operacije: Povratiti teritorij pod kontrolom RSK, koji je bio pod okupacijom od 1991. Uspostaviti ustavnopravni poredak RH na cijelom teritoriju. 🪖 Tijek i rezultat operacije U operaciji je sudjelovalo oko 130.000 pripadnika HV-a i MUP-a, a protiv njih je bilo raspoređeno oko 30.000 vojnika RSK. Knin je oslobođen već 5. kolovoza – taj dan se danas obilježava kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Operacija je završena u roku od 85 sati, s odlučujućom hrvatskom pobjedom. Nakon Oluje, Hrvatska je ponovno uspostavila kontrolu nad oko 10.400 km² ili 18,4% teritorija države. 🔄 Posljedice: 🟢 Pozitivne: De facto okončanje rata u Hrvatskoj. Omogućeno mirovno rješenje i za Bosnu i Hercegovinu – ubrzalo put prema Daytonskom sporazumu. Ojačana međunarodna pozicija Hrvatske. 🔴 Negativne i kontroverze: Masovno izbjeglištvo srpskog stanovništva – između 150.000 i 200.000 Srba je napustilo Hrvatsku (dobrovoljno ili iz straha). Bilo je pojedinačnih zločina nad civilima, pljačke i paleži, koje su osudili hrvatski državni vrh i međunarodna zajednica. U Haagu su zbog navodnog "zajedničkog zločinačkog pothvata" optuženi generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, no oslobođeni su 2012. godine nakon žalbenog postupka – presuda je potvrdila legitimnost Oluje kao vojne operacije. 🇭🇷 Današnji značaj: Oluja je i dalje važan simbol hrvatske slobode i neovisnosti. Danas se slavi kao državni praznik – 5. kolovoza u Kninu se tradicionalno održava središnja svečanost. ⚖️ Politička pozadina i kontekst 1. Međunarodna situacija prije Oluje: Godine 1995. međunarodna zajednica bila je sve manje tolerantna prema statusu quo u bivšoj Jugoslaviji, posebno nakon masakra u Srebrenici (srpanj 1995.). Hrvatska je imala političku podršku SAD-a, osobito kroz vojni program obuke i savjetovanja "MPRI". Postojao je neslužbeni pristanak međunarodne zajednice da Hrvatska vojno riješi pitanje RSK, uz uvjet ograničenog trajanja i što manje civilnih žrtava. 2. Uloga hrvatskog vodstva: Predsjednik Franjo Tuđman i vrh HV-a planirali su operaciju kao završni čin za oslobađanje teritorija, uz diplomatski pritisak da se izbjegne dugotrajni rat. Paralelno se pokušavalo pregovarati (npr. Plan Z-4, koji su Srbi odbacili), ali bez rezultata. 🧠 Vojna taktika i izvedba 1. Ključne snage: HV (Hrvatska vojska) i specijalne jedinice MUP-a – oko 130.000 ljudi. Komandanti: Ante Gotovina (Južno bojište), Ivan Čermak, Mladen Markač, Petar Stipetić, itd. 2. Glavne bojišnice: Napad iz više pravaca: Lika, Kordun, Banovina, sjeverna Dalmacija. Glavni cilj: okružiti i slomiti obranu oko Knina, a zatim osloboditi ostale dijelove. 3. Brzina i učinkovitost: Operacija je trajala samo četiri dana – što je iznenadilo i protivničku stranu i međunarodne promatrače. Koristila se taktika iznenadnog masovnog udara, koordiniranog napada iz više smjerova, čime je RSK brzo slomljena. 🧭 Uloga stranih sila i reakcije 🔹 SAD: Iako nisu izravno sudjelovali, Amerikanci su kroz MPRI savjetovali Hrvatsku o modernizaciji oružanih snaga. Neizravna podrška SAD-a uoči i nakon Oluje. 🔹 UN i EU: U početku zabrinuti zbog izbjegličke krize i izvješća o zločinima. No kasnije su prihvatili operaciju kao čin legalne reintegracije teritorija. 🔹 Srbija: Milošević se distancirao od Knina, svjestan da bi izravan rat s Hrvatskom doveo do daljnjih sankcija i moguće intervencije NATO-a. 🔥 Posljedice za BiH i kraj rata Oluja je slomila RSK, ali i omogućila vojnu ofenzivu u Bosni, tzv. Maestral i Južni potez, u suradnji s Armijom BiH. To je dovelo do sloma bosanskih Srba i natjeralo ih za pregovarački stol. Daytonski sporazum (studeni-prosinac 1995.) formalno je završio rat u BiH. 🚨 Kontroverze i zločini Nakon vojne pobjede, došlo je do paleža sela, ubojstava civila i staraca, pljački – osobito na Kordunu i Banovini. Hrvatska država nije naredila te zločine, ali ih nije odmah efikasno spriječila. Gotovina i Markač su optuženi u Haagu, ali oslobođeni jer nije dokazana zapovjedna odgovornost. 📆 Današnje obilježavanje kolovoza je državni praznik: ➤ Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ➤ Dan hrvatskih branitelja Glavna proslava održava se svake godine u Kninu uz vojnu paradu, polaganje vijenaca, mise i nastupe.

Nakon pisanja portala Direktno DORH pokrenuo postupak protiv majora JNA Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) pokrenulo je postupak protiv majora JNA i oficira pobunjeničke srpske vojske u Domovinskom ratu. U pitanju je major Bauk kojeg se sumnjiči za moguće počinjenje ratnih zločina i saznanja o počiniteljima istih. On je nekoliko dana uoči vojno-redarstvene akcije Oluja prijetio Hrvatima čak i u TV izjavama. Sada navodno živi u Hrvatskoj, na području Gračaca pod imenom Rade Drezgić. Također, navodno prima i hrvatsku mirovinu, a navodno na njegov račun sjedaju i proračunski poticaji za njegov OPG. Kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu ranije je podnio nezavisni zastupnik skupštine Zadarske županije Mate Lukić, a o majoru Bauku nakon prijave je pisao i portal Direktno. Izbrisao sporne fotografije "Majore, dalje će institucije RH odraditi svoje. Ne znam jesu te odveli, ali ako nisu brzo će. Ispričaj sve što znaš. Olakšaj si savjest", napisao je Lukić na svom Facebook profilu nakon što je DORH pokrenuo istragu. Major Rade Drezgić, prema dostupnim podacima, se tako i zvao i ranije, a iz nekog čudnog razloga za TV se predstavljao "majorom Baukom". Prema dokumentima zarobljenima nakon Oluje Drezgić je od svibnja do kolovoza 1995. bio zapovjednik 2. pješačke brigade u Kistanjama 7. sjevernodalmatinskog korpusa vojske tzv. RSK. Uoči Oluje prijetio je Hrvatima i priviđale su mu se ustaše: Sada živi u Hrvatskoj pod drugim imenom i prijavljen je DORH-u. 🔗👇 https://direktno.hr/direkt/uoci-oluje-prijetio-je-hrvatima-i-prividale-su-mu-se-ustase-sada-zivi-u-hrvatskoj-pod-drugim-imenom-i-prijavljen-je-dorh-u-376707/ Podsjetimo, nakon što je dobio upit portala Direktno Drezgić je neke od fotografija uslikane tijekom Domovinskog rata na kojima nosi odore pobunjeničkih postrojbi izbrisao sa svog Facebook profila. Opširnije 👇 https://direktno.hr/direkt/nakon-pisanja-portala-direktno-dorh-pokrenuo-postupak-protiv-majora-jna-ispricaj-sve-sto-znas-377135/

Tomašević i Pusić prijavljeni DORH-u zbog veličanja totalitarnog režima Mario Perković, mladi politički aktivist, prijavio je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH) gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, predsjednika „Antifašističke lige Republike Hrvatske“ Zorana Pusića i ostale zbog javnog veličanja komunističkog totalitarnog režima, povijesnog revizionizma i vrijeđanja dostojanstva žrtava tog režima, koje se dogodilo na obilježavanju Dana antifašističke borbe 22. lipnja 2025. u Zagrebu. „U prijavi sam naveo konkretna imena (gradonačelnik Tomislav Tomašević, Zoran Pusić i drugi sudionici) te detaljno obrazložio kako su njihove izjave, kojima hvale maršala Tita i žele vraćanje njegova imena na gradski trg, zapravo oblik javnog veličanja zločinačkog režima i relativizacije masovnih ubojstava i represije. Ovakvi nastupi vrijeđaju uspomenu na žrtve komunističkog režima i stvaraju nove podjele u društvu, čime se narušava javni red i mir te krše zakoni RH i europske vrijednosti“, izjavio je Perković. Perković: Jednakost svih totalitarnih režima pred zakonom Posebno je naglasio da ako u Hrvatskoj vrijedi zabrana i kažnjavanje ustaškog znakovlja i pozdrava, onda jednako tako mora postojati i zabrana veličanja komunističkog režima, njegova znakovlja i pozdrava – u skladu s principom jednakosti pred zakonom i rezolucijama Europskog parlamenta koje osuđuju sve totalitarizme. „Smisao mog obraćanja medijima je potaknuti javnu raspravu, informirati građane i zatražiti odgovornost javnih dužnosnika koji svojim istupima ignoriraju žrtve totalitarizma“, zaključio je Perković. U prijavi, Perković se pozvao na: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 114/22), članak 5.a, koji zabranjuje javno veličanje totalitarnih režima na način koji vrijeđa dostojanstvo žrtava i potiče netrpeljivost; Kazneni zakon RH (NN 125/11), članak 325, koji predviđa kazne za javno veličanje zločinačkog režima i negiranje njegovih zločina; Rezoluciju Europskog parlamenta 1481 koja govori o osudi svih totalitarnih režima; Deklaraciju o europskoj savjesti i totalitarizmu; Europsku konvenciju o ljudskim pravima; te Ustav Republike Hrvatske koji jamči poštivanje ljudskih prava i zabranjuje promicanje ideologija protivnih temeljnim vrijednostima pravne države. Podsjećamo, svake godine u organizaciji vlasti Možemo, Tomaševića i „antifašističkih“ udruga organizira se obilježavanje Dana antifašističke borbe koji je obilježen komunističkim simbolima, parolama i glorifikacijom jugoslavenskog komunističkog režima i njegovog nositelja – ratnog zločinca i diktatora Josipa Broza Tita. Prilikom manifestacije, pjevaju se partizanske pjesme i vijore jugoslavenske i sovjetske zastave. Mladi aktivist Perković ima 27 godina i dolazi iz Hrvatske. Aktivno sudjeluje u raznim društveno korisnim inicijativama, a posebno je ponosan na sudjelovanje u pokretanju inicijative za obnovu Imunološkog zavoda. “Cilj nam je bio osigurati što bržu izgradnju novog pogona kako bi Hrvatska imala samodostatnost u proizvodnji bioloških lijekova i zaštiti zdravlja svojih građana”, rekao je za Narod.hr. Član je Vijeća Hrvatske gospodarske komore, gdje se zalaže za poticanje domaćeg poduzetništva i održivog razvoja. ” ”Osim toga, koliko mi je u moći, nastojim pomagati hrvatskim braniteljima i onima kojima je pomoć trenutačno najpotrebnija”, kazao je. Angažirao se i politički te pritom pretrpio nasilje. Naime, kao nezavisni kandidat napadnut je u Zagrebu prije predaje potpisa građana koji su mu dali potporu da izađe na izbore. Trebao je biti nezavisni kandidat za Sabor za IX. izbornu jedinicu, no kada su fizički nasrnuli na Perkovića u ulici Ružmarinka i ukrali su mu i dokumente potrebne za prijavu. https://narod.hr/hrvatska/kriptokomunisticka-proslava-u-centru-zagreba-pod-pokroviteljstvom-grada-tomasevic-i-pupovac-festali-uz-srp-cekic-i-zvijezdu-petokraku

Dana 8. lipnja godine navršila se tužna, ovaj put tridesetdruga obljetnica jednog od najtežih stradanja travničkih Hrvata. Na taj dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima počeo je masovni napad tzv. Armije R BiH iz više pravaca na istočni i sjeveroistočni dio općine Travnik na ona naseljena mjesta u kojima su živjeli Hrvati, te iz pravca Travnika prema Donjem i Gornjem Putićevu. Napad je počeo u 4,30 sati iz pravca Zenice na Ovnak, Grahovčiće, Čukle, Orašac, Rudnik Bila, dok je drugi pravac napada bio usmjeren iz rejona Mehurića prema Podstinju, Gornjim Maljinama, Radonjićima, Bukovici i Gučoj Gori.Iz pravca Travnika također je napad išao u pravcu Gornjeg i Donjeg Putićeva. Dakle napad je bio usmjeren na prostor tri katoličke župe i to Brajkovića, Guče Gore i preostalog dijela župe Dolac na kojima Hrvati stoljećima žive s ciljem njihova protjerivanja s preostalog dijela općine Travnik sa kog još nisu do tada protjerani. Do toga dana, Hrvati su počev od 04. lipnja, već protjerani sa zapadnog dijela općine i to sa čitavog prostora od samog grada Travnika do Turbeta s obje strane rijeke Lašve, ali isto tako i sa Vilenice, Gornjeg Dolca, Grahovika, Polja Slavka Gavrančića i Dolca na Lašvi te dijela Gornjeg i dijela Donjeg Putićeva. Hrvati su još ranije, 24.04.1993.g. protjerani iz Miletića nakon zločina koje su počinili pripadnici te tzv. Armije u tom selu kao i Podova.To je bio dan kada su se pored protjerivanja, dogodili i najteži zločini prema civilnom stanovništvu i zarobljenicima. Toga dana ubijeno je više od 137 Hrvata, vojnika i civila. Sve to u samo jednom danu. Samo na Bikošima je tada strijeljano 36 zarobljenika i civila, neki ni do danas nisu pronađeni. Bio bi dugačak spisak nabrajati sve žrtve, ali ne može se ne spomenuti ubojstvo oca i tri sina u obitelji Lauš iz Čukala, trojice braće Balta iz Podstinja, malodobnog Sreće Marjanovića ili ranjenog Pere Matkovića kojima su odsječene glave ili sa kućom spaljene starice Mare Gazibarić u Čuklama. Sve su to zločini koje zdrav razum ne može shvatiti. U ime koga ili u ime čega su činjeni? Danas, dvadesetšest godina poslije kada se analizira to vrijeme,događanja i posljedice tih događanja, vidljivo je da se radilo o dobro planiranoj i duže vrijeme pripremanoj vojnoj akciji na protjerivanju stanovništva hrvatske nacionalnosti sa prostora na kojima stoljećima žive. Nakon dvadesetsedam godina vidljivo je da su se u dobrom dijelu ostvarile namjere onih koji su činili ta zlodjela. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja navedenih prostora od hrvatskog življa. Posljedice su itekako vidlijve. Ljudskih stradanja kao i uništavanja cjelokupne imovine Hrvata i njihovih domova imao je za posljedicu da je povratak na navedene prostore ostvaren u zanemarivom broju.Tako danas ima sela u kojima više ne živi niti jedan Hrvat kao npr. Bikoši, Orašac, Mišonica, Miletići, Šarići-Kosovo, ili Podovi, Čukle, Rudnik-Bila te još neka mjesta sa zanemarivim brojem povratnika, dok se u ostala naselja nije vratio ni približan broj ranijeg stanovništva. Ovim navedenim stradanjima prethodili su zločini koji su se do tada već desili nad Hrvatima u travničkoj općini. Oni su samo bili nagovještaj onoga što će se desiti 08.lipnja 1993. godine. Crodex.net

Početkom svibnja u Hrvatsku su iz Bosne i Hercegovine stigle četiri nove optužnice protiv hrvatskih časnika, što je potvrdio predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović tijekom svečane akademije povodom Dana hrvatske vojske i 34. obljetnice ustroja Oružanih snaga RH. Na istom događaju, vijest je potvrdio i umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs, naglasivši da su optužnice stigle 2. svibnja, te da se odnose na djelovanje hrvatskog vojnog zapovjedništva u bosanskoj Posavini, u vrijeme kada je to područje palo pod kontrolu srpskih snaga.... Na istom događaju, vijest je potvrdio i umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs, naglasivši da su optužnice stigle 2. svibnja, te da se odnose na djelovanje hrvatskog vojnog zapovjedništva u bosanskoj Posavini, u vrijeme kada je to područje palo pod kontrolu srpskih snaga. – Riječ je o četiri nove optužnice. Dio bosanske Posavine, znači zapovjedništvo hrvatskih snaga koje su bile tamo kad je pala. Hrvatska treba presjeći – s jedne strane pomažemo BiH da uđu u EU i NATO, a s druge strane nam tako podmeću klipove – rekao je Rojs, prenosi N1. Predsjednik Milanović iskoristio je prigodu da ponovno upozori na, kako je rekao, “zadah optužnica” koji dolazi iz pravosudnih krugova, s posebnim naglaskom na djelovanje međunarodnih sudova koje je opisao kao “prvenstveno političke institucije”. – Riječ je o ozbiljnoj situaciji. Nismo naivni i ne smijemo olako prelaziti preko ovakvih optužnica koje ne doprinose suradnji, nego stvaraju nove podjele – poručio je Milanović. Rojs je pozvao hrvatske vlasti na odlučan odgovor, dok je Milanović još jednom doveo u pitanje objektivnost i pravu svrhu ovakvih pravosudnih poteza, pogotovo u kontekstu hrvatske potpore euroatlantskom putu Bosne i Hercegovine. RTL Danas neslužbeno doznaje kako su vlasti Republike Srpske nedavno zatražile pokretanje postupaka protiv petorice bivših zapovjednika Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO). Među njima se nalazi umirovljeni general-bojnik i bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH te bivši ministar Damir Krstičević, kao i pukovnik Mate Laušić, nekadašnji načelnik Uprave vojne policije u OSRH, koji je u međuvremenu preminuo. Na popisu traženih zapovjednika nalazi se i general HVO-a Mijo Jelić, koji je s tek 22 godine predvodio obranu Mostara, kao i general Stanko Sopta, ratni zapovjednik 2. gardijske brigade HVO-a – jedne od najistaknutijih postrojbi tijekom sukoba u BiH, koja je sudjelovala u nizu osloboditeljskih operacija. Među imenima se ponovno pojavljuje i Tihomir Blaškić, general Hrvatskog vijeća obrane, koji je i ranije bio predmet sudskih procesa vezanih uz ratna zbivanja. Iako detalji još nisu službeno poznati, neslužbene informacije upućuju na to da se pokojnog Matu Laušića teretilo, zajedno s još desetoricom pripadnika vojne policije, za navodno neprocesuiranje ratnih zločina počinjenih u vojnom pritvoru Lora. Navodno su optužnice u Hrvatsku stigle još prije mjesec i pol dana.S obzirom da je Laušić prije nekoliko tjedana preminuo, na snazi su još četiri optužnice. Tužiteljstvo BiH je potvrdilo da radi na slučajevima. “Ne znam tko je optužen, ali to je neprihvatljivo”, rekao je ministar obrane Ivan Anušić na pitanje o optužnicama protiv hrvatskih vojnika koje stižu i 30 godina nakon rata. “Da bi dizali optužnice nakon 30 godina od kraja rata, morate svašta napisti u tom. Nadam se da će to biti riješeno, ne vidim mogućnost da sad imamo procese iz ratova koji su iza nas. HV je imao pozitivnu ulogu u BIH, oslobodili su BIH i kome to nije jasno, taj falsificira povijest”, rekao je Anušić. Foto:Ilustracija

U povodu obilježavanja 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u petak 16. svibnja 2025. položeni su vijenci i zapaljene svijeće pored spomenika bleiburškim žrtvama na groblju u Untreloibachu i na Bleiburškom polju. Molitvu je predvodio voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu fra Pavo Dominković, a vijence su položili i zapalili svijeće veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Daniel Glunčić i izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda (PBV).... Preč. Tanjić je u homiliji rekao da postoje različiti pogledi na svaki trenutak života, povijesti i budućnosti te da je pogled ispunjen Kristovom prisutnošću drugačiji od svakoga drugoga pogleda. „Dvadeseto stoljeće možda je u mnogome olakšalo život ljudima, ali nije donijelo nove utopije, ideje i vizije koje bi mogle dati smisao povijesti, nego je bilo prožeto ruševinama i žrtvama, a čini se da ni ovo naše 21. nije daleko od toga. A što je još gore, nijedna budućnost neće biti u stanju poništiti prouzročene patnje i pokazati da one nisu bile uzaludne“, poručio je. „Bez Krista nitko ne može biti dionikom ispunjenja obećanja o pripravljenom mjestu, o mnoštvu stanova koje je pripremio za nas, posebice za one koji su nevino patili, koji su ugnjetavani, koji su otišli u smrt s nadom i vjerom da lopata bačene zemlje na njihova ušutkana usta te da zaborav i mržnjom opijena pobjeda komunističkih krvnika nije zadnja riječ povijesti“, naglasio je propovjednik. Govoreći o kršćanskom pogledu na prošlost, istaknuo je da je on nemoguć bez nade. „Nada koja nije plod ljudskoga djelovanja i težnje da čovjek bude onaj koji će «srediti stvari» u povijesti – takav stav, naime, uvijek iznova vodi novim totalitarizmima jer kruži u začaranu krugu nasilja i protunasilja – nego nada koja se rađa iz vjere u Božje obećanje što se očitovalo u Isusu iz Nazareta, nevino umorenom Jaganjcu. On u svojoj pobjedi nad smrću, premda nevino umoren, svojim učenicima daruje mir, hrabri i tješi i one koji su slabi i one koji su ga izdali i pobjegli od njega. Ne osvećuje se, ne traži svoje, nego svojom pobjedom oslobađa čovjeka za neslućene horizonte koji svoj uvir imaju u budućnosti s Bogom“, kazao je. U nastavku se osvrnuo na osjetljivost za patnje drugih. „Naša vjera obasjana svjetlom Uskrsloga neumorno poziva na osjetljivost spram patnje i patnika te se pokazuje odgovornom za ono što se događa u svijetu, bez bijega i bez povlačenja. Stoga se mi ne okupljamo ovdje da bismo slavili propale ideologije, niti da bismo proklinjali počinitelje ovih zločina. Mi njegujemo spomen da ušutkane žrtve ne ostanu nijeme i da im bude vraćeno ljudsko dostojanstvo; mi se spominjemo žrtava da zlo i laž ne bi prevladali i da krvnici i oni koji ih brane ne uživaju u miru misleći da su nedodirljivi. Ali, to ne činimo iz želje za osvetom nego da bi žrtve već na ovome svijetu mogle znati da njihove patnje i boli nisu bile uzaludne i da nisu zaboravljene“, naglasio je. „Pustimo, ispunjeni Kristovim pogledom i Marijinim zagovorom da nada uistinu digne stube do svih onih kojih se večeras u molitvi spominjemo“, zaključio je preč. Tanjić. Na kraju mise je nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić zahvalio svima na sudjelovanju. „Pred oltarom i ambonom osamdeset je ruža koje simboliziraju osamdeset godina našega sjećanja i molitve za žrtve ove ponajveće tragedije našega naroda, a svakako najvećega zločina počinjenog u Europi nakon Drugoga svjetskog rata“, istaknuo je. Potom je nazočnima, u ime Počasnog bleiburškog voda, zahvalio i don Ante Kutleša, osobito Robinu Harrisu iz Engleske i Nikolaju Tolstoju iz Slovenije, koje je zamolio za nastavak pomoći u pronalaženju istine. Prije završnog misnog blagoslova, preč. Tanjić je predvodio molitvu odrješenja te je još jednom potaknuo sve nazočne na molitvu za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor Instituta za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof. Danijele Župančić uz orguljsku pratnju prof. Milana Hibšera. Posluživali su bogoslovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Euharistijsko slavlje organiziralo je Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajedničko tijelo Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH) te Hrvatska katolička misija u Klagenfurtu i austrijska župa Bleiburg. IKA/Foto:IKA https://www.braniteljski-portal.hr/polozeni-vijenci-i-zapaljene-svijece-za-zrtve-bleiburske-tragedije-i-kriznog-puta/

[Donald Trump izjavio je da daje nalog svojoj administraciji da ponovno otvori i proširi Alcatraz, bivši zatvor na otoku uz obalu Kalifornije. ] U objavi na platformi Truth Social predsjednik SAD-a, Donald Trump, ustvrdio je da je "Amerika predugo bila pogođena okrutnim i nasilnim kriminalcima koji ponavljaju zlodjela". Ponovno otvaranje Alcatraza služilo bi kao "simbol zakona, reda i pravde", naveo je.... Zatvor je zatvoren 1963. godine, a otok Alcatraz danas funkcionira kao turistička atrakcija. Nalazi se u blizini Golden Gate mosta u San Franciscu, piše Jutarnji list. “Danas dajem nalog Saveznom uredu za zatvore, zajedno s Ministarstvom pravosuđa, FBI-jem i Ministarstvom domovinske sigurnosti, da ponovno otvore, znatno prošire i obnove ALCATRAZ”, napisao je Trump. Zatvor bi, prema njegovim riječima, bio namijenjen “najokrutnijim i najnasilnijim zločincima u Americi”. Podsjećamo, Trump je trenutačno usred sukoba s američkim sudovima zbog svoje politike slanja navodnih članova bandi u megazatvor u Salvadoru. U ožujku je tamo poslao više od 200 navodnih članova bande iz Venezuele. Također je govorio o ideji da se i „domaći kriminalci“ šalju u strane zatvore. Alcatraz je prvotno bio vojna utvrda, a početkom 20. stoljeća preuređen je u vojni zatvor. Ministarstvo pravosuđa preuzelo ga je 1930-ih, kad je počeo primati osuđenike iz saveznog zatvorskog sustava. Među najpoznatijim zatvorenicima bili su zloglasni gangsteri Al Capone, Mickey Cohen i George “Machine Gun” Kelly. Zatvor je dodatno proslavljen filmom iz 1962. godine “Birdman of Alcatraz” s Burtom Lancasterom u glavnoj ulozi, koji prikazuje osuđenog ubojicu Roberta Strouda koji je, služeći doživotnu kaznu na otoku, razvio interes za ptice i postao stručnjak za ornitologiju. Kasnije, 1979. godine snimljen je i kultni film “Alcatraz” o pokušaju bijega iz notornog zatvora, s Clintom Eastwoodom u glavnoj ulozi. Alcatraz je također poslužio kao kulisa za film The Rock iz 1996. godine, s Seanom Conneryjem i Nicolasom Cageom, o bivšem pripadniku SAS-a i kemičaru iz FBI-ja koji spašavaju taoce na otoku. Zatvor je zatvoren jer je bio preskup za održavanje, navodi Savezni ured za zatvore. Troškovi njegova rada bili su gotovo tri puta veći od bilo kojeg drugog saveznog zatvora, ponajprije zbog njegove otočne lokacije. #Alcatraz #DonaldTrump Foto:Pixabay

Tone droge na crnom tržištu – razbijene zločinačke mreže #mup #rh #droga #tržište #Hrvatska

[Kuća strave u Brčkom u kojoj je bilo skriveno 31 dijete] U jednoj kući u Ivicima u Brčkom policija je pronašla 31 dijete za koje se sumnja da su žrtve trgovine ljudima. Djeca su u dobi od nekoliko mjeseci do 12 godina, a brigu o njima nakon što ih je pronašla policija preuzeo je Centar za socijalni rad. Kuća strave u kojoj su bila djeca, od kojih je šestero imalo hrvatske dokumente, zapravo je nedovršena dvokatnica u mjestu Ivici na sjeveru Bosne i Hercegovine. Ispred kuće je dječja obuća, a na štriku se suši dječja odjeća. Identitet djece još nije poznat, policija tek utrvđuje tko su maloljetnici koji su bili skriveni u kući u Brčkom. Dosad su uhićene tri osobe. #brcko #uhicenja #kucastrave #djeca #maloljetnici #BosnaiHercegovina #sjever #skrivanje #HrvatskiDokumenti #zlocin #center #socijal Izvor:dnevnik.hr