Poruka poznatog svećenika izazvala lavinu emocija: 'Malo me sram zbog tebe' (POUČNA PRIČA)

"Sin se odjednom obogatio. Sagradio je kuću u elitnoj četvrti Zagreba, u zatvorenom naselju vila. Možda ne palaču, ali čvrstu, urednu i modernu. Kupio je luksuzan automobil. Unajmio ekipu majstora koja je uredila interijer kao iz kataloga. S vremenom se pojavila i – oholost. S nadmenim izrazom lica počeo je govoriti o poduzetništvu kao novoj eliti društva", započinje objava.

"Tvrdio je da će se oni koji imaju novac 'oplemenjivati', tj. razvijati intelektualno. Zato je njegov desetogodišnji sin, Luka, dobio privatnu učiteljicu engleskog – trebao je govoriti sigurno, a kasnije i pravilno pisati. Našao je negdje stručnjaka za bonton. Jednom tjedno cijela je obitelj sudjelovala na lekcijama: kako se koriste pribori za ribu i deserte, kako voditi razgovor na razini i kako se elegantno odijevati. Novo hrvatsko plemstvo – ni manje ni više", dodaje se dalje.

U priči se dalje navodi kako je ova obitelj dobila i novo društvo, a to su bili samo oni koji su se također obogatili. "S njima je bilo ugodno, lako – svoji ljudi. Moglo se razgovarati o svemu bez nelagode. Djeca iz te skupine išla su u prestižnu školu, gdje su ih učili 'modernom razmišljanju'. Ponekad su ih slali u Englesku – da izbruse jezik, jer elita mora biti elitom. Sve kao iz časopisa. S jednom iznimkom – roditelji. Tu je nastao potpuni šum."

"Dijete se ne smije zaraziti prošlošću'
"'Znaš, tata...', rekao je jednoga dana. 'Nemoj se ljutiti što se s tobom i s mamom gotovo i ne viđam. Moje vrijeme je skupo. A osim toga... mi smo iz različitih svjetova.' Otac, gospodin Mirko, cijeli je život radio kao tokar u tvornici. Mama, gospođa Marija, također je bila radnica. Jednostavni ljudi. Bilo ga je sram predstaviti ih novim poznanicima. Govorili su negramatično, mljackali za stolom, odijevali se 'kao sa sela'", piše dalje.

Ni unuka nisu puštali kod bake i djeda. "Što bi tamo vidio? Sivi život, težak rad i miris kiselog kupusa. Ne! Dijete se mora kretati u blistavom, slobodnom svijetu. Jer djedovi – to je generacija robova. Cijeli život na državnom, ničega se nisu domogli. Dijete se ne smije 'zaraziti prošlošću'. Treba u njemu odgojiti novog čovjeka. S osjećajem vlastite vrijednosti. Da zna koliko vrijedi."

"Luka je imao deset godina kad ih je zadesilo to bogatstvo. Prošlo je pet godina. Dječak je porastao, ojačao. Sjajno je govorio engleski. Petice iz svakog predmeta. Počeo je izlaziti iz kuće. Ponekad bi nestao na šest, sedam sati. Roditelji nisu pitali – jer bunt bi mogao buknuti. On je, na kraju krajeva, samostalan! Treba imati povjerenja. Kako drukčije? Prošla je još jedna godina. I jednoga dana Luka se nije vratio kući na noć. Samo je nazvao da se ne brinu. Pomislili su – možda se pojavila djevojka? Vrijeme prolazi, sve se mijenja", piše dalje.

"Otac je zaplakao'
"Vratio se tužan. Rekao bih čak – dirnut. Otac je upitao: 'Sve je u redu, sine?'. I čuo je odgovor u koji bi mnogi teško povjerovali. Ali to je bila njihova stvar. Luka je rekao: 'Spavao sam kod djeda. Jučer su ga otpustili iz bolnice. Nakon operacije kuka. Baka je otišla na imanje, jer krastavci venu. A djedu nije imao tko dodati čaj'", navodi se.

Otac i majka su zatim saznali istinu. "I tada je izašlo na vidjelo još nešto. Luka je kod djeda i bake odlazio već pet godina. Djed ga je molio da ne govori. Ali sada mu je već bilo svejedno. 'Djed mi je noću pričao o svom životu...', dodao je. 'Zamalo da ne zaplačem. Znaš, tata... Malo me sram zbog tebe. Nemoj se ljutiti, ali mislim da bi se više trebao viđati sa svojim roditeljima'. Otac je zaplakao."

Izvor:
https://www.facebook.com/stjepanivanhorvat/posts/1333326021492309?ref=embed_post

#Jež #majka #mladunci

❤ Čovjek je nazvao svog prijatelja i rekao: Treba mi novac, majka mi je bolesna, nemam novca za lijekove; - njegov prijatelj je odgovorio: "U redu, dragi moj prijatelju javim se večeras"

Čovjek je poslije nazvao tog projatelja, ali je ovom telefon bio isključen. Pokušavao je zvati iznova i iznova, sve dok nije odustao, i otišao tražiti drugog prijatelja koji bi mu mogao pomoći, ali nije ga mogao pronaći... Tužan i razočaran u ovog prijatelja, koji ga je napustio i isključio telefon kad mu je najviše trebao, došao je kući i pronašao torbu s lijekovima, blizu jastuka na kojem je spavala njegova majka. Upitao je brata što se dogodilo:

“Tvoj je prijatelj došao po recepte i donio ove lijekove.

Otišao je maloprije smiješeći se. Sa suzama u očima čovjek je istrčao na ulicu pronaći svog prijatelja i kad ga je pronašao, zagrlio ga je, zahvalio mu i pitao ga zašto je isključio telefon?

- Prijatelj je odgovorio: "Čovječe, pa prodao sam telefon i kupio lijek za tvoju majku"

Razumijete li što je prijateljstvo? Pravi prijatelj ne prekriži ruke i ne odmahne glavom kad mu je prijatelj u problemu i moli ga za pomoć... Pravi prijatelj je kao rođeni brat, kao otac, kao majka.

Ako cijenite takvo prijateljstvo lajkajte ovu objavu i komentirajte i podijelite sa svojim prijateljima. Idemo učiniti ovaj svijet boljim

Njemačka:Nestala mama (15) i njezina beba

Već gotovo tjedan dana traje potraga za nestalom tinejdžericom i bebom. Policija iz Saarlanda intenzivno traga za 15-godišnjom Alyshom Barwinski i njezinom tromjesečnom bebom, koje su posljednji put viđene u srijedu, 31. srpnja oko 14.45 sati u mjestu Wadgassen u Njemačkoj, piše Fenix.

Alysha je visoka oko 163 cm, vitke je građe. Ima dugu tamnu kosu, fiksni ortodontski aparatić te piercinge na nosu i jeziku. Na desnoj podlaktici ima tetovažu cvijeta.

Policija moli pomoć građana
U trenutku nestanka nosila je tamni donji dio trenirke, bijeli pulover i Nike tenisice.

Njezina beba nosila je svijetlu odjeću s uzorkom srca i bila je u kolicima svijetloružičaste boje.

Policija pretpostavlja da bi se majka i dijete mogli nalaziti u području Saarbrückena, posebno u četvrtima Alt-Saarbrücken ili Luisenthal u Völklingenu.

Policija moli građane za pomoć. Svi koji imaju informacije o mogućem kretanju ili boravištu nestale Alyshe Barwinski i njezine bebe, pozivaju se da se hitno jave Policijskoj postaji Saarlouis.

SAD - Rodila se beba stara 30 godina i 9 mjeseci

Priča počinje početkom 1990-ih. Archerd je šest godina pokušavala i nije uspjela zatrudnjeti. Ona i njezin suprug odlučili su isprobati umjetnu oplodnju (IVF), prilično novu tehnologiju u to vrijeme. "Ljudi nisu bili upoznati s tim“, kaže Archerd. "Mnogi su ljudi pitali, što radiš?"

Ipak su to učinili i u svibnju 1994. uspjeli su stvoriti četiri embrija. Jedan od njih je prenesen u Lindinu maternicu. Rezultat je bila zdrava djevojčica. "Bila sam tako blagoslovljena što sam imala bebu“, kaže Archerd. Preostala tri embrija su krioprezervirana i pohranjena u spremniku.

To je bilo prije 31 godine. Zdrava djevojčica sada je 30-godišnja žena koja ima svoju 10-godišnju kćer. Ali ostala tri embrija ostala su zamrznuta u vremenu.

Archerd je izvorno planirala sama upotrijebiti embrije. "Oduvijek sam očajnički željela još jednu bebu“, kaže. "Zvala sam ih svoje tri male nade.“ Njezin tadašnji suprug osjećao se drugačije, kaže. Archerd se kasnije razvela od njega, ali ona je dobila skrbništvo nad embrijima i čuvala ih, još uvijek se nadajući da će ih jednog dana upotrijebiti, možda s drugim partnerom.

Dječak rođen tijekom vikenda drži novi rekord za "najstariju bebu" na svijetu. Thaddeus Daniel Pierce, koji je stigao 26. srpnja, razvio se iz embrija koji je bio uskladišten prije 30 godina.

"Imali smo težak porod, ali sada smo oboje dobro", kaže Lindsey Pierce, dječakova majka. "On je tako miran. U strahopoštovanju smo što imamo ovu dragocjenu bebu!"

Lindsey i njezin suprug, Tim Pierce, koji žive u Londonu u saveznoj državi Ohio, "posvojili" su embrij od žene koja ga je stvorila 1994. godine. Kaže da njezina obitelj i crkvena zajednica misle da je "to kao nešto iz znanstvenofantastičnog filma".

"Beba ima 30-godišnju sestru“, dodaje. Tim je bio dijete kada su embriji prvi put stvoreni.

"Bilo je prilično nadrealno“, kaže Linda Archerd (62), koja je donirala embrij. "Teško je uopće povjerovati.“

To je značilo plaćanje godišnjih naknada za skladištenje, koje su se s vremenom povećavale i na kraju Archerda koštale oko tisuću dolara godišnje, kaže ona. Za nju se isplatilo. "Uvijek sam mislila da je to ispravna stvar“, kaže.

Stvari su se promijenile kada je počela prolaziti kroz menopauzu, kaže. Razmotrila je svoje mogućnosti . Nije htjela odbaciti embrije niti ih donirati za istraživanje. I nije ih htjela anonimno donirati drugoj obitelji. Htjela je upoznati roditelje i sve bebe koje će iz njih nastati. "To je moj DNK; došao je od mene... i to je brat/sestra moje kćeri“, kaže.

Tada je saznala za "posvojenje embrija". To je vrsta doniranja embrija u kojoj i donori i primatelji imaju pravo odlučiti kome će "postaviti" svoje embrije ili od koga će ih "posvojiti". Nadziru ga agencije, obično izričito vjerske, koje vjeruju da je embrij moralno ekvivalentan rođenom čovjeku. Archerd je kršćanka.

"Toliko mjesta nije htjelo ni uzeti moje podatke", kaže Archerd. Tada je naišla na program Pahuljice koji vodi agencija Nightlight Christian Adoptions. Agencija je bila spremna prihvatiti njezine embrije, ali im je bila potrebna Archerdina medicinska dokumentacija iz vremena kada su embriji stvoreni, kao i laboratorijski podaci o embrijima.

Stoga je Archerd nazvala liječnika za plodnost koji ju je liječio desetljećima prije. "Još uvijek sam napamet pamtila njegov telefonski broj", kaže. Taj liječnik, sada u sedamdesetima, još uvijek radi u klinici u Oregonu. Iskopao je Archerdine kartone iz svog podruma, kaže. "Neki od njih bili su pisani rukom", dodaje. Njezini embriji ušli su u Nightlightov "bazen za podudaranje" 2022. godine.

https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/kao-da-je-putovao-kroz-vrijeme-djecak-iz-1994-rodjen-2025---927193.html

Vučić se opustio uz pivo, a onda je krenula četnička pjesma koja ga je posebno pogodila

U utorak se u Srbiji održala velika proslava povodom otvorenja dionice Pakovraće-Požega na autocesti Miloš Veliki, a u organizaciji režimskog tabloida Informer.

Svečanosti su prisustvovali i srpski predsjednik Aleksandar Vučić te predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić, ministrica rada Milica Đurđević Stamenkovski, ministar obrane Bratislav Gašić, ministar za ljudska i manjinska prava Demo Beriša, predsjednik Srpske napredne stranke (SNS) Miloš Vučević i drugi, piše Jutarnji list.

Uzvanici su uživali uz bogatu trpezu i trubače, a Vučić, koji se opustio uz čašu piva, posebno se razveselio pjesmi ‘Marširala kralja Petra garda‘, na koju je veselo pjevao i s uzdignutim šakom pratio ritam.

Jako ga je pogodila i četnička pjesma ‘Morem plovi jedna mala barka‘ u kojoj se nalaze i stihovi: ‘Posla majka sina da potraži/pa se javi Đeneralu Draži./Čiča Dražo, gdje je moje dijete/čuvaju ga srpske bajunete.‘

Video
https://twitter.com/i/status/1947719088651878908

Žena (20) ostavila djecu u autu na 38 stupnjeva i otišla u spa centar: jedno dijete mrtvo, drugo u komi

Žena je uhićena tijekom vikenda nakon što je navodno ostavila svoje dvoje male djece u parkiranom automobilu više od dva sata, što je, prema navodima policije, rezultiralo smrću jednog djeteta, prenosi Mirror.

U Bakersfieldu u Kaliforniji, policajci su u nedjelju oko 16:40 odgovorili na dojavu o hitnoj medicinskoj situaciji. Po dolasku, pronašli su jednogodišnje i dvogodišnje dijete bez svijesti u vozilu.

Prema riječima narednika bakersfieldske policije Dennisa Eddyja, djeca su bila ostavljena bez nadzora dok je njihova majka, 20-godišnja Maya Hernandez, bila u spa centru.

Jedno je dijete preminulo od posljedica izloženosti toplini, dok je drugo prevezeno u bolnicu i nalazi se u stabilnom stanju.

Hernandez je uhićena na mjestu događaja i suočava se s dvije optužnice za teško zlostavljanje djece i jednom za nenamjerno ubojstvo. Privedena je u zatvor uz jamčevinu od 110.000 dolara.

Tumačenje fra Tomislava Pervana:
‘Tko vidi mene, vidi Oca’

Iv 14,1-6

Reče Isus svojim učenicima: »Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.«

Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!«



Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.

Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«



„Doista, ti nisi Bog skriveni!“ Tako možemo i smijemo uzviknuti mi, kršćani, koji vjerujemo u Isusa Krista. Ono što je Isus rekao Filipu, govori i nama, govori svim ljudima, svim naraštajima: Doista, na Isusovu licu vidimo Božje lice, u njemu se ono zrcali. On je sama slovnica našega Boga, na njemu se orisava Božje lice, sami lik našega Boga. On je ikona, imago Dei, on je otisak Božjega bića i Božjega bitka i biti. U njemu je Bog stupio jednom zauvijek među ljude. Ne moramo više tapkati u mjestu, pokušavati se svojim umovanjem dovinuti do Boga. Bog nam dolazi ususret u Isusu Kristu. Bog koji dolazi, naslov je jedne knjige duhovnoga pisca C. Caretta. To je ta neponovljivost kršćanske Radosne poruke.

Čujemo nastavak jučerašnjeg Isusova govora u dvorani Posljednje večere. Jedno nam mora biti jasno, naime, nema teologije bez kristologije, nema kristologije bez teologije. Nema spoznaje Boga bez spoznaje Isusa Krista, nema spoznaje Isusa Krista bez spoznaje Boga. Isus jasno veli: „Nitko ne može Ocu osim po meni!“ Smisao Isusova dolaska jest objava Oca. Donijeti svijetu Boga, a ne nekakvu novu spoznaju iz drugih područja uma i misli. Trenutak spoznaje Oca i Sina jest ovdje. Ne negdje u budućnosti. Ovdje se obistinjuje, postaje zbiljom. Spasenje se događa u sadašnjosti. Nema izravnih objava Boga kako priželjkuju mistici u raznim religijama. Samo po Isusu i u Isusu.

U Isusovim riječima i djelima govori i djeluje, čini sami Bog. Bog je Isusu dao svu punomoć. Vrijedi i obrat: Jedino Isus donosi objavu Boga. Bog je njega ovjerovio, dao mu svu ovlast, punomoć. To je tajna objave Božje u Isusu. „Pokaži nam Oca i dosta nam je!“ – traži, izgovara Filip. Isus im očituje Očeva djela, Isus im govori Očeve riječi. On govori i čini samo ono što vidi da čini Otac (usp. Iv 5,19). On je savršena slika Boga živoga, odraz njegova bića, otisak njegove biti, kako čitamo u poslanicama Kološanima i Hebrejima.

Isus nosi u sebi Očevu sliku. Na nama je zagledati se u tu sliku, u to lice. Otvorenih očiju. I bit ćemo preobraženi u istu sliku – lik Gospodnji, ‘u slavu sve veću i veću, snagom Duha Gospodnjega’ (usp. 2 Kor 3,18). Čovjek postaje, čovjeka oblikuje ono što ima u svojim očima, što gleda, što vidi. ‘Svojim idolima, rukotvorenim likovima postaju slični oni koji ih napraviše’, reći će psalmist (Ps 115). A tko ima Isusa u očima, postaje sličan Isusu, a preko Isusa Bogu.

Tko vidi mene, vidi i Oca. Nije više taj Bog nekakav strašni gromovnik, nema Zeusove ni Jupiterove crte, poteze i osobine, ili raznih panteističkih hinduističkih, sotonističkih aztečkih božanstava, nego je to Bog koji ljubi, koji prihvaća, koji se očituje malenima, slabima, nemoćnima, djeci. Koji u Isusu obavlja posao jednoga roba ili sluge, pere noge svojima. Nije to Bog nacionalne isključivosti, samo za Židove, nego je to Otac svih ljudi. Ovdje kao da odzvanja riječ iz Matejeva Evanđelja: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje (Mt 11,25). Bog kao otac i majka.

Tko samo navlas pogleda ili tko se zagleda i zaroni duboko u Isusa, doživjet će upravo to, kako je Bog očinski i majčinski raspoložen i nastrojen prema čovjeku. On je onaj nevidljivi zaslon prema kojemu Isus djeluje. Ljudi su doživljavali upravo u Isusovoj osobi oslobađanje, rasterećenje, novi dašak života. Nestajalo je straha. Tko upije u sebe tu Isusovu značajku, Isusove stavove povjerenja, ljubavi, izručenosti, činit će silna djela, činit će djela koja je Isus činio, pa čak i veća od Isusovih.

I ta čovjekova kristolikost i bogolikost osposobljava nas da činimo djela koja je i Isus činio. Kad prijeđe u svoju slavu i svoje jedinstvo s Ocem, iz te savršene božanske punine, jedinstva Oca i Sina, on će osposobljavati svoje učenike za djela koja će činiti i njegovi učenici. Ne kaže Isus konkretno koja su to djela. Ali iz drugih evanđelja znamo za znakove, čudesa, govor u jezicima, izgon nečistih sila, ovlast propovijedanja Evanđelja svemu stvorenju. Pa čak i ako popiju što smrtonosno, ne, ne će im nauditi, ako ih i guje ljutice ujedu, ne će im naškoditi, kao Pavlu na Malti, kako čitamo u Djelima apostolskim (Dj 28,1-6).

Dovoljno je samo okrenuti nekoliko listova ili stranica u Novome zavjetu, skrenuti pozornost na Djela apostolska, pa ćemo vidjeti koja su sve čudesna znamenja činili apostoli u Isusovo ime, i Petar, i Ivan, pogotovo Pavao, ali i ostali navjestitelji Radosne vijesti, primjerice đakon Filip u Samariji (Dj 8,1-8). Bijaše samo dovoljno da Petrova sjena padne na nekoga bolesnika i ozdravljao bi, ili pak one zgode s Pavlom u Efezu, gdje su ljudi svojim rupčićima i ubrusima dodirivali Pavla i ozdravljali. Oni su živjeli iz Kristove snage i Duha i zato su mogli prenositi tu snagu na one koje bi susretali. Čine to i danas vjernici pred likovima i slikama svetaca, uvjereni da je u njima nabijena božanska energija i snaga Duha Svetoga, božanski „elektricitet“.

U Pavla ćemo redovito pronaći upravo tu snažnu protegu. On se ne ustručava govoriti što je to sve Krist po njemu činio, snagom Duha i silnih znamenja i čudesa (Rim 15); on redovito govori o iskustvu Duha i vjere u zajednicama, što je samo nastavak Isusova djela u Duhu Svetome, u Kristovoj Crkvi, nakon Duhova. Tu se zbiva život, događa punina života. Danas vlada među tumači(telji)ma Novoga zavjeta prijepor je li Isus činio čudesa ili nije. Suvišno pitanje kad pogledamo povijest Crkve te što su sve pojedinci, svetci, činili u Isusovo ime. Oni su najbolji dokaz autentičnosti Isusova božanstva, vjerodostojnosti njegove riječi, oni su nastavak Isusova djela u svijetu. Dokaz istinitosti i Crkve.

Tko vidi mene, vidi Oca, govori Isus. Ja sam put, istina i život. Kad im Isus veli: Ja sam put, tada će to reći: U mojim riječima, ovdje u Evanđelju, imate posve siguran put koji vas vodi k cilju. Kad on veli: Ja sam istina, tada zacijelo misli: U meni ćete pronaći pouzdano uporište i žuđenu stabilnost u svekolikoj prolaznosti i nestalnosti svijeta i života. A kad veli: Ja sam život, tada time želi reći: U meni se daruje sam Bog čovjeku, daje svoju supstanciju, svoju bit, samoga sebe. On otvara put u život vječni.

Isus je prvi uzišao na križ, to je kao da je prvi osvojio najviši zemaljski vrhunac. Put križa. Kad se netko osmjeli i uspije, tada će ga i drugi slijediti. Isusov put je putokaz za sve nas. To su revolucionarne riječi, nezabilježene u povijesti religija i ljudske misli.

U njihovu će navještaju biti djelatna njegova živa riječ. I što god učenici budu činili u Ime Oca i Sina i Svetoga Duha – postajat će zbiljnost. I što god učenici budu molili u Isusovo ime, na Isusov način, dogodit će im se. Ispunit će im se želje.

Otac (51) došao je po dijete nakon nogometnog treninga. Bježao je od policije u Velikoj Gorici i automobilom udario u stup. Sin (14) je preminuo.

Bio je predivno dijete, mirno, povučeno. Uvijek je dolazio nasmijan na trening i djeca su ga doista voljela. U nekim situacijama mogu reći da je bio dobri duh svlačionice, duboko potresen i šokiran tragedijom rekao nam je voditelj Omladinske škole nogometnog kluba s područja Velike Gorice u kojemu je 14-godišnjak trenirao od 2022. godine.

Mještane Velike Gorice potresla je pogibija dječaka u ponedjeljak navečer na velikogoričkoj obilaznici. Kako smo neslužbeno doznali, dječak je u ponedjeljak navečer imao trening u klubu. Trening je počeo u 20 sati, a trajao je do 21.15 sati. Nakon treninga sva su djeca otišla kući, a po mladoga nogometaša došao je otac.

Na povratku kući nije se zaustavio na znak policajca koji ga je pokušao zaustaviti, već je nastavio voziti kršeći prometne propise sve do raskrižja Avenije pape Ivana Pavla II. s Ulicom Rudolfa Fizira, gdje je izgubio kontrolu nad vozilom i udario u stup.

Kako je izvijestila zagrebačka policija nakon očevida, 17. veljače oko 21.40 sati u Velikoj Gorici, 51-godišnjak je upravljao osobnim automobilom varaždinskih registarskih oznaka, a kretao se Sisačkom cestom.

Prolaskom kroz raskrižje s Ulicom 153. brigade Hrvatske vojske nije postupio po naredbi policijskog službenika da se zaustavi, već je nastavio vožnju. Dolaskom do raskrižja s Avenijom pape Ivana Pavla II. ušao je u navedeno raskrižje na znak zelenog svjetla, skrećući pri tome ulijevo u smjeru sjeverozapada prema Aveniji pape Ivana Pavla II., gdje se nastavio kretati u smjeru zapada. Dolaskom do raskrižja s Ulicom Hrvatske bratske zajednice, ušao je u navedeno raskrižje bez smanjenja brzine kretanja i nastavio vožnju ravno u smjeru zapada, a da se nije zaustavio na znak crvenog svjetla na semaforu - priopćila je zagrebačka policija i nastavila: “Nadalje, kraj raskrižja Avenije pape Ivana Pavla II. s Ulicom Rudolfa Fizira nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama ceste i vidljivosti, uslijed čega je u zanošenju naletio na rubni kamen prometnog otoka, a odmah potom prednjim dijelom vozila na ploču za označavanje prometnog otoka, prometni znak i metalni stup semafora”.

Upravo su policajci bili ti koji su prvi došli na mjesto nesreće i pozvali druge službe. A prizor je, doznajemo, bio grozan.
Naime, automobil u kojemu su bili muškarac i dječak se velikom brzinom zabio u semafor i doslovno omotao oko njega. Od siline udara otpala su vrata vozača (51) te je on na pola visio prema van.

Tim Hitne ga je, uz pomoć vatrogasaca iz Velike Gorice, izvukao te su ga prevezli u KBC Zagreb. Liječnik Hitne pomoći mogao je samo proglasiti smrt dječaka, od ozljeda je preminuo na mjestu. Vozač (51) teško je ozlijeđen te su ga kolima Hitne pomoći prevezli u Klinički bolnički centar Zagreb, a tijelo maloljetnog suvozača prevezli su na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku na obdukciju.

Očevid na mjestu nesreće, koji je obavila Općinska državna odvjetnica Velike Gorice u koordinaciji s Ekipom za očevide Policijske uprave zagrebačke, trajao je četiri i pol sata.

Potreseni tragedijom
Vozač, koji je izazvao stravičnu nesreću, bori se za život na Rebru. Kako doznajemo, ima teške ozljede glave i unutarnjih organa. U lokalnom nogometnom klubu u kojemu je poginuli dječak trenirao svi su jučer bili šokirani tragedijom.

Ispred ulaza u klub zapalili su lampaše, a od svog člana oprostili su se i na društvenoj mreži.
Duboko smo potreseni tragedijom koja je prerano ugasila mladi život našeg člana i igrača selekcije starijih pionira u našoj nogometnoj školi. Suosjećamo sa svim njegovim bližnjima dotaknutim ovim tragičnim događajem te odgađamo sve treninge i aktivnosti u klubu kako bismo se u miru i tišini mogli sabrati i oprostiti od našeg suigrača. Počivao u miru Božjem - napisali su.

Šokirani i potreseni bili su i susjedi dječaka iz Velike Gorice.

- To je bilo tako prekrasno dijete, tiho, mirno... Išao je u školu s mojim unukom, 7. razred su obojica. Majka mu je radila s mojom kćeri, znam da je izvan sebe zbog svega, ne znam kako će to preživjeti... Ima i stariju sestru... Vlastiti tata, kako sad njemu bude živjeti - kroz suze je govorila susjeda obitelji.

’Uzrok je brzina’
Prometni stručnjak i stalni sudski vještak za promet Goran Husinec smatra da je ova stravična nesreća posljedica suludo velike brzine.

Kad vidimo fotografije smrskanog automobila, pitamo se što je bilo vozaču da riskira život sebe i svog djeteta zbog prometnog prekršaja. Rizik nije proporcionalan kazni od koje je bježao. Ne znamo zašto su ga zaustavili, ali nema toliko velikog prekršaja da netko tako brutalno riskira život svog djeteta. Ovakve nesreće se događaju kod velikih brzina kad auto uđe u rotaciju i počne kliziti po kolniku. Tad najčešće udare u stup ili semafor. Gotovo uvijek su teške posljedice kad auto udari u najmekši dio, to jest vrata - rekao je Husinec.

Dodao je kako je neshvatljivo da netko ovoliko riskira.

Prema podacima MUP-a, u ovoj godini do 18. veljače u prometu je poginula 21 osoba. To je deset manje poginulih nego u istom razdoblju prošle godine i osam manje nego 2019. godine, koja je uzeta kao referentna jer je te godine na hrvatskim cestama poginulo najmanje ljudi od samostalnosti Hrvatske, njih 297.




(-24sata)

Tajni ugovor mažoretkinja: 'Nikome nismo smjeli pričati o inicijaciji. Čak ni roditeljima...'

Na uvid smo dobili ugovor Zagrebačkih mažoretkinja (ZAMA) s jednom djevojkom, star desetak godina, potpisao ga je Šćuric. U njemu je čak 50 članaka, pun je strogih odredbi, kao da se djevojka javlja za posao u svemirskoj ili tajnoj agenciji. Neka su pravila čudna, a neka jeziva.

Jezivi detalji iz ugovora
“Inicijacija za predvodnice i razvodnice je najvažniji, i maksimalno privilegirani obred 1A seniorskog sastava i najstroža je poslovna tajna koju, niti u najmanjem detalju, članica neće iznositi bilo kojoj drugoj osobi, pa čak ni roditeljima, braći i sestrama, dečkima, supruzima, djeci, prijateljima i dr. Izdavanje poslovne tajne rezultira najstrožim sankcijama te novčanom sankcijom od 2000 eura u kunskoj protuvrijednosti", stoji u tom ugovoru. Nismo doznali što se na tom obredu događalo budući da mažoretkinja do tog statusa nije došla.

U ugovoru piše i to da, ako se član ispiše na "prihvatljiv ili neprihvatljiv način", uniformu mora vratiti najkasnije sedam dana od ispisa. "U protivnom je član uniformu otuđio i ZAMA ima pravo obavijestiti policiju i sudske organe o krađi i tražiti povrat uniforme nasilnim sredstvima policije, a od člana naknaditi sve troškove ovih postupaka...". U slučaju prekida članstva, stoji u ugovoru koji se potpisuje na četiri godine, član mora u roku sedam dana vratiti iskaznicu, a ako to ne učini, "ZAMA će pokrenuti postupak izvršenja i građanski postupak za naknadu štete".

Maltretirao je djecu dijetama
- Našu je djecu maltretirao lecima o Dukan dijeti, i nama roditeljima je davao te letke, slao nam upite što im smijemo kuhati uoči prvenstva, a onda bi ih na istom tom prvenstvu on sam hranio hrenovkama - govore nam roditelji bivših mažoretkinja.

- Terorizirao nas je s tom hranom. Dvaput godišnje bio je pregled. Cure su, i male i velike, stajale u majicama na bretelice i u kratkim hlačama, da on vidi tijelo, i po tom se izgledu ulazilo u timove, plus vještina sa štapom. Kad su curke ušle u pubertet, znao im je govoriti 'narasle su ti cice', komentirati i stražnjicu, odnosno 'guzicu', govorio da im 'nešto visi' - kaže nam jedna majka.

Roditelji su također išli na natjecanja, odvojeni od djece.

- Na jednom natjecanju u Slavoniji sprijateljili smo se s roditeljima iz Vukovara i družili se, navijali i za vukovarske djevojke. Kad smo se vratili s tog puta, na sastanku nas je 'oprao' zbog toga jer su nam Vukovarke bile velika konkurencija. Cure nisu smjele navijati za Vukovarke, držale su ruke dolje - opisuju roditelji.

'Bojali su ga se'
A kad su išli na natjecanja u inozemstvo, kažu da njihove kćeri nisu mogle u obilazak grada, a drugi timovi su išli.

- Naše su djevojke morale biti u hotelu, pod izlikom da se odmaraju, i zaključavati sobe - kažu roditelji.

Kad su im istekli ugovori, napustili su klub. Razmišljali su istupiti protiv njega, ali su se, kažu, bojali.

- I danas kad razgovaram sa svojom kćeri o tom osjećam da se ona boji. Svima im je utjeran strah u kosti - kaže nam jedna majka.

-Izvor 24sata