Razlika između umjetne inteligencije (UI) i čovjeka je kompleksna i višeslojna, a najveće razlike leže u prirodi njihove "inteligencije", svijesti i sposobnosti učenja.

Umjetna inteligencija (UI)
Umjetna inteligencija odnosi se na sposobnost strojeva da oponašaju ljudske kognitivne funkcije kao što su zaključivanje, učenje, planiranje i kreativnost.

UI sustavi su programirani da percipiraju svoje okruženje, obrađuju podatke i rješavaju probleme kako bi postigli određeni cilj.

Ključne karakteristike UI:
* Algoritamska priroda: UI funkcionira na temelju algoritama i podataka. Nema inherentno razumijevanje svijeta, već prepoznaje obrasce i donosi odluke na temelju onoga što je naučila iz ogromnih količina podataka.

* Nedostatak svijesti i emocija: Trenutni UI sustavi nemaju svijest, samosvijest, osjećaje ili namjere. Iako mogu simulirati emocionalne reakcije ili generirati tekst koji zvuči empatično, to su samo programirane reakcije, a ne istinsko proživljavanje emocija.

* Specifičnost zadataka (uski AI): Većina današnjih UI sustava su "uski AI" (Narrow AI) – specijalizirani su za izvršavanje specifičnih zadataka, poput prepoznavanja lica, igranja šaha ili prevođenja jezika.

* Ovisnost o podacima: Kvaliteta i kvantiteta podataka na kojima se UI trenira ključna je za njezinu izvedbu. Ako podaci sadrže pristranosti, UI će ih replicirati.

* Ponavljanje i optimizacija: UI je iznimno brza i precizna u ponavljajućim zadacima i optimizaciji. Može obraditi ogromne količine informacija u kratkom vremenu, daleko brže od čovjeka.

Čovjek
Ljudska inteligencija je puno šira i složenija. Ona obuhvaća sposobnost učenja iz iskustva, prilagodbe novim situacijama, razumijevanja apstraktnih koncepata, samorefleksije, kreativnosti, empatije i postavljanja moralnih pitanja.
Ključne karakteristike čovjeka (ljudske inteligencije):

* Svijest i samosvijest: Ljudi su svjesni svog postojanja, svojih misli, osjećaja i doživljaja. Imamo sposobnost samorefleksije i razumijevanja vlastitih unutarnjih stanja.

* Emocije i empatija: Emocije igraju ključnu ulogu u ljudskom odlučivanju, motivaciji i društvenim interakcijama. Sposobnost empatije omogućuje nam da se povežemo s drugima i razumijemo njihove osjećaje.

* Kreativnost i intuicija: Ljudi su sposobni za istinsku kreativnost, što uključuje stvaranje nečeg potpuno novog i originalnog, često potaknuto intuicijom i nelinearnim razmišljanjem.

* Holističko razumijevanje: Ljudi razumiju kontekst, nijanse i implicitne informacije, što im omogućuje donošenje odluka u složenim i nepredvidivim situacijama.

* Moralnost i etika: Ljudska inteligencija uključuje sposobnost razmišljanja o moralnim i etičkim dilemama, donošenja odluka temeljenih na vrijednostima i preuzimanja odgovornosti za svoje postupke.

* Učenje s malo podataka: Dijete može prepoznati psa nakon što ga vidi samo nekoliko puta, dok UI treba tisuće slika za sličan zadatak. Ljudsko učenje je multidimenzionalno i uključuje sva osjetila.

Ključne razlike u sažetku
| Značajka | Umjetna inteligencija (UI) | Čovjek |
|---|---|---|
| Svijest | Nema svijest ni samosvijest. | Ima svijest i samosvijest. |
| Emocije | Ne osjeća emocije; simulira ih na temelju programiranja. | Osjeća i razumije emocije; ključne za odlučivanje i interakciju. |
| Kreativnost | Generira sadržaj na temelju postojećih podataka. | Stvara potpuno nove, originalne ideje; često vođeno intuicijom. |
| Učenje | Uči iz velikih skupova podataka; često s "nadzorom". | Uči iz iskustva, s manje podataka; multidimenzionalno učenje. |
| Moralnost/Etika | Nema vlastite moralne ili etičke standarde. | Sposoban za moralno rasuđivanje i etičke odluke. |
| Razumijevanje | Algoritamsko, temeljeno na obrascima. | Holističko, kontekstualno, intuitivno. |
| Tijelo/Fiziologija | Nema fiziološke procese (osim simulacije). | Integrirano s fizičkim tijelom; emocije i senzacije vezane uz tijelo. |
Dok UI može nadmašiti ljude u specifičnim, dobro definiranim zadacima, ljudska inteligencija ostaje jedinstvena po svojoj širini, dubini razumijevanja, sposobnosti za istinsku empatiju i kreativnost te moralnom rasuđivanju. Stvaranje "opće umjetne inteligencije" (AGI) koja bi se u svemu približila ljudskoj inteligenciji i dalje je daleki cilj i predmet rasprava.

Googleova umjetna inteligencija riješila desetogodišnji problem!

Googleov alat za umjetnu inteligenciju riješio je u dva dana problem za koji je znanstvenicima trebalo desetljeće.

José Penadés i njegovi kolege s Imperial Collegea u Londonu proveli su 10 godina otkrivajući kako neke superbakterije postaju otporne na antibiotike. To je rastuća prijetnja, koja svake godine odnosi milijune života.

Kad je tim Googleovom alatu dizajniranom za suradnju s istraživačima postavio ovo pitanje, umjetna inteligencija došla je do istog odgovora kao i njihova tada neobjavljena otkrića u samo dva dana.

Zaprepašten, Penadés je poslao e-poštu Googleu kako bi provjerio ima li pristup njegovom istraživanju. Tvrtka je odgovorila negativno.

Istraživači su svoja otkrića objavili 19. veljače na web poslužitelju bioRxiv, pa još nisu recenzirani.

Između ostalog, otkrili su kako umjetna inteligencija ima potencijal sintetizirati sve dostupne dokaze i usmjeriti na najvažnija pitanja i eksperimentalne dizajne. To bi moglo smanjiti broj neuspješnih pokušaja i omogućiti brži znanstveni napredak.

Ključ za borbu protiv tihe pandemije
Antimikrobna rezistencija (AMR) javlja se kada zarazni mikrobi - poput bakterija, virusa, gljivica i parazita - postanu otporni na antibiotike, čineći osnovne lijekove neučinkovitima.

Tiha pandemija, kako nazivaju AMR, predstavlja jednu od najvećih zdravstvenih prijetnji s kojima se čovječanstvo suočava jer prekomjerna i zlouporaba antibiotika u medicini i poljoprivredi povećava njenu prisutnost. Procjenjuje se kako je u 2019. godini ubila najmanje 1,27 milijuna ljudi u svijetu.

Kako bi istražili problem, Penadés i njegov tim počeli su tražiti načine na koje jedna vrsta superbakterije - obitelj virusa koji inficiraju bakterije poznatih kao kromosomski otoci koji stvaraju kapside (cf-PICI) - stječe svoju sposobnost inficiranja različitih vrsta bakterija.

Znanstvenici su pretpostavili kako su virusi to učinili uzimajući repove, koje se koristi za ubrizgavanje virusnog genoma u bakterijsku stanicu domaćina, iz različitih virusa koji inficiraju bakterije.

Eksperimenti su dokazali kako su te pretpostavke bile točne, otkrivajući revolucionarni mehanizam u horizontalnom prijenosu gena kojeg znanstvena zajednica prije nije bila svjesna.

Prije nego što je itko iz tima javno podijelio svoja otkrića, istraživači su isto pitanje postavili Googleovom alatu. Nakon dva dana dobili su prijedloge, među kojima je bio i onaj za koji su znali kako je točan.

To je pokazalo kako je algoritam bio u mogućnosti sagledati dostupne dokaze, analizirati mogućnosti, postavljati pitanja, dizajnirati eksperimente i predložiti istu hipotezu do koje su znanstvenici došli tijekom godina mukotrpnog znanstvenog istraživanja, ali za puno kraće vrijeme.

Korištenje umjetne inteligencije od samog početka ne bi uklonilo potrebu za provođenjem eksperimenata, ali da bi im pomoglo da dođu do hipoteze puno prije, čime bi im uštedjele godine rada, piše Yahoo News.