Ratni zapovjednik odlučio prekinuti šutnju: ‘Ovo je prava istina o Škabrnji’
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) uputila je oštar javni zahtjev i službeni apel Ministarstvu hrvatskih branitelja, tražeći hitan prekid prakse selektivnog pamćenja povijesti i uvrštavanje 5. rujna – Dana utemeljenja Samostalnog bataljuna Škabrnja – u službeni Kalendar obljetnica od nacionalnog značaja.
Iz udruge upozoravaju kako se državni vrh i estradne domoljubne elite, Škabrnje i njezinih heroja sjete isključivo 18. studenoga, kada pred upaljenim kamerama odrađuju protokolarni performans nad grobovima žrtava, čime se u javnosti stvara lažna slika o Škabrnji kao pasivnoj i bespomoćnoj žrtvi koja je pala u jednom danu.
“To je gruba povijesna neistina i uvreda za svakog hrvatskog ratnika koji je krvario u Ravnim kotarima jer rat tamo nije počeo onog dana kada je završio nezapamćenim masakrom, nego upravo 5. rujna
1991. godine, kada je pod vodstvom pukovnika Marka Miljanića osnovan Samostalni bataljun Škabrnja”, kažu iz udruge.
Žilavo su se branili od napada Ratka Mladića
Tada je, podsjećaju, šačica loše naoružanih domaćih sinova, opremljena uglavnom vlastitim lovačkim sačmaricama, karabinima i trofejnim puškama M-48 iz Drugog svjetskog rata, dok se automatska puška smatrala luksuzom koji je imao tek svaki peti ili šesti branitelj u rovu, odlučila reći “ne” trećoj vojnoj sili Europe i njezinim lokalnim krvnicima: “Bez ijednog tenka, oklopnog vozila ili ozbiljnog minobacačkog uporišta, kupujući oružje vlastitim novcem na crnom tržištu i izrađujući improvizirane ručne bombe od vodovodnih cijevi i eksploziva iz starih mina, ovi su ljudi puna tri mjeseca na svojim leđima držali nevjerojatna 32 kilometra dugu liniju fronte. Upornim i žilavim otporom, koji se oslanjao na stratešku uzvisinu Ražovljeve glavice, branitelji Škabrnje nanosili su gubitke i tjerali u očaj tehnički višestruko
nadmoćniji 9. kninski korpus, najveću i najjaču vojnu formaciju u bivšoj zločinačkoj JNA 9., pod zapovjedništvom ratnog zločinca pukovnika Ratka Mladića.”
U naoružanju branitelja Škabrnje osobitu je ulogu, po riječima Marka Miljanića, odigrao general Mirko Norac, jer bez pomoći koju je, u naoružanju, slao u Škabrnji branitelji ovog mjesta teško bi izdržali do 18. studenoga, već bi pali mnogo prije. A i o tome se danas šuti: “Izdržali su bjesomučne tenkovsko-topničke napade koji su započeli već 17. rujna, preživjeli preko dvije tisuće projektila i razorne aviobombe u samo tjedan dana listopada te pokopali svog prvog heroja, zapovjednika Stanka Bilavera, još 5. listopada 1991. godine, kupujući time dragocjeno vrijeme za organizaciju obrane Zadra i cijele Hrvatske.”
https://www.dnevno.hr/domovina/ratni-zapovjednik-odlucio-prekinuti-sutnju-ovo-je-prava-istina-o-skabrnji-3332093/Ratni zapovjednik odlučio prekinuti šutnju: ‘Ovo je prava istina o Škabrnji’
Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.) uputila je oštar javni zahtjev i službeni apel Ministarstvu hrvatskih branitelja, tražeći hitan prekid prakse selektivnog pamćenja povijesti i uvrštavanje 5. rujna – Dana utemeljenja Samostalnog bataljuna Škabrnja – u službeni Kalendar obljetnica od nacionalnog značaja.
Iz udruge upozoravaju kako se državni vrh i estradne domoljubne elite, Škabrnje i njezinih heroja sjete isključivo 18. studenoga, kada pred upaljenim kamerama odrađuju protokolarni performans nad grobovima žrtava, čime se u javnosti stvara lažna slika o Škabrnji kao pasivnoj i bespomoćnoj žrtvi koja je pala u jednom danu.
“To je gruba povijesna neistina i uvreda za svakog hrvatskog ratnika koji je krvario u Ravnim kotarima jer rat tamo nije počeo onog dana kada je završio nezapamćenim masakrom, nego upravo 5. rujna
1991. godine, kada je pod vodstvom pukovnika Marka Miljanića osnovan Samostalni bataljun Škabrnja”, kažu iz udruge.
Žilavo su se branili od napada Ratka Mladića
Tada je, podsjećaju, šačica loše naoružanih domaćih sinova, opremljena uglavnom vlastitim lovačkim sačmaricama, karabinima i trofejnim puškama M-48 iz Drugog svjetskog rata, dok se automatska puška smatrala luksuzom koji je imao tek svaki peti ili šesti branitelj u rovu, odlučila reći “ne” trećoj vojnoj sili Europe i njezinim lokalnim krvnicima: “Bez ijednog tenka, oklopnog vozila ili ozbiljnog minobacačkog uporišta, kupujući oružje vlastitim novcem na crnom tržištu i izrađujući improvizirane ručne bombe od vodovodnih cijevi i eksploziva iz starih mina, ovi su ljudi puna tri mjeseca na svojim leđima držali nevjerojatna 32 kilometra dugu liniju fronte. Upornim i žilavim otporom, koji se oslanjao na stratešku uzvisinu Ražovljeve glavice, branitelji Škabrnje nanosili su gubitke i tjerali u očaj tehnički višestruko
nadmoćniji 9. kninski korpus, najveću i najjaču vojnu formaciju u bivšoj zločinačkoj JNA 9., pod zapovjedništvom ratnog zločinca pukovnika Ratka Mladića.”
U naoružanju branitelja Škabrnje osobitu je ulogu, po riječima Marka Miljanića, odigrao general Mirko Norac, jer bez pomoći koju je, u naoružanju, slao u Škabrnji branitelji ovog mjesta teško bi izdržali do 18. studenoga, već bi pali mnogo prije. A i o tome se danas šuti: “Izdržali su bjesomučne tenkovsko-topničke napade koji su započeli već 17. rujna, preživjeli preko dvije tisuće projektila i razorne aviobombe u samo tjedan dana listopada te pokopali svog prvog heroja, zapovjednika Stanka Bilavera, još 5. listopada 1991. godine, kupujući time dragocjeno vrijeme za organizaciju obrane Zadra i cijele Hrvatske.”
https://www.dnevno.hr/domovina/ratni-zapovjednik-odlucio-prekinuti-sutnju-ovo-je-prava-istina-o-skabrnji-3332093/
English
French
Spanish
Portuguese
Deutsch
Turkish
Dutch
Italiano
Russian
Romaian
Portuguese (Brazil)
Greek
Hrvatski
Cehoslowakia
