Kako je nastala Nobelova nagrada

Nobelova nagrada svake godine slavi iznimna postignuća univerzalnih genijalaca i briljantnih pojedinaca. Pored samih dobitnika nagrade, jednako je fascinantna i sama priča o nastanku iste

Od Marie Curie, koja ne samo da je bila prva žena dobitnica Nobelove nagrade, već i prva osoba koja je dobila nagradu za dvije različite kategorije, Aung San Suu Kyi, jedine osobe koja je dobila nagradu dok je bila u kućnom pritvoru, pa sve do Alberta Einsteina i Ive Andrića, Nobelova nagrada svake godine slavi iznimna postignuća univerzalnih genijalaca i briljantnih pojedinaca. Pored samih dobitnika nagrade, jednako je fascinantna i sama priča o nastanku iste.

Za ovu nagradu koja danas slavi iznimna ljudska postignuća, postoji nekoliko izvora koji govore o tome kako je nastala. Jedna priča kaže kada je skromni Šveđanin po imenu Ludwig Nobel umro 1888. godine, francuski novinari su ga zamijenili s Alfredom – čuvenim švedskim poduzetnikom i izumiteljem koji je stekao veliko bogatstvo nakon što je izumio dinamit. U smrtovnicama koje su bile objavljene u pariškim novinama je pisalo: „Trgovac Smrti je mrtav!”

Prilikom zabune novinara, Alfred Nobel je imao rijetku nesreću da svjedoči o svojoj ostavštini i da čita vlastite smrtovnice. Dok su novinari mislili da je mrtav i nastavili blatiti njegovo ime, još uvijek živo, Alfred je odlučio promijeniti svoju životnu priču prije nego što bude prekasno.

Neko vrijeme razmišljao je o tome što bi mogao učiniti, a 27. studenoga 1895. godine je krenuo u realizaciju svoje ideje. Otišao je u švedsko – norveški klub u Parizu, sjeo za pisaći stol i napisao oporuku.

Na četiri stranice je napisao popis stvari koje će ostaviti svojim rođacima i osoblju (budući da nije imao djece). U oporuci je zatražio da se ostatak njegova imanja uloži u fond, „kamate koje će se svake godine distribuirati u obliku nagrada onima koji su tokom prethodne godine zaslužni za najveću korist za čovječanstvo.”

Napisao je i da se kamate trebaju podijeliti na pet jednakih dijelova i da se svaki dio da osobi koja je odgovorna za najvažnije otkriće u četiri kategorije i, konačno, „jedan dio za osobu koja će uraditi najviše ili najbolje za bratstvo među narodima, za ukidanje ili smanjenje broja vojske i za održavanje i promicanje mira” – Nobelovu nagradu za mir.

Nobelova oporuka, koja se sada čuva u sefu Nobelove zaklade u Stockholmu i koja nikada nije izložena, bila je skoro pa spontana. Kada je završio s pisanjem, Nobel je zamolio četiri slučajna gospodina koja su se zadesila u klubu da budu svjedoci dokumenta. Kada je sljedeće godine umro, njegovom 25-godišnjem pomoćniku Ragnaru Sohlmanu je povjereno izvršavanje Nobelove želje.

Mladi Sohlman je jako ozbiljno shvatio ovaj zadatak, pa je narednih dana hodao Parizom u kočiji prikupljajući novac, papirologiju i dionice iz banaka. Spremio je sve u kutije i otpremio ih u Švedsku, gdje je polako počeo prodavati dionice kako se kompanija ne bi ugasila.

Usprkos tome što je plemenita i korisna za cijelo čovječanstvo, Nobelova posljednja želja je isprva naišla na veliki otpor.

Njegovi rođaci, koji nisu bili svjesni njegovog plana, bili su u šoku. Švedska kraljevska obitelj ga je osudila zato što nije bio patriot i zato što nagrađuje ljude svih nacionalnosti a ne samo Šveđane. Njegovo osoblje je bilo ogorčeno ogromnim administrativnim i organizacijskim troškovima takve operacije. No, njegova ideja je naišla i na mnoga odobrenja.

U Grčkoj se 1896. godine održavala Olimpijada, a tu je vladala opća želja da se stvori svjetska obitelj i da se oda priznanje ljudima koji su pomagali cijelom čovječanstvu. Dok je naporno radio na Nobelovoj ostavštini, Ragnar je vremenom stjecao sve veću i veću podršku.

Pet godina nakon što je Nobelova oporuka prvi put pročitana, prve Nobelove nagrade su dodijeljene u Švedskoj i Norveškoj (1901. godine). Stoljeće kasnije, u Stockholmu je otvoren i muzej.

Na kupalištu Zibel se utopila 64-godišnja žena

U utorak, 5. kolovoza, oko 17 sati, na gradskom kupalištu u Sisku na rijeci Kupi, došlo je do utapanja 64-godišnje žene, objavila je policija.

Na mjestu događaja je obavljen očevid te je naložena mrtvozornička obdukcija kojom će se utvrditi točan uzrok smrti.

https://www.sisak.info/2025/08/06/na-kupalistu-zibel-se-utopila-64-godisnja-zena/

Sjećanje na poginulog bojnika Gromova Stjepana Hrvojića – Pepu

Predsjednik sisačkog Gradskog vijeća Tomislav Kralj je, kao izaslanik župana Ivana Celjaka, na mjesnom groblju u sisačkom naselju Sela sudjelovao u odavanju počasti poginulom bojniku 2. gardijske brigade „Grom“ Stjepanu Hrvojiću Pepi. Organizator je tradicionalno ŠNK Hajduk Sela, koji uz sjećanje na grobu, godinama organizira i „Memorijalni turnir Stjepan Hrvojić – Pepo.

STJEPAN HRVOJIĆ (22.11.1963.-4.8.1995.) tijekom 1990.godine dragovoljno pristupa u pričuvni sastav MUP-a Republike Hrvatske, a po osnivanju jedinice za posebne namjene PU Sisak početkom 1991.god. postaje njen djelatnik.

Osnivanjem postrojbi ZNG-a u Sisku je 5.6.1991.god. osnovana od dijelova jedinice za posebne namjene PU Sisak 2.bojna 2.gardijske brigade.

Potpisuje djelatni ugovor te je postavljen za zapovjednika 2.voda, 3.pješačke satnije.
Prva bojna iskustva stječe na bojišnicama Banovine( Glina, Kozibrod, Blinjski Kut, Sunja) te na bojištima Bosanske Posavine, Dubrovnika, Like, Zadra, Novigrada i operacije “OLUJA”.
Tijekom bojnih akcija, na navedenim bojištima se pokazao kao hrabar i odlučan borac te je uživao ugled i poštovanje.

1992.godine postavljen je za pomoćnika zapovjednika 3.satnije za političku djelatnost, a od 1.11.1993.godine postavljen je na dužnost zapovjednika bojne za politička djelovanja.
Poginuo je 4.8.1995.godine u operaciji “OLUJA” u mjestu Kolonija kraj Petrinje.

Za svoj doprinos u ratu više je puta nagrađivan, pohvaljivan i odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Spomenicom Domovinskog 1990.-1992., Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Pisanom pohvalom generala Slobodana Praljka, Nagradnom plaćom zapovjednika 2.gradijske brigade, Zahvalom s zlatnom plaketom “Grom”, Pisanom zahvalom zapovjednika 2.gardijske brigade.

Posmrtno mu je dodijeljen čin bojnika.

https://www.sisak.info/2025/08/06/sjecanje-na-poginulog-bojnika-gromova-stjepana-hrvojica-pepu

15 godina zatvora za ubojstvo supruge u Petrinji – državno odvjetništvo se žali na visinu kazne

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je žalbu zbog odluke o kazni protiv presude Županijskog suda u Sisku kojom je hrvatski državljanin (1971.) proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 4. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina.

Žalba je podnesena jer državno odvjetništvo smatra da se izrečenom kaznom neće u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja te da samo kazna dugotrajnog zatvora može jasno i učinkovito doprinijeti odvraćanju, podizanju svijesti i osnaživanju društvene osude ubojstva žena od strane partnera odnosno bliskih osoba.

Riječ je o ubojstvu iz svibnja 2023. koje se dogodilo u Ulici Stjepana Radića u Petrinji.

52-godišnjak je 17. svibnja 2023., u obiteljskoj kući u Petrinji, u cilju da liši života svoju 45-godišnju suprugu, rukama joj nanio ozljede koje su dovele do smrtnog ishoda.

https://www.sisak.info/2023/05/18/pritvor-osumnjiceniku-za-ubojstvo-supruge-u-petrinji/

GENERALOVE SUZE

'Godinama su mladi ljudi živjeli u dolini smrti. Mnogi su stradali i svaki put i svugdje se trebamo s pijetetom sjetiti tih ljudi koji su svoje živote ugradili u temelje naših oružanih snaga i naše domovine'

Dok je nakon svečanog mimohoda u pozadini svirala Thompsonova pjesma "Ako ne znaš šta je bilo", naše kamere ulovile su Antu Gotovinu kako briše suze. I dok mu je Dajana Šošić htjela postaviti pitanja za vrijeme emisije uživo, Gotovina je poželio čuti pjesmu do kraja prije razgovora. Vidno su ga svladale emocije, a zatim je svu svoju pažnju posvetio našoj reporterki.

Na pitanje što ga je najviše dojmilo na mimohodu, rekao je:

"Ovaj mimohod je dokaz da važne datume i simbole države na jedan svečan i veličanstven način samo mogu obaviti naše oružane snage. Time su oni i čuvari tradicije. Njihova glavna i temeljna zadaća je čuvanje naše suverenosti i naše sigurnosti", rekao je.
Oduševljen je što je bio s njima.

Živjeli u dolini smrti
"To je bio jedan lijepi početak priče u početku Domovinskog rata. Naše oružane snage su ustrojene da bi nas obranile od agresora. Godinama smo to radili. Godinama su mladi ljudi živjeli u dolini smrti. Mnogi su stradali i svaki put i svugdje se trebamo s pijetetom sjetiti tih ljudi koji su svoje živote ugradili u temelje naših oružanih snaga i naše domovine. i mnogi koji su izgubili zdravlje i koji nose trajni biljeg, vidjeli smo ih danas. Sretan sam što sam proveo ovaj dan zajedno s njima, i s borcima i s mladim ljudima", rekao je.

Na pitanje gdje je bio na današnji dan prije 30 godina, je li bio na slavnom brijunskom sastanku kaže:

"Vjerojatno to", rekao je i dodao da je to bio početak kraja rata. Prođe li mu kroz glavu što bi bilo da smo imali ovo u Domovinskom ratu, kaže:

"Što bi bilo kad bi bilo, nije bilo, ali imali smo ono što smo imali i s time smo izvršili zadaću. Oslobodili zemlju od agresora, učinili je sigurnom i zemlju slobodnih ljudi za sve koji žele živjeti s nama, poštivati naše zakone i naše simbole", dodao je.

Osim što je Oluja bila velika pobjeda, za Gotovinu je to bilo i privatno lijepo razdoblje jer se oženio.

"Pa da, to je život", rekao je s osmijehom.

#Mimohod #obljetnica #Hrvatska #sjećanja #AnteGotovina

Link
https://net.hr/danas/rtl-danas/je-li-ovo-najemotivniji-prizor-mimohoda-ante-gotovina-se-slomio-i-zaplakao-ed88c15e-6e37-11f0-9658-9600040c8f8e

Pitao sam se, zašto gorući grm? Zašto ne vjetar ili voda ili nešto deseto? Ima toliko poveznica... Taj gorući grm je slika drva života u Edenu, slika je i onog sedmerostrukog svijećnjaka u Šatoru sastanka, slika je križa na kojem se Isus predao kao žrtva, slika je i Pedesetnice gdje su apostoli bili kao te grane drva na koje su sišli plameni jezici itd. Drvo koje gori, ali ne izgara, označava Boga koji je svet, vječan, neprolazan i besmrtan - Onaj koji jest! Po Isusovoj žrtvi na križu i po silasku Duha Svetoga, naše tijelo je postalo njegov hram, zato kad ulazimo u molitvu, morali bi si posvijestiti da dolazimo na sveto tlo!

Primijeti koja je karakteristika Božjih izabranika - svi su mahom bili pastiri. Od Abela, Josipa, Mojsija, Davida, pa sve do Isusa koji sam sebe naziva dobrim Pastirom. Zašto je to tako? Jer pastiri poznaju svoje ovce po imenu, brane ih i čuvaju, nose na svojim ramenima, strpljivi su, blagi i najbolje ocrtavaju Božju osobnost, a najvažnije - oni su maleni i neznatni u očima društva. O tome danas govori Isus u svom obraćanju Ocu. Zahvaljuje mu što je otajstva Kraljevstva objavio malenima, a sakrio ih od mudrih.

Ako čeznemo za tim da budemo veliki i cijenjeni u očima ljudi, automatski se udaljavamo od te skupine malenih o kojoj Isus govori i bivaju nam skrivena otajstva Božja. Linija između Neba i Zemlje je kao ogledalo koje odražava suprotnosti. Što više daješ na Zemlji, to više primaš na Nebu. Što se više poniziš na Zemlji, to ćeš više biti uzvišen na Nebu. Što više umireš sebi na Zemlji, to ćeš više imati život u punini na Nebu. Nasljedujmo Mariju u njezinoj poniznosti i neznatnosti i Bog će nas uzvisiti i objaviti nam neshvatljiva otajstva!

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/srijeda-16-7-2025/

Kad sam čitao knjigu izlaska, pitao sam se zašto se Bog tako igrao s faraonom, da mu je malo otvrdnuo srce i pustio pošasti, pa malo omekšao, pa opet otvrdnuo... Jedna slika mi je to savršeno objasnila: Ako jednak izvor topline približimo glini i vosku, glina će se stvrdnuti, a vosak otopiti. Tako i naša srca. Ako nam je srce poput gline natovareno zemaljskim brigama i gorčinom kao faraonu, na ljubav Božju će se još više otvrdnuti. Ali ako je čisto i slobodno, onda će se na ljubav Božju dati otopiti i oblikovati kako On želi. Želim ti takvo srce!

Kad su Židovi slavili Pashu i kad bi najmlađi sin pitao oca zašto je ta noć posebnija od drugih, on bi rekao: _"Bijasmo robovi, ali nas je Gospodin izbavio iz ruke Faraonove"_. Nije rekao _"naši pretci su bili robovi, a Bog ih je izbavio"_. Čak stotinama godina nakon toga i dalje su sebe poistovjećivali s njima i uprisutnjivali taj trenutak izbavljenja u svetkovanju Pashe. Upravo to i mi činimo u Euharistiji - uprisutnjujemo Isusovu žrtvu na križu koji je bio poškropljen Isusovom krvlju kao i nadvratnici janjećom krvlju.

Bog je htio kazniti sva egipatska božanstva i to je učinio kroz 10 pošasti. Svaka od njih (voda u krv, žabe, komarci, skakavci, tuča, tama...) bio je simbol nekog egipatskog božanstva i time je Bog govorio Egipćanima: "Evo kako vam vaši bogovi uzvraćaju za štovanje koje im dajete." Bog je i Egipćane htio obratiti i pokazati da je On jedini Bog kome se treba klanjati i služiti. Smrt prvorođenaca bio je zadnji čin u kojem su Izraelci bili pošteđeni ako su imali krv jaganjčevu poškropljenu po dovratnicima i nadvratnicima. Tako smo i mi križem Isusovim spašeni od vječne smrti.

No, postoji još jedna stvar. Da bi Pasha bila potpuna, nije bilo dovoljno samo poškropiti domove krvlju, ni jesti gorko zelje (koje je označavalo gorčinu ropstva) ni beskvasne kruhove (koji su označavali žurnost izlaska iz Egipta), već je trebalo i pojesti janje koje se od 10. do 14. dana čuvalo (tako je Isus boravio u Jeruzalemu od Cvjetnice do Velikog petka). A kako su ga blagovali? Opasanih bokova sa obućom na nogama. Tako i mi, da bi uzvratili Gospodinu za sve što nam je učinio, moramo prinijeti žrtvu zahvalnu i uzeti čašu spasenja, tj. moramo blagovati Tijelo i Krv Kristovu i to spremni da krenemo van nakon mise i naviještamo radosnu vijest drugima. Kad svećenik kaže "idite u miru", tu misa ne završava, već mijenja svoju lokaciju. Sada smo pozvani Isusa kojega smo primili u euharistiji nositi drugima. Crkva ne smije biti samo bolnica gdje dolazimo liječiti svoje boli, nego mjesto gdje se sabiremo da prinesemo Bogu sve ono što smo od prošle mise učinili u svijetu u njegovo ime. Budimo uvijek opasanih bokova sa štapom u ruci, spremni da idemo gdje god nas Duh Sveti povede.

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/petak-18-7-2025/

_"Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!"_ (Heb 13,2) Kako ovaj citat spojiti sa Isusovom izjavom Marti u današnjem evanđelju: _"Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."?_ Mnogi imaju veliki problem s ovom Isusovom izjavom. Je li ovdje stvarno riječ o tome da Isus kori Martu radi njezinog gostoprimstva ili je stvar o nečem drugom?

Naš prijevod kaže da je Marta bila zauzeta posluživanjem, no ako pogledamo izvornu riječ na grčkom koju Luka koristi, to je ista riječ koju Isus koristi kad govori da ne budemo tjeskobno zabrinuti za ono što ćemo jesti, piti, obući i obuti. Dakle nije riječ o običnoj zauzetosti Marte, već o tjeskobnoj brizi oko toga što i kako će poslužiti. Kad joj se Isus obraća, ne kaže joj da je zauteta, nego joj kaže da se brine i uznemiruje za mnogo.

Origen Aleksandrijski je u osobama Marte i Marije prepoznao duhovnu sliku kontemplativnog i djelotvornog života. Mi ljudi smo skloni krajnostima, pa često postanemo ili radoholičari koji nikad nemaju vremena za molitvu, ili želimo cijele dane provoditi u molitvi i duhovnim obnovama, a ništa ne raditi, no jedno bez drugoga ne ide. Ne možeš raditi djela za kraljevstvo Božje ako prije toga nisi proveo vrijeme s Bogom u tišini i molitvi i razabrao što je uopće potrebno učiniti i kako to učiniti u ljubavi. Ako naša djela nisu popraćena molitvom i odnosom s Bogom, to će prijeći u duhovni aktivizam u kojem ćemo umarati i opterećivati i sebe i sve druge oko nas koje ćemo pokušati uvući u svoje aktivnosti.

Ono na što je svaki kršćanin pozvan je onaj teži put - uvijek loviti sredinu. *Moliti i raditi*. Dan započeti molitvom, a onda krenuti na posao i truditi se u njemu biti izvrstan kako bi to bilo na slavu Božju, a onda dan završiti zahvalom. Nema gorega nego vidjeti kršćanina koji nikad ne moli, a uvijek "sve zna" ili pak kršćanina koji je poznat po satima provedenim u molitvi, a da je traljav u svom poslu. U oba slučaja smo kontrasvjedočanstvo.

U 1. čitanju kod Abrahama možemo vidjeti spoj Marte i Marije. Zanimljivo je kako je Abraham vidio tri čovjeka, a obraća im se u jednini. Odmah u 19. glavi vidimo da su dvojca od njih troje bili anđeli koji su krenuli dalje prema Sodomi, tako da tu priču možemo gledati kao neku praobjavu Presvetog Trojstva u te 3 osobe, a možemo to i gledati kao objavu Božju u pratnji 2 anđela, što bi mogao biti slučaj na koji se sv. Pavao referirao u poslanici Hebrejima.

Bilo kako bilo, čim ih je Abraham ugledao, potrčao im je ususret, poklonio se i pozvao ih da se zadrže, operu noge i okrijepe se šnitom kruha. No, Abraham nije stao na šniti kruha. Rekao je Sari da zamijesi kruh od 3 mjerice brašna, nabavio maslaca i mlijeka te zaklao cijelog junca kojega je pripravio za svoje goste. To me podsjeća na ono kad se svratiš nekome, pa te pozove na kavu, a onda iznese pred tebe cijelu gozbu :) Kad bi tu priča stala, rekli bi da je isti kao Marta. Bog čeka pod stablom, a on skače okolo i priprema obilan obrok. No, Abraham ne staje na tome. Poslužuje ih, a onda stoji pred njima i ulazi u razgovor s njima, a Bog obilno nagrađuje njegovo gostoprimstvo i obećaje mu da će dogodine dobiti sina.

Abraham je uspješno spojio gostoprimstvo i susret s Gospodinom, dok Marti to nije uspjelo. Zato Isus ne kori Martu za njezino gostoprimstvo i uljudnost, nego želi naglasiti da ne smije biti toliko opterećena i tjeskobno zabrinuta oko hrane koje je ionako malo potrebno da se okrijepi tijelo, nego da je potrebnije usredotočiti se na ono vječno i neprolazno. Uostalom, sve to tjelesno će jednom proći, ali Riječ Božja koju je Marija upijala do Isusovih nogu nikad neće proći i to nam se nikad neće oduzeti! Previše muka i truda ulažemo u svoje tijelo, ali to je često nauštrab naše duše koja pritom trpi jer joj ne pružamo duhovnu hranu. Pozivam te da se danas odlučiš svakodnevno hraniti svoju dušu Božjom Riječi. Ne usput ili ono što čuješ na sv. Misi, jer najčešće ne čuješ ništa, nego da uzmeš vrijeme i posvetiš ga čitanju i razmatranju Biblije. Šaljem u nastavku plan čitanja Biblije kroz godinu dana koji ti uvelike može u tome pomoći.

Na kraju bih se samo osvrnuo na 2. čitanje. Nije mi bilo jasno kakve veze ima s gostoprimstvom, ali danas pod Misom mi je sinulo. Kaže sv. Pavao da u svom tijelu trpljenjem dopunja ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo Tijelo Crkvu te da je postavljen poslužiteljem Crkve da joj potpuno pronese Riječ Božju. Što bi moglo nedostajati Kristovim mukama? Zar njegova smrt nije dovoljna za naše spasenje? Jest, ali ona neće biti primijenjena na druge ako ne čuju za tu radosnu vijest da je Isus dao svoj život za nas i naše spasenje, a to je zadaća tebe i mene.

*Prvotna zadaća svakog kršćana nije posluživanje fizičkog tijela*, iako je i to jako potrebno iskazujući milosrđe gladnima, žednima, bolesnima itd. *Prvotna zadaća kršćana je evangelizacija* - posluživanje Tijela Kristova njegovom Riječi i širenje kraljevstva Božjega na zemlji. Ako poslužimo tijelo, a propustimo navijestiti evanđelje, možda produžimo nekome život na zemlji, ali će ga i dalje izgubiti za vječnost! Zato je Isus Marti rekao da joj se ovaj važniji dio nikad neće oduzeti - to je investicija u nepropadljivo blago na nebesima. No, nitko od nas neće za to biti sposoban ako nećemo odvojiti vrijeme za molitvu, čitanje i razmatranje Biblije kroz koju ćemo upoznati Boga. Ako ga ne upoznamo kakav jest i kakav nam se objavio u svojoj Riječi, drugima ćemo pružati krnju sliku Božju, zaprljanu našim osobnim viđenjem Boga koje Sotona pokušava distorzirati na svakom koraku. Upoznaj Gospodina, a onda poput sv. Pavla idi i navješćuj, opominji svakog čovjeka, poučavajući ga u svoj mudrosti da bi svakoga doveo do savršenstva u Kristu.

Bog te blagoslovio!

Razmišljao sam se kako povezati današnja čitanja i došao sam do jedne vertikale koja se proteže kroz sve njih: ustrajna molitva srca znajući tko si i kome se moliš. U evanđelju nam Isus donosi 2 primjera molitve.

Jedan je primjer ustrajne molitve gdje kaže da će čak i tvoj prijatelj koji je u krevetu s djecom ustati usred noći i dati što ga moliš radi tvoje upornosti, a gdje ne bi Bog koji je daleko darežljiviji od bilo kojeg čovjeka! Tu nas Isus potiče na ustrajnu molitvu, makar i ne primili instantno uslišanje.

U drugom primjeru govori kako i mi kao često zli nikad nećemo svom djetetu dati nešto podlo ako nas dijete zamoli za neku dobru stvar. Ako tako mi postupamo, pa gdje nas neće Bog obdariti dobrim darovima! Mi često imamo jako krivu sliku o njemu i molimo ne nadajući se ničemu ili očekujući da ćemo dobiti suprotno od onoga što molimo.

No u tom primjeru Isus ukazuje na jednu bitnu stvar. Nije rekao da ćemo uvijek primiti sve za što molimo jer često kroz svoju požudu tijela molimo za stvari koje su na našu propast, a ne na naše posvećenje. No, obećaje nam da ćemo uvijek dobiti uslišanje za jednu molitvu - kad molimo za Duha Svetoga. Bog čezne za tim da nastani svog Duha u nama i da budemo korisni udovi Tijela Kristova, zato tu molitvu nikad nikome ne uskraćuje.

Još jedan primjer ustrajne molitve imamo u 1. čitanju gdje Abraham ide poprilično daleko u "žicanju". Kad bi imao krivu sliku o Bogu, stao bi odma na 50, ali on ide dalje i dalje sve dok nije došao na 10. Bog želi da imamo takav odnos prema njemu. Ne kao prema strogom Bogu koji će se izvikati na nas kao što su to činili naši očevi kad bi bili dosadni, nego kao prema Bogu koji pozna naša srca i zna sve prije nego nam riječi dođu na jezik. Bog želi da se svi ljudi spase i draga mu je nesebična molitva za druge i njihovo spasenje.

U molitvi očenaša nema mnogo riječi. To je molitva srca u kojoj je sadržano sve što nam je potrebno. Kako smo danas krstili naše 6. dijete, došao je pomoćni biskup Ivan Šaško, pa je lijepo primijetio kako u molitvi očenaša nema 1. lica jednine. Nikad ne molimo "oče moj" ili "kruh moj svagdanji daj mi danas". Uvijek je to molitva Crkve, molitva jedinstva mnogih u Kristu koja podrazumijeva da smo pomireni s drugima, jer Duh Sveti ne prebiva tamo gdje je razdor. Zato jedino možemo moliti da nam Bog oprosti kad mi opraštamo drugima i tu nema pogovora.

Volio bih se osvrnuti na svaki zaziv te prekrasne molitve, no radije bih se usredotočio na 2. čitanje. Prekrasno se poklopilo da to čitanje bude baš danas kad smo krstili našu Jacintu Mariju. Sv. Pavao kaže da smo po krštenju suukopani s Kristom i suuskrsli zajedno s njime po vjeri u Boga koji nam je milostivo sve oprostio pribivši na križ zadužnicu za naše grijehe. Poprilično slikovit opis onoga što se događa u krštenju.

Iako nam je to možda teško shvatiti, po krštenju naš stari čovjek umire! Kako god da je netko živio do tog trenutka, on umire zajedno s Kristom, a mrtvacu ne možeš suditi - sva krivica se briše smrću. Ne samo da je stari "ja" umro, nego postajemo novo stvorenje, oblačimo se u Krista i njegove zasluge i već sad po vjeri zajedno s njime postajemo učesnici u njegovom uskrsnuću kojem se nadamo u posljednji dan. I upravo svjesni tog sinovstva po krštenju, obučeni u Krista se Bogu obraćamo sa "Oče naš". Više nije dalek bog, nego *Abba - Tata*. Probaj ga tako zvati. Čudno je, ali prekrasno da Boga možeš zvati tata! To sve dugujemo Isusu i njegovoj smrti na križu gdje nam je grijeh oprošten.

To ne primamo samo na krštenju, nego u svakoj sv. ispovijedi kad po njegovim zaslugama na križu dobivamo oproštenje grijeha i novu priliku da povratimo tu krsnu posvetnu milost, da se vratimo u zajedništvo s Bogom i da ponovo živimo kao djeca Božja. Možda sve to zvuči apstraktno, ali što prije povjerujemo u to, to će naša molitva biti drukčija. Ne moli sumnjajući, jer tako ništa nećeš izmoliti. Moli s pouzdanjem u dobrog Oca svjestan da si njegovo ljubljeno dijete nad kojim se raduje i kojemu želi sve dati.

Nama su danas na svim prognozama najavljivali pljuskove i poplave cijeli dan. Molili smo s djecom za lijepo vrijeme i izmolili smo ga. Na kraju nam je bilo vruće kako je Sunce grijalo. Naš Bog je silan Bog, gospodar oluja, dobar Otac! On nam želi dati toliko toga, ali jedini način na koji išta možemo primiti je molitva. Zato - molite, molite, molite dok vam molitva ne postane radost!

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/nedjelja-27-7-2025/

[Marijana (44) ispod bazena u vili skrivala milijune eura, godinama je ljude varala ‘ritualima čišćenja]

Austrijska policija još uvijek traga za 44-godišnjom Marijanom M., Srpkinjom koja je navodno uz pomoć članova svoje obitelji prevarila desetke ljudi koristeći lažne "rituale čišćenja", piše Fenix Magazin.

Kako se ranije pisalo, Marijana M., koja se pod lažnim identitetom “Amela” predstavljala kao navodna vidovnjakinja, osumnjičena je da je s bivšim suprugom, sinom i snahom iznudila milijunske iznose od ljudi koji su vjerovali da su njihovi bližnji pod smrtonosnim kletvama. Istraga se vodi zbog sumnje u tešku prijevaru, pranje novca i organizirani kriminal. Među prevarenima se spominju i neki Hrvati, prenosi Fenix Magazin.

Prema završnom policijskom izvješću od 50 stranica, najmanje 24 osobe su već identificirane kao žrtve. Među njima ih je 17 iz Austrije i sedmero iz Njemačke. Međutim, zbog količine pronađenih dokaza, istražitelji pretpostavljaju da bi broj prevarenih mogao doseći i stotinu.

Istraga je otkrila da je obitelj godinama ciljano kontaktirala osobe u emocionalnoj krizi, uvjeravajući ih da su članovi njihove obitelji u životnoj opasnosti te tražila novac i dragocjenosti za izvođenje “rituala čišćenja”.

Ukrajinski zapovjednici smrtno ozbiljni: 'NATO bazu bi uništili za 15 minuta'

Ukrajinski zapovjednici major Robert ‘Magyar’ Brovdi i brigadni general Volodimir Horbatjuk održali su snažan i emocionalan govor na konferenciji američke vojske (AUSA) u njemačkom Wiesbadenu, pozivajući NATO saveznike da ozbiljno pristupe dronovima kao ključnom elementu modernog ratovanja i da nauče iz ukrajinskog iskustva

General Horbatjuk jasno je dao do znanja da su bespilotne letjelice postale neizostavan alat u gotovo svim aspektima ukrajinskog otpora. ‘Gotovo je nemoguće provoditi većinu ratnih operacija bez dronova’, rekao je, nabrajajući njihove ključne funkcije: izviđanje, logistiku, presretanje zračnih prijetnji te napade duboko unutar ruskog teritorija, prenosi CNN.

Milutin Kekin nije naš – i nikad neće biti!
Dok Milutin i njegova “mlada partizanka” Ivana danas glume antifašiste iz udobnih fotelja, pitam ih: gdje ste bili ’91., kad je fašizam pod zvijezdom petokrakom razarao Hrvatsku? Kad su Vukovar, Škabrnja i naši gradovi gorjeli, kad su naši branitelji ginuli da bi Hrvatska bila slobodna?
Niste bili tada, a sada vam smeta što pjesmom slavimo svoje pobjede! Smeta vam što nismo kleknuli pred zvijezdom koja nam je donijela smrt i progon.
Mladi, ne dajte da vam lažiraju povijest.
Branitelji, znamo tko smo i za što smo se borili!
Petokraka nam nikad više neće diktirati život – ni ideološki, ni kroz pjesme!

https://fb.watch/AR2vFvIpyk/

#DomovinskiPokret #domoljublje #DomovinskiRat