📌Sandra Horvat najmlađa braniteljica Vukovara, imala je samo 14 godina! Iako se žene u kontekstu rata najčešće spominju kao žrtve, brojne Hrvatice su dale svoj obol u Domovinskom ratu, pa ih je tako status braniteljice steklo više od 23 tisuće, a u registru ih je oko 4,9 posto ukupnog broja hrvatskih branitelja. 🇭🇷 Žene u Domovinskom ratu imale su različite zadatke, pa je tako bilo nezamislivo da postoji brigada bez medicinskih sestara, liječnica, kuharica i ostalog osoblja bez koje branitelji na prvoj crti ne bi mogli funkcionirati. 📌No, pogrešno je misliti da su Hrvatice bile “rezervirane za ženske poslove” jer je veliki broj njih, s oružjem u rukama, stao rame uz rame sa svojim muškim suborcima. U to doba, žene na prvoj crti bile su prilično normalna i uobičajena pojava jer je Hrvatska bila u teškom deficitu sa ljudstvom, pa se među braniteljicama s prve linije moglo naći i maloljetnih. Tijekom teških borbi prilikom opsade Vukovara, kroz cijeli tromjesečni period ratovanja – ovom je gradu nedostajalo svega, a osobito branitelja. Tako se aktivnoj obrani Grada heroja priključila i tada 14-godišnja Sandra Horvat, najmlađa braniteljica Vukovara. Osim sudjelovanja u vukovarskom ratu, ova braniteljica je naknadno ratovala po Slavoniji i Kupresu, te tako stekla zavidnih 1700 dana borbenog sektora. Kao veteranka Domovinskog rata po činu je narednik, supruga je slavnog vukovarskog branitelja Josipa Horvata (Mađara) i majka dvoje djece. 🙏 Naučila je, kaže, baratati svim oružjem, a dobila je i zahvalnicu kao najbolji minobacač. Njezinoj obitelji, kaže, nije padalo na pamet da je pusti u rat. “Vukovar je gorio. Srušena mi je kuća, ali prijelomni trenutak dogodio se kad je poginuo moj otac. Više nije bilo dvojbe i moj budući muž, zapovjednik Josip Horvat, zvan Mađar, odveo me u zapovjedništvo. Prvo je nastalo čuđenje, priključilo im se dijete pa još k tome žensko, a onda su se šalili i govorili ‘kad nema ništa drugo, dobro je i ovo.'” Izvor: Domovinski rat Foto: Privatna arhiva, Sandra Horvat

📌Gojko Šušak ministar obrane i najbliži suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana 🇭🇷 📌Gojko Šušak rođen je u ožujku 1945. u Širokom Brijegu u ustaškoj obitelji, a otac i brat nestali su mu u svibnju iste godine, nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Mladi Šušak osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Širokom Brijegu, no 1963. započeti studij matematike i fizike u Rijeci nikad nije završio. Prije nego što je morao otići na odsluženje vojnog roka u JNA, Šušak je 1968. emigrirao prvo u Austriju, a potom u Kanadu, u kojoj je već živio dio njegove obitelji. U Kanadi se Šušak isprva zapošljava u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, a nakon toga osniva vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo i soboslikarstvo. U brak sa suprugom Đurđom ulazi 1973. godine, a s vremenom su dobili troje djece: Katarinu, Tomislava i Jelenu. Šušak je bio aktivni pripadnik hrvatske dijaspore u Kanadi te se priključio krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu, koji je, pak, Franjo Tuđman posjetio na svojem putu po Kanadi 1987., kad je i upoznao Šuška. Šuškovo političko djelovanje u kanadskoj emigraciji bilo je ponajprije usmjereno protiv Jugoslavije kao takve i Josipa Broza Tita, a njegova najpoznatija prosvjedna akcija dogodila se 1979., kad je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”. S obzirom na to da je svinja bila živa, cijeli je slučaj doveo do istrage kanadskih vlasti zbog kršenja zakona o okrutnosti prema životinjama. 📌U Hrvatsku se vratio 1990. i postao ministar iseljeništva. Šušak se iz emigracije vratio 1990. godine i sudjelovao na Prvom općem saboru HDZ-a u Lisinskom, a nakon demokratskih izbora postaje član hrvatske vlade na poziciji ministra iseljeništva. Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u. I s pozicije ministra useljeništva Šušak se bavio pitanjima naoružavanja Hrvatske, što mu je i službeno postala zadaća kad je 18. rujna imenovan ministrom obrane. Prethodno su se na toj poziciji u nekoliko mjeseci izredali Martin Špegelj, Šime Đodan i Luka Bebić, no Šušak ju je zadržao sedam godina, sve do svoje smrti od raka. Kao ministar obrane, Šušak se brzo sukobio s generalom Antunom Tusom, koji je bio načelnik Glavnog stožera, i to zbog Tusova plana probijanja obruča oko Vukovara. Tus je kasnije izjavio da je Šušak, kako bi zaobišao generale HV-a koji su došli iz JNA, uspostavio dvostruku liniju zapovijedanja, na što se požalio i predsjedniku Tuđmanu, no Šušak je očito imao slobodne ruke u vođenju MORH-a. Dvostruka linija zapovijedanja je, prema nekim svjedočenjima upućenih, dovela do pada Bosanske Posavine 1992., a, prema jednoj verziji događaja, to je bila posljedica dogovora Šuška i vođe bh. Srba, ratnog zločinca Radovana Karadžića. Neprijeporno je da su lideri bh. Hrvata i lideri bh. Srba međusobno pregovarali o podjeli BiH, kao i da je Šušak bio ključna osoba za upravljanje HDZ-om BiH u skladu sa željama Franje Tuđmana. Šušak je bio i jedan od najvećih zagovornika osnivanja tzv. Herceg-Bosne te velik poklonik Mate Bobana, a takvu je hrvatsku politiku, predvođenu Franjom Tuđmanom, Haški sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom. Prijeporno je i kakva je bila uloga u započinjanju rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH. Umro od raka u 53. godini života. Svoj posljednji javni istup Šušak je imao u veljači 1998., kad je u saboru HDZ-a održao govor i bio izabran za potpredsjednika stranke. U govoru se naročito založio za to da se Hrvatska usmjeri na pomaganje Hrvatima u BiH. Šušku je rak pluća dijagnosticiran 1996., a umro je 3. svibnja 1998. u bolnici u Dubravi, u kojoj će nekoliko godina kasnije umrijeti i Franjo Tuđman.

STANIVUKOVIĆ ZAPRIJETIO HRVATIMA: “Onda ćemo mi…” Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković ponovno je izazvao snažne reakcije nakon istupa o svom privođenju na hrvatskoj granici, gdje je, prema vlastitim riječima, bio zadržan zbog odbijanja pregleda prtljage. Nakon što je pušten iz pritvora, održao je konferenciju za medije ispred Konzulata Republike Hrvatske u Banjoj Luci, a njegove poruke ubrzo su odjeknule regijom. U obraćanju je iznio niz teških optužbi na račun postupanja hrvatskih graničnih službi, tvrdeći da se nad njim provode pojačane kontrole i da je bio izložen neprimjerenom tretmanu. Kao jedan od razloga za sadašnju situaciju spomenuo je i raniji slučaj zbog kojeg je, kako je naveo, već platio kaznu od 700 eura. Istodobno je priznao da je odbio postupiti po zahtjevu graničnih službenika, što je dovelo do kažnjavanja i privođenja. Posebnu pozornost izazvale su njegove izjave o “njuškanju”, kojima je pokušao opisati način na koji se, kako tvrdi, provode kontrole na granici. Stanivuković je detaljno govorio o pregledima, zadržavanjima i korištenju pasa pri kontroli vozila i prtljage, a sve je predstavio kao osobno poniženje i oblik maltretiranja. No upravo je taj dio njegova istupa otvorio dodatnu raspravu o tome gdje završava politički protest, a gdje počinje retorika koja podiže tenzije.

izjava potpredsjednika Skupštine Vojvodine „svi Hrvati su ustaše" U Srbiji ne prestaju reakcije na izjavu potpredsjednika Skupštine Vojvodine Nemanje Zavišića povodom odluke hrvatskog pjevača Tonija Cetinskog da otkaže koncert u novosadskoj dvorani SPENS. Hrvatski pjevač tu je odluku obrazložio time što je, kako je rekao, SPENS 1991. godine bio „logor za hrvatske civile i branitelje". Zavišić je na svojem Facebooku tim povodom napisao da „možda nisu sve ustaše Hrvati, ali svi Hrvati su ustaše" i da „nema bratstva i jedinstva". Njegova izjava privukla je pozornost i srpskih, ali i medija u Hrvatskoj te izazvala oštre reakcije nevladinih organizacija, među kojima je i Fond za humanitarno pravo u Srbiji. Ta je organizacija priopćila da Zavišićeva izjava „predstavlja govor mržnje i kršenje Zakona o zabrani diskriminacije, potiče neprijateljstvo i stigmatizira čitavu zajednicu". Zavišić je, međutim, i nakon toga naglasio da stoji iza svake izgovorene riječi i da isprike i povlačenja neće biti. „Diskurs iz devedesetih" Član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV) Darko Baštovanović za DW kaže da je Zavišićeva izjava „samo jedna u nizu eskalacija" te da je „neprimjerena kada su u pitanju hrvatsko-srpski odnosi". „Bilježimo porast narativa koji je apsolutno nepriličan, posebno od ljudi koji su na visokim funkcijama, a naročito ako su dio izvršne vlasti. Nažalost, suočeni smo s razdobljem narušavanja hrvatsko-srpskih odnosa i mislim da, kada je u pitanju javni diskurs, ovakvu situaciju nismo imali od nesretnih i tragičnih devedesetih godina", ocjenjuje Baštovanović. Dodaje da je u takvim okolnostima i imajući u vidu situaciju na globalnoj razini „posljednja stvar koja treba dodatno zaoštravanje odnosa između Srbije i Hrvatske", za koje kaže da su „možda i dvije najsnažnije države na Balkanu". Bez reakcije predsjednika Skupštine Predsjednica Hrvatskog nacionalnog vijeća u Srbiji Jasna Vojnić izjavila je da ta institucija „nedvosmisleno osuđuje ovakav govor mržnje". „Izjava u kojoj se Hrvati kolektivno tako označavaju apsolutno je neprihvatljiva i ne smije imati mjesta u javnom prostoru, a posebno ne kada dolazi od visokog pokrajinskog dužnosnika. O spornoj izjavi potpredsjednika Skupštine Vojvodine trebaju se prije svega očitovati njegovi politički kolege i institucija iz koje ta izjava dolazi", navela je Vojnić. DW je upitao predsjednika Skupštine Vojvodine Balinta Juhása hoće li pokrenuti očitovanje Skupštine o Zavišićevoj izjavi i misli li da bi njegov kolega trebao snositi posljedice – ali iz njegova kabineta su nam poručili da nije u mogućnosti odgovoriti na pitanja jer je na službenom putu. „Nužno smirivanje napetosti" Osvrćući se na ocjenu Jasne Vojnić, Baštovanović naglašava da na Zavišićevu izjavu „sve institucije trebaju reagirati". „Treba raspravljati, ali ne treba pokretati nekakav lov na vještice i upirati prstom u jednu instituciju koja treba nekoga smijeniti s položaja. To neće riješiti probleme." Naglašava da su „problemi dublji i fenomenološki" te da situacija „može samo dodatno eskalirati". „Zato je potrebno smirivati napetosti i poruke koje se šalju moraju imati humanističku notu. Mora se voditi računa o objema zajednicama – o hrvatskoj u Srbiji i srpskoj u Hrvatskoj, jer se problemi jednih često prelijevaju na one druge", objašnjava Baštovanović. Prema popisu iz 2022. godine, u Srbiji živi 39.107 Hrvata. Baštovanović kaže da njihov položaj može samo biti otežan govorom mržnje koji se ponavlja. „Slično je i sa Srbima u Hrvatskoj. Naravno, tamo su drugačiji mehanizmi i mogućnosti reagiranja. I kada hrvatska zajednica nije izravno uključena, sve što je izrečeno u vezi s Hrvatskom u negativnom kontekstu negativno se odražava i na položaj zajednice ovdje", naglašava on. Podsjećajući da DSHV „na neki način participira unutar sustava", dodaje da je potrebno raditi na tome da se glas hrvatske zajednice čuje unutar institucija, i to prije svega onih koje se bave unapređenjem prava nacionalnih manjina. „Jedan od problema hrvatske zajednice je i siromaštvo. Hrvati u Srbiji jedna su od najsiromašnijih zajednica i društveno su u dosta nepovoljnom položaju", navodi član DSHV-a, na čijem je čelu Tomislav Žigmanov, koji je i potpredsjednik Vlade Vojvodine. Odakle ideja o logoru u SPENS-u? Izjava Tonija Cetinskog da je SPENS bio logor za civile i hrvatske branitelje izazvala je oštru reakciju gradonačelnika Novog Sada Žarka Mićina, koji je od hrvatskog pjevača zatražio da se ispriča „zbog širenja neistina". https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/zavisiceva-izjava-osude-kaznena-prijava-rast-napetosti-srbija-hrvatska-15688636

500km2 u 30 sati, tako ratuju Hrvati...✌️🇭🇷😉

NA DANAŠNJI DAN ROĐENA JE HRVATSKA MAJKA HRABROSTI "Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.” Počivali u miru Božjem🙏🇭🇷🙏

Nekada "velike Hrvatice", a danas velike Jugoslovenke - koriste mainstream medij. #YugoHrvatice

Koga u Hrvatskoj, nakon 80 godina, i dalje plaše grobovi Hrvata u Sloveniji? Ako hrvatska Vlada nema novca za zbrinjavanje 750 grobišta Hrvata u Sloveniji, neka tako kaže; mnogi će Hrvati i poduzetnici donirati za njihov dostojanstven ukop Četrnaest je dana prošlo otkako je Hajdaš-Dončić proglasio državni udar, a Jadranka Kosor ratno stanje. Još se ne vide tenkovi na ulicama. Prošlo je i 80 godina od bleiburške tragedije i 35 godina od osnivanja suvremene hrvatske države a da kao nacija još nismo omogućili dostojanstven ukop desecima tisuća Hrvata koje je u svibnju i lipnju 1945. likvidirala Titova pobjednička vojska. Dok je trajala Jugoslavija, i sjećanje na tu tragediju i Križni put bilo je strogo zabranjeno i kažnjavano! Izvor 👉 https://www.facebook.com/share/17w3wXjutV/

Kekin u ‘navijačkoj pjesmi’ ocrnio Hrvatsku Mile Kekin objavio je satiričnu “navijačku pjesmu” u kojoj kritizira Hrvatsku. U njoj uspoređuje Hrvate i Šveđane, a Hrvatska je predstavljena kao zemlja korupcije i apsurda. No, dok kritizira hrvatsku državu, Kekin od iste jako dobro živi: država mu plaća doprinose, prima poticaje, a supruga mu sjedi u Hrvatskom saboru. Ne treba zaboraviti da je po jeftinoj cijeni od Grada Buja kupio zemljište gdje danas ima vilu koju iznajmljuje. Premijer Andrej Plenković, nakon dočeka hrvatskih rukometaša koji je razljutio ljevicu, sarkastično je rekao kako “naše reprezentacije, kada žele stići rezultat, obično puste Milu Kekina i onda lete po terenu”. Mile Kekin to je pak shvatio kao izazov pa je najavio da će on snimiti navijačku pjesmu za doček sportaša “koji na natjecanju osvoje peto, šesto ili sedmo mjesto”. Kekin u pjesmi uspoređuje Šveđane i Hrvate Pjesma nosi naziv “Hrvatska je raj na zemlji”, a u njemu glumi kontroverzni “umjetnik” Siniša Labrović poznat po pokazivanju stražnjice. Kekin kroz pjesmu uspoređuje Švedsku i Hrvatsku. Švedsku koristi kao primjer uređene države kojoj se neuređeni i koruptivni Hrvati rugaju. “Šveđane u prvoj klupi dođi da ti čvrgu lupim šta se hvališ pustim znanjem to je meni prazna priča Šveđane u prvoj klupi šta ti vrijedi Volvo skupi kad vam repka živo sranje” stoji u prvoj strofi. Nadalje spominje premijera i ministre: “Teško bi se ja naviko da premijer vozi biciklo mora vozit švapska kola pa da ga gledam ko u boga tu ne moram biti bistar da budem gospon ministar“. U posljednjoj nabraja razne “titule” koje se u Hrvatskoj mogu steći: “Ovdje mogu biti svašta granica je samo mašta nepokretni animator, demokratski diktator, originalni plagijator, akademski predator istosmjerni transformator samo trebam dići šator”. Kroz refren se samo ponavlja: “Hrvatska je raj na zemlji, nema šanse da se selim”. Kekinu poreznici plaćaju doprinose I tako dok kritizira “koruptivnu” Hrvatskoj, u kojoj svaka budala i glupan može biti ono što želi, Kekin živi na račun državnog proračuna. 👉https://narod.hr/hrvatska/kekin-u-navijackoj-pjesmi-ocrnio-hrvatsku-zasto-zivi-na-racun-drzavnog-proracuna

Podijeliti ću komentar na objavu prijatelja javno. Zbog opake cenzure na Facebooku, ne želim nikoga označiti da ne bude izložen blokadi profila! HRVATSKI USTAVNI PARADOKS kako je nemoguće spojiti ZAVNOH i Domovinski rat a HDZ to i dalje uporno pokušava i tako na taj način sve više iz boce na slobodu pušta komunističko-antifašističkog duha koji uz dozvolu vlasti rapidno jača jugoslavenski" antifašizam" s krvavom petokrakom pored koje smo devedesetih bili pred pokoljem i nestankom.⁉️ Godinama već to pišem i objašnjavam, a veoma je jednostavno, samo uključiti logično razmišljanje i pamćenje! Hrvati su od kada su došli na ove prostore htjeli živjeti u svojoj državi. Srbi su imali svoju državu, pa je izgubili i 500 godina bili turski robovi. Čim su se oslobodili odmah su htjeli biti gospodari nad svim narodima, jer su, sulude li njihove ideje oni imali Dušanovo carstvo i oni su izabrani narod, koji treba vladati ovim prostorima-VELIKA SRBIJA ili danas SRPSKI SVET.‼️ A ustvari istina je samo jedna, htjeli su naše Jadransko more, jer su ih Hrvati pretekli i prvi došli na Jadransku obalu. Dakle obje Jugoslavije bile su Srboslavije, sa glavnim gradom Beogradom i tamnice Hrvatskog naroda. Srbi su Hrvate nemilice ubijali od Odese 1916, na dalje, do Domovinskog rata, da ne nabrajam Kao reakcija na taj njihov četnički teror javio se ustaški pokret i NDH, koja je silom ratnih prilika bila na strani Mussolinija i Hitlera. Srbi su isto tako imali Nedićevu Srbiju pod Njemačkim protektoratom. U Srbiji su imali koncentracione logore, pa čak i kamion Dušegupku ( kamion plinska komora) u kojima su po ulicama Beograda sakupljali ubijali Židove, Rome i ostale političke protivnike. Prvi su u Europi riješili Židovsko pitanje još 1942. A Hrvatima nameću stigmu Jasenovca.⁉️ Ali njihov četnički pokret prešao je na stranu partizana i oni su se izvukli. Hrvati su bili dosljedni, pa ih je pola milijuna pobijeno nakon završetka ratnih operacija. Nakon 2.svjetskog rata opet smo dobili, ovaj puta ne Kraljevinu , nego komunističku Srboslaviju pod parolom "bratstva i jedinstva" sa stalnom stigmatizacijom Hrvati= Ustaše. Četnici su se izvukli, a ustaše ostali zločinci. Raspadom Jugoslavije, Hrvatska je čak, da izbjegne rat bila za labavu konfederaciju, ali Srbi su tu vidjeli šansu da konačno dobiju Veliku Srbiju, na crti Virovitica-Karlovac -Karlobag, dakle Jadransko more. Istru bi dali Italiji , a ono što ostane reliquiae-reliquiarum Hrvatskoj. JNA je bila vojska Jugoslavije, slijednica NOB-a, ZAVNOH-a i AVNOJ-a i Hrvatski narod se predvođen dr. Tuđmanom organizirao, stvorio respektabilnu vojsku i pobijedio JNA i Srbiju. To je temelj sadašnje Hrvatske. Domovinski rat u kojem je konačno nestala Jugoslavija.‼️ Međutim razbolio se dr. Tuđman, razbolio se Šušak. Poraženi jugo-udbaši, kosovci, crni, crveni i zeleni vragovi nisu mirovali. 2000.godine, politički nepismeni Hrvati biraju klauna od Mesića koji im je pričao viceve za Predsjednika i šesto-članu koaliciju jugo-komunista na čelu sa Račanom za Predsjednika Vlade. Počinje DETUĐMANIZACIJA, ustvari, unutarnji državni udar na Hrvatsku, na njene praznike, na njeno znakovlje, na njene temelje, kriminalizacija Domovinskog rata i progon Hrvatskih branitelja, sa tezom da Hrvatska nije nastala u Domovinskom ratu nego na ZANOH-u i AVNOJ-u, u AVNOJ-evskim granicama , a hrvatski branitelji samo su obranili te granice.⁉️ Hrvatski Sabor je Deklaracijom o antifašizmu , jer je EU sa više Deklaracija osudila komunizam kao zločinački režim, a među njima i Deklaracijom 1481/2006, osudio zločine komunizma, ali komuniste preobukao u antifašiste, da ne odgovaraju za komunističke zločine i još je lukavi tadašnji predsjednik Sabora Vladimir Šeks u članku 8. naglasio da" ne izjednačavaju antifašistički pokret s ideologijom komunizma." Dakle zločinci komunisti postali su antifašisti , a hrvatski branitelji obnovitelji NDH. OZAKONJENA POVIJESNA LAŽ , jer su NOB i Jugoslaviju vodili Komunistička partija i njen doživotni predsjednik drug TITO.‼️ I još jedna lukavost tog istog Vladimira ŠEKSA, kao jednog od tvorca Ustava RH, je, da je stavio u Izvorišne osnove, odnosno povijesni slijed hrvatske državnosti ZAVNOH, pa se sada antife hvataju za taj ZAVNOH KAO da je PREKO NJEGA antifašizam ugrađen u Ustav RH. Pričao mi je pok.Nino Mogorović koji je također sudjelovao u pisanju Ustava RH, da su jedva uspjeli staviti onu stavku -"na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava i promjena međunarodnog poretka u Europi" da anuliraju ZAVNOH. Znači Šeks je Hrvate dva puta prevario u njihovoj državnosti. ZAKLJUČAK je logičan. Hrvatski branitelji u DOMOVINSKOM RATU POBIJEDILI SU JNA, JUGOSLAVIJA JE NESTALA I SAMIM TIME, ZAVNOH, NOB I AVNOJ NE MOGU BITI TEMELJ HRVATSKE. ‼️ POBJEDNIČKA HRVATSKA VOJSKA POSTAVILA JE TEMELJ HRVATSKE U DOMOVINSKOM RATU.‼️ Nikako drugačije ne može biti. JUGOSI su gubitnici. Izgubili su domovinu, pa bi sada od Hrvatske htjeli napraviti CROSLAVIJU. E NEĆE MOĆI ‼️ Još HRVATSKA ni propala dok mi živimo! Još nas ima, još Hrvata! https://www.facebook.com/groups/935228506553115/permalink/25119765991006029/?mibextid=rS40aB7S9Ucbxw6v

"Sve ovo govorim zbog niza napada SDSS-a i Pupovca, koji nam dijeli lekcije i naziva nas ustašama." Predrag Mišić (Klub Domovinskog pokreta), reagirajući na prozivke koje je Milorad Pupovac (SDSS) upućivao na račun DP-a, u slobodnom govoru priznao je da je njegov brat bio pripadnik okupatorske vojske u Domovinskom ratu što mu, kako je rekao, nikada nije oprostio te naveo da su "pripadnici te vojske bili i Vojislav Pupovac i Mladen Pupovac". Vojislav Pupovac, kako je naveo Mišić, mobiliziran je i evidentiran kao pripadnik Srpske vojske Krajine, sudjelovao u ratnim aktivnostima na okupiranom području oko Benkovca, a Mladen Pupovac kao pripadnik iste vojske bio u zaleđu Benkovca pod zapovjednikom Kapetanom Draganom (Dragan Vasiljković). "Okanite se Srba u Hrvatskoj, jedina prijetnja Srbima u Hrvatskoj ste Vi, a Srbi u Hrvatskoj su sigurniji nego u Beogradu, čemu imamo priliku svjedočiti ovih dana," poručio je Mišić zastupniku Pupovcu. Zapratite @hrvatska za najbolji sadržaj o Hrvatima i Hrvatskoj! 💪♥️ 🇭🇷 #hrvatska #croatia #hrvat #hrvatica #hrvati #mihrvati #bogihrvati #domoljublje #volimhrvatsku #zagreb #split #rijeka #osijek #dalmacija #slavonija #istra #lika #knin | Hrvatska

PRONAĐENI POSMRTNI OSTACI HEROJA HOS-a JEAN-MICHELA NICOLIERA Na Ovčari kod Vukovara 25. rujna provedena je posljednja ekshumacija posmrtnih ostataka u blizini Spomen-doma, pri čemu su pronađena tri tijela muškaraca mlađe životne dobi. Prema prvim informacijama, riječ je o posmrtnim ostacima trojice vukovarskih branitelja – francuskog dragovoljca Jeana-Michela Nicoliera, zapovjednika Damjana Samardžića i njegova posinka Zorislava Gašpara-Gaše. Jean-Michel Nicolier, rođen 1. srpnja 1966. u francuskom Vesoulu, u srpnju 1991. godine, unatoč molbama svoje majke, odlučio je doći u Hrvatsku i pridružiti se obrani zemlje. Najprije se priključio Hrvatskim obrambenim snagama kod Karlovca, a potom s dragovoljcima HOS-a otišao u Vukovar, gdje je sudjelovao u obrani grada od velikosrpske agresije. Na vukovarskom Sajmištu ranjen je 9. studenoga 1991., a nakon pada grada, 18. studenoga, odveden je iz bolnice na Ovčaru. Tamo je, prema svjedočenju preživjelog Dragutina Berghofera, brutalno mučen i premlaćivan prije nego što je polumrtav izvučen iz hangara i pogubljen u noći na 21. studenoga. U trenutku smrti imao je samo 48 kilograma. Prema pisanju tjednika Express, Udruga “Dr. Ante Starčević” iz Tovarnika godinama je tvrdila da je Nicoliera ubio Spasoje Petković, zvani Štuka, koji mu je, nakon što ga je izveo iz hangara, ispalio metak u potiljak i iz džepa uzeo 20 francuskih franaka. Kako je Večernji list pisao, Petković je kasnije dobio status zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu, gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca i priznao niz ubojstava, uključujući i ono nad francuskim dragovoljcem. U svom iskazu detaljno je opisao kako su zarobljeni Hrvati autobusima dovoženi pred hangare na Ovčari, gdje su ih tukli u špaliru i potom, pred iskopanom rupom, strijeljali. Među 260 ubijenih bio je i Jean-Michel Nicolier, čiji posmrtni ostaci do danas nisu bili pronađeni – sve do ove posljednje ekshumacije. Usprkos priznanju, zahvaljujući statusu pokajnika, Petković Štuka nikada nije kazneno odgovarao za svoje zločine. Jean-Michel je nekoliko dana prije smrti dao izjavu za francusku televiziju, koja je postala simbol njegove žrtve: „Više puta su mi predložili da odem, ali ja sam ostao. Došao sam kao dragovoljac. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu.” Njegova majka Lyliane Fournier godinama je tragala za njegovim posmrtnim ostacima, a svome sinu posvetila je potresno pismo u kojem je napisala: „Dio mog bića otišao je s tobom. Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da.” Za svoju hrabrost i žrtvu, Jean-Michel Nicolier posthumno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog, koji je u ime Republike Hrvatske primila njegova majka. Pronalaskom njegovih ostataka zatvoren je jedno od najpotresnijih poglavlja vukovarske tragedije. Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac koji je umro kao Hrvat, ostat će vječni simbol ljudske hrabrosti, časti i žrtve za slobodu. Uživaj u nebu, veliki čovječe. Počivaj u miru, vitezu Hrvatske.