Privatni razgovori s umjetnom inteligencijom uopće nisu tajna! Istraživanje The AI Privacy Problem američke tehnološke tvrtke DuckDuckGo, pokazalo je da je približno trećina ispitanika chatbotovima otkrila tajne koje nisu podijelili s prijateljima, članovima obitelji ili zdravstvenim djelatnicima. Među ispitanicima koji se smatraju ljubiteljima umjetne inteligencije taj udio raste na 56 posto. Među roditeljima je 43 posto ispitanika umjetnoj inteligenciji otkrilo stvari koje nisu rekli ni ljudima kojima najviše vjeruju, uključujući vlastitu djecu. Istraživanje nije utvrdilo kakve su točno tajne korisnici dijelili. Prema ranijim izvješćima, ljudi se chatbotovima obraćaju zbog pitanja o tjelesnom i mentalnom zdravlju, financijama, roditeljstvu i bračnim problemima, piše portal CNET. Istraživači DuckDuckGoa naveli su da tvrtke koje razvijaju umjetnu inteligenciju, predstavljaju chatbotove kao povjerljive sugovornike, iako zaštita privatnosti korisnika nije jednaka takvu dojmu. "Sve se te poruke temelje na jednoj pretpostavci: da su ti razgovori privatni. U većini slučajeva to jednostavno nije istina", naveli su istraživači. Istraživanje američkog Sveučilišta Stanford iz 2025. godine pokazalo je da su Amazon, Anthropic, Google, Meta, Microsoft i OpenAI koristili razgovore korisnika s chatbotovima za daljnje učenje svojih sustava umjetne inteligencije. Mogućnost isključivanja takve uporabe nije bila dostupna kod svih tih tvrtki. Anthropic, Google i OpenAI moraju predati podatke iz razgovora ako ih na to pravno obvezuje sudski nalog ili drugi odgovarajući zahtjev nadležnih tijela, no samo je 25 posto ispitanika u DuckDuckGoovu istraživanju znalo za tu mogućnost. Prijepisi razgovora s ChatGPT-om korišteni su u istrazi dvostrukog ubojstva u američkoj Južnoj Karolini i u slučaju podmetanja požara na području četvrti Pacific Palisades u Los Angelesu, dok je razgovor sa Snapchatovom umjetnom inteligencijom poslužio kao dokaz na suđenju za ubojstvo iz 2024. godine. Portal CNET korisnicima savjetuje da, gdje je to moguće, isključe pohranu razgovora ili njihovu uporabu za učenje modela, provjeravaju koji su njihovi podaci sačuvani, razgovore s chatbotovima smatraju javnim okruženjem i izbjegavaju iznositi osjetljive informacije. Alternativni alati umjetne inteligencije Jan.ai, Ollama, LM Studio, PrivateGPT i GPT4All mogu raditi lokalno i bez povezivanja s poslužiteljima u oblaku, pa razgovori ostaju na korisnikovu uređaju, što pruža znatno veću sigurnost podataka.

DROWNING MONA: KADA YUGO POSTANE ŠALA U filmu Drowning Mona Yugo je doveden do apsurda. Gotovo svi stanovnici malog grada voze isti automobil, a njegova reputacija nepouzdanog vozila postaje dio komičnog zapleta. Za američku publiku to je jednostavna šala. Za nekoga tko zna povijest Yuga, šala je mnogo zanimljivija. Jer Yugo koji se u Jugoslaviji desetljećima mogao predstavljati kao simbol domaće industrije u američkom filmu postaje gotovo rekvizit za ismijavanje. To je prilično neugodan kulturni sudar. Na jednoj strani nalazi se država koja je voljela isticati svoje industrijske uspjehe i posebnost svog socijalističkog modela. Na drugoj strani nalazi se američko tržište koje je vrlo brzo pokazalo da propaganda i stvarna konkurentnost nisu ista stvar. I upravo zato Yugo u Drowning Mona funkcionira bolje nego što bi možda funkcionirao neki izmišljeni automobil. Publika zna da je stvaran. Zna da je postojao. I zna da je pokušao osvojiti Ameriku. JUGOSLAVENSKA INDUSTRIJA I PROBLEM KONKURENCIJE Naravno, bilo bi nepravedno cijelu jugoslavensku industriju svesti na Yugo. Bilo je ozbiljnih tvornica, kvalitetnih proizvoda, inženjera i izvoza. Ali Yugo je izvrstan primjer jednog šireg problema. Sustav koji je dugo štitio domaće proizvođače od pune međunarodne konkurencije mogao je stvarati osjećaj uspjeha koji se nije uvijek potvrđivao na otvorenom tržištu. Dok je domaći kupac često morao birati između nekoliko ograničenih opcija, američki kupac nije imao takav problem. A kada je Yugo stigao u SAD, susreo se s proizvođačima koji su već desetljećima razvijali automobile za iznimno konkurentno tržište. Rezultat je bio gotovo predvidljiv. Yugo je postao hit zbog cijene, ali i predmet ismijavanja zbog svega ostalog. To je možda i najbolji sažetak njegove američke avanture. BIO JE JEFTIN. I TO JE BIO NJEGOV NAJVEĆI ADUT. Problem je nastao kada je trebalo dokazati da je nešto više od toga. OD SIMBOLA DRŽAVE DO SIMBOLA NEUSPJEHA Danas je Yugo postao gotovo pop-kulturni fenomen. Njegovo ime poznaju i ljudi koji nikada nisu živjeli u Jugoslaviji. Ali postoji određena ironija u tome što se jedan od najpoznatijih proizvoda jugoslavenske industrije danas često spominje upravo kao primjer lošeg automobila. Država koja je voljela isticati svoju posebnost između Istoka i Zapada pokušala je proizvesti automobil koji će konkurirati Zapadu. A Zapad ga je vrlo brzo pretvorio u vic. Drowning Mona tu priču samo dodatno začinjava. U filmu Yugo nije simbol tehnološke superiornosti, industrijskog ponosa ili velikog izvoznog uspjeha. On je dio apsurdnog svijeta u kojem svi voze isti mali automobil, a njegova nepouzdanost postaje gotovo komični element svakodnevice. I možda upravo zato film danas vrijedi pogledati. Ne samo zbog radnje, nego i zbog onoga što Yugo predstavlja. On je podsjetnik da se kvaliteta proizvoda ne može proizvesti političkim sloganom. Ne može se narediti konkurentnost. Ne može se deklarirati tehnološki napredak. Na kraju odlučuje kupac. A kada je Yugo došao pred američkog kupca, taj kupac je vrlo brzo dao svoj odgovor. Drowning Mona možda je samo crna komedija. Ali kada se u njoj pojavi Yugo, iza šale se vidi puno ozbiljnija priča: priča o industriji koja je pokušala napraviti automobil za svijet, a na jednom od najzahtjevnijih svjetskih tržišta završila kao – filmska šala. I zato je Yugo možda jedan od najboljih simbola kontradikcija bivše Jugoslavije. Bio je proizvod sustava koji se ponosio svojom industrijom, ali istodobno je često imao problema s konkurentnošću. Bio je automobil za mase, ali nikada nije postao ozbiljan svjetski automobilski proizvod. Bio je jugoslavenski pokušaj da se napravi nešto za Zapad. A Zapad je, barem u slučaju Yuga, odlučio da će ga radije pamtiti kao vic.

OD CRNOG BRDA DO SISKA — TKO ĆE BITI SLJEDEĆI? Mi u Sisku naučili smo jednu važnu stvar: Problem s otpadom ne počinje onoga dana kada se pojavi pred vašim vratima. Počinje puno ranije. Počinje kada se negdje godinama gomila problem koji se ne rješava. Počinje kada se otpad iz jednog kraja odluči premjestiti u drugi kako bi se stvorio privid rješavanja problema. Počinje kada se građanima kaže: „Sve je u okviru zakona i propisa“ A onda se jednog dana pojave kamioni, jer papir podnosi svašta pa i izvrtanje činjenica i "prilagodbu" situacije zakonima. U Sisku smo to osjetili na vlastitoj koži. Troska s Crnog brda u Biljanima Donjim dovezena je u Sisak na obradu. Govorilo se o čak 150.000 tona. Mi smo pitali: zašto Sisak? Zašto skoro u centar grada? Jel netko uopće procijenio rizik prijevoza s 300km udaljene lokacije na puko prosijavanje nadomak centra grada u Sisak? Koji je smisao toga? Zašto građani saznaju posljednji i zašto moraju tek nakon već donesene odluke početi tražiti odgovore ili alternativna rješenja? Tisuće građana potpisale su peticiju protiv, a na ulicama Siska okupilo se u dva navrata preko tisuću ljudi u prosvjedima protiv ovakvog "rješenja" dugogodišnjeg problema s drugog kraja države. Uzalud! Zato danas razumijemo frustraciju ljudi iz Like. Ne tvrdimo da su Sisak i Gospić isti slučaj, ali je činjenica da nam je otpad i jednima i drugima silom nametnut. U Sisak je došao institucionalnim putem zbog privatnog interesa, a u Gospić ilegalno preko privatnog interesa te uz nemar nadležnih institucija. Nameće se jednostavno pitanje: AKO SE PROBLEM S OTPADOM MOŽE GODINAMA GOMILATI NA JEDNOM MJESTU, A ONDA SE "RJEŠAVATI" PREMJEŠTANJEM NA DRUGO MJESTO — TKO JAMČI DA SE ISTI OBRAZAC NEĆE PONOVITI NEGDJE DRUGDJE? Problem Biljana Donjih je "riješen" preko Siska. Danas je u problemu Lika. Sutra? Tko je sljedeći? Ne želimo Hrvatsku u kojoj se problem samo premješta iz jednog dvorišta u drugo. Želimo Hrvatsku u kojoj institucije pravodobno reagiraju i riješe manji problem kako ne bi nastao veći. Želimo da prije kamiona i prisile sustav pita građane za dozvolu. Ne smije zarada jedne tvrtke biti prioritet u odnosu na interes i zdravlje svih stanovnika jednog grada. Problem ne smije postati „Crno brdo“ da bi se naknadno počelo tražiti rješenje. I zato ćemo 5. rujna biti u Zagrebu. Građani moraju biti zajedno kada upozoravaju na ono što ne žele u svom mjestu. Idemo poručiti institucijama da se nauče slušati glas građana! Gospić nas danas upozorava! Sutra će se slučaj Gospić ponoviti negdje drugdje, a Sisak zna zašto treba slušati jer Sisak je već danas kolateralna žrtva nemara i nerada institucija u Biljanima Donjim prije puno godina. Da se ne ponavlja isti obrazac kruženja otpada i smeća; ✊ HODAJ ZA LIKU! HODAJ ZA HRVATSKU! 5. RUJNA — ZAGREB #SiščaniNeŽeleBitiSmetlišćani #HodajZaLiku #HodajZaHrvatsku #CrnoBrdo #Sisak #Lika

Naučnici intenzivno proučavaju potencijal pčelinjeg otrova u borbi protiv malignih ćelija. Posebnu pažnju privlači melitin, peptid koji čini značajan dio otrova medonosne pčele. Laboratorijska istraživanja pokazala su da melitin može oštetiti membranu pojedinih tumorskih ćelija i pokrene procese koji dovode do njihovog uništavanja. Rezultati eksperimenata ukazuju na snažan efekat protiv određenih tipova ćelija raka, ali tvrdnja da pčelinji otrov „ubija rak 100 odsto za 60 minuta“ ne znači da je pronađen lijek za rak. Dosadašnji rezultati uglavnom potiču iz laboratorijskih eksperimenata, dok je za primjenu kod ljudi potrebno mnogo dodatnih istraživanja i kliničkih ispitivanja. Ipak, sposobnost melitina da selektivno djeluje na tumorske ćelije predstavlja zanimljiv pravac za razvoj budućih antikancerogenih terapija. 🧬 #Nauka #Medicina #Istraživanje #Onkologija #Zdravlje

Ne utvaramo si da smo kadri mijenjati puno toga, ali ako smo bili i mali zupčanik koji je omogućio pokretanje drugih mahanizama prema višem cilju, mi smo sretni i trud nam se isplatio. Podrška našim Ličanima 5. rujna, da se kotačići i zupčanici pokrenu, okrenu i sve što treba preokrenu u korist svih nas građana zajedno. Svima koji su se uključili na ove stranice nedavno, ali i onima koji u komentarima propitkuju koja korist od nas, posvećujemo tekst: Siščani ne žele biti Smetlišćani – kada građani odluče da više neće šutjeti Građanska inicijativa„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nije nastala iz želje za političkom borbom, niti iz potrebe da se nekome dodijeli krivnja. Nastala je iz mnogo jednostavnijeg pitanja: koliko još tereta jedan grad može podnijeti? Sisak je desetljećima bio industrijski grad. Njegovi su građani živjeli uz industriju, nosili njezine posljedice i podnosili njezine rizike. Upravo zato inicijativa polazi od jednostavnog, ali snažnog stava: činjenica da je Sisak industrijski grad ne znači da mora postati mjesto u koje će se dovoziti sve ono što drugi ne žele imati u svojoj blizini. Jedan od najvećih uspjeha inicijative jest to što je pitanje otpada izvela iz zatvorenih institucionalnih prostora i pretvorila ga u javno pitanje. Građani su počeli tražiti odgovore: što se u Sisak dovozi, odakle dolazi, u kojim količinama, tko ima dozvole, gdje se otpad obrađuje i pod kojim uvjetima? To nije mala stvar. U sustavu u kojemu se građaninu često kaže da je nešto „zakonito“ i da stoga nema razloga za zabrinutost, inicijativa je otvorila mnogo važnije pitanje: je li ono što je zakonski dopušteno ujedno i prihvatljivo za život građana? Upravo je takvo propitivanje srž građanskog aktivizma. Još 2019. godine inicijativa je sudjelovala u javnom protivljenju namjerama vezanim uz gospodarenje otpadom, a dokumenti Grada Siska pokazuju da su njezini zahtjevi i tada ulazili u širu raspravu o prostornom planiranju i budućnosti grada. Aktivistički gledano, uspjeh se ne mjeri samo brojem projekata koji su zaustavljeni. Ponekad je uspjeh natjerati institucije da više ne mogu ignorirati građanima važno pitanje. To se dogodilo s planiranim skladištem i spalionicom kemijskog otpada u Novom Pračnu. Inicijativa se suprotstavila projektu energane koja je trebala obrađivati stotine tisuća litara kemijskog otpada u blizini zelenog prigradskog naselja. U javnost je tako i dospjelo pitanje treba li Sisak postati mjesto u koje će se dovoziti otpad iz cijele Hrvatske. Drugim riječima, inicijativa je počela mijenjati samu paradigmu rasprave. Više se nije govorilo samo: „Ima li investitor dozvolu?“ nego: „Kakav grad želimo ostaviti svojoj djeci?“ To je politički i društveni pomak koji se ne može izmjeriti donošenjem administrativne odluke da se nešto planirano ipak na koncu ne realizira. Važnu fazu djelovanja inicijatove predstavlja borba protiv dovoza troske s lokacije „Crno brdo“ u Biljanima Donjim. Inicijativa nije ostala samo na objavama na društvenim mrežama. Pokrenuta je peticija protiv dovoza i obrade 150.000 tona troske, upućena Vladi Republike Hrvatske, Saboru i Državnom inspektoratu. Peticija je prikupila preko 4.500 potpisa. Organizirani su prosvjedi, podneseni zahtjevi i prijave, tražene informacije od nadležnih tijela, a problem je iznesen i pred Ministarstvo zaštite okoliša i sud EK. Zelena akcija u svom izvještaju za 2025. navodi da je zajedno s predstavnicima inicijative radila na traženju informacija i pisanju prijava i dopisa nadležnim tijelima te da su zajedno održali akciju pred Ministarstvom pod parolom: „I poslije Crnog brda – Crno brdo.“ Lokalni problem je postao nacionalna tema. Više se nije moglo govoriti samo o jednoj tvrtki, jednoj lokaciji ili jednom gradu. Otvorilo se pitanje kako država postupa s otpadom koji nastaje na jednom kraju Hrvatske i zatim se premješta na drugi kraj zemlje. Tisuće ljudi izašle su na ulicu U rujnu 2025. inicijativa je organizirala prosvjed protiv dovoza 150.000 tona troske u Sisak. Na prosvjedu se okupilo preko dvije tisuće Siščanki i Siščana. Mjesec dana kasnije, u listopadu 2025., na novom prosvjedu protiv dovoza i obrade troske ponovno se okupilo preko tisuću građana. To je možda najvidljiviji dokaz onoga što je inicijativa postigla. Od pojedinačnog građanina koji se pita „što se događa?“ nastala je masa građana koja javno govori: „O ovome se mora odlučivati zajedno s nama.“ A to je temelj demokracije. Inicijativa je promijenila i odnos prema institucijama Građanski aktivizam ne znači samo suprotstavljanje vlasti. On znači prisiliti vlast da polaže račune građanima. Nakon prosvjeda protiv troske javno su se oglašavali predstavnici Grada Siska, uključujući gradonačelnika Domagoja Orlića, predstavnici Fonda za zaštitu okoliša, čak su i predstavnici tvrtke koja je dobila posao zbrinjavanja, željeli razgovarati s predstavnivima inicijative. Bez obzira na političke razlike i različita tumačenja odgovornosti, činjenica da se o problemu javno razgovara i da predstavnici vlasti moraju reagirati pokazuje jednu važnu stvar: građani su postali relevantan sugovornik. Borba se nije zaustavila samo na otpadu iako je problem industrije otpada i mega kapaciteta za koje su izdane dozvole za dovoz, skladištenje i oporabu golem. Možda je upravo to najveći razvojni korak inicijative. „Siščani ne žele biti Smetlišćani“ više nije samo naziv pokreta protiv pojedinog projekta otpada. Inicijativa je proširila pitanje na širu temu kakvu budućnost treba imati Sisak i Sisačko-moslavačka županija. Tako se uključila i u protivljenje odlaganju nuklearnog otpada u Čerkezovcu te kasnije i velikim peradarskim kompleksima, farmama i klaonicama. U prosincu 2025. HRT je izvijestio da je inicijativa, nakon pozitivnog mišljenja za studiju utjecaja na okoliš mega klaonice u Sisku od strane povjerenstva MZOZT, najavila nastavak borbe. U izvještaju se navodi i da je peticiju protiv projekta potpisalo više od 8 000 građana. Nakon prvog udruženog prosvjeda "Ne pilićarskoj eko bombi" održanog u svibnju 2025. godine u Sisku, organiziran je i veliki zajednički prosvjed okupljenih građanskih inicijativa iz Sisačko-moslavačke županije zajedno sa udrugama Zelena akcija i Prijatelji životinja. Prosvjed početkom veljače 2026. godine u Zagrebu okupio je više od 5 000 ljudi, a iz gledališta su mu prisustvovsli predstavnici gotovo svih relevantnih stranačkih opcija bez obzira na ideološke razlike. Inicijativa se uspješno povezala s inicijativama unutar svoje županije, a uskoro postaje inspiracija i inicijativama u drugim županijama s kojima se također povezuje u zajedničkom otporu. Na prosvjedu protiv mega farmi se pojavljuje i inicijativa Gospić je naš dom. Inicijative od početka pružaju uzajamnu podršku jedni drugima jer i Sisak muku muči s gomilama otpada i cijelom industrijom otpada u svom gradu. Nova peticija koju su tada pokrenulu protiv mega peradarskih kompleksa prikupila je više od 51.000 potpisa građana. Što je, dakle, stvarno postignuto? Ako rezultate promatramo samo kroz prizmu „jesu li svi problemi riješeni“, odgovor bi bio: ne! Ali ako ih promatramo iz perspektive građanskog pokreta, slika je potpuno drugačija. Inicijativa je: • otvorila pitanje gospodarenja otpadom u Sisku kao pitanje javnog interesa; • mobilizirala tisuće građana na prosvjedima; • pokrenula i podržala peticije s tisućama potpisa; • izvršila javni pritisak na Ministarstvo, Grad i druge institucije; • tražila informacije, kontrole i preispitivanje postupaka i dozvola; • povezala se sa stručnim pojedincima i civilnim organizacijama poput Zelene akcije, Prijatelji životinja i dobila potporu preko 160 udruga civilnog društva • problem otpada iz Siska povezala je s nacionalnim sustavom gospodarenja otpadom; • proširila borbu na pitanje velikih industrijskih i poljoprivrednih projekata koji mogu dugoročno opteretiti prostor onečišćenjem te nakon zagrebačkog prosvjeda zabilježila malu pobjedu rušenjem Studije utjecaja na okoliš za mega klaonicu pilića u Sisku. • povezala građane Siska s drugim lokalnim inicijativama u županiji i Hrvatskoj. Najvažnije postignuće: građani su shvatili vlastitu snagu Ali postoji nešto što nijedan registar, dozvola, peticija ni prosvjed ne može potpuno izmjeriti. To je promjena svijesti! Prije građanskog organiziranja, pojedinac je mogao osjećati da je nemoćan pred institucijama, investitorima i administracijom. Danas tisuće ljudi znaju da mogu potpisati peticiju. Mogu doći na prosvjed. Mogu tražiti dokumente. Mogu postavljati pitanja. Mogu tražiti odgovornost. Mogu povezati svoj problem s problemom drugog grada. I mogu reći: „Ovo je i naš grad. O našoj budućnosti neće se odlučivati bez nas.“ To je možda najveći uspjeh inicijative „Siščani ne žele biti Smetlišćani“. Jer građanski pokret nije uspješan samo onda kada pobijedi jednu odluku. Uspješan je onda kada građani prestanu vjerovati da ništa ne mogu promijeniti. Borba još nije završena, trnovit je put iza, ali i spred osviještenih građana okupljenih u inicijativi. I zato ne treba stvarati iluziju da je išta gotovo. Pozitivni rezultati pojedinih postupaka ne znače da je pritisak nestao. Naprotiv, događaji iz 2025. i 2026. pokazuju da se pitanje budućnosti Siska i cijele županije i dalje vodi. Kako je predstavnica inicijative istaknula na prosvjedu 2026.,jedna dobivena bitka ne znači kraj borbe'. To je možda najbolji opis dosadašnjeg djelovanja. „Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nisu samo prosvjed protiv otpada. To je poruka da Sisak nije ničije odlagalište. Da građani nisu statisti u projektima koji mijenjaju njihov prostor. Da „razvoj“ ne može značiti samo profit investitora, dok građanima ostaju prašina, buka, promet, rizici i posljedice. I da se pravo na čist, siguran i dostojanstven život ne dobiva šutnjom. Dobiva se organiziranjem, upornošću i solidarnošću. Zato je priča ove inicijative u konačnici priča o jednoj puno većoj stvari: o trenutku kada građani prestanu biti promatrači vlastitog grada i postanu njegovi aktivni čuvari. Kada postaju primjer i uzor drugima kako se stvari ipak mogu pokrenuti i promijeniti. A kada se to dogodi, vlast više ne može jednostavno odlučivati o građanima. Mora početi odlučivati s građanima! Hodaj za Liku! Hodaj za Sisak! Hodaj za Hrvatsku! 👇https://www.facebook.com/100067031646107/posts/pfbid0qiDPfnyPvKnVjaqboU17X7meYhjevELNprRymiwwyK7iRfiaTEoyKpstaXGWMJkKl/

🔥 POZNAT IDENTITET JEDNOG OD VIŠE UHVAĆENIH PIROMANA, SVI SRBSKE NACIONALNOSTI 🏴‍☠️ Nakon što mu je obiteljska kuća u selu iz kojeg je 18.11.1991. krenuo krvavi napad na Škabrnju i u kojem je gotovo sigurno sudjelovao njegov ćaća hrvatska agencija za poljoprivredu isplatila mu je 2024. i 2025. cca 43.000 eura. Piše: Roko Šikić, Hrvatski ratnik Ono što mi Hrvati zaista pouzdano znamo jest da bageri danonoćno zakapaju opasni otpad, inspektori traže i primaju mito, a SOA još uvijek spava. Požari izbijaju u seriji i na istom području, ne prvi put, nedobronamjerni srpski mediji likuju, vatrogasci se nadljudski bore, ljudi strahuju i ginu, a službe se aktiviraju tek sporadično i sporo. Političari se šepure po press konferencijama i prosipaju isprazne floskule, a narod im vjeruje i zaboravlja… Ali ima i dobrih vijesti, policija je sinoć u pokušaju podmetanja požara u Škabrnji UHITILA PIROMANA iz Biljana, sela iz kojeg je ’91. krenuo krvavi napad na Škabrnju, Daniela Stegnjaića rodenog 1984. Daniel je dijete iz traktorske kolone i povratnik kojemu je Hrvatska obnovila kuću i kojem je Hrvatska agencija za poljoprivredu 2024. i 2025. isplatila 43.000 eura poticaja. Kakav komentar ovome treba, osim bravo Plenkoviću za 40 kulturnih centara u kojima izgleda uče samo kako iskoristiti i mrziti Hrvatsku. U nastavku donosimo izvrsnu analiza aktualnih zbivanja Roka Šikića i urednički komentar na kraju… ‘SVE JE PLANULO U SEKUNDI’ Od 8 požara u Dalmaciji u razdoblju od 09.08. do 13.08., čak 6 ih je izbilo između 20:15 i 03:00 sata: – Lokva Rogoznica 20:15 – Vinišće 21:30 – Pučišća, Brač 02:30 – Škrljevo ∼01:00 – Dubrovnik 00:09 – Vrgada 00:55 TO JE KLASIČNI OBRAZAC PODMETANJA. Evo obrazloženje tvrdnje: 1. KANADERI NE LETE NOĆU. Po pravilima letenja, CL-415 i Air Tractor lete isključivo danju. Ako netko zapali požar u 21:00, ima 8 do 9 sati bez djelovanja zračnih snaga. U Lokvi Rogoznici je zato prvu noć požar gasilo samo 110 ljudi s 33 vozila, a tek ujutro su podignuta 4 kanadera, tada je požar i zaustavljen. 2. BURA JE NAJJAČA PRED ZORU. U Lokvi Rogoznici požar je izbio “u uvjetima jakog vjetra u blizini objekata” i odmah se proširio na 1.000 ha. Bura noću stvara efekt dimnjaka u omiškom zaleđu, vatra ide 5-6 km/h uzbrdo. 3. NEOBIČNO MJESTO. Lokva Rogoznica – Ruskamen je naselje uz samu magistralu D8, a ne duboka šuma. Vlasnik kafića je za medije izjavio: “Sve je planulo u sekundi”. To nije spori razvoj požara od opuška. 4. SERIJA POŽARA. Nije jedan požar, nego lanac. To je isti modus operandi kao 2017. i 2022. godine. Je li podmetnuto? Službeno, HVZ nikad ne kaže ‘podmetnuto’ dok se ne oglase ‘službe koje rade svoj posao’, a službama za očitovanje trebaju mjeseci. Stavljaju li požare u korelaciju, kakvu i s kojim inputima, znaju samo službe. Mi možemo samo iznositi svoje mišljenje i pretpostavke te opravdano sumnjati da nije riječ o pukoj slučajnosti. Ono što mi Hrvati zaista pouzdano znamo jest da SOA, glavna sigurnosna služba, spava. Pored nje prolaze tisuće kamiona opasnog otpada, negdje u dubini priče postoji i dokumentacija o preuzimanju otpada na zbrinjavanje, izvršena plaćanja, potvrde o ‘uspješnom zbrinjavanju’ izvozom iz EU zemalja i uvozom u Hrvatsku, bageri danonoćno zakopavaju, inspektori traže i primaju mito, a SOA JOŠ UVIJEK SPAVA. Požari izbijaju u seriji i na istom području, ne prvi put, nedobronamjerni srpski mediji likuju, vatrogasci se nadljudski bore, ljudi strahuju i ginu, a službe se aktiviraju tek retroaktivno, sporadično i sporo. POLITIČARI SE ŠEPURE po press konferencijama i prosipaju isprazne floskule u stilu “ne treba paničariti, sve će biti brzo sanirano, doći će pomoć države”, a narod im vjeruje i zaboravlja. Narod je već zaboravio ranije požarne godine i ne zamara se činjenicom da ‘službe’ nisu ništa ozbiljno učinile u smislu zaštite države od mogućeg terorizma. Sve se svaljuje na iskrenje žica, neodgovorno paljenje korova i ponekog bolesnika piromana. Čudno je to. Odgovara li itko za stanje tih žica, vjeruje li itko u priču o spaljivanju korova u noćnim satima i od kud ta koordinacija dalmatinskih piromana u vrijeme turističke sezone u razdoblju između Dana domovinske zahvalnosti i Velike Gospe? Kako to da žice ne iskre u Slavoniji, Lici, Primorju i Istri, da i ondje poljoprivrednici ne pale korov, i jesu li njihovi piromani u liječilištima? Neobično, zar ne? Ne zaboravimo još nešto. Jedna od naslovnica koje sam objavio kao ilustraciju je iz vremena spomenutih ranijih požara. Ne samo da to ‘službe i institucije’ nisu sankcionirale, već još izdašnije financiraju hrvatskim novcem to glasilo i nove vulgarne, uvredljive i opasne objave. Čudna zbivanja i jednako neobično vođenje države, kao da je to neka slučajna država, a ne Lijepa naša, natopljena krvlju hrvatske mladosti. NA ZNANJE: Ministarstvo obrane RH RMinistarstvo vanjskih i europskih poslovaovVlada Republike HrvatskeskMinistarstvo demografije i useljeništvatvHDZ - Hrvatska demokratska zajednicaica

Kupa u Sisku čuva ostatke antičke Siscije, rimskog mosta i teretne lađe stare oko 1800 godina Iz korita su tijekom posljednjih stotinjak godina izvađene tisuće arheoloških predmeta, a pod vodom su ostali sačuvani dijelovi antičkih građevina, tragovi rimskog mosta i velika riječna lađa koja je Kupom plovila prije otprilike 1800 godina. Razmjeri tih nalaza iznimni su i izvan hrvatskih okvira. U stručnom radu posvećenom rimskoj riječnoj lađi iz Siska zbirka predmeta izvađenih iz Kupe opisana je kao jedna od najopsežnijih zbirki arheološkog materijala pronađenog u europskim rijekama. Predmeti pripadaju dugom vremenskom rasponu, od bakrenog doba do srednjeg vijeka, no posebno je bogat rimski sloj, nastao u stoljećima kada je Siscija bila jedan od važnih gradova ovog dijela Carstva. Velik dio te zbirke nije pronađen tijekom klasičnih arheoloških iskapanja. Na površinu su ga izbacila velika jaružanja Kupe početkom 20. stoljeća, osobito radovi provedeni 1912. godine. Monografija Urbanism of Roman Siscia navodi da Arheološki muzej u Zagrebu čuva oko devet tisuća antičkih artefakata izjaružanih iz riječnog korita, dok Gradski muzej Sisak u vezi s tim zahvatima spominje oko deset tisuća pronađenih predmeta i više od devet tisuća arheoloških nalaza. Iz Kupe su tada izvađeni predmeti koji naizgled nemaju mnogo zajedničkog: vojna oprema i oružje, nakit, novac, posuđe, alati i sitnice iz svakodnevnog života. Upravo zajedno, međutim, daju neobično široku sliku ljudi koji su stoljećima živjeli uz ovu rijeku i koristili je kao prometnicu, izvor hrane, mjesto rada i vezu s ostatkom svijeta. Segestika, a zatim rimska Siscija, razvile su se upravo uz rijeku i važan plovni pravac koji je preko Save vodio prema Dunavu. Kupa je zbog toga bila mnogo više od prirodne granice grada. Njome se putovalo i trgovalo, uz nju su se razvijali luka i drugi sadržaji povezani s riječnim prometom, a predmeti su tijekom stoljeća na različite načine završavali u vodi. Istodobno se mijenjalo i samo korito. Erozija lijeve obale zahvatila je dio prostora antičkoga grada, pa se strukture koje su nekada stajale uz Kupu danas dijelom nalaze u njoj. https://putnikofer.hr

ZAŠTO SU SRBI IZ "KRAJINE" OTIŠLI TIJEKOM OPERACIJE OLUJA? Što je prethodilo Oluji? (1991. – 1995.) Srpsko pobunjeničko vodstvo u Kninu pune je četiri godine odbijalo svaku mogućnost mirne reintegracije u ustavno-pravni poredak RH. Odbili su čak i Plan Z-4, koji im je nudio iznimno visoku autonomiju (vlastitu zastavu, novac, policiju i parlament). Unatoč nastojanjima hrvatskih vlasti da zadrže civilno stanovništvo u zapadnoj Slavoniji te ocjenama UN-a i Human Rights Watcha da je operacija Bljesak u svibnju 1995. izvedena profesionalno i uz poštivanje ratnog prava, srpsko vodstvo inzistiralo je na evakuaciji civila. To je pokazalo uzorak koji će se ponoviti u Oluji:vodstvo pobunjenih Srba radije je biralo masovni odlazak nego život u samostalnoj Hrvatskoj. U srpnju 1995. srpske snage zauzimaju Srebrenicu i Žepu te pokreću žestoku združenu ofenzivu na bihaćku enklavu. Da je Bihać pao, stvorio bi se ogroman, spojen srpski teritorij od Knina do Beograda, što bi Hrvatskoj dramatično otežalo oslobađanje svojih područja. Zbog prijetnje katastrofe u Bihaću, predsjednici Tuđman i Izetbegović potpisuju Splitski sporazum. Snage Hrvatske vojske (HV) i HVO-a pod zapovjedništvom generala Gotovine krajem srpnja 1995. oslobađaju Bosansko Grahovo i Glamoč u operaciji Ljeto '95. Time je presječena glavna prometnica Knin–Banja Luka, a Knin je ostao praktički izoliran. Jedini preostali cestovni pravac za izlaz iz Knina vodio je preko malog sela Otrića. Taktičko iznenađenje generala Gotovine Srpsko vojno zapovjedništvo (na čelu s generalom Milom Mrkšićem) i general Ratko Mladić očekivali su hrvatski napad u Sektoru Sjever (kako bi se "Krajina" presjekla napola) i spremali su protunapad ("Operaciju Vaganj 95") kako bi povratili Grahovo. Prema originalnom brijunskom planu od 31. srpnja, Gotovinine snage trebale su imati samo ulogu varke. Međutim, 3. kolovoza 1995. general Gotovina od predsjednika Tuđmana traži i dobiva odobrenje za potpunu promjenu plana: umjesto sporedne uloge, 4. i 7. gardijska brigada pokreću izravan, silovit udar prema Kninu; udar nije išao očekivanim cestovnim pravcima, nego preko masiva planine Dinare (pravac Crvena zemlja) – terena na kojem srpska vojska uopće nije očekivala tenkove i tešku mehanizaciju; srpske obavještajne službe bile su potpuno iznenađene. General Mrkšić je na suđenju u Haagu sam potvrdio da ih je Gotovinin napad s Dinare zatekao nespremne jer su sve snage usmjerili na obranu sjevernih sektora. Značaj sela Otrić i zapovijed o evakuaciji (4. kolovoza) Prvog dana Oluje (4. kolovoza) srpske obrambene linije na većini bojišta pružale su jak otpor. Međutim, proboj HV-a s Dinare i napredovanje Specijalne policije RH preko Velebita stvorili su neposrednu opasnost: spajanje hrvatskih snaga kod sela Otrić. Pad Otrića značio bi potpuno zatvaranje obruča i okruženje cjelokupne vojske i stanovništva u južnom dijelu "Krajine". Suočeni s prijetnjom okruženja, srpski čelnici donose ključne odluke: 16:30 sati: Milan Martić, Mile Mrkšić i Milan Babić telefonski dogovaraju izvlačenje civila. 17:10 sati: Milan Martić službeno potpisuje Naredbu o evakuaciji civilnog stanovništva iz općina Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac. 18:00 sati: predstavnici srpske vojske sastaju se s UN-om i traže gorivo za prijevoz oko 32.000 ljudi prema Bosni i Hercegovini. Navečer, 4. kolovoza: naredba o evakuaciji emitira se na lokalnom radiju. Čim su vojnici na bojišnici doznali da im se obitelji evakuiraju, napustili su obrambene položaje kako bi pomogli svojim obiteljima u povlačenju. To je dovelo do potpunog kolapsa srpske obrane i raspada zapovjednog lanca, pa je Hrvatska vojska već 5. kolovoza u 9:45 sati ušla u prazan Knin. Što kažu dokumenti, a što Milošević? Mišetić ističe i tajni zapisnik sa sjednice Vrhovnog savjeta obrane SR Jugoslavije od 14. kolovoza 1995., na kojoj je Slobodan Milošević osobno optužio krajiško vodstvo za rasulo: "Pitanje je tko je zapravo donio odluku da rukovodstvo Krajine napusti Krajinu? Odluka je donesena koja je izazvala egzodus... Pobjegli su kao zečevi, a imali su sve uvjete da se brane!" Sažetak činjenica: 1. Hrvatska vojska nije upotrijebila silu kako bi protjerala srpsko stanovništvo niti je granatiranje Knina uzrokovao paniku (UN je na cjelodnevnim izvješćima potvrdio da u samom gradu nije bilo poginulih civila od topništva). 2. Odluku o masovnoj evakuaciji donijelo je vlastito srpsko političko i vojno vodstvo (Martić i Mrkšić) zbog straha od vojnog okruženja kod Otrića. 3. Brza i briljantna vojna taktička izmjena generala Gotovine na Dinari potpuno je izbacila iz stroja pripremljene planove srpske vojske i odlučila tijek operacije Oluja.

Postovane kolegice i kolege! Unazad nekoliko dana, pomocu svojih prijatelja, kolega i poznatih i nepoznatih ljudi organizirali smo malu akciju prikupljanja pomoci za Kolegu policajca (nama u PU vukovarsko-srijemskoj vecini znanom) za kupnju djecijih invalidskih anatomskih kolica koja su izrazito skupa(cca 7000e)! S obzirom da je tu niz velikih ostalih troskova (automobil prilagodjen prijevozu kolica i osobe i dr.stvari), a u pitanju je dijete molim Vas da pogledate moju zadnju objavu koja je dostupna javno, a gdje ce te vidjet dio onog sto smo napravili, te u prilozenoj fotografiji i broj racuna kolege koji se zove (Ivica)! Nisam htio ici javno s imenom i prezimenom jer kolega ovo nije znao i nije bio za to, a ja sam dobro znao sto treba i kako treba, kao i ostale kolege iz mog kraja! Molim sve dobre ljude ukoliko su u mogucnosti da svojim i najmanjim prilogom pomognu kolegi uplatom na racun, kako bi mu svi zajedno barem malo olaksali sve! Hvala svima i vjerujem u nas💙. U opisu dostavljam fotografiju uplate skupljene nakon samo nekoliko sati od objave, gdje je vidljiv i broj racuna! Navedite u opisu da je DONACIJA. Ako uspijem doci do bar koda za uplatu zalijepim ga u komentar! 🫡👮‍♀️💙

🏡 Ovakve metalne garaže danas su jedno od najpraktičnijih rješenja za sve kojima treba dodatan prostor bez klasične gradnje i velikih troškova. 🚗 Ova montažna garaža dimenzija je 2x10 metara i izrađena je od čvrstog akrilnog lima u tamno zelenoj mat boji koja izgleda moderno i uredno u svakom dvorištu. 🔨 ✔ Jednokrilna vrata za brz i jednostavan ulaz ✔ Krov s padom na lijevu stranu za bolji protok vode ✔ Čvrsta metalna konstrukcija otporna na kišu, vjetar i snijeg ✔ Minimalno održavanje kroz godine ✔ Brza montaža i potpuna prilagodba po mjeri Ljudi ih, osim za vozila, koriste i kao radionicu, spremište za alat, garažu za bicikle, hobby prostor ili dodatni radni prostor u dvorištu. 💰 Cijena ovog modela: 1880 € 📐 Metalna garaža | Garaža po mjeri | Montažna garaža | Akrilni lim 🔨 Brza montaža | Garaža za alat | Garaža za radionicu | Metalna konstrukcija 📍 Cijela Hrvatska 📧 info@metaltrans.hr 📞 099 827 2990 #garaza #montažnagaraža #pomjeri #vrt #dvorište

Gotovo svaka bolest dolazi od stresa, a stres dolazi od pokvarenih ljudi.

Trump je u utorak naveče gostovao na Fox Newsu i prijetio Iranu ratnim zločinima. "𝘚𝘳𝘶š𝘪𝘵 ć𝘦𝘮𝘰 𝘴𝘷𝘦 𝘯𝘫𝘪𝘩𝘰𝘷𝘦 𝘦𝘭𝘦𝘬𝘵𝘳𝘢𝘯𝘦," rekao je o Iranu. "𝘚𝘳𝘶š𝘪𝘵 ć𝘦𝘮𝘰 𝘴𝘷𝘦 𝘯𝘫𝘪𝘩𝘰𝘷𝘦 𝘮𝘰𝘴𝘵𝘰𝘷𝘦 𝘰𝘴𝘪𝘮 𝘢𝘬𝘰 𝘯𝘦 𝘴𝘫𝘦𝘥𝘯𝘶 𝘻𝘢 𝘱𝘳𝘦𝘨𝘰𝘷𝘢𝘳𝘢č𝘬𝘪 𝘴𝘵𝘰 𝘪 𝘯𝘦 𝘱𝘳𝘦𝘨𝘰𝘷𝘢𝘳𝘢𝘫𝘶." Ne vojne baze. Ne raketne lokacije. Elektrane. Mostove. Stvari koje održavaju inkubator i aparat za dijalizu u radu te vodenu pumpu u pokretu. Spomenuo je i dio o tihoj iznudi. Američki pregovarači su navodno rekli Teheranu da je bolje da sklope dogovor "𝘪𝘭𝘪 𝘪𝘮 𝘯𝘦ć𝘦 𝘯𝘪š𝘵𝘢 𝘰𝘴𝘵𝘢𝘵𝘪". Evo šta se niko u toj emisiji nije potrudio spomenuti. Bombardovanje iranske mreže gotovo ništa ne čini iranskoj vojsci. Analitičari Atlantskog vijeća otkrili su da iranska vojska jedva da dotiče nacionalni elektroenergetski sistem, umjesto toga radeći na dizel i mlazno gorivo, tako da bi napadi na elektrane uništili civilnu infrastrukturu, a malo bi uticali na degradaciju oružanih snaga. Dakle, bombe promašuju vojnike i padaju na bake. To nije greška u planu. To JESTE plan. Patnja je prednost. Energetski analitičari su za AFP rekli da udar na elektranu destabilizuje mrežu do postepenih nestanaka struje, da bi bolnice zavisile od dizel generatora koji zahtijevaju stalno punjenje, a da tornjevi mobilne telefonije rade na baterije koje traju dva do četiri sata. Dva sata. Tada zemlja od 90 miliona ljudi ne može pozvati hitnu pomoć. Zakon o ovome nije dvosmislen i nije nov. Kada je Trump iznio istu prijetnju u aprilu, šef UN-a za ljudska prava Volker Türk je odgovorio da je namjerno napadanje civila i civilne infrastrukture ratni zločin prema međunarodnom pravu. Ženevske konvencije iz 1949. zabranjuju napade na mjesta bitna za civilni život. Više od 100 američkih stručnjaka za međunarodno pravo, uključujući bivše generalne sudije, potpisalo je pismo u kojem upozoravaju da rat možda već uključuje ratne zločine, navodeći podatke iranskog Crvenog polumjeseca o 498 pogođenih škola i 236 zdravstvenih ustanova. U istom pismu se navodi da je Pentagon pod Hegsethom smijenio vrhunske vojne pravnike vojske, mornarice i vazduhoplovstva, uništavajući interni nadzor izgrađen da zaustavi upravo to. A čovjek koji je pobijedio u okončanju vječnih ratova? New York Times izvještava da odbija isključiti kopnenu invaziju. Predavač na Univerzitetu St. Gallen rekao je za CNBC da je Trump započeo ovaj rat bez cilja i da je sada zaglavljen u haosu koji je sam stvorio, bez ikakvog izlaza koji bi mu spasio obraz, upozoravajući da bi se to moglo pretvoriti u upravo onu vrstu vječnog rata koji je obećao da će okončati. Izvor: TheOther98% Prenosi: We The People