#sprovod #heroj #Vukovar #JeanMichelNicolier

PRONAĐENI POSMRTNI OSTACI HEROJA HOS-a JEAN-MICHELA NICOLIERA Na Ovčari kod Vukovara 25. rujna provedena je posljednja ekshumacija posmrtnih ostataka u blizini Spomen-doma, pri čemu su pronađena tri tijela muškaraca mlađe životne dobi. Prema prvim informacijama, riječ je o posmrtnim ostacima trojice vukovarskih branitelja – francuskog dragovoljca Jeana-Michela Nicoliera, zapovjednika Damjana Samardžića i njegova posinka Zorislava Gašpara-Gaše. Jean-Michel Nicolier, rođen 1. srpnja 1966. u francuskom Vesoulu, u srpnju 1991. godine, unatoč molbama svoje majke, odlučio je doći u Hrvatsku i pridružiti se obrani zemlje. Najprije se priključio Hrvatskim obrambenim snagama kod Karlovca, a potom s dragovoljcima HOS-a otišao u Vukovar, gdje je sudjelovao u obrani grada od velikosrpske agresije. Na vukovarskom Sajmištu ranjen je 9. studenoga 1991., a nakon pada grada, 18. studenoga, odveden je iz bolnice na Ovčaru. Tamo je, prema svjedočenju preživjelog Dragutina Berghofera, brutalno mučen i premlaćivan prije nego što je polumrtav izvučen iz hangara i pogubljen u noći na 21. studenoga. U trenutku smrti imao je samo 48 kilograma. Prema pisanju tjednika Express, Udruga “Dr. Ante Starčević” iz Tovarnika godinama je tvrdila da je Nicoliera ubio Spasoje Petković, zvani Štuka, koji mu je, nakon što ga je izveo iz hangara, ispalio metak u potiljak i iz džepa uzeo 20 francuskih franaka. Kako je Večernji list pisao, Petković je kasnije dobio status zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu, gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca i priznao niz ubojstava, uključujući i ono nad francuskim dragovoljcem. U svom iskazu detaljno je opisao kako su zarobljeni Hrvati autobusima dovoženi pred hangare na Ovčari, gdje su ih tukli u špaliru i potom, pred iskopanom rupom, strijeljali. Među 260 ubijenih bio je i Jean-Michel Nicolier, čiji posmrtni ostaci do danas nisu bili pronađeni – sve do ove posljednje ekshumacije. Usprkos priznanju, zahvaljujući statusu pokajnika, Petković Štuka nikada nije kazneno odgovarao za svoje zločine. Jean-Michel je nekoliko dana prije smrti dao izjavu za francusku televiziju, koja je postala simbol njegove žrtve: „Više puta su mi predložili da odem, ali ja sam ostao. Došao sam kao dragovoljac. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu.” Njegova majka Lyliane Fournier godinama je tragala za njegovim posmrtnim ostacima, a svome sinu posvetila je potresno pismo u kojem je napisala: „Dio mog bića otišao je s tobom. Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da.” Za svoju hrabrost i žrtvu, Jean-Michel Nicolier posthumno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog, koji je u ime Republike Hrvatske primila njegova majka. Pronalaskom njegovih ostataka zatvoren je jedno od najpotresnijih poglavlja vukovarske tragedije. Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac koji je umro kao Hrvat, ostat će vječni simbol ljudske hrabrosti, časti i žrtve za slobodu. Uživaj u nebu, veliki čovječe. Počivaj u miru, vitezu Hrvatske.

Poljski šef diplomacije stao za mikrofon i pomeo pod s Rusima u UN-u "Ovo imam za reći ruskoj delegaciji: znamo da vas nije briga za međunarodno pravo i da niste sposobni živjeti u miru sa svojim susjedima. Vaš luđački nacionalizam nosi u sebi želju za dominacijom koja neće prestati dok ne shvatite da je vrijeme imperija prošlo i da se vaš imperij nikada neće vratiti. Svaki napad dronom ukrajinskih heroja – Bog ih blagoslovio – taj dan čini bližim. Vaša ‘specijalna operacija’ od tri dana ni nakon deset godina nije uspjela osvojiti ni Donbas. Ali potencijal za kriminalne, katastrofalne ruske pogreške i dalje je prisutan. Godine 1914. svojom ste mobilizacijom ubrzali početak Prvog svjetskog rata koji je Europa platila krvlju do iscrpljenosti, a vama donijela boljševičku revoluciju. Sporazumom između Hitlera i Staljina pomogli ste početku Drugog svjetskog rata – najkrvavijeg u povijesti čovječanstva. Sovjetizacijom srednje Europe započeli ste hladni rat. Nemojte započeti još jedan. Mi smo miroljubive demokracije koje su studiozno izbjegavale aktivno sudjelovanje u vašem pokušaju osvajanja Ukrajine. Ali nismo se uplašili. Imam samo jednu poruku za rusku vladu: ako još jedan projektil ili letjelica uđe u naš zračni prostor bez naše dozvole – bilo namjerno ili slučajno – i ako bude srušen, a njegovi ostaci padnu na teritorij članice NATO-a, nemojte više dolaziti ovamo da kukate. Upravo ste bili upozoreni. Hvala.“

Dok je „Titanic” polako tonuo u ledene vode sjevernog Atlantika, usred panike, krikova i očaja, iz dubine broda izronila je mirna silueta — pekar. Nije imao časničku uniformu. Nije nosio oznake. Nije imao zviždaljku ni vlast. To je bio Charles Joughin — glavni pekar „Titanica”. Dok su se drugi borili za preživljavanje, on je mislio na to kako pomoći drugima. Skupljao je kruh za čamce za spašavanje. Pomagao je ženama i djeci da uđu. Odlučno je poticao one koji su se dvoumili. A kad više nije bilo nijednog čamca — nije pokušao pronaći mjesto za sebe. Prepustio ga je drugima. I ostao. Vratio se u svoju kabinu. Natočio si viski. I čekao. U 2:20 ujutro čelični kolos nestao je pod valovima. Joughin je pao u ledeni ocean. Proveo je u vodi više od dva sata — i preživio. Kasnije je govorio da nije osjećao strah. Nije paničario. Čak ni hladnoća nije bila tako nepodnošljiva. Je li ga viski spasio? Ne nužno. Alkohol zapravo ubrzava pothlađivanje. Ono što ga je doista održalo na životu bio je mir, snaga duha, navika da se ne predaje — i tijelo očvrsnuto godinama fizičkog rada. Te noći nije držao herojske govore. Nije tražio pozornost. Jednostavno je bio ono što jest: pekar. Čovjek koji je pekao kruh. I činio dobro. Jer u najmračnijim trenucima ne svijetli uvijek onaj koji najglasnije viče. Ponekad su pravi junaci oni koji u tišini ostaju korisni. I drže se na površini.

Jedan od najvažnijih hrvatskih konzervativnih novinara Tihomir Dujmović na Facebooku je objavio objavu povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, Dana hrvatskih branitelja i 30. obljetnice VRO Oluja. "HRVATSKI HEROJI, HVALA VAM! U samu zoru današnjeg dana, prije 30 godina svanula je toliko čekana sloboda hrvatskom narodu. Sa prvim zracima sunca zagrmjeli su hrvatski topovi i otjerali agresorsku bandu koja je četiri godine ubijala Hrvate na okupiranom hrvatskom tlu, koja je htjela oteti dio Hrvatske i pripojiti je Srbiji, dok je prije toga svaku Jugoslaviju pretvarala u veliku Srbiju, stvarajuci kraljevsku poziciju upravo za hrvatske Srbe. “ Oni su, hrvatski Srbi, a ne Srbijanci bili glavna poluga Titovoj vlasti”, učio me pred 35 godina veliki Ante Ciliga upirući prstom u centralne vojne i obavještajne službe koje je baš njima Tito davao. Komunist, nota bene ljevičar, ali Hrvat, sjajni Ante Ciliga! Žurim reci da to ne vrijedi za sve hrvatske Srbe, njih je gotovo devet tisuca bilo u redovima hrvatske vojske o ovom ratu, gotovo stotinu je poginulo u redovima hrvatske vojske. To ne smijemo izgubiti iz vida. Ali i onu raniju hrvatsku državu počeli su rušiti od prvog dana, 50 godina kasnije opet ce baš oni podići oružje kad se počela stvarati država, da bi danas 30 godina kasnije opet iz redova vodstva hrvatskih Srba u današnjoj hrvatskoj drzavi stizale ocjene o njenom ustaškom karakteru ,sto se može čitati kao svojevrsni neslužbeni poziv na njeno rušenje! Opet? Jos jednom? Dakle, beogradski naputak je jasan: do posljednjeg daha, u svim mogucim opcijama: borimo se sadržajno protiv hrvatske države! Ne samo kao cetnici! Ne samo kao partizani! Čak i danas kad smo dio te vlasti, kad nam plaća što poželimo, kad nam ugađa na svakom koraku, kad žmiri gdje ne bi smjela, kad radi enormne ustupke kakve nikad nitko jednoj manjini nije radio, ali ipak nas se ne pita bas za sve! Ni takva ne valja! Tko god je vodi od Pavelica, preko Tudmana do Plenkovica, za Beograd je isti. A Beograd oduvijek navigirao hrvatske Srbe! I danas. Rušite je braćo,jer se radi o meritumu. Nije vazno kakva je, problem leži u tome sto se radi o - hrvatskoj državi! Ni jedna ne valja! No, danas kad hrvatske vojne posade sjede u moćnim njemačkim leopardima, a nadlijece nam nebo hrvatska eskadrila rafala,dok pola milijuna mladih kliče hrvatstvu, nema straha.To je samo pao snijeg ali i ovaj puta,ne da prekrije brijeg…. U riječ , šampanj u ruke braćo, duboki, vječni, trajni naklon i iskrena zahvalnost, do neba zahvalnost hrvatskoj vojsci sto nam je donijela slobodu i možda po prvi put u povijesti, na sav taj lavež sto nas mrzi od kad nas ima, odmahnimo rukom. Ponosu dajmo prostora, oduševljenju dajmo oduška, samopouzdanju dajmo zraka, istinska hrvatska država, trajnija i vrednija od zlata, ovo jutro se u punini rodila….dragome Bogu hvala…. https://www.facebook.com/100014082065946/posts/2208409306305117/?mibextid=rS40aB7S9Ucbxw6v

Počeli radovi na uređenju Perivoja Viktorovac Najveća zelena oaza u Sisku, Perivoj Viktorovac, popularna Šumica, krenula je u obnovu. Prije nekoliko dana u rad su uvedeni izvođači koji će urediti gotovo 7 hektara prirode. Planira se povezivanje biciklističke staze između Strossmayerove i Aleje narodnih heroja kao i uvođenje javne rasvjete. Izgradit će se i dječje igralište, 1000 kvadrata javnog trga uz otvoreni paviljon i šetnica s nadstrešnicom, zamijenit će se vodovod i odvodnja, a atraktivni će biti kišni vrtovi. Perivoj će dobiti javnu česmu, javne sanitarne prostorije, a cijeli prostor bit će povezan pričom o Perivoju kroz interpretacijske ploče. Projekt uređenja ukupno vrijedan 4,1 milijuna eura, financira se kroz ITU mehanizam i iz Proračuna Grada Siska, a u Perivoj će donijeti niz novih sadržaja, urbane i komunalne opreme. Rok za izvođenje radova je 14 mjeseci. https://sisakportal.hr/sisak/poceli-radovi-na-uredenju-perivoja-viktorovac

“Da 91g. nismo išli Hrvate napadati tenkovima, ne bi 95g. bežali na traktorima. …Dragi moji Srbi, rat nije počeo 05.08.1995 nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA proterali 550 000 Hrvata i srušili 1436 sakralnih katoličkih objekata, ni jedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 91g. do 95g. smo svakodnevno bombardovali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, proterali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku… Ove slike proteranih Srba su tužne i bolne, ali prstom treba uperiti u drugom pravcu. Šta bi ste rekli o Nemcima kada bi gledali slike i snimke njihovih izbeglica posle WWII, šta bi ste rekli kada bi oni krivili druge za svoju tragediju?! Rekli bi ste: “NE sami ste krivi, podržavali ste Hitlera i radili zločine, zato su Vam se desile izbeglice…” Isto kao i nama 95te. 98% Srba je podržavalo Miloševića.🖕 Shvatate li razmere nenormalne politike Beograda iz 90-ih? Znate li da dokle god mi sami ne osudimo naše zlotvore i zabranimo im bavljenje politikom, javno istupanje i bavljenje državnim funkcijama, od srbije nikada ništa neće biti. Nema, to nije popularno, to je obavezno... Da Srbija ima državnike i političare sa vizijom ne bi na skupovima povodom “Oluje” prognanom i unesrećenom narodu pričali laži i zablude, već bi rekli surovu istinu: “Politika srpskog nacionalizma Vas je dovela tu gde jeste. Prevareni ste. Poraženi ste…” Srbija se nije suočila sa bliskom prošlošću ni po jednom pitanju. Srbija nije naučila ništa ni iz jednog svog poraza. Srbija nije razumela ni svoje ni tuđe rane. Srbija luta, boji se da se suoči sa realnošću i dalje živi u mržnji. I dan danas gradimo zidove umesto mostove. Hrvatska je nudila Z4 plan! Zašto ste to odbili? Pitajte svoje roditelje, možda znaju nešto o tome … A ovaj vam je sada na vlasti pa vi gledajte gde je problem. https://youtu.be/vu5qvsloewU “Oluje” nikada ne bi bilo, i sve izbeglice bi živele i dalje na svojim imanjima u Hrvatskoj, da ih nisu "oslobađali" Milošević, Šešelj i Vučić, sa granicom Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica. Snimano filmove “Dara iz Jasenovca”… “Oluja”… Nisam gledao ta sranja, pa da pitam … Da li je u početku filma “Oluja” prikazan Vučić dok drži miting u Glini i govori Srbima kako ne treba da prihvate plan Z4? Da li je prikazana srpska policija koja po naređenju srpskih vlasti brani nesrećnom narodu da uđe u Srbiju? Ko glumi one što naplaćuju izbeglicama vodu pored puta? Ko glumi pokojnog Babića kako pred Haškim tribunalom priznaje krivicu i traži oprost od Hrvatskog naroda, ima li te uloge u filmu? Nije prošlo sto, nego 30 godina. Ima nas mlađih, živih i ne sasvim senilnih koji se sećamo kako ste te izbeglice dočekali, kako ste im naplaćivali vodu, kako ste mlađe izdvajali i gurali ih nazad u sukob.... Dokle god je među ovim narodom masa prevrtljivih govan@ koja bi za siću prodala i rođeno dete, čemu smo svedoci godinama, “sendvičari”, “botovi”… dotle od Srbije nema ništa. Današnja srpska politika je ista kao 90tih, ratohuškačka, i danas još očevi planiraju “dogodine u Kninu”, “dogodine u Prizrenu”, “kad se srpska vojska na Kosovo vrati”… a onda kukate kada deca “ni kriva ni dužna” voze traktore put Bestragije, gde im naplaćujete i vodu. Umesto što svoju rođenu decu trujete pričama o nekavim herojima, legendama, srpskom svetu…bolje bi bilo da im govorite o tome da u Evropi već skoro 30 godina ne postoje granice i da se ljudi tamo dele uglavnom na dobre i loše a nikako po nacionalnoj, verskoj ili rasnoj osnovi.“ piše: Veljko Mladenović

Otkriveno zašto je Thompson bio sabotiran na dočeku Prošlo je sedam godina od veličanstvenog dočeka hrvatske nogometne reprezentacije koja se u Rusiji okrunila srebrom. Bio je to događaj za pamćenje, prema procjenama organizatora, više od pola milijuna ljudi se okupilo dočekati nacionalne heroje. Nema tko ne pamti taj dan, ljudi su satima stajali na suncu i čekali da hrvatska reprezentacija stigne na glavni zagrebački trg, ali čekalo se satima i pred malim ekranima. https://direktno.hr/direkt/otkriveno-zasto-je-thompson-bio-sabotiran-na-doceku-jedini-nam-je-strah-bio-da-ovo-ne-napravi-375873/

Pročitajte potresnu reportažu novinara Željka Stipanovića, objavljenu u najnovijem broju Hrvatskog vojnika (br. 731, 28. ožujka 2025.), u kojoj pet maloljetnih branitelja otkriva svoju priču – priču o hrabrosti, boli i neizbrisivim ožiljcima rata. https://portal-veterani.info/maloljetni-branitelji-heroji-koji-su-odrasli-u-jednoj-noci #pratitelji #ivananušić #matolukić #domovinskirat #osijek #hrvatska #StjepanVidić