Šahza Rešić: Volim izudarati muškarca, takva sam – oca od muža sam bacila kroz prozor U selu Repuh kod Živinica gotovo da nema kuće u kojoj se ne zna ko je Šahza Rešić. Za nju kažu da je žena kakva se rijetko rađa – vrijedna, odlučna i bez dlake na jeziku. Ali i da bi malo koji muškarac imao hrabrosti stati joj na crtu. „Volim izudarati muškarca, takva sam. Duša mi je“, kaže kroz osmijeh. U braku je više od četrdeset godina sa suprugom kojeg, priznaje, na početku nije voljela. Udala se na majčin nagovor, bez osjećaja, ali sudbina je htjela drugačije. „Majka mi je rekla da se udam za njega, a ja nisam htjela. Svašta sam mu govorila samo da ode, ali nije otišao. Ostao je i za tri mjeseca smo se vjenčali. Danas ga volim – sa njim imam petero djece i unuke.“ Kao jedinica, dio djetinjstva provela je u Sloveniji, gdje ju je otac upisao na karate. Tamo je, kako kaže, izgradila karakter. „Položila sam za četiri pojasa. Voljela sam da se potučem. Otac je radio u Sloveniji, ali mati je odlučila da se vratimo u BiH jer je mislila da ću krenuti lošim putem.“ Po povratku u Bosnu, ubrzo je došlo do prvog velikog sukoba – i to sa svekrom. Šahza nije mogla podnijeti nepravdu, naročito kada je riječ o ženama. Jednom prilikom, dok su radili na njivi, čula je vrisak. „Pitam muža šta se dešava, a on kaže: ‘Otac opet tuče mater.’ Kad sam sišla, zatekla sam ga kako je pritisnuo i udara. Zgrabila sam ga, udarala i pitala hoće li ikad više dići ruku na nju. Rekao je da neće.“ Ali sukobi su se nastavili. Najdramatičniji trenutak dogodio se dok je spremala hranu za dvanaest žetelaca. „Ostao mi je još jedan burek da se ispeče. Kažem mu da sačeka, a on me zgrabi za punđu i kaže da sam došla da se kinđurim. Okrenula sam se, udarila ga i kroz prozor ga izbacila.“ Uprkos svemu, prema mužu ima poseban odnos. „Sa njim živim 42 godine. Volim ga i niko ne smije da ga dira“, poručuje Šahza. Njena priča je spoj tvrdog karaktera, porodične borbe i nepokolebljive naravi. U Repuhu je znaju – i poštuju.

Dežulovići od Božinovića i MUP-a traže zabranu prosvjeda ispred stana svojih roditelja oris Dežulović i njegova sestra Branka Dežulović podnijeli su zahtjev za zabranu javnog skupa “Operacija Boris Dežulović” u Glagoljaškoj ulici u Splitu, koji je za subotu sazvao predsjednik Autohtone Hrvatske stranke prava Dražen Keleminec, tvrdeći da na toj adresi živi kolumnist Novosti. Zahtjev za zabranu skupa podnesen je Ministarstvu unutarnjih poslova i ministru Davoru Božinoviću. Dežulovići su također podnijeli kaznenu prijavu protiv A-HSP-a i Keleminca, ustvrdivši da ovakav poziv na prosvjed predstavlja prijetnju Borisu Dežuloviću i njegovim roditeljima. U zahtjevu za zabranu javnog skupa objašnjavaju da u Glagoljaškoj ulici, gdje Keleminec namjerava prosvjedovati, Boris Dežulović ne živi već 40 godina. Upozoravaju da u stanu žive njihovi roditelji, otac i majka, koji su zbog svoje dobi i zdravstvenog stanja posebno ranjivi te da u zgradi ne stanuju javne osobe ni sudionici političkog života. U zahtjevu se naglašava da je iz samog vizualnog poziva organizatora vidljivo da se skup zlokobno naziva “Operacija”, čime se koristi ratna retorika s ciljem zastrašivanja, kao i da sadržava elemente nacionalne nesnošljivosti (spominje se “financiranja preko Milorada Pupovca“), što potvrđuje da cilj skupa nije mirno izražavanje mišljenja, već huškanje i stvaranje atmosfere linča ispred obiteljskog doma njihovih roditelja. Upozoravajući na zloupotrebu prava na okupljanje i povredu nepovredivosti doma te poštovanje privatnog i obiteljskog života, Dežulovići objašnjavaju da je odabir adrese protesta dokaz da krajnji cilj nije politički prosvjed, nego grubi pokušaj zastrašivanja i obiteljska odmazda. “Ovakvo ciljanje na obitelj pojedinca zbog njegovog novinarskog rada predstavlja nedopustiv čin koji prelazi okvire slobode govora i javnog okupljanja te predstavlja oblik zastrašivanja, uznemiravanja i zadiranja u privatnost građana. Unatoč tome što očekujemo da će najavljeni skup biti zabranjen, smatramo da je organizator već samom javnom objavom adrese naših roditelja postigao dio svog cilja, a to je stigmatiziranje njihovog doma i njih samih te zastrašivanje. Jasno je da cilj skupa nije dijalog s novinarom”, piše u zahtjevu. Također se navodi da su ciljevi skupa usmjereni na poticanje mržnje i nesnošljivosti prema pojedincu i njegovoj obitelji, što je vidljivo iz samog naslova skupa “Operacija Boris Dežulović” kojim se izravno potiče na linč prema njemu i njegovoj obitelji, što je zakonska osnova za apsolutnu zabranu skupa. Dodatno objašnjavaju da će održavanje skupa pred privatnim ulazom dovesti do ozbiljnog remećenja javnog reda i izravne ugroze psihofizičkog zdravlja njihovih roditelja, što država ne smije dopustiti. Dopuštanje održavanja skupa predstavljalo bi propust države u zaštiti ljudskih prava, jer je njegov cilj zastrašivanje i uznemiravanje trećih osoba, što je kazneno djelo, baš kao i poticanje nacionalne mržnje i nasilja Premda u pozivu na prosvjed nije objašnjeno zašto je on sazvan baš u Glagoljaškoj ulici, “jasno je da je to konkretno mjesto izabrano svjesno, ciljano i maliciozno i to samo zato što je novinar Boris Dežulović ondje odrastao, a na toj adresi (i) danas žive (samo) njegovi roditelji… Organizator skupa zna da na toj adresi ne živi novinar Boris Dežulović!” navodi se u prijavi, uz upozorenje da se radi o zloupotrebi prava na okupljanje i povredi nepovredivosti doma. “Ovakvo ciljanje na obitelj pojedinca zbog njegovog novinarskog rada predstavlja nedopustiv čin koji prelazi okvire slobode govora i javnog okupljanja te predstavlja oblik zastrašivanja, uznemiravanja i zadiranja u privatnost građana. Unatoč tome što očekujemo da će odlukom nadležnog tijela najavljeni skup biti zabranjen, smatramo da je organizator već samom javnom objavom adrese naših roditelja postigao dio svog cilja, a to je stigmatiziranje njihovog doma i njih samih te zastrašivanje. Jasno je da cilj skupa nije dijalog s novinarom”, piše u prijavi. Podsjetimo da je prije nekoliko tjedana povodom prijava Hrvatskog društva političkih zatvorenika i Hrvatskog žrtvoslovnog društva te nekoliko braniteljskih udruga u kojima su tvrdili da je Dežulović lažno prijavio prebivalište, policija utvrđivala točnu adresu na kojoj živi kolumnist Novosti. Isti slučaj bio je i s Viktorom Ivančićem. Najavljeni protest A-HSP-a u tom smislu predstavlja nastavak hajke i linča kojima su izloženi novinari Novosti. Treba podsjetiti i da se desetak pripadnika i simpatizira desno-ekstremističkog A-HSP-a godinama okuplja ispred sjedišta SNV-a u centru Zagreba, gdje su palili primjerke našeg tjednika, kao i da više godina pokušavaju spriječiti održavanje proslave Dana ustanka u Srbu. Pripadnici iste stranke održali su prosvjed i ispred stana zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića i stana zastupnice Anke Mrak-Taritaš, te pred zgradom u kojoj živi zastupnica Dalija Orešković, puštajući preko razglasa pjesme notornog Marka Perkovića Thompsona. Povodom ovog desničarskog putujućeg cirkusa novinari su MUP-u bili poslali upit bi li policija dopustila prosvjede ispred stana Andreja Plenkovića. Odgovoreno im je suhim citiranjem zakona koji uređuje gdje se i kako može prosvjedovati. -Slika: Boris Dežulović foto Srećko Niketić/PIXSELL 👇🔗https://www.portalnovosti.com/dezulovici-od-bozinovica-i-mup-a-traze-zabranu-prosvjeda-ispred-stana-svojih-roditelja/

NA DANAŠNJI DAN ROĐENA JE HRVATSKA MAJKA HRABROSTI "Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Imam 79 godine, rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje Domovine Hrvatske od srpskog agresora u ovom Domovinskom ratu 1991. godine. Od istih neprijatelja stradala su mi četiri nedužna brata u Drugom svjetskom ratu, a suprug mi je čudom ostao živ. Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj.” Počivali u miru Božjem🙏🇭🇷🙏

Zadar: djevojčica umrla prije nego što je dobila inkluzivni dodatak Nakon niza problema u provedbi inkluzivnog dodatka, zbog kojih je resor napustio ministar Marin Piletić, novi ministar socijalne politike Alen Ružić preuzima sustav opterećen kašnjenjima i sudskim pravorijecima. Upravni sud nedavno je naložio Ministarstvu da isplati dodatak i obiteljima korisnika koji su u međuvremenu preminuli, dok je Ustavni sud ranije ukazao na sporne, diskriminatorne odredbe povezane sa Zakonom o osobnoj asistenciji, piše Index. Na te je probleme mjesecima upozoravala udruga "Sjena" i njezina predsjednica Suzana Rešetar, tvrdeći da prijedlozi iz prakse nisu uvaženi te da su se obitelji i korisnici našli u administrativnom labirintu. Naš inboks je pun, preplavljeni smo pozivima. Imam osjećaj da moj broj telefona ima pola Hrvatske. To su stvarne, teške priče, ne političke interpretacije. Kako je nedavno rekao premijer, "da netko dođe s drugog planeta, ne bi vjerovao što čuje i vidi, te ne bi vjerovao kako u stvarnosti žive obitelji djece s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom". Ne žive, preživljavaju u kaosu koji su im servirali – poručila je Rešetar za Index. Posebno potresan slučaj stiže i iz Zadra. Naime, javila im se majka čija je djevojčica bila u sustavu, a zahtjev za inkluzivni dodatak bio je "u proceduri". Djevojčica je u međuvremenu preminula, a rješenje nikada nije stiglo. – To više nije administrativni propust, to je moralni poraz države. Zato je presuda Upravnog suda važna – jer je jasno rekla da smrt podnositelja ne može biti izgovor za obustavu postupka – rekla je Rešetar.

PRONAĐENI POSMRTNI OSTACI HEROJA HOS-a JEAN-MICHELA NICOLIERA Na Ovčari kod Vukovara 25. rujna provedena je posljednja ekshumacija posmrtnih ostataka u blizini Spomen-doma, pri čemu su pronađena tri tijela muškaraca mlađe životne dobi. Prema prvim informacijama, riječ je o posmrtnim ostacima trojice vukovarskih branitelja – francuskog dragovoljca Jeana-Michela Nicoliera, zapovjednika Damjana Samardžića i njegova posinka Zorislava Gašpara-Gaše. Jean-Michel Nicolier, rođen 1. srpnja 1966. u francuskom Vesoulu, u srpnju 1991. godine, unatoč molbama svoje majke, odlučio je doći u Hrvatsku i pridružiti se obrani zemlje. Najprije se priključio Hrvatskim obrambenim snagama kod Karlovca, a potom s dragovoljcima HOS-a otišao u Vukovar, gdje je sudjelovao u obrani grada od velikosrpske agresije. Na vukovarskom Sajmištu ranjen je 9. studenoga 1991., a nakon pada grada, 18. studenoga, odveden je iz bolnice na Ovčaru. Tamo je, prema svjedočenju preživjelog Dragutina Berghofera, brutalno mučen i premlaćivan prije nego što je polumrtav izvučen iz hangara i pogubljen u noći na 21. studenoga. U trenutku smrti imao je samo 48 kilograma. Prema pisanju tjednika Express, Udruga “Dr. Ante Starčević” iz Tovarnika godinama je tvrdila da je Nicoliera ubio Spasoje Petković, zvani Štuka, koji mu je, nakon što ga je izveo iz hangara, ispalio metak u potiljak i iz džepa uzeo 20 francuskih franaka. Kako je Večernji list pisao, Petković je kasnije dobio status zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu, gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca i priznao niz ubojstava, uključujući i ono nad francuskim dragovoljcem. U svom iskazu detaljno je opisao kako su zarobljeni Hrvati autobusima dovoženi pred hangare na Ovčari, gdje su ih tukli u špaliru i potom, pred iskopanom rupom, strijeljali. Među 260 ubijenih bio je i Jean-Michel Nicolier, čiji posmrtni ostaci do danas nisu bili pronađeni – sve do ove posljednje ekshumacije. Usprkos priznanju, zahvaljujući statusu pokajnika, Petković Štuka nikada nije kazneno odgovarao za svoje zločine. Jean-Michel je nekoliko dana prije smrti dao izjavu za francusku televiziju, koja je postala simbol njegove žrtve: „Više puta su mi predložili da odem, ali ja sam ostao. Došao sam kao dragovoljac. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu.” Njegova majka Lyliane Fournier godinama je tragala za njegovim posmrtnim ostacima, a svome sinu posvetila je potresno pismo u kojem je napisala: „Dio mog bića otišao je s tobom. Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da.” Za svoju hrabrost i žrtvu, Jean-Michel Nicolier posthumno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog, koji je u ime Republike Hrvatske primila njegova majka. Pronalaskom njegovih ostataka zatvoren je jedno od najpotresnijih poglavlja vukovarske tragedije. Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac koji je umro kao Hrvat, ostat će vječni simbol ljudske hrabrosti, časti i žrtve za slobodu. Uživaj u nebu, veliki čovječe. Počivaj u miru, vitezu Hrvatske.

Ako može moja objava anonimno! Supruga i ja smo u braku bili 8 godina, dvoje djece (3 i 6 ). Inače sam joj prvi momak, pola svog živora je provela sa mnom! Imali smo jedan predivan brak koji su svi hvalili i divili nam se...do momenta kada ista ta supruga kreće da izlazi, dolazi kući u 3,4,5 ujutru,svakodnevne kafe sa "kolegom". Govorio sam da mi smeta to i taj njen kolega ali se oglušila i radila po svome … Uglavnom da ne bih puno dužio, jedan dan je supruga prijavila nasilje u porodici (kojeg nije bilo)policija došla kući, napravila zapisnik i ona od tog dana napusta kuću,evo skoro 4 mjeseca.Djeca su ostala kod mene,(ne mogu reći da ih je ostavila jer joj nisam mogao tad dati djecu jer nije imala ona gde da ode a pogotovo sa djecom)...i tako skoro 4 mjeseca ja se brinem o njima, vozim u igraonicu, doktorima, higijena i sve ostalo. Jednostavno i otac i majka sam im!Došli smo do centra za soc gdje ona želi sporazumni i da djeca njoj pripadnu.Od dana kad je otišla ona je prvih mjesec dana zvala, pričala sa njima na viber,sad po 3 4 dana ne pita za njih!Kad mi kaže da ih dovezem kod nje, spremim ih i odvezem … za 4 mjeseca su možda 5x prespavali kod nje ali sa jaukom,ne žele da idu...Rekao sam joj može sporazumni ali pod uslovom da djeca pripadnu meni, ovde su rodjena, imaju mir, stabilnost, sve što im je potrebno pa me eto zanimaju vaša mišljenja. Hvala!

Poruka poznatog svećenika izazvala lavinu emocija: 'Malo me sram zbog tebe' (POUČNA PRIČA) "Sin se odjednom obogatio. Sagradio je kuću u elitnoj četvrti Zagreba, u zatvorenom naselju vila. Možda ne palaču, ali čvrstu, urednu i modernu. Kupio je luksuzan automobil. Unajmio ekipu majstora koja je uredila interijer kao iz kataloga. S vremenom se pojavila i – oholost. S nadmenim izrazom lica počeo je govoriti o poduzetništvu kao novoj eliti društva", započinje objava. "Tvrdio je da će se oni koji imaju novac 'oplemenjivati', tj. razvijati intelektualno. Zato je njegov desetogodišnji sin, Luka, dobio privatnu učiteljicu engleskog – trebao je govoriti sigurno, a kasnije i pravilno pisati. Našao je negdje stručnjaka za bonton. Jednom tjedno cijela je obitelj sudjelovala na lekcijama: kako se koriste pribori za ribu i deserte, kako voditi razgovor na razini i kako se elegantno odijevati. Novo hrvatsko plemstvo – ni manje ni više", dodaje se dalje. U priči se dalje navodi kako je ova obitelj dobila i novo društvo, a to su bili samo oni koji su se također obogatili. "S njima je bilo ugodno, lako – svoji ljudi. Moglo se razgovarati o svemu bez nelagode. Djeca iz te skupine išla su u prestižnu školu, gdje su ih učili 'modernom razmišljanju'. Ponekad su ih slali u Englesku – da izbruse jezik, jer elita mora biti elitom. Sve kao iz časopisa. S jednom iznimkom – roditelji. Tu je nastao potpuni šum." "Dijete se ne smije zaraziti prošlošću' "'Znaš, tata...', rekao je jednoga dana. 'Nemoj se ljutiti što se s tobom i s mamom gotovo i ne viđam. Moje vrijeme je skupo. A osim toga... mi smo iz različitih svjetova.' Otac, gospodin Mirko, cijeli je život radio kao tokar u tvornici. Mama, gospođa Marija, također je bila radnica. Jednostavni ljudi. Bilo ga je sram predstaviti ih novim poznanicima. Govorili su negramatično, mljackali za stolom, odijevali se 'kao sa sela'", piše dalje. Ni unuka nisu puštali kod bake i djeda. "Što bi tamo vidio? Sivi život, težak rad i miris kiselog kupusa. Ne! Dijete se mora kretati u blistavom, slobodnom svijetu. Jer djedovi – to je generacija robova. Cijeli život na državnom, ničega se nisu domogli. Dijete se ne smije 'zaraziti prošlošću'. Treba u njemu odgojiti novog čovjeka. S osjećajem vlastite vrijednosti. Da zna koliko vrijedi." "Luka je imao deset godina kad ih je zadesilo to bogatstvo. Prošlo je pet godina. Dječak je porastao, ojačao. Sjajno je govorio engleski. Petice iz svakog predmeta. Počeo je izlaziti iz kuće. Ponekad bi nestao na šest, sedam sati. Roditelji nisu pitali – jer bunt bi mogao buknuti. On je, na kraju krajeva, samostalan! Treba imati povjerenja. Kako drukčije? Prošla je još jedna godina. I jednoga dana Luka se nije vratio kući na noć. Samo je nazvao da se ne brinu. Pomislili su – možda se pojavila djevojka? Vrijeme prolazi, sve se mijenja", piše dalje. "Otac je zaplakao' "Vratio se tužan. Rekao bih čak – dirnut. Otac je upitao: 'Sve je u redu, sine?'. I čuo je odgovor u koji bi mnogi teško povjerovali. Ali to je bila njihova stvar. Luka je rekao: 'Spavao sam kod djeda. Jučer su ga otpustili iz bolnice. Nakon operacije kuka. Baka je otišla na imanje, jer krastavci venu. A djedu nije imao tko dodati čaj'", navodi se. Otac i majka su zatim saznali istinu. "I tada je izašlo na vidjelo još nešto. Luka je kod djeda i bake odlazio već pet godina. Djed ga je molio da ne govori. Ali sada mu je već bilo svejedno. 'Djed mi je noću pričao o svom životu...', dodao je. 'Zamalo da ne zaplačem. Znaš, tata... Malo me sram zbog tebe. Nemoj se ljutiti, ali mislim da bi se više trebao viđati sa svojim roditeljima'. Otac je zaplakao." Izvor:👇🔗 https://www.facebook.com/stjepanivanhorvat/posts/1333326021492309?ref=embed_post

#Jež #majka #mladunci

❤ Čovjek je nazvao svog prijatelja i rekao: Treba mi novac, majka mi je bolesna, nemam novca za lijekove; - njegov prijatelj je odgovorio: "U redu, dragi moj prijatelju javim se večeras" Čovjek je poslije nazvao tog projatelja, ali je ovom telefon bio isključen. Pokušavao je zvati iznova i iznova, sve dok nije odustao, i otišao tražiti drugog prijatelja koji bi mu mogao pomoći, ali nije ga mogao pronaći... Tužan i razočaran u ovog prijatelja, koji ga je napustio i isključio telefon kad mu je najviše trebao, došao je kući i pronašao torbu s lijekovima, blizu jastuka na kojem je spavala njegova majka. Upitao je brata što se dogodilo: “Tvoj je prijatelj došao po recepte i donio ove lijekove. Otišao je maloprije smiješeći se. Sa suzama u očima čovjek je istrčao na ulicu pronaći svog prijatelja i kad ga je pronašao, zagrlio ga je, zahvalio mu i pitao ga zašto je isključio telefon? - Prijatelj je odgovorio: "Čovječe, pa prodao sam telefon i kupio lijek za tvoju majku" Razumijete li što je prijateljstvo? Pravi prijatelj ne prekriži ruke i ne odmahne glavom kad mu je prijatelj u problemu i moli ga za pomoć... Pravi prijatelj je kao rođeni brat, kao otac, kao majka. Ako cijenite takvo prijateljstvo lajkajte ovu objavu i komentirajte i podijelite sa svojim prijateljima. Idemo učiniti ovaj svijet boljim

Njemačka:Nestala mama (15) i njezina beba Već gotovo tjedan dana traje potraga za nestalom tinejdžericom i bebom. Policija iz Saarlanda intenzivno traga za 15-godišnjom Alyshom Barwinski i njezinom tromjesečnom bebom, koje su posljednji put viđene u srijedu, 31. srpnja oko 14.45 sati u mjestu Wadgassen u Njemačkoj, piše Fenix. Alysha je visoka oko 163 cm, vitke je građe. Ima dugu tamnu kosu, fiksni ortodontski aparatić te piercinge na nosu i jeziku. Na desnoj podlaktici ima tetovažu cvijeta. Policija moli pomoć građana U trenutku nestanka nosila je tamni donji dio trenirke, bijeli pulover i Nike tenisice. Njezina beba nosila je svijetlu odjeću s uzorkom srca i bila je u kolicima svijetloružičaste boje. Policija pretpostavlja da bi se majka i dijete mogli nalaziti u području Saarbrückena, posebno u četvrtima Alt-Saarbrücken ili Luisenthal u Völklingenu. Policija moli građane za pomoć. Svi koji imaju informacije o mogućem kretanju ili boravištu nestale Alyshe Barwinski i njezine bebe, pozivaju se da se hitno jave Policijskoj postaji Saarlouis.

SAD - Rodila se beba stara 30 godina i 9 mjeseci Priča počinje početkom 1990-ih. Archerd je šest godina pokušavala i nije uspjela zatrudnjeti. Ona i njezin suprug odlučili su isprobati umjetnu oplodnju (IVF), prilično novu tehnologiju u to vrijeme. "Ljudi nisu bili upoznati s tim“, kaže Archerd. "Mnogi su ljudi pitali, što radiš?" Ipak su to učinili i u svibnju 1994. uspjeli su stvoriti četiri embrija. Jedan od njih je prenesen u Lindinu maternicu. Rezultat je bila zdrava djevojčica. "Bila sam tako blagoslovljena što sam imala bebu“, kaže Archerd. Preostala tri embrija su krioprezervirana i pohranjena u spremniku. To je bilo prije 31 godine. Zdrava djevojčica sada je 30-godišnja žena koja ima svoju 10-godišnju kćer. Ali ostala tri embrija ostala su zamrznuta u vremenu. Archerd je izvorno planirala sama upotrijebiti embrije. "Oduvijek sam očajnički željela još jednu bebu“, kaže. "Zvala sam ih svoje tri male nade.“ Njezin tadašnji suprug osjećao se drugačije, kaže. Archerd se kasnije razvela od njega, ali ona je dobila skrbništvo nad embrijima i čuvala ih, još uvijek se nadajući da će ih jednog dana upotrijebiti, možda s drugim partnerom. Dječak rođen tijekom vikenda drži novi rekord za "najstariju bebu" na svijetu. Thaddeus Daniel Pierce, koji je stigao 26. srpnja, razvio se iz embrija koji je bio uskladišten prije 30 godina. "Imali smo težak porod, ali sada smo oboje dobro", kaže Lindsey Pierce, dječakova majka. "On je tako miran. U strahopoštovanju smo što imamo ovu dragocjenu bebu!" Lindsey i njezin suprug, Tim Pierce, koji žive u Londonu u saveznoj državi Ohio, "posvojili" su embrij od žene koja ga je stvorila 1994. godine. Kaže da njezina obitelj i crkvena zajednica misle da je "to kao nešto iz znanstvenofantastičnog filma". "Beba ima 30-godišnju sestru“, dodaje. Tim je bio dijete kada su embriji prvi put stvoreni. "Bilo je prilično nadrealno“, kaže Linda Archerd (62), koja je donirala embrij. "Teško je uopće povjerovati.“ To je značilo plaćanje godišnjih naknada za skladištenje, koje su se s vremenom povećavale i na kraju Archerda koštale oko tisuću dolara godišnje, kaže ona. Za nju se isplatilo. "Uvijek sam mislila da je to ispravna stvar“, kaže. Stvari su se promijenile kada je počela prolaziti kroz menopauzu, kaže. Razmotrila je svoje mogućnosti . Nije htjela odbaciti embrije niti ih donirati za istraživanje. I nije ih htjela anonimno donirati drugoj obitelji. Htjela je upoznati roditelje i sve bebe koje će iz njih nastati. "To je moj DNK; došao je od mene... i to je brat/sestra moje kćeri“, kaže. Tada je saznala za "posvojenje embrija". To je vrsta doniranja embrija u kojoj i donori i primatelji imaju pravo odlučiti kome će "postaviti" svoje embrije ili od koga će ih "posvojiti". Nadziru ga agencije, obično izričito vjerske, koje vjeruju da je embrij moralno ekvivalentan rođenom čovjeku. Archerd je kršćanka. "Toliko mjesta nije htjelo ni uzeti moje podatke", kaže Archerd. Tada je naišla na program Pahuljice koji vodi agencija Nightlight Christian Adoptions. Agencija je bila spremna prihvatiti njezine embrije, ali im je bila potrebna Archerdina medicinska dokumentacija iz vremena kada su embriji stvoreni, kao i laboratorijski podaci o embrijima. Stoga je Archerd nazvala liječnika za plodnost koji ju je liječio desetljećima prije. "Još uvijek sam napamet pamtila njegov telefonski broj", kaže. Taj liječnik, sada u sedamdesetima, još uvijek radi u klinici u Oregonu. Iskopao je Archerdine kartone iz svog podruma, kaže. "Neki od njih bili su pisani rukom", dodaje. Njezini embriji ušli su u Nightlightov "bazen za podudaranje" 2022. godine. https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/kao-da-je-putovao-kroz-vrijeme-djecak-iz-1994-rodjen-2025---927193.html

Vučić se opustio uz pivo, a onda je krenula četnička pjesma koja ga je posebno pogodila U utorak se u Srbiji održala velika proslava povodom otvorenja dionice Pakovraće-Požega na autocesti Miloš Veliki, a u organizaciji režimskog tabloida Informer. Svečanosti su prisustvovali i srpski predsjednik Aleksandar Vučić te predsjednica Skupštine Srbije Ana Brnabić, ministar unutarnjih poslova Ivica Dačić, ministrica rada Milica Đurđević Stamenkovski, ministar obrane Bratislav Gašić, ministar za ljudska i manjinska prava Demo Beriša, predsjednik Srpske napredne stranke (SNS) Miloš Vučević i drugi, piše Jutarnji list. Uzvanici su uživali uz bogatu trpezu i trubače, a Vučić, koji se opustio uz čašu piva, posebno se razveselio pjesmi ‘Marširala kralja Petra garda‘, na koju je veselo pjevao i s uzdignutim šakom pratio ritam. Jako ga je pogodila i četnička pjesma ‘Morem plovi jedna mala barka‘ u kojoj se nalaze i stihovi: ‘Posla majka sina da potraži/pa se javi Đeneralu Draži./Čiča Dražo, gdje je moje dijete/čuvaju ga srpske bajunete.‘ Video 👇🔗 https://twitter.com/i/status/1947719088651878908