Povýšit na PRO

  • Sandra Horvat najmlađa braniteljica Vukovara, imala je samo 14 godina!

    Iako se žene u kontekstu rata najčešće spominju kao žrtve, brojne Hrvatice su dale svoj obol u Domovinskom ratu, pa ih je tako status braniteljice steklo više od 23 tisuće, a u registru ih je oko 4,9 posto ukupnog broja hrvatskih branitelja.

    Žene u Domovinskom ratu imale su različite zadatke, pa je tako bilo nezamislivo da postoji brigada bez medicinskih sestara, liječnica, kuharica i ostalog osoblja bez koje branitelji na prvoj crti ne bi mogli funkcionirati.

    No, pogrešno je misliti da su Hrvatice bile “rezervirane za ženske poslove” jer je veliki broj njih, s oružjem u rukama, stao rame uz rame sa svojim muškim suborcima. U to doba, žene na prvoj crti bile su prilično normalna i uobičajena pojava jer je Hrvatska bila u teškom deficitu sa ljudstvom, pa se među braniteljicama s prve linije moglo naći i maloljetnih.

    Tijekom teških borbi prilikom opsade Vukovara, kroz cijeli tromjesečni period ratovanja – ovom je gradu nedostajalo svega, a osobito branitelja. Tako se aktivnoj obrani Grada heroja priključila i tada 14-godišnja Sandra Horvat, najmlađa braniteljica Vukovara. Osim sudjelovanja u vukovarskom ratu, ova braniteljica je naknadno ratovala po Slavoniji i Kupresu, te tako stekla zavidnih 1700 dana borbenog sektora. Kao veteranka Domovinskog rata po činu je narednik, supruga je slavnog vukovarskog branitelja Josipa Horvata (Mađara) i majka dvoje djece.

    Naučila je, kaže, baratati svim oružjem, a dobila je i zahvalnicu kao najbolji minobacač. Njezinoj obitelji, kaže, nije padalo na pamet da je pusti u rat.

    “Vukovar je gorio. Srušena mi je kuća, ali prijelomni trenutak dogodio se kad je poginuo moj otac. Više nije bilo dvojbe i moj budući muž, zapovjednik Josip Horvat, zvan Mađar, odveo me u zapovjedništvo. Prvo je nastalo čuđenje, priključilo im se dijete pa još k tome žensko, a onda su se šalili i govorili ‘kad nema ništa drugo, dobro je i ovo.'”

    Izvor: Domovinski rat
    Foto: Privatna arhiva, Sandra Horvat
    📌Sandra Horvat najmlađa braniteljica Vukovara, imala je samo 14 godina! Iako se žene u kontekstu rata najčešće spominju kao žrtve, brojne Hrvatice su dale svoj obol u Domovinskom ratu, pa ih je tako status braniteljice steklo više od 23 tisuće, a u registru ih je oko 4,9 posto ukupnog broja hrvatskih branitelja. 🇭🇷 Žene u Domovinskom ratu imale su različite zadatke, pa je tako bilo nezamislivo da postoji brigada bez medicinskih sestara, liječnica, kuharica i ostalog osoblja bez koje branitelji na prvoj crti ne bi mogli funkcionirati. 📌No, pogrešno je misliti da su Hrvatice bile “rezervirane za ženske poslove” jer je veliki broj njih, s oružjem u rukama, stao rame uz rame sa svojim muškim suborcima. U to doba, žene na prvoj crti bile su prilično normalna i uobičajena pojava jer je Hrvatska bila u teškom deficitu sa ljudstvom, pa se među braniteljicama s prve linije moglo naći i maloljetnih. Tijekom teških borbi prilikom opsade Vukovara, kroz cijeli tromjesečni period ratovanja – ovom je gradu nedostajalo svega, a osobito branitelja. Tako se aktivnoj obrani Grada heroja priključila i tada 14-godišnja Sandra Horvat, najmlađa braniteljica Vukovara. Osim sudjelovanja u vukovarskom ratu, ova braniteljica je naknadno ratovala po Slavoniji i Kupresu, te tako stekla zavidnih 1700 dana borbenog sektora. Kao veteranka Domovinskog rata po činu je narednik, supruga je slavnog vukovarskog branitelja Josipa Horvata (Mađara) i majka dvoje djece. 🙏 Naučila je, kaže, baratati svim oružjem, a dobila je i zahvalnicu kao najbolji minobacač. Njezinoj obitelji, kaže, nije padalo na pamet da je pusti u rat. “Vukovar je gorio. Srušena mi je kuća, ali prijelomni trenutak dogodio se kad je poginuo moj otac. Više nije bilo dvojbe i moj budući muž, zapovjednik Josip Horvat, zvan Mađar, odveo me u zapovjedništvo. Prvo je nastalo čuđenje, priključilo im se dijete pa još k tome žensko, a onda su se šalili i govorili ‘kad nema ništa drugo, dobro je i ovo.'” Izvor: Domovinski rat Foto: Privatna arhiva, Sandra Horvat
    1
    ·10 Zobrazení
  • Gojko Šušak ministar obrane i najbliži suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana

    Gojko Šušak rođen je u ožujku 1945. u Širokom Brijegu u ustaškoj obitelji, a otac i brat nestali su mu u svibnju iste godine, nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Mladi Šušak osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Širokom Brijegu, no 1963. započeti studij matematike i fizike u Rijeci nikad nije završio. Prije nego što je morao otići na odsluženje vojnog roka u JNA, Šušak je 1968. emigrirao prvo u Austriju, a potom u Kanadu, u kojoj je već živio dio njegove obitelji.

    U Kanadi se Šušak isprva zapošljava u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, a nakon toga osniva vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo i soboslikarstvo. U brak sa suprugom Đurđom ulazi 1973. godine, a s vremenom su dobili troje djece: Katarinu, Tomislava i Jelenu. Šušak je bio aktivni pripadnik hrvatske dijaspore u Kanadi te se priključio krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu, koji je, pak, Franjo Tuđman posjetio na svojem putu po Kanadi 1987., kad je i upoznao Šuška.

    Šuškovo političko djelovanje u kanadskoj emigraciji bilo je ponajprije usmjereno protiv Jugoslavije kao takve i Josipa Broza Tita, a njegova najpoznatija prosvjedna akcija dogodila se 1979., kad je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”. S obzirom na to da je svinja bila živa, cijeli je slučaj doveo do istrage kanadskih vlasti zbog kršenja zakona o okrutnosti prema životinjama.

    U Hrvatsku se vratio 1990. i postao ministar iseljeništva. Šušak se iz emigracije vratio 1990. godine i sudjelovao na Prvom općem saboru HDZ-a u Lisinskom, a nakon demokratskih izbora postaje član hrvatske vlade na poziciji ministra iseljeništva. Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u. I s pozicije ministra useljeništva Šušak se bavio pitanjima naoružavanja Hrvatske, što mu je i službeno postala zadaća kad je 18. rujna imenovan ministrom obrane. Prethodno su se na toj poziciji u nekoliko mjeseci izredali Martin Špegelj, Šime Đodan i Luka Bebić, no Šušak ju je zadržao sedam godina, sve do svoje smrti od raka.

    Kao ministar obrane, Šušak se brzo sukobio s generalom Antunom Tusom, koji je bio načelnik Glavnog stožera, i to zbog Tusova plana probijanja obruča oko Vukovara. Tus je kasnije izjavio da je Šušak, kako bi zaobišao generale HV-a koji su došli iz JNA, uspostavio dvostruku liniju zapovijedanja, na što se požalio i predsjedniku Tuđmanu, no Šušak je očito imao slobodne ruke u vođenju MORH-a. Dvostruka linija zapovijedanja je, prema nekim svjedočenjima upućenih, dovela do pada Bosanske Posavine 1992., a, prema jednoj verziji događaja, to je bila posljedica dogovora Šuška i vođe bh. Srba, ratnog zločinca Radovana Karadžića.

    Neprijeporno je da su lideri bh. Hrvata i lideri bh. Srba međusobno pregovarali o podjeli BiH, kao i da je Šušak bio ključna osoba za upravljanje HDZ-om BiH u skladu sa željama Franje Tuđmana. Šušak je bio i jedan od najvećih zagovornika osnivanja tzv. Herceg-Bosne te velik poklonik Mate Bobana, a takvu je hrvatsku politiku, predvođenu Franjom Tuđmanom, Haški sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom. Prijeporno je i kakva je bila uloga u započinjanju rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH. Umro od raka u 53. godini života. Svoj posljednji javni istup Šušak je imao u veljači 1998., kad je u saboru HDZ-a održao govor i bio izabran za potpredsjednika stranke. U govoru se naročito založio za to da se Hrvatska usmjeri na pomaganje Hrvatima u BiH.

    Šušku je rak pluća dijagnosticiran 1996., a umro je 3. svibnja 1998. u bolnici u Dubravi, u kojoj će nekoliko godina kasnije umrijeti i Franjo Tuđman.
    📌Gojko Šušak ministar obrane i najbliži suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana 🇭🇷 📌Gojko Šušak rođen je u ožujku 1945. u Širokom Brijegu u ustaškoj obitelji, a otac i brat nestali su mu u svibnju iste godine, nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Mladi Šušak osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Širokom Brijegu, no 1963. započeti studij matematike i fizike u Rijeci nikad nije završio. Prije nego što je morao otići na odsluženje vojnog roka u JNA, Šušak je 1968. emigrirao prvo u Austriju, a potom u Kanadu, u kojoj je već živio dio njegove obitelji. U Kanadi se Šušak isprva zapošljava u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, a nakon toga osniva vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo i soboslikarstvo. U brak sa suprugom Đurđom ulazi 1973. godine, a s vremenom su dobili troje djece: Katarinu, Tomislava i Jelenu. Šušak je bio aktivni pripadnik hrvatske dijaspore u Kanadi te se priključio krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu, koji je, pak, Franjo Tuđman posjetio na svojem putu po Kanadi 1987., kad je i upoznao Šuška. Šuškovo političko djelovanje u kanadskoj emigraciji bilo je ponajprije usmjereno protiv Jugoslavije kao takve i Josipa Broza Tita, a njegova najpoznatija prosvjedna akcija dogodila se 1979., kad je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”. S obzirom na to da je svinja bila živa, cijeli je slučaj doveo do istrage kanadskih vlasti zbog kršenja zakona o okrutnosti prema životinjama. 📌U Hrvatsku se vratio 1990. i postao ministar iseljeništva. Šušak se iz emigracije vratio 1990. godine i sudjelovao na Prvom općem saboru HDZ-a u Lisinskom, a nakon demokratskih izbora postaje član hrvatske vlade na poziciji ministra iseljeništva. Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u. I s pozicije ministra useljeništva Šušak se bavio pitanjima naoružavanja Hrvatske, što mu je i službeno postala zadaća kad je 18. rujna imenovan ministrom obrane. Prethodno su se na toj poziciji u nekoliko mjeseci izredali Martin Špegelj, Šime Đodan i Luka Bebić, no Šušak ju je zadržao sedam godina, sve do svoje smrti od raka. Kao ministar obrane, Šušak se brzo sukobio s generalom Antunom Tusom, koji je bio načelnik Glavnog stožera, i to zbog Tusova plana probijanja obruča oko Vukovara. Tus je kasnije izjavio da je Šušak, kako bi zaobišao generale HV-a koji su došli iz JNA, uspostavio dvostruku liniju zapovijedanja, na što se požalio i predsjedniku Tuđmanu, no Šušak je očito imao slobodne ruke u vođenju MORH-a. Dvostruka linija zapovijedanja je, prema nekim svjedočenjima upućenih, dovela do pada Bosanske Posavine 1992., a, prema jednoj verziji događaja, to je bila posljedica dogovora Šuška i vođe bh. Srba, ratnog zločinca Radovana Karadžića. Neprijeporno je da su lideri bh. Hrvata i lideri bh. Srba međusobno pregovarali o podjeli BiH, kao i da je Šušak bio ključna osoba za upravljanje HDZ-om BiH u skladu sa željama Franje Tuđmana. Šušak je bio i jedan od najvećih zagovornika osnivanja tzv. Herceg-Bosne te velik poklonik Mate Bobana, a takvu je hrvatsku politiku, predvođenu Franjom Tuđmanom, Haški sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom. Prijeporno je i kakva je bila uloga u započinjanju rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH. Umro od raka u 53. godini života. Svoj posljednji javni istup Šušak je imao u veljači 1998., kad je u saboru HDZ-a održao govor i bio izabran za potpredsjednika stranke. U govoru se naročito založio za to da se Hrvatska usmjeri na pomaganje Hrvatima u BiH. Šušku je rak pluća dijagnosticiran 1996., a umro je 3. svibnja 1998. u bolnici u Dubravi, u kojoj će nekoliko godina kasnije umrijeti i Franjo Tuđman.
    1
    ·11 Zobrazení
  • Hodnja Tigrova povodom završetka Integracijske obuke

    Pripadnici 1. mehanizirane bojne Tigrovi Gardijske mehanizirane brigade proveli su 18. i 19. ožujka dvodnevnu hodnju na relaciji Petrinja – Sunja – Hrvatska Kostajnica.

    Bio je to dovršetak 53. kampa Integracijske obuke novih pripadnika bojne.

    Jučer su prehodali 28 kilometara od Petrinje do Sunje, a danas 20 kilometara od Sunje do Hrvatske Kostajnice te su na taj način iskazali počast žrtvama Domovinskog rata.

    “Putem smo se zaustavili kod spomenika žrtvama Domovinskog rata. Pripadnici braniteljskih udruga i tadašnjih ratnih brigada dočekali su nas i objasnili cijeli ratni put svoje brigade i što se događalo na svakom području“, rekao je časnički namjesnik Tomislav Gorec, prvi dočasnik 1. mehanizirane bojne Tigrovi.

    Tigrovi su kondicijsku hodnju završili na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice, gdje je spomen-obilježje poginulom snimatelju HRT-a Gordanu Ledereru.

    Novi pripadnici bojne, njih 16, primilo je beretke koje će im službeno biti uručene 5. studenoga na Dan 1. gardijske brigade i 1. mehanizirane bojne Tigrovi.

    “Instruktori su nas u obuci dobro pripremili na uvjete koji su nas dočekali. Hodnja nije problem, zanimljiva je, a na kraju smo nagrađeni beretkom“, rekao je vojnik Nikola Ivanković.

    “Bilo je zahtjevno na Integracijskoj obuci, ali uspjeli smo uz pomoć stručnih instruktora koji su nas u ovo malo vremena naučili puno toga. Prvi je dan hodnja bila malo teža, ali sam se navikao. Nadam se da će biti još ovakvih hodnji“, poručio je vojnik Dominik Kozić.

    https://www.sisak.info/2026/03/23/hodnja-tigrova-povodom-zavrsetka-integracijske-obuke/

    Hodnja Tigrova povodom završetka Integracijske obuke Pripadnici 1. mehanizirane bojne Tigrovi Gardijske mehanizirane brigade proveli su 18. i 19. ožujka dvodnevnu hodnju na relaciji Petrinja – Sunja – Hrvatska Kostajnica. Bio je to dovršetak 53. kampa Integracijske obuke novih pripadnika bojne. Jučer su prehodali 28 kilometara od Petrinje do Sunje, a danas 20 kilometara od Sunje do Hrvatske Kostajnice te su na taj način iskazali počast žrtvama Domovinskog rata. “Putem smo se zaustavili kod spomenika žrtvama Domovinskog rata. Pripadnici braniteljskih udruga i tadašnjih ratnih brigada dočekali su nas i objasnili cijeli ratni put svoje brigade i što se događalo na svakom području“, rekao je časnički namjesnik Tomislav Gorec, prvi dočasnik 1. mehanizirane bojne Tigrovi. Tigrovi su kondicijsku hodnju završili na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice, gdje je spomen-obilježje poginulom snimatelju HRT-a Gordanu Ledereru. Novi pripadnici bojne, njih 16, primilo je beretke koje će im službeno biti uručene 5. studenoga na Dan 1. gardijske brigade i 1. mehanizirane bojne Tigrovi. “Instruktori su nas u obuci dobro pripremili na uvjete koji su nas dočekali. Hodnja nije problem, zanimljiva je, a na kraju smo nagrađeni beretkom“, rekao je vojnik Nikola Ivanković. “Bilo je zahtjevno na Integracijskoj obuci, ali uspjeli smo uz pomoć stručnih instruktora koji su nas u ovo malo vremena naučili puno toga. Prvi je dan hodnja bila malo teža, ali sam se navikao. Nadam se da će biti još ovakvih hodnji“, poručio je vojnik Dominik Kozić. https://www.sisak.info/2026/03/23/hodnja-tigrova-povodom-zavrsetka-integracijske-obuke/
    WWW.SISAK.INFO
    Hodnja Tigrova povodom završetka Integracijske obuke
    Pripadnici 1. mehanizirane bojne Tigrovi Gardijske mehanizirane brigade proveli su 18. i 19. ožujka dvodnevnu hodnju na relaciji Petrinja – Sunja – Hrvatska
    1
    ·195 Zobrazení
  • Hrvatska vojska dijeli srpskim civilima hranu 1995.

    #DomovinskiRat #Hrvatska #Srbi #izbjeglice #istina
    Hrvatska vojska dijeli srpskim civilima hranu 1995. #DomovinskiRat #Hrvatska #Srbi #izbjeglice #istina
    1
    ·1K Zobrazení
  • Hrvatski pandan srbijanskoj nabavci. Krstareca raketa Scalp EG/Storm Shadow, odlikuje se smanjenom radarskom zamjetljivošću i zamjenjivom bojevom glavom, čime postaje višenamjenski projektil.

    Navodi se inercijalno, putem GPS-a, IC ili TERPROM-a (praćenje terena uz pomoć digitalnih mapa). Bojeva glava teži 450 kg, a posebno se ističe proboja BROACH bojeva glava. Domet rakete je 550 km, što onima koji jos mokre u krevet opravdava naziv "Beograđanka'. Drugo oružje je planirajuća (jedreća) bomba AASM Hammer, navođena hibridnim sustavom GPS + IC, dok Hrvatska uzima drugi mod koji uz nabrojane sustave uključuje i lasersko navodenje. Bojeva glava iznosi 250 kg, uz domet od 70 km i potvrđeni CEP od svega 1 m u uvjetima aktivne obrane.
    Hrvatski pandan srbijanskoj nabavci. Krstareca raketa Scalp EG/Storm Shadow, odlikuje se smanjenom radarskom zamjetljivošću i zamjenjivom bojevom glavom, čime postaje višenamjenski projektil. Navodi se inercijalno, putem GPS-a, IC ili TERPROM-a (praćenje terena uz pomoć digitalnih mapa). Bojeva glava teži 450 kg, a posebno se ističe proboja BROACH bojeva glava. Domet rakete je 550 km, što onima koji jos mokre u krevet opravdava naziv "Beograđanka'. Drugo oružje je planirajuća (jedreća) bomba AASM Hammer, navođena hibridnim sustavom GPS + IC, dok Hrvatska uzima drugi mod koji uz nabrojane sustave uključuje i lasersko navodenje. Bojeva glava iznosi 250 kg, uz domet od 70 km i potvrđeni CEP od svega 1 m u uvjetima aktivne obrane.
    ·180 Zobrazení
  • uvježbavanja Pukovnije Vojne policije koja ništa ne prepušta slučaju. ✌🏽

    : MORH/F. Klen
    .
    .
    https://www.facebook.com/61555151533645/posts/122280198026171717/?mibextid=rS40aB7S9Ucbxw6v

    #hrvatskavojska #MORH
    📸 uvježbavanja Pukovnije Vojne policije koja ništa ne prepušta slučaju. 🇭🇷✌🏽 📸: MORH/F. Klen . . 👇https://www.facebook.com/61555151533645/posts/122280198026171717/?mibextid=rS40aB7S9Ucbxw6v #hrvatskavojska #MORH
    1
    ·112 Zobrazení
  • Predstavljena knjiga Tihomira Dujmovića „Hrvatska u raljama djece komunizma – 2. dio“

    Knjigu su predstavili dr. sc. Andrija Hebrang i sam autor, a okupljene je na kraju pozdravio i sisački biskup Vlado Košić. Riječ je o drugom dijelu knjige koja je nastala nakon desetogodišnjeg istraživanja i analize, a donosi svojevrsni presjek političkog i ideološkog stanja u Hrvatskoj od 2013./2014. godine do danas.

    Predstavljajući autora, dr. sc. Andrija Hebrang istaknuo je kako je Dujmović jedan od najplodnijih hrvatskih novinara i publicista koji je od početka svojega rada imao jasan cilj, pisati istinu o Hrvatskoj i zbivanjima u hrvatskom društvu. Podsjetio je pritom na njegov bogat novinarski, publicistički i književni opus, ali i na brojne profesionalne poteškoće s kojima se suočavao upravo zbog svojih stavova i javnog djelovanja. Hebrang je naglasio kako je Dujmović tijekom godina napisao stotine komentara i kolumni, više knjiga i dramskih tekstova te ostvario brojne televizijske intervjue i emisije, a posebno je izdvojio njegovu sposobnost da iz mnoštva činjenica iščita bitne političke zaključke i jasno ih prenese čitateljima.

    „Dok je njega, dotle će biti istine o Hrvatskoj“, rekao je Hebrang, dodavši kako Dujmovićeve knjige i danas otvaraju važna pitanja o hrvatskom identitetu, društvenim procesima i odnosu prema vlastitoj povijesti. Govoreći o samoj knjizi, istaknuo je kako autor kroz niz konkretnih primjera nastoji pokazati na koji se način, po njegovu mišljenju, stare ideološke matrice i dalje prepoznaju u hrvatskom javnom prostoru.

    Zahvalivši svima na dolasku, autor je na poseban način zahvalio biskupu Košiću, istaknuvši kako su u Sisku njegove knjige uvijek nailazile na otvorena vrata. Govoreći o nastanku knjige, rekao je kako je nakon prvoga dijela vjerovao da nastavak možda neće biti potreban, no razvoj političkih i društvenih okolnosti potaknuo ga je na novo istraživanje. Kazao je kako je mjesece proveo u arhivima i knjižnicama iščitavajući dnevni i tjedni tisak te prikupljajući građu o nizu tema koje je zatim nastojao složiti u širi društveni i politički kontekst.

    „Mislio sam da dalje o ovoj temi neće biti nužno pisati, ali evo, 12 godina kasnije… Hrvatska je, nažalost, i dalje u raljama djece komunizma“, rekao je Dujmović. Dodao je i kako je kroz knjigu želio povezati niz naizgled nepovezanih događaja i podataka koji, promatrani zajedno, po njegovu sudu, jasnije pokazuju dubinske procese koji su obilježili i obilježavaju suvremenu Hrvatsku.

    https://www.sisak.info/2026/03/15/predstavljena-knjiga-tihomira-dujmovica-hrvatska-u-raljama-djece-komunizma-2-dio/
    Predstavljena knjiga Tihomira Dujmovića „Hrvatska u raljama djece komunizma – 2. dio“ Knjigu su predstavili dr. sc. Andrija Hebrang i sam autor, a okupljene je na kraju pozdravio i sisački biskup Vlado Košić. Riječ je o drugom dijelu knjige koja je nastala nakon desetogodišnjeg istraživanja i analize, a donosi svojevrsni presjek političkog i ideološkog stanja u Hrvatskoj od 2013./2014. godine do danas. Predstavljajući autora, dr. sc. Andrija Hebrang istaknuo je kako je Dujmović jedan od najplodnijih hrvatskih novinara i publicista koji je od početka svojega rada imao jasan cilj, pisati istinu o Hrvatskoj i zbivanjima u hrvatskom društvu. Podsjetio je pritom na njegov bogat novinarski, publicistički i književni opus, ali i na brojne profesionalne poteškoće s kojima se suočavao upravo zbog svojih stavova i javnog djelovanja. Hebrang je naglasio kako je Dujmović tijekom godina napisao stotine komentara i kolumni, više knjiga i dramskih tekstova te ostvario brojne televizijske intervjue i emisije, a posebno je izdvojio njegovu sposobnost da iz mnoštva činjenica iščita bitne političke zaključke i jasno ih prenese čitateljima. „Dok je njega, dotle će biti istine o Hrvatskoj“, rekao je Hebrang, dodavši kako Dujmovićeve knjige i danas otvaraju važna pitanja o hrvatskom identitetu, društvenim procesima i odnosu prema vlastitoj povijesti. Govoreći o samoj knjizi, istaknuo je kako autor kroz niz konkretnih primjera nastoji pokazati na koji se način, po njegovu mišljenju, stare ideološke matrice i dalje prepoznaju u hrvatskom javnom prostoru. Zahvalivši svima na dolasku, autor je na poseban način zahvalio biskupu Košiću, istaknuvši kako su u Sisku njegove knjige uvijek nailazile na otvorena vrata. Govoreći o nastanku knjige, rekao je kako je nakon prvoga dijela vjerovao da nastavak možda neće biti potreban, no razvoj političkih i društvenih okolnosti potaknuo ga je na novo istraživanje. Kazao je kako je mjesece proveo u arhivima i knjižnicama iščitavajući dnevni i tjedni tisak te prikupljajući građu o nizu tema koje je zatim nastojao složiti u širi društveni i politički kontekst. „Mislio sam da dalje o ovoj temi neće biti nužno pisati, ali evo, 12 godina kasnije… Hrvatska je, nažalost, i dalje u raljama djece komunizma“, rekao je Dujmović. Dodao je i kako je kroz knjigu želio povezati niz naizgled nepovezanih događaja i podataka koji, promatrani zajedno, po njegovu sudu, jasnije pokazuju dubinske procese koji su obilježili i obilježavaju suvremenu Hrvatsku. https://www.sisak.info/2026/03/15/predstavljena-knjiga-tihomira-dujmovica-hrvatska-u-raljama-djece-komunizma-2-dio/
    ·230 Zobrazení
  • CROARMFOR 84 SAMP/T Napredni sustav PZO uskoro u OSRH?
    #HrvatskaVojska
    #CroatianArmy
    #CROARMFOR

    https://youtu.be/QAsQEvXZho0?si=S2Xi37DQPO-sfwO7
    CROARMFOR 84 SAMP/T Napredni sustav PZO uskoro u OSRH? #HrvatskaVojska #CroatianArmy #CROARMFOR https://youtu.be/QAsQEvXZho0?si=S2Xi37DQPO-sfwO7
    1
    ·143 Zobrazení
  • Premijer Plenković rekao je da je obavijestio glavnog tajnika NATO-a o kineskoj raketi kojom raspolaže vojska Srbije.
    Više: http://tiny.cc/4fb0101

    #hrvatskaradiotelevizija #HRTDnevnik #andrejplenkovic #raketa #oruzje #srbija #nato | HRT Vijesti
    Premijer Plenković rekao je da je obavijestio glavnog tajnika NATO-a o kineskoj raketi kojom raspolaže vojska Srbije. Više: http://tiny.cc/4fb0101 #hrvatskaradiotelevizija #HRTDnevnik #andrejplenkovic #raketa #oruzje #srbija #nato | HRT Vijesti
    1
    ·172 Zobrazení ·7 Plays
  • Od danas petka, 13. ožujka,
    ZABRANJENI SU MOBITELI U ŠKOLAMA!

    Na snagu je stupila zabrana korištenja mobitela u svim osnovnim i srednjim školama, mjera kojom Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih želi vratiti fokus u učionice, potaknuti druženje među učenicima i stati na kraj digitalnom nasilju tijekom nastave. Dok dio roditelja i učenika pozdravlja odluku, drugi izražavaju zabrinutost, no jedno je sigurno: školski dani kakve smo poznavali doživjet će značajnu promjenu.

    Promjene su uvedene kroz izmjene i dopune Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, koje je ministar Radovan Fuchs predstavio početkom mjeseca. Pravila su jasna i razlikuju se ovisno o uzrastu učenika.

    Učenici će i dalje smjeti donijeti uređaje u školu, prvenstveno zbog sigurnosti na putu od kuće i komunikacije s roditeljima nakon završetka nastave, no oni će za vrijeme boravka u školi morati biti isključeni i spremljeni u torbe ili školske ormariće.

    Iznimke će biti moguće, ali isključivo u opravdanim situacijama, poput korištenja uređaja u obrazovne svrhe uz izričito dopuštenje nastavnika ili za učenike sa zdravstvenim potrebama, primjerice za praćenje razine šećera u krvi.
    Obvezna zabrana odnosi se samo na vrijeme trajanja nastave. Tijekom malih i velikih odmora, srednjoškolci će, prema nacionalnom pravilniku, i dalje smjeti koristiti svoje uređaje. Međutim, Ministarstvo je ostavilo školama autonomiju da, u dogovoru s vijećem roditelja i učenika, vlastitim kućnim redom postrože pravila i prošire zabranu na cijeli dan ako procijene da je to potrebno.

    Korištenje mobitela suprotno ovim pravilima sada se službeno smatra neprihvatljivim ponašanjem i podlijegat će pedagoškim mjerama.
    Ovom odlukom Hrvatska se pridružuje sve većem broju zemalja koje su prepoznale negativne posljedice nekontrolirane upotrebe pametnih telefona u obrazovnom okruženju.

    Prema globalnom izvješću UNESCO-a, koje poziva na ograničavanje korištenja tehnologije u školama, postotak zemalja s nekim oblikom zabrane porastao je s 23 posto na 40 posto u razdoblju od samo godinu dana.
    Od danas petka, 13. ožujka, ZABRANJENI SU MOBITELI U ŠKOLAMA! Na snagu je stupila zabrana korištenja mobitela u svim osnovnim i srednjim školama, mjera kojom Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih želi vratiti fokus u učionice, potaknuti druženje među učenicima i stati na kraj digitalnom nasilju tijekom nastave. Dok dio roditelja i učenika pozdravlja odluku, drugi izražavaju zabrinutost, no jedno je sigurno: školski dani kakve smo poznavali doživjet će značajnu promjenu. Promjene su uvedene kroz izmjene i dopune Pravilnika o kriterijima za izricanje pedagoških mjera, koje je ministar Radovan Fuchs predstavio početkom mjeseca. Pravila su jasna i razlikuju se ovisno o uzrastu učenika. Učenici će i dalje smjeti donijeti uređaje u školu, prvenstveno zbog sigurnosti na putu od kuće i komunikacije s roditeljima nakon završetka nastave, no oni će za vrijeme boravka u školi morati biti isključeni i spremljeni u torbe ili školske ormariće. Iznimke će biti moguće, ali isključivo u opravdanim situacijama, poput korištenja uređaja u obrazovne svrhe uz izričito dopuštenje nastavnika ili za učenike sa zdravstvenim potrebama, primjerice za praćenje razine šećera u krvi. Obvezna zabrana odnosi se samo na vrijeme trajanja nastave. Tijekom malih i velikih odmora, srednjoškolci će, prema nacionalnom pravilniku, i dalje smjeti koristiti svoje uređaje. Međutim, Ministarstvo je ostavilo školama autonomiju da, u dogovoru s vijećem roditelja i učenika, vlastitim kućnim redom postrože pravila i prošire zabranu na cijeli dan ako procijene da je to potrebno. Korištenje mobitela suprotno ovim pravilima sada se službeno smatra neprihvatljivim ponašanjem i podlijegat će pedagoškim mjerama. Ovom odlukom Hrvatska se pridružuje sve većem broju zemalja koje su prepoznale negativne posljedice nekontrolirane upotrebe pametnih telefona u obrazovnom okruženju. Prema globalnom izvješću UNESCO-a, koje poziva na ograničavanje korištenja tehnologije u školama, postotak zemalja s nekim oblikom zabrane porastao je s 23 posto na 40 posto u razdoblju od samo godinu dana.
    4
    ·284 Zobrazení
  • izjava potpredsjednika Skupštine Vojvodine „svi Hrvati su ustaše"

    U Srbiji ne prestaju reakcije na izjavu potpredsjednika Skupštine Vojvodine Nemanje Zavišića povodom odluke hrvatskog pjevača Tonija Cetinskog da otkaže koncert u novosadskoj dvorani SPENS. Hrvatski pjevač tu je odluku obrazložio time što je, kako je rekao, SPENS 1991. godine bio „logor za hrvatske civile i branitelje".

    Zavišić je na svojem Facebooku tim povodom napisao da „možda nisu sve ustaše Hrvati, ali svi Hrvati su ustaše" i da „nema bratstva i jedinstva".

    Njegova izjava privukla je pozornost i srpskih, ali i medija u Hrvatskoj te izazvala oštre reakcije nevladinih organizacija, među kojima je i Fond za humanitarno pravo u Srbiji. Ta je organizacija priopćila da Zavišićeva izjava „predstavlja govor mržnje i kršenje Zakona o zabrani diskriminacije, potiče neprijateljstvo i stigmatizira čitavu zajednicu".

    Zavišić je, međutim, i nakon toga naglasio da stoji iza svake izgovorene riječi i da isprike i povlačenja neće biti.

    „Diskurs iz devedesetih"
    Član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Darko Baštovanović za DW kaže da je Zavišićeva izjava „samo jedna u nizu eskalacija" te da je „neprimjerena kada su u pitanju hrvatsko-srpski odnosi".

    „Bilježimo porast narativa koji je apsolutno nepriličan, posebno od ljudi koji su na visokim funkcijama, a naročito ako su dio izvršne vlasti. Nažalost, suočeni smo s razdobljem narušavanja hrvatsko-srpskih odnosa i mislim da, kada je u pitanju javni diskurs, ovakvu situaciju nismo imali od nesretnih i tragičnih devedesetih godina", ocjenjuje Baštovanović.

    Dodaje da je u takvim okolnostima i imajući u vidu situaciju na globalnoj razini „posljednja stvar koja treba dodatno zaoštravanje odnosa između Srbije i Hrvatske", za koje kaže da su „možda i dvije najsnažnije države na Balkanu".

    Bez reakcije predsjednika Skupštine
    Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji Jasna Vojnić izjavila je da ta institucija „nedvosmisleno osuđuje ovakav govor mržnje".

    „Izjava u kojoj se Hrvati kolektivno tako označavaju apsolutno je neprihvatljiva i ne smije imati mjesta u javnom prostoru, a posebno ne kada dolazi od visokog pokrajinskog dužnosnika. O spornoj izjavi potpredsjednika Skupštine Vojvodine trebaju se prije svega očitovati njegovi politički kolege i institucija iz koje ta izjava dolazi", navela je Vojnić.

    DW je upitao predsjednika Skupštine Vojvodine Balinta Juhása hoće li pokrenuti očitovanje Skupštine o Zavišićevoj izjavi i misli li da bi njegov kolega trebao snositi posljedice – ali iz njegova kabineta su nam poručili da nije u mogućnosti odgovoriti na pitanja jer je na službenom putu.

    „Nužno smirivanje napetosti"
    Osvrćući se na ocjenu Jasne Vojnić, Baštovanović naglašava da na Zavišićevu izjavu „sve institucije trebaju reagirati".

    „Treba raspravljati, ali ne treba pokretati nekakav lov na vještice i upirati prstom u jednu instituciju koja treba nekoga smijeniti s položaja. To neće riješiti probleme."

    Naglašava da su „problemi dublji i fenomenološki" te da situacija „može samo dodatno eskalirati".

    „Zato je potrebno smirivati napetosti i poruke koje se šalju moraju imati humanističku notu. Mora se voditi računa o objema zajednicama – o hrvatskoj u Srbiji i srpskoj u Hrvatskoj, jer se problemi jednih često prelijevaju na one druge", objašnjava Baštovanović.

    Prema popisu iz 2022. godine, u Srbiji živi 39.107 Hrvata. Baštovanović kaže da njihov položaj može samo biti otežan govorom mržnje koji se ponavlja.

    „Slično je i sa Srbima u Hrvatskoj. Naravno, tamo su drugačiji mehanizmi i mogućnosti reagiranja. I kada hrvatska zajednica nije izravno uključena, sve što je izrečeno u vezi s Hrvatskom u negativnom kontekstu negativno se odražava i na položaj zajednice ovdje", naglašava on.

    Podsjećajući da DSHV „na neki način participira unutar sustava", dodaje da je potrebno raditi na tome da se glas hrvatske zajednice čuje unutar institucija, i to prije svega onih koje se bave unapređenjem prava nacionalnih manjina.

    „Jedan od problema hrvatske zajednice je i siromaštvo. Hrvati u Srbiji jedna su od najsiromašnijih zajednica i društveno su u dosta nepovoljnom položaju", navodi član DSHV-a, na čijem je čelu Tomislav Žigmanov, koji je i potpredsjednik Vlade Vojvodine.

    Odakle ideja o logoru u SPENS-u?
    Izjava Tonija Cetinskog da je SPENS bio logor za civile i hrvatske branitelje izazvala je oštru reakciju gradonačelnika Novog Sada Žarka Mićina, koji je od hrvatskog pjevača zatražio da se ispriča „zbog širenja neistina".

    https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zavisiceva-izjava-osude-kaznena-prijava-rast-napetosti-srbija-hrvatska-15688636
    izjava potpredsjednika Skupštine Vojvodine „svi Hrvati su ustaše" U Srbiji ne prestaju reakcije na izjavu potpredsjednika Skupštine Vojvodine Nemanje Zavišića povodom odluke hrvatskog pjevača Tonija Cetinskog da otkaže koncert u novosadskoj dvorani SPENS. Hrvatski pjevač tu je odluku obrazložio time što je, kako je rekao, SPENS 1991. godine bio „logor za hrvatske civile i branitelje". Zavišić je na svojem Facebooku tim povodom napisao da „možda nisu sve ustaše Hrvati, ali svi Hrvati su ustaše" i da „nema bratstva i jedinstva". Njegova izjava privukla je pozornost i srpskih, ali i medija u Hrvatskoj te izazvala oštre reakcije nevladinih organizacija, među kojima je i Fond za humanitarno pravo u Srbiji. Ta je organizacija priopćila da Zavišićeva izjava „predstavlja govor mržnje i kršenje Zakona o zabrani diskriminacije, potiče neprijateljstvo i stigmatizira čitavu zajednicu". Zavišić je, međutim, i nakon toga naglasio da stoji iza svake izgovorene riječi i da isprike i povlačenja neće biti. „Diskurs iz devedesetih" Član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Darko Baštovanović za DW kaže da je Zavišićeva izjava „samo jedna u nizu eskalacija" te da je „neprimjerena kada su u pitanju hrvatsko-srpski odnosi". „Bilježimo porast narativa koji je apsolutno nepriličan, posebno od ljudi koji su na visokim funkcijama, a naročito ako su dio izvršne vlasti. Nažalost, suočeni smo s razdobljem narušavanja hrvatsko-srpskih odnosa i mislim da, kada je u pitanju javni diskurs, ovakvu situaciju nismo imali od nesretnih i tragičnih devedesetih godina", ocjenjuje Baštovanović. Dodaje da je u takvim okolnostima i imajući u vidu situaciju na globalnoj razini „posljednja stvar koja treba dodatno zaoštravanje odnosa između Srbije i Hrvatske", za koje kaže da su „možda i dvije najsnažnije države na Balkanu". Bez reakcije predsjednika Skupštine Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji Jasna Vojnić izjavila je da ta institucija „nedvosmisleno osuđuje ovakav govor mržnje". „Izjava u kojoj se Hrvati kolektivno tako označavaju apsolutno je neprihvatljiva i ne smije imati mjesta u javnom prostoru, a posebno ne kada dolazi od visokog pokrajinskog dužnosnika. O spornoj izjavi potpredsjednika Skupštine Vojvodine trebaju se prije svega očitovati njegovi politički kolege i institucija iz koje ta izjava dolazi", navela je Vojnić. DW je upitao predsjednika Skupštine Vojvodine Balinta Juhása hoće li pokrenuti očitovanje Skupštine o Zavišićevoj izjavi i misli li da bi njegov kolega trebao snositi posljedice – ali iz njegova kabineta su nam poručili da nije u mogućnosti odgovoriti na pitanja jer je na službenom putu. „Nužno smirivanje napetosti" Osvrćući se na ocjenu Jasne Vojnić, Baštovanović naglašava da na Zavišićevu izjavu „sve institucije trebaju reagirati". „Treba raspravljati, ali ne treba pokretati nekakav lov na vještice i upirati prstom u jednu instituciju koja treba nekoga smijeniti s položaja. To neće riješiti probleme." Naglašava da su „problemi dublji i fenomenološki" te da situacija „može samo dodatno eskalirati". „Zato je potrebno smirivati napetosti i poruke koje se šalju moraju imati humanističku notu. Mora se voditi računa o objema zajednicama – o hrvatskoj u Srbiji i srpskoj u Hrvatskoj, jer se problemi jednih često prelijevaju na one druge", objašnjava Baštovanović. Prema popisu iz 2022. godine, u Srbiji živi 39.107 Hrvata. Baštovanović kaže da njihov položaj može samo biti otežan govorom mržnje koji se ponavlja. „Slično je i sa Srbima u Hrvatskoj. Naravno, tamo su drugačiji mehanizmi i mogućnosti reagiranja. I kada hrvatska zajednica nije izravno uključena, sve što je izrečeno u vezi s Hrvatskom u negativnom kontekstu negativno se odražava i na položaj zajednice ovdje", naglašava on. Podsjećajući da DSHV „na neki način participira unutar sustava", dodaje da je potrebno raditi na tome da se glas hrvatske zajednice čuje unutar institucija, i to prije svega onih koje se bave unapređenjem prava nacionalnih manjina. „Jedan od problema hrvatske zajednice je i siromaštvo. Hrvati u Srbiji jedna su od najsiromašnijih zajednica i društveno su u dosta nepovoljnom položaju", navodi član DSHV-a, na čijem je čelu Tomislav Žigmanov, koji je i potpredsjednik Vlade Vojvodine. Odakle ideja o logoru u SPENS-u? Izjava Tonija Cetinskog da je SPENS bio logor za civile i hrvatske branitelje izazvala je oštru reakciju gradonačelnika Novog Sada Žarka Mićina, koji je od hrvatskog pjevača zatražio da se ispriča „zbog širenja neistina". https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zavisiceva-izjava-osude-kaznena-prijava-rast-napetosti-srbija-hrvatska-15688636
    WWW.JUTARNJI.HR
    Jedna rečenica izazvala buru, Hrvatima u Vojvodini nije lako: ‘Slično je i Srbima u Hrvatskoj‘
    To je „rezultat" izjave potpredsjednika Skupštine Vojvodine da su „svi Hrvati ustaše"
    2
    ·352 Zobrazení
  • U sisačkom Velikom Kaptolu predstavljena je knjiga Tihomira Dujmovića “Hrvatska u raljama djece komunizma – 2. dio”.

    Riječ je o drugom dijelu knjige koja je nastala nakon desetogodišnjeg istraživanja i analize, a donosi svojevrsni presjek političkog i ideološkog stanja u Hrvatskoj od 2013./2014. godine do danas.

    Više na RSMinfo.hr

    https://rsminfo.hr/2026/03/foto-u-sisackom-velikom-kaptolu-predstavljena-knjiga-tihomira-dujmovica-hrvatska-u-raljama-djece-komunizma-2-dio/
    U sisačkom Velikom Kaptolu predstavljena je knjiga Tihomira Dujmovića “Hrvatska u raljama djece komunizma – 2. dio”. 📸 Riječ je o drugom dijelu knjige koja je nastala nakon desetogodišnjeg istraživanja i analize, a donosi svojevrsni presjek političkog i ideološkog stanja u Hrvatskoj od 2013./2014. godine do danas. Više na RSMinfo.hr 👇 https://rsminfo.hr/2026/03/foto-u-sisackom-velikom-kaptolu-predstavljena-knjiga-tihomira-dujmovica-hrvatska-u-raljama-djece-komunizma-2-dio/
    ·110 Zobrazení
Další výsledky
Virtuala https://virtuala.site