Croatian
English
Arabic
French
Spanish
Portuguese
Deutsch
Turkish
Dutch
Italiano
Russian
Romaian
Portuguese (Brazil)
Greek
Chech
Afganistan
O nama
Uslovi
Privatnost
Advertisment
DMCA
Gmaps
Rewards
Refunds
Programeri
Gojko Šušak ministar obrane i najbliži suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana
Gojko Šušak rođen je u ožujku 1945. u Širokom Brijegu u ustaškoj obitelji, a otac i brat nestali su mu u svibnju iste godine, nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Mladi Šušak osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Širokom Brijegu, no 1963. započeti studij matematike i fizike u Rijeci nikad nije završio. Prije nego što je morao otići na odsluženje vojnog roka u JNA, Šušak je 1968. emigrirao prvo u Austriju, a potom u Kanadu, u kojoj je već živio dio njegove obitelji.
U Kanadi se Šušak isprva zapošljava u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, a nakon toga osniva vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo i soboslikarstvo. U brak sa suprugom Đurđom ulazi 1973. godine, a s vremenom su dobili troje djece: Katarinu, Tomislava i Jelenu. Šušak je bio aktivni pripadnik hrvatske dijaspore u Kanadi te se priključio krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu, koji je, pak, Franjo Tuđman posjetio na svojem putu po Kanadi 1987., kad je i upoznao Šuška.
Šuškovo političko djelovanje u kanadskoj emigraciji bilo je ponajprije usmjereno protiv Jugoslavije kao takve i Josipa Broza Tita, a njegova najpoznatija prosvjedna akcija dogodila se 1979., kad je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”. S obzirom na to da je svinja bila živa, cijeli je slučaj doveo do istrage kanadskih vlasti zbog kršenja zakona o okrutnosti prema životinjama.
U Hrvatsku se vratio 1990. i postao ministar iseljeništva. Šušak se iz emigracije vratio 1990. godine i sudjelovao na Prvom općem saboru HDZ-a u Lisinskom, a nakon demokratskih izbora postaje član hrvatske vlade na poziciji ministra iseljeništva. Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u. I s pozicije ministra useljeništva Šušak se bavio pitanjima naoružavanja Hrvatske, što mu je i službeno postala zadaća kad je 18. rujna imenovan ministrom obrane. Prethodno su se na toj poziciji u nekoliko mjeseci izredali Martin Špegelj, Šime Đodan i Luka Bebić, no Šušak ju je zadržao sedam godina, sve do svoje smrti od raka.
Kao ministar obrane, Šušak se brzo sukobio s generalom Antunom Tusom, koji je bio načelnik Glavnog stožera, i to zbog Tusova plana probijanja obruča oko Vukovara. Tus je kasnije izjavio da je Šušak, kako bi zaobišao generale HV-a koji su došli iz JNA, uspostavio dvostruku liniju zapovijedanja, na što se požalio i predsjedniku Tuđmanu, no Šušak je očito imao slobodne ruke u vođenju MORH-a. Dvostruka linija zapovijedanja je, prema nekim svjedočenjima upućenih, dovela do pada Bosanske Posavine 1992., a, prema jednoj verziji događaja, to je bila posljedica dogovora Šuška i vođe bh. Srba, ratnog zločinca Radovana Karadžića.
Neprijeporno je da su lideri bh. Hrvata i lideri bh. Srba međusobno pregovarali o podjeli BiH, kao i da je Šušak bio ključna osoba za upravljanje HDZ-om BiH u skladu sa željama Franje Tuđmana. Šušak je bio i jedan od najvećih zagovornika osnivanja tzv. Herceg-Bosne te velik poklonik Mate Bobana, a takvu je hrvatsku politiku, predvođenu Franjom Tuđmanom, Haški sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom. Prijeporno je i kakva je bila uloga u započinjanju rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH. Umro od raka u 53. godini života. Svoj posljednji javni istup Šušak je imao u veljači 1998., kad je u saboru HDZ-a održao govor i bio izabran za potpredsjednika stranke. U govoru se naročito založio za to da se Hrvatska usmjeri na pomaganje Hrvatima u BiH.
Šušku je rak pluća dijagnosticiran 1996., a umro je 3. svibnja 1998. u bolnici u Dubravi, u kojoj će nekoliko godina kasnije umrijeti i Franjo Tuđman.
Gojko Šušak rođen je u ožujku 1945. u Širokom Brijegu u ustaškoj obitelji, a otac i brat nestali su mu u svibnju iste godine, nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Mladi Šušak osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Širokom Brijegu, no 1963. započeti studij matematike i fizike u Rijeci nikad nije završio. Prije nego što je morao otići na odsluženje vojnog roka u JNA, Šušak je 1968. emigrirao prvo u Austriju, a potom u Kanadu, u kojoj je već živio dio njegove obitelji.
U Kanadi se Šušak isprva zapošljava u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, a nakon toga osniva vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo i soboslikarstvo. U brak sa suprugom Đurđom ulazi 1973. godine, a s vremenom su dobili troje djece: Katarinu, Tomislava i Jelenu. Šušak je bio aktivni pripadnik hrvatske dijaspore u Kanadi te se priključio krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu, koji je, pak, Franjo Tuđman posjetio na svojem putu po Kanadi 1987., kad je i upoznao Šuška.
Šuškovo političko djelovanje u kanadskoj emigraciji bilo je ponajprije usmjereno protiv Jugoslavije kao takve i Josipa Broza Tita, a njegova najpoznatija prosvjedna akcija dogodila se 1979., kad je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”. S obzirom na to da je svinja bila živa, cijeli je slučaj doveo do istrage kanadskih vlasti zbog kršenja zakona o okrutnosti prema životinjama.
U Hrvatsku se vratio 1990. i postao ministar iseljeništva. Šušak se iz emigracije vratio 1990. godine i sudjelovao na Prvom općem saboru HDZ-a u Lisinskom, a nakon demokratskih izbora postaje član hrvatske vlade na poziciji ministra iseljeništva. Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u. I s pozicije ministra useljeništva Šušak se bavio pitanjima naoružavanja Hrvatske, što mu je i službeno postala zadaća kad je 18. rujna imenovan ministrom obrane. Prethodno su se na toj poziciji u nekoliko mjeseci izredali Martin Špegelj, Šime Đodan i Luka Bebić, no Šušak ju je zadržao sedam godina, sve do svoje smrti od raka.
Kao ministar obrane, Šušak se brzo sukobio s generalom Antunom Tusom, koji je bio načelnik Glavnog stožera, i to zbog Tusova plana probijanja obruča oko Vukovara. Tus je kasnije izjavio da je Šušak, kako bi zaobišao generale HV-a koji su došli iz JNA, uspostavio dvostruku liniju zapovijedanja, na što se požalio i predsjedniku Tuđmanu, no Šušak je očito imao slobodne ruke u vođenju MORH-a. Dvostruka linija zapovijedanja je, prema nekim svjedočenjima upućenih, dovela do pada Bosanske Posavine 1992., a, prema jednoj verziji događaja, to je bila posljedica dogovora Šuška i vođe bh. Srba, ratnog zločinca Radovana Karadžića.
Neprijeporno je da su lideri bh. Hrvata i lideri bh. Srba međusobno pregovarali o podjeli BiH, kao i da je Šušak bio ključna osoba za upravljanje HDZ-om BiH u skladu sa željama Franje Tuđmana. Šušak je bio i jedan od najvećih zagovornika osnivanja tzv. Herceg-Bosne te velik poklonik Mate Bobana, a takvu je hrvatsku politiku, predvođenu Franjom Tuđmanom, Haški sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom. Prijeporno je i kakva je bila uloga u započinjanju rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH. Umro od raka u 53. godini života. Svoj posljednji javni istup Šušak je imao u veljači 1998., kad je u saboru HDZ-a održao govor i bio izabran za potpredsjednika stranke. U govoru se naročito založio za to da se Hrvatska usmjeri na pomaganje Hrvatima u BiH.
Šušku je rak pluća dijagnosticiran 1996., a umro je 3. svibnja 1998. u bolnici u Dubravi, u kojoj će nekoliko godina kasnije umrijeti i Franjo Tuđman.
📌Gojko Šušak ministar obrane i najbliži suradnik prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana 🇭🇷
📌Gojko Šušak rođen je u ožujku 1945. u Širokom Brijegu u ustaškoj obitelji, a otac i brat nestali su mu u svibnju iste godine, nakon partizanskog oslobođenja Zagreba. Mladi Šušak osnovnu i srednju školu završio je u rodnom Širokom Brijegu, no 1963. započeti studij matematike i fizike u Rijeci nikad nije završio. Prije nego što je morao otići na odsluženje vojnog roka u JNA, Šušak je 1968. emigrirao prvo u Austriju, a potom u Kanadu, u kojoj je već živio dio njegove obitelji.
U Kanadi se Šušak isprva zapošljava u lancu restorana Scott’s Chicken Villa, a nakon toga osniva vlastitu tvrtku za ugostiteljstvo i soboslikarstvo. U brak sa suprugom Đurđom ulazi 1973. godine, a s vremenom su dobili troje djece: Katarinu, Tomislava i Jelenu. Šušak je bio aktivni pripadnik hrvatske dijaspore u Kanadi te se priključio krugu koji se okupljao oko franjevačkog samostana u Norvalu, koji je, pak, Franjo Tuđman posjetio na svojem putu po Kanadi 1987., kad je i upoznao Šuška.
Šuškovo političko djelovanje u kanadskoj emigraciji bilo je ponajprije usmjereno protiv Jugoslavije kao takve i Josipa Broza Tita, a njegova najpoznatija prosvjedna akcija dogodila se 1979., kad je ispred tadašnje jugoslavenske ambasade u Ottawi pokušao postaviti lijes sa svinjom na kojoj je bilo napisano “TITO”. S obzirom na to da je svinja bila živa, cijeli je slučaj doveo do istrage kanadskih vlasti zbog kršenja zakona o okrutnosti prema životinjama.
📌U Hrvatsku se vratio 1990. i postao ministar iseljeništva. Šušak se iz emigracije vratio 1990. godine i sudjelovao na Prvom općem saboru HDZ-a u Lisinskom, a nakon demokratskih izbora postaje član hrvatske vlade na poziciji ministra iseljeništva. Šušak se već tada počinje profilirati u lidera tzv. hercegovačke struje u HDZ-u. I s pozicije ministra useljeništva Šušak se bavio pitanjima naoružavanja Hrvatske, što mu je i službeno postala zadaća kad je 18. rujna imenovan ministrom obrane. Prethodno su se na toj poziciji u nekoliko mjeseci izredali Martin Špegelj, Šime Đodan i Luka Bebić, no Šušak ju je zadržao sedam godina, sve do svoje smrti od raka.
Kao ministar obrane, Šušak se brzo sukobio s generalom Antunom Tusom, koji je bio načelnik Glavnog stožera, i to zbog Tusova plana probijanja obruča oko Vukovara. Tus je kasnije izjavio da je Šušak, kako bi zaobišao generale HV-a koji su došli iz JNA, uspostavio dvostruku liniju zapovijedanja, na što se požalio i predsjedniku Tuđmanu, no Šušak je očito imao slobodne ruke u vođenju MORH-a. Dvostruka linija zapovijedanja je, prema nekim svjedočenjima upućenih, dovela do pada Bosanske Posavine 1992., a, prema jednoj verziji događaja, to je bila posljedica dogovora Šuška i vođe bh. Srba, ratnog zločinca Radovana Karadžića.
Neprijeporno je da su lideri bh. Hrvata i lideri bh. Srba međusobno pregovarali o podjeli BiH, kao i da je Šušak bio ključna osoba za upravljanje HDZ-om BiH u skladu sa željama Franje Tuđmana. Šušak je bio i jedan od najvećih zagovornika osnivanja tzv. Herceg-Bosne te velik poklonik Mate Bobana, a takvu je hrvatsku politiku, predvođenu Franjom Tuđmanom, Haški sud proglasio udruženim zločinačkim pothvatom. Prijeporno je i kakva je bila uloga u započinjanju rata između Hrvata i Bošnjaka u BiH. Umro od raka u 53. godini života. Svoj posljednji javni istup Šušak je imao u veljači 1998., kad je u saboru HDZ-a održao govor i bio izabran za potpredsjednika stranke. U govoru se naročito založio za to da se Hrvatska usmjeri na pomaganje Hrvatima u BiH.
Šušku je rak pluća dijagnosticiran 1996., a umro je 3. svibnja 1998. u bolnici u Dubravi, u kojoj će nekoliko godina kasnije umrijeti i Franjo Tuđman.
·37 Pregleda
