Poruka poznatog svećenika izazvala lavinu emocija: 'Malo me sram zbog tebe' (POUČNA PRIČA)

"Sin se odjednom obogatio. Sagradio je kuću u elitnoj četvrti Zagreba, u zatvorenom naselju vila. Možda ne palaču, ali čvrstu, urednu i modernu. Kupio je luksuzan automobil. Unajmio ekipu majstora koja je uredila interijer kao iz kataloga. S vremenom se pojavila i – oholost. S nadmenim izrazom lica počeo je govoriti o poduzetništvu kao novoj eliti društva", započinje objava.

"Tvrdio je da će se oni koji imaju novac 'oplemenjivati', tj. razvijati intelektualno. Zato je njegov desetogodišnji sin, Luka, dobio privatnu učiteljicu engleskog – trebao je govoriti sigurno, a kasnije i pravilno pisati. Našao je negdje stručnjaka za bonton. Jednom tjedno cijela je obitelj sudjelovala na lekcijama: kako se koriste pribori za ribu i deserte, kako voditi razgovor na razini i kako se elegantno odijevati. Novo hrvatsko plemstvo – ni manje ni više", dodaje se dalje.

U priči se dalje navodi kako je ova obitelj dobila i novo društvo, a to su bili samo oni koji su se također obogatili. "S njima je bilo ugodno, lako – svoji ljudi. Moglo se razgovarati o svemu bez nelagode. Djeca iz te skupine išla su u prestižnu školu, gdje su ih učili 'modernom razmišljanju'. Ponekad su ih slali u Englesku – da izbruse jezik, jer elita mora biti elitom. Sve kao iz časopisa. S jednom iznimkom – roditelji. Tu je nastao potpuni šum."

"Dijete se ne smije zaraziti prošlošću'
"'Znaš, tata...', rekao je jednoga dana. 'Nemoj se ljutiti što se s tobom i s mamom gotovo i ne viđam. Moje vrijeme je skupo. A osim toga... mi smo iz različitih svjetova.' Otac, gospodin Mirko, cijeli je život radio kao tokar u tvornici. Mama, gospođa Marija, također je bila radnica. Jednostavni ljudi. Bilo ga je sram predstaviti ih novim poznanicima. Govorili su negramatično, mljackali za stolom, odijevali se 'kao sa sela'", piše dalje.

Ni unuka nisu puštali kod bake i djeda. "Što bi tamo vidio? Sivi život, težak rad i miris kiselog kupusa. Ne! Dijete se mora kretati u blistavom, slobodnom svijetu. Jer djedovi – to je generacija robova. Cijeli život na državnom, ničega se nisu domogli. Dijete se ne smije 'zaraziti prošlošću'. Treba u njemu odgojiti novog čovjeka. S osjećajem vlastite vrijednosti. Da zna koliko vrijedi."

"Luka je imao deset godina kad ih je zadesilo to bogatstvo. Prošlo je pet godina. Dječak je porastao, ojačao. Sjajno je govorio engleski. Petice iz svakog predmeta. Počeo je izlaziti iz kuće. Ponekad bi nestao na šest, sedam sati. Roditelji nisu pitali – jer bunt bi mogao buknuti. On je, na kraju krajeva, samostalan! Treba imati povjerenja. Kako drukčije? Prošla je još jedna godina. I jednoga dana Luka se nije vratio kući na noć. Samo je nazvao da se ne brinu. Pomislili su – možda se pojavila djevojka? Vrijeme prolazi, sve se mijenja", piše dalje.

"Otac je zaplakao'
"Vratio se tužan. Rekao bih čak – dirnut. Otac je upitao: 'Sve je u redu, sine?'. I čuo je odgovor u koji bi mnogi teško povjerovali. Ali to je bila njihova stvar. Luka je rekao: 'Spavao sam kod djeda. Jučer su ga otpustili iz bolnice. Nakon operacije kuka. Baka je otišla na imanje, jer krastavci venu. A djedu nije imao tko dodati čaj'", navodi se.

Otac i majka su zatim saznali istinu. "I tada je izašlo na vidjelo još nešto. Luka je kod djeda i bake odlazio već pet godina. Djed ga je molio da ne govori. Ali sada mu je već bilo svejedno. 'Djed mi je noću pričao o svom životu...', dodao je. 'Zamalo da ne zaplačem. Znaš, tata... Malo me sram zbog tebe. Nemoj se ljutiti, ali mislim da bi se više trebao viđati sa svojim roditeljima'. Otac je zaplakao."

Izvor:
https://www.facebook.com/stjepanivanhorvat/posts/1333326021492309?ref=embed_post

Evo kako je Orban oslovio Dodika

Premijer Mađarske Viktor Orban u ponedjeljak je ponovno nazvao Milorada Dodika predsjednikom Republike Srpske unatoč tome što je on osuđen i razriješen s te pozicije, prkoseći tako stajalištima Europske komisije čija je povjerenica Marta Kos u ponedjeljak osudila poteze srpske strane u BiH.

Nakon susreta u Budimpešti, Orban je na svome profilu na X-u naveo kako mu je bilo zadovoljstvo susresti se s "predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom". Orban je i ranije poručio kako ne priznaje presudu Suda BiH protiv Dodika zbog nepoštivanja visokog međunarodnog predstavnika Christiana Schmidta, te ju je nazvao politički motiviranom.

Dodik je pak u objavi na X-u napisao kako Mađarska i njezin premijer Orban pokazuju da Republika Srpska ima pouzdane prijatelje. "Prijateljstvo s Mađarskom i Viktorom Orbanom pokazuje da Europa zdravog razuma postoji i da u njoj Republika Srpska ima saveznika".

Srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, koja je u ponedjeljak bojkotirala susret s povjerenicom za susjedstvo i proširenje Martom Kos koja je u Sarajevu započela posjetu BiH, kritizirala je Schmidta i Kos navodeći da "neizabrani strani birokrati ne mogu nametati volju suverenim zemljama i demokratski izabranim predstavnicima naroda".

https://x.com/PM_ViktorOrban/status/1970158727505256639?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1970158727505256639%7Ctwgr%5E23bff7053d901a5ffae95e0d55bf21e76b5c28f7%7Ctwcon%5Es1_c10&ref_url=https%3A%2F%2Fdirektno.hr%2Feu-i-svijet%2Forbanov-potez-mogao-bi-ozbiljno-naljutiti-bruxelles-evo-kako-oslovio-dodika-380419%2F

"OLUJA"

Operacija Oluja (4. – 7. kolovoza 1995.) jedna je od najvažnijih i najkontroverznijih vojnih operacija u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Bila je ključna u završnici Domovinskog rata i omogućila Hrvatskoj da ponovno uspostavi suverenitet nad velikim dijelom teritorija koji je bio pod kontrolom srpskih pobunjenika još od 1991.

Od 4. do 7. kolovoza 1995.

Gdje?
Glavnina operacije bila je usmjerena na Krajinu, osobito područje oko Knina, koje je bio „glavni grad“ samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK).

Uključivala je i operacije u Lici, Banovini, Kordunu te dijelovima sjeverne Dalmacije.

Cilj operacije:
Povratiti teritorij pod kontrolom RSK, koji je bio pod okupacijom od 1991.

Uspostaviti ustavnopravni poredak RH na cijelom teritoriju.

Tijek i rezultat operacije
U operaciji je sudjelovalo oko 130.000 pripadnika HV-a i MUP-a, a protiv njih je bilo raspoređeno oko 30.000 vojnika RSK.

Knin je oslobođen već 5. kolovoza – taj dan se danas obilježava kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja.

Operacija je završena u roku od 85 sati, s odlučujućom hrvatskom pobjedom.

Nakon Oluje, Hrvatska je ponovno uspostavila kontrolu nad oko 10.400 km² ili 18,4% teritorija države.

Posljedice:
Pozitivne:
De facto okončanje rata u Hrvatskoj.

Omogućeno mirovno rješenje i za Bosnu i Hercegovinu – ubrzalo put prema Daytonskom sporazumu.

Ojačana međunarodna pozicija Hrvatske.

Negativne i kontroverze:
Masovno izbjeglištvo srpskog stanovništva – između 150.000 i 200.000 Srba je napustilo Hrvatsku (dobrovoljno ili iz straha).

Bilo je pojedinačnih zločina nad civilima, pljačke i paleži, koje su osudili hrvatski državni vrh i međunarodna zajednica.

U Haagu su zbog navodnog "zajedničkog zločinačkog pothvata" optuženi generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, no oslobođeni su 2012. godine nakon žalbenog postupka – presuda je potvrdila legitimnost Oluje kao vojne operacije.

Današnji značaj:
Oluja je i dalje važan simbol hrvatske slobode i neovisnosti.

Danas se slavi kao državni praznik – 5. kolovoza u Kninu se tradicionalno održava središnja svečanost.

Politička pozadina i kontekst
1. Međunarodna situacija prije Oluje:
Godine 1995. međunarodna zajednica bila je sve manje tolerantna prema statusu quo u bivšoj Jugoslaviji, posebno nakon masakra u Srebrenici (srpanj 1995.).

Hrvatska je imala političku podršku SAD-a, osobito kroz vojni program obuke i savjetovanja "MPRI".

Postojao je neslužbeni pristanak međunarodne zajednice da Hrvatska vojno riješi pitanje RSK, uz uvjet ograničenog trajanja i što manje civilnih žrtava.

2. Uloga hrvatskog vodstva:
Predsjednik Franjo Tuđman i vrh HV-a planirali su operaciju kao završni čin za oslobađanje teritorija, uz diplomatski pritisak da se izbjegne dugotrajni rat.

Paralelno se pokušavalo pregovarati (npr. Plan Z-4, koji su Srbi odbacili), ali bez rezultata.

Vojna taktika i izvedba
1. Ključne snage:
HV (Hrvatska vojska) i specijalne jedinice MUP-a – oko 130.000 ljudi.

Komandanti: Ante Gotovina (Južno bojište), Ivan Čermak, Mladen Markač, Petar Stipetić, itd.

2. Glavne bojišnice:
Napad iz više pravaca: Lika, Kordun, Banovina, sjeverna Dalmacija.

Glavni cilj: okružiti i slomiti obranu oko Knina, a zatim osloboditi ostale dijelove.

3. Brzina i učinkovitost:
Operacija je trajala samo četiri dana – što je iznenadilo i protivničku stranu i međunarodne promatrače.

Koristila se taktika iznenadnog masovnog udara, koordiniranog napada iz više smjerova, čime je RSK brzo slomljena.

Uloga stranih sila i reakcije
SAD:
Iako nisu izravno sudjelovali, Amerikanci su kroz MPRI savjetovali Hrvatsku o modernizaciji oružanih snaga.

Neizravna podrška SAD-a uoči i nakon Oluje.

UN i EU:
U početku zabrinuti zbog izbjegličke krize i izvješća o zločinima.

No kasnije su prihvatili operaciju kao čin legalne reintegracije teritorija.

Srbija:
Milošević se distancirao od Knina, svjestan da bi izravan rat s Hrvatskom doveo do daljnjih sankcija i moguće intervencije NATO-a.

Posljedice za BiH i kraj rata
Oluja je slomila RSK, ali i omogućila vojnu ofenzivu u Bosni, tzv. Maestral i Južni potez, u suradnji s Armijom BiH.

To je dovelo do sloma bosanskih Srba i natjeralo ih za pregovarački stol.

Daytonski sporazum (studeni-prosinac 1995.) formalno je završio rat u BiH.

Kontroverze i zločini
Nakon vojne pobjede, došlo je do paleža sela, ubojstava civila i staraca, pljački – osobito na Kordunu i Banovini.

Hrvatska država nije naredila te zločine, ali ih nije odmah efikasno spriječila.

Gotovina i Markač su optuženi u Haagu, ali oslobođeni jer nije dokazana zapovjedna odgovornost.

Današnje obilježavanje
kolovoza je državni praznik:
➤ Dan pobjede i domovinske zahvalnosti
➤ Dan hrvatskih branitelja

Glavna proslava održava se svake godine u Kninu uz vojnu paradu, polaganje vijenaca, mise i nastupe.

_"Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!"_ (Heb 13,2) Kako ovaj citat spojiti sa Isusovom izjavom Marti u današnjem evanđelju: _"Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."?_ Mnogi imaju veliki problem s ovom Isusovom izjavom. Je li ovdje stvarno riječ o tome da Isus kori Martu radi njezinog gostoprimstva ili je stvar o nečem drugom?

Naš prijevod kaže da je Marta bila zauzeta posluživanjem, no ako pogledamo izvornu riječ na grčkom koju Luka koristi, to je ista riječ koju Isus koristi kad govori da ne budemo tjeskobno zabrinuti za ono što ćemo jesti, piti, obući i obuti. Dakle nije riječ o običnoj zauzetosti Marte, već o tjeskobnoj brizi oko toga što i kako će poslužiti. Kad joj se Isus obraća, ne kaže joj da je zauteta, nego joj kaže da se brine i uznemiruje za mnogo.

Origen Aleksandrijski je u osobama Marte i Marije prepoznao duhovnu sliku kontemplativnog i djelotvornog života. Mi ljudi smo skloni krajnostima, pa često postanemo ili radoholičari koji nikad nemaju vremena za molitvu, ili želimo cijele dane provoditi u molitvi i duhovnim obnovama, a ništa ne raditi, no jedno bez drugoga ne ide. Ne možeš raditi djela za kraljevstvo Božje ako prije toga nisi proveo vrijeme s Bogom u tišini i molitvi i razabrao što je uopće potrebno učiniti i kako to učiniti u ljubavi. Ako naša djela nisu popraćena molitvom i odnosom s Bogom, to će prijeći u duhovni aktivizam u kojem ćemo umarati i opterećivati i sebe i sve druge oko nas koje ćemo pokušati uvući u svoje aktivnosti.

Ono na što je svaki kršćanin pozvan je onaj teži put - uvijek loviti sredinu. *Moliti i raditi*. Dan započeti molitvom, a onda krenuti na posao i truditi se u njemu biti izvrstan kako bi to bilo na slavu Božju, a onda dan završiti zahvalom. Nema gorega nego vidjeti kršćanina koji nikad ne moli, a uvijek "sve zna" ili pak kršćanina koji je poznat po satima provedenim u molitvi, a da je traljav u svom poslu. U oba slučaja smo kontrasvjedočanstvo.

U 1. čitanju kod Abrahama možemo vidjeti spoj Marte i Marije. Zanimljivo je kako je Abraham vidio tri čovjeka, a obraća im se u jednini. Odmah u 19. glavi vidimo da su dvojca od njih troje bili anđeli koji su krenuli dalje prema Sodomi, tako da tu priču možemo gledati kao neku praobjavu Presvetog Trojstva u te 3 osobe, a možemo to i gledati kao objavu Božju u pratnji 2 anđela, što bi mogao biti slučaj na koji se sv. Pavao referirao u poslanici Hebrejima.

Bilo kako bilo, čim ih je Abraham ugledao, potrčao im je ususret, poklonio se i pozvao ih da se zadrže, operu noge i okrijepe se šnitom kruha. No, Abraham nije stao na šniti kruha. Rekao je Sari da zamijesi kruh od 3 mjerice brašna, nabavio maslaca i mlijeka te zaklao cijelog junca kojega je pripravio za svoje goste. To me podsjeća na ono kad se svratiš nekome, pa te pozove na kavu, a onda iznese pred tebe cijelu gozbu :) Kad bi tu priča stala, rekli bi da je isti kao Marta. Bog čeka pod stablom, a on skače okolo i priprema obilan obrok. No, Abraham ne staje na tome. Poslužuje ih, a onda stoji pred njima i ulazi u razgovor s njima, a Bog obilno nagrađuje njegovo gostoprimstvo i obećaje mu da će dogodine dobiti sina.

Abraham je uspješno spojio gostoprimstvo i susret s Gospodinom, dok Marti to nije uspjelo. Zato Isus ne kori Martu za njezino gostoprimstvo i uljudnost, nego želi naglasiti da ne smije biti toliko opterećena i tjeskobno zabrinuta oko hrane koje je ionako malo potrebno da se okrijepi tijelo, nego da je potrebnije usredotočiti se na ono vječno i neprolazno. Uostalom, sve to tjelesno će jednom proći, ali Riječ Božja koju je Marija upijala do Isusovih nogu nikad neće proći i to nam se nikad neće oduzeti! Previše muka i truda ulažemo u svoje tijelo, ali to je često nauštrab naše duše koja pritom trpi jer joj ne pružamo duhovnu hranu. Pozivam te da se danas odlučiš svakodnevno hraniti svoju dušu Božjom Riječi. Ne usput ili ono što čuješ na sv. Misi, jer najčešće ne čuješ ništa, nego da uzmeš vrijeme i posvetiš ga čitanju i razmatranju Biblije. Šaljem u nastavku plan čitanja Biblije kroz godinu dana koji ti uvelike može u tome pomoći.

Na kraju bih se samo osvrnuo na 2. čitanje. Nije mi bilo jasno kakve veze ima s gostoprimstvom, ali danas pod Misom mi je sinulo. Kaže sv. Pavao da u svom tijelu trpljenjem dopunja ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo Tijelo Crkvu te da je postavljen poslužiteljem Crkve da joj potpuno pronese Riječ Božju. Što bi moglo nedostajati Kristovim mukama? Zar njegova smrt nije dovoljna za naše spasenje? Jest, ali ona neće biti primijenjena na druge ako ne čuju za tu radosnu vijest da je Isus dao svoj život za nas i naše spasenje, a to je zadaća tebe i mene.

*Prvotna zadaća svakog kršćana nije posluživanje fizičkog tijela*, iako je i to jako potrebno iskazujući milosrđe gladnima, žednima, bolesnima itd. *Prvotna zadaća kršćana je evangelizacija* - posluživanje Tijela Kristova njegovom Riječi i širenje kraljevstva Božjega na zemlji. Ako poslužimo tijelo, a propustimo navijestiti evanđelje, možda produžimo nekome život na zemlji, ali će ga i dalje izgubiti za vječnost! Zato je Isus Marti rekao da joj se ovaj važniji dio nikad neće oduzeti - to je investicija u nepropadljivo blago na nebesima. No, nitko od nas neće za to biti sposoban ako nećemo odvojiti vrijeme za molitvu, čitanje i razmatranje Biblije kroz koju ćemo upoznati Boga. Ako ga ne upoznamo kakav jest i kakav nam se objavio u svojoj Riječi, drugima ćemo pružati krnju sliku Božju, zaprljanu našim osobnim viđenjem Boga koje Sotona pokušava distorzirati na svakom koraku. Upoznaj Gospodina, a onda poput sv. Pavla idi i navješćuj, opominji svakog čovjeka, poučavajući ga u svoj mudrosti da bi svakoga doveo do savršenstva u Kristu.

Bog te blagoslovio!

Razmišljao sam se kako povezati današnja čitanja i došao sam do jedne vertikale koja se proteže kroz sve njih: ustrajna molitva srca znajući tko si i kome se moliš. U evanđelju nam Isus donosi 2 primjera molitve.

Jedan je primjer ustrajne molitve gdje kaže da će čak i tvoj prijatelj koji je u krevetu s djecom ustati usred noći i dati što ga moliš radi tvoje upornosti, a gdje ne bi Bog koji je daleko darežljiviji od bilo kojeg čovjeka! Tu nas Isus potiče na ustrajnu molitvu, makar i ne primili instantno uslišanje.

U drugom primjeru govori kako i mi kao često zli nikad nećemo svom djetetu dati nešto podlo ako nas dijete zamoli za neku dobru stvar. Ako tako mi postupamo, pa gdje nas neće Bog obdariti dobrim darovima! Mi često imamo jako krivu sliku o njemu i molimo ne nadajući se ničemu ili očekujući da ćemo dobiti suprotno od onoga što molimo.

No u tom primjeru Isus ukazuje na jednu bitnu stvar. Nije rekao da ćemo uvijek primiti sve za što molimo jer često kroz svoju požudu tijela molimo za stvari koje su na našu propast, a ne na naše posvećenje. No, obećaje nam da ćemo uvijek dobiti uslišanje za jednu molitvu - kad molimo za Duha Svetoga. Bog čezne za tim da nastani svog Duha u nama i da budemo korisni udovi Tijela Kristova, zato tu molitvu nikad nikome ne uskraćuje.

Još jedan primjer ustrajne molitve imamo u 1. čitanju gdje Abraham ide poprilično daleko u "žicanju". Kad bi imao krivu sliku o Bogu, stao bi odma na 50, ali on ide dalje i dalje sve dok nije došao na 10. Bog želi da imamo takav odnos prema njemu. Ne kao prema strogom Bogu koji će se izvikati na nas kao što su to činili naši očevi kad bi bili dosadni, nego kao prema Bogu koji pozna naša srca i zna sve prije nego nam riječi dođu na jezik. Bog želi da se svi ljudi spase i draga mu je nesebična molitva za druge i njihovo spasenje.

U molitvi očenaša nema mnogo riječi. To je molitva srca u kojoj je sadržano sve što nam je potrebno. Kako smo danas krstili naše 6. dijete, došao je pomoćni biskup Ivan Šaško, pa je lijepo primijetio kako u molitvi očenaša nema 1. lica jednine. Nikad ne molimo "oče moj" ili "kruh moj svagdanji daj mi danas". Uvijek je to molitva Crkve, molitva jedinstva mnogih u Kristu koja podrazumijeva da smo pomireni s drugima, jer Duh Sveti ne prebiva tamo gdje je razdor. Zato jedino možemo moliti da nam Bog oprosti kad mi opraštamo drugima i tu nema pogovora.

Volio bih se osvrnuti na svaki zaziv te prekrasne molitve, no radije bih se usredotočio na 2. čitanje. Prekrasno se poklopilo da to čitanje bude baš danas kad smo krstili našu Jacintu Mariju. Sv. Pavao kaže da smo po krštenju suukopani s Kristom i suuskrsli zajedno s njime po vjeri u Boga koji nam je milostivo sve oprostio pribivši na križ zadužnicu za naše grijehe. Poprilično slikovit opis onoga što se događa u krštenju.

Iako nam je to možda teško shvatiti, po krštenju naš stari čovjek umire! Kako god da je netko živio do tog trenutka, on umire zajedno s Kristom, a mrtvacu ne možeš suditi - sva krivica se briše smrću. Ne samo da je stari "ja" umro, nego postajemo novo stvorenje, oblačimo se u Krista i njegove zasluge i već sad po vjeri zajedno s njime postajemo učesnici u njegovom uskrsnuću kojem se nadamo u posljednji dan. I upravo svjesni tog sinovstva po krštenju, obučeni u Krista se Bogu obraćamo sa "Oče naš". Više nije dalek bog, nego *Abba - Tata*. Probaj ga tako zvati. Čudno je, ali prekrasno da Boga možeš zvati tata! To sve dugujemo Isusu i njegovoj smrti na križu gdje nam je grijeh oprošten.

To ne primamo samo na krštenju, nego u svakoj sv. ispovijedi kad po njegovim zaslugama na križu dobivamo oproštenje grijeha i novu priliku da povratimo tu krsnu posvetnu milost, da se vratimo u zajedništvo s Bogom i da ponovo živimo kao djeca Božja. Možda sve to zvuči apstraktno, ali što prije povjerujemo u to, to će naša molitva biti drukčija. Ne moli sumnjajući, jer tako ništa nećeš izmoliti. Moli s pouzdanjem u dobrog Oca svjestan da si njegovo ljubljeno dijete nad kojim se raduje i kojemu želi sve dati.

Nama su danas na svim prognozama najavljivali pljuskove i poplave cijeli dan. Molili smo s djecom za lijepo vrijeme i izmolili smo ga. Na kraju nam je bilo vruće kako je Sunce grijalo. Naš Bog je silan Bog, gospodar oluja, dobar Otac! On nam želi dati toliko toga, ali jedini način na koji išta možemo primiti je molitva. Zato - molite, molite, molite dok vam molitva ne postane radost!

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/nedjelja-27-7-2025/

Vojska Hercegovca poharala Zagreb: Dečki iz Ljubuškog objavili video od kojeg ćete se naježiti

Dugoočekivani koncert Marka Perkovića Thompsona, koji se večeras održava na zagrebačkom Hipodromu, već je sada obilježen posebnim atmosferama, emocijama i velikim odazivom publike, ne samo iz Hrvatske već i iz susjedne Bosne i Hercegovine.

Tisuće obožavatelja iz svih dijelova BiH posljednjih dana slijevaju se u hrvatsku metropolu, želeći prisustvovati spektaklu koji za mnoge ima gotovo kultni značaj. Prema navodima medija iz BiH, Thompsonov koncert izazvao je pravu “glazbenu migraciju”, a mnogi su u Zagreb stigli i dan uoči samog događaja.

Već u večernjim satima središte grada bilo je ispunjeno obožavateljima, posebno u Bogovićevoj ulici, koja se spontano pretvorila u neformalnu fan zonu. Ondje su se orile Thompsonove pjesme, pjevalo se, snimalo i slavilo, što je dodatno pojačalo atmosferu uoči koncerta.

#MarkaPerković

-ZG info

OBAVIJEST!
Lijepi Pozdrav Svima
Naime htio bih vam predstaviti jednog Prevaranta koji uzima Avans ili kompletno nekome novce a da posao ne zavrsi.
Zvali nas na ispomoc prije par dana u Koprivnici tocnije na Adresi Starigrad u Koprinvici.
Gdje smo utopili 300m2 mrezicu i pogletali drugu ruku ljepila.
Covjek koji se lazno predstavlja (Karlo Šafaric ) pod Imenom Firme Karved Gradnja koju ne posjeduje, nit je registrirana nit ima papire.
Nas je izigrao za lijepu svotu novaca.
U prilog vam budem prikazao kakve ugovore daje vlasnicima s kojima dogovara poslove.
Uspio je naplatit kompletnu fasadu koju nije zavrsio.
Ja vas lijepo molim.da se ova objava dijeli u sto vecem broju. Kako ne bi netko nasjeo na ovakvog doticnog prevaranta.
Cuo sam se sa gazdom kuce covjek je izvan sebe.
Stedio i uzeo brzi kredit da si fasadu napravi na kraju naletio na doticnog.

"Ne bih bio katolički biskup kad ne bih požrtvovno ljubio svoj narod."
Bl.A.Stepinac

Starija gospođa je predala svoju bankovnu karticu blagajnici i rekla: "Željela bih podići 10 eura." Blagajnica joj je odgovorila: "Za plaćanja ispod 100 eura, molimo koristite bankomat."

Starica je htjela znati zašto...

Blagajnica joj je vratila bankovnu karticu i iritirano rekla: "Ovo su upute, molimo vas da izađete ako nemate drugih problema." Iza vas je red kupaca.

Starica je nekoliko sekundi šutjela, a zatim je ponovno predala karticu blagajnici i rekla: "Molim vas, pomozite mi podići sav svoj novac."

Blagajnica se iznenadila kada je provjerila stanje na računu. Klimnula je glavom, naklonila se i s poštovanjem rekla: "Imate 300.000 eura na računu, ali banka trenutno nema toliko gotovine."Možete li zakazati termin i vratiti se sutra?"

Starica je zatim pitala koliko može odmah podići. Blagajnica joj je rekla da je moguć bilo koji iznos do 3000 eura. „Pa, molim vas, dajte mi sada 3000 eura.“ Blagajnica joj je ljubazno dala 3000 eura i s osmijehom.

Starica je stavila 10 eura u novčanik i zamolila blagajnicu da joj vrati 2990 eura na račun.

Auto tvornički nema rezervnu gumu a on trazi da ima ?

#Bosna #BIH #policija #rezervnitočak #rezervnaguma #oprema #idiotizam

Dana 8. lipnja godine navršila se tužna, ovaj put tridesetdruga obljetnica jednog od najtežih stradanja travničkih Hrvata. Na taj dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima počeo je masovni napad tzv.
Armije R BiH iz više pravaca na istočni i sjeveroistočni dio općine Travnik na ona naseljena mjesta u kojima su živjeli Hrvati, te iz pravca Travnika prema Donjem i Gornjem Putićevu.

Napad je počeo u 4,30 sati iz pravca Zenice na Ovnak, Grahovčiće, Čukle, Orašac, Rudnik Bila, dok je drugi pravac napada bio usmjeren iz rejona Mehurića prema Podstinju, Gornjim Maljinama, Radonjićima, Bukovici i Gučoj Gori.Iz pravca Travnika također je napad išao u pravcu Gornjeg i Donjeg Putićeva. Dakle napad je bio usmjeren na prostor tri katoličke župe i to Brajkovića, Guče Gore i preostalog dijela župe Dolac na kojima Hrvati stoljećima žive s ciljem njihova protjerivanja s preostalog dijela općine Travnik sa kog još nisu do tada protjerani.

Do toga dana, Hrvati su počev od 04. lipnja, već protjerani sa zapadnog dijela općine i to sa čitavog prostora od samog grada Travnika do Turbeta s obje strane rijeke Lašve, ali isto tako i sa Vilenice, Gornjeg Dolca, Grahovika, Polja Slavka Gavrančića i Dolca na Lašvi te dijela Gornjeg i dijela Donjeg Putićeva.

Hrvati su još ranije, 24.04.1993.g. protjerani iz Miletića nakon zločina koje su počinili pripadnici te tzv. Armije u tom selu kao i Podova.To je bio dan kada su se pored protjerivanja, dogodili i najteži zločini prema civilnom stanovništvu i zarobljenicima. Toga dana ubijeno je više od 137 Hrvata, vojnika i civila. Sve to u samo jednom danu.

Samo na Bikošima je tada strijeljano 36 zarobljenika i civila, neki ni do danas nisu pronađeni. Bio bi dugačak spisak nabrajati sve žrtve, ali ne može se ne spomenuti ubojstvo oca i tri sina u obitelji Lauš iz Čukala, trojice braće Balta iz Podstinja, malodobnog Sreće Marjanovića ili ranjenog Pere Matkovića kojima su odsječene glave ili sa kućom spaljene starice Mare Gazibarić u Čuklama.

Sve su to zločini koje zdrav razum ne može shvatiti. U ime koga ili u ime čega su činjeni? Danas, dvadesetšest godina poslije kada se analizira to vrijeme,događanja i posljedice tih događanja, vidljivo je da se radilo o dobro planiranoj i duže vrijeme pripremanoj vojnoj akciji na protjerivanju stanovništva hrvatske nacionalnosti sa prostora na kojima stoljećima žive. Nakon dvadesetsedam godina vidljivo je da su se u dobrom dijelu ostvarile namjere onih koji su činili ta zlodjela. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja navedenih prostora od hrvatskog življa.

Posljedice su itekako vidlijve. Ljudskih stradanja kao i uništavanja cjelokupne imovine Hrvata i njihovih domova imao je za posljedicu da je povratak na navedene prostore ostvaren u zanemarivom broju.Tako danas ima sela u kojima više ne živi niti jedan Hrvat kao npr. Bikoši, Orašac, Mišonica, Miletići, Šarići-Kosovo, ili Podovi, Čukle, Rudnik-Bila te još neka mjesta sa zanemarivim brojem povratnika, dok se u ostala naselja nije vratio ni približan broj ranijeg stanovništva. Ovim navedenim stradanjima prethodili su zločini koji su se do tada već desili nad Hrvatima u travničkoj općini. Oni su samo bili nagovještaj onoga što će se desiti 08.lipnja 1993. godine.

Crodex.net

Početkom svibnja u Hrvatsku su iz Bosne i Hercegovine stigle četiri nove optužnice protiv hrvatskih časnika, što je potvrdio predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović tijekom svečane akademije povodom Dana hrvatske vojske i 34. obljetnice ustroja Oružanih snaga RH. Na istom događaju, vijest je potvrdio i umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs, naglasivši da su optužnice stigle 2. svibnja, te da se odnose na djelovanje hrvatskog vojnog zapovjedništva u bosanskoj Posavini, u vrijeme kada je to područje palo pod kontrolu srpskih snaga....

Na istom događaju, vijest je potvrdio i umirovljeni general Ljubo Ćesić Rojs, naglasivši da su optužnice stigle 2. svibnja, te da se odnose na djelovanje hrvatskog vojnog zapovjedništva u bosanskoj Posavini, u vrijeme kada je to područje palo pod kontrolu srpskih snaga.

– Riječ je o četiri nove optužnice. Dio bosanske Posavine, znači zapovjedništvo hrvatskih snaga koje su bile tamo kad je pala. Hrvatska treba presjeći – s jedne strane pomažemo BiH da uđu u EU i NATO, a s druge strane nam tako podmeću klipove – rekao je Rojs, prenosi N1.

Predsjednik Milanović iskoristio je prigodu da ponovno upozori na, kako je rekao, “zadah optužnica” koji dolazi iz pravosudnih krugova, s posebnim naglaskom na djelovanje međunarodnih sudova koje je opisao kao “prvenstveno političke institucije”.

– Riječ je o ozbiljnoj situaciji. Nismo naivni i ne smijemo olako prelaziti preko ovakvih optužnica koje ne doprinose suradnji, nego stvaraju nove podjele – poručio je Milanović.

Rojs je pozvao hrvatske vlasti na odlučan odgovor, dok je Milanović još jednom doveo u pitanje objektivnost i pravu svrhu ovakvih pravosudnih poteza, pogotovo u kontekstu hrvatske potpore euroatlantskom putu Bosne i Hercegovine.

RTL Danas neslužbeno doznaje kako su vlasti Republike Srpske nedavno zatražile pokretanje postupaka protiv petorice bivših zapovjednika Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

Među njima se nalazi umirovljeni general-bojnik i bivši zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH te bivši ministar Damir Krstičević, kao i pukovnik Mate Laušić, nekadašnji načelnik Uprave vojne policije u OSRH, koji je u međuvremenu preminuo.

Na popisu traženih zapovjednika nalazi se i general HVO-a Mijo Jelić, koji je s tek 22 godine predvodio obranu Mostara, kao i general Stanko Sopta, ratni zapovjednik 2. gardijske brigade HVO-a – jedne od najistaknutijih postrojbi tijekom sukoba u BiH, koja je sudjelovala u nizu osloboditeljskih operacija.

Među imenima se ponovno pojavljuje i Tihomir Blaškić, general Hrvatskog vijeća obrane, koji je i ranije bio predmet sudskih procesa vezanih uz ratna zbivanja.

Iako detalji još nisu službeno poznati, neslužbene informacije upućuju na to da se pokojnog Matu Laušića teretilo, zajedno s još desetoricom pripadnika vojne policije, za navodno neprocesuiranje ratnih zločina počinjenih u vojnom pritvoru Lora.

Navodno su optužnice u Hrvatsku stigle još prije mjesec i pol dana.S obzirom da je Laušić prije nekoliko tjedana preminuo, na snazi su još četiri optužnice.
Tužiteljstvo BiH je potvrdilo da radi na slučajevima.

“Ne znam tko je optužen, ali to je neprihvatljivo”, rekao je ministar obrane Ivan Anušić na pitanje o optužnicama protiv hrvatskih vojnika koje stižu i 30 godina nakon rata.

“Da bi dizali optužnice nakon 30 godina od kraja rata, morate svašta napisti u tom. Nadam se da će to biti riješeno, ne vidim mogućnost da sad imamo procese iz ratova koji su iza nas. HV je imao pozitivnu ulogu u BIH, oslobodili su BIH i kome to nije jasno, taj falsificira povijest”, rekao je Anušić.

Foto:Ilustracija