Vatrogasci Javne vatrogasne postrojbe Grada Siska prošle su godine odradili 375 intervencija. Najviše je bilo tehničkih intervencija - 178, požarnih intervencija je bilo 113, vatrogasci su odradili 4 intervencije s opasnim tvarima, a bilo je i 50 lažnih dojava.

Osim intervencija vatrogasci svakodnevno imaju i druge obveze pa tako između ostalog rade na održavanju i uređenju vozila i prostora, na usluzi su građanima, servisiraju vatrogasne aparate te organiziraju posjete školske djece i djece iz dječjih vrtića.

Vatrogasci svakodnevno izvode vježbe s vozilima i opremom, a povremeno planiraju i složenije vježbe na području interveniranja u koje su uključeni i neki drugi subjekti.

Javna vatrogasna postrojba Grada Siska osnovana je Odlukom Poglavarstva Grada Siska od 21.prosinca 1999. godine, te je osnivač i vlasnik Grad Sisak.

2025. godina u brojkama:
375 INTERVENCIJA
113 požarnih intervencija
53 požara u/na objektu
2 požara u/na industrijskom postrojenju
50 požara na otvorenom prostoru
8 požara u prometu
178 tehničkih intervencija
88 intervencija u/na objektima
60 intervencija na otvorenom prostoru
30 intervencija u prometu
4 Intervencije s opasnim tvarima
2 intervencije u/na objektu
1 intervencija u/na industrijskom postrojenju
1 intervencija na otvorenim prostorima
80 ostalih intervencija
50 lažnih dojava
17 izvida
13 puta vraćeni s puta
Na spomenutim intervencijama ukupno je sudjelovalo (kumulativno):
- 1.439 vatrogasaca JVP grada Siska
- 535 vatrogasnih vozila
- 7 vatrogasnih plovila
- ukupno je utrošeno 2.160:25 sati rada vatrogasaca na intervencijama
Na spomenutim događajima, bilo je:
- 36 ozlijeđenih sugrađana
- 11 ih je smrtno stradalo
- 13,48 hektara ukupno izgorjele površine na području Grada
Najčešće intervencije događale su se po vremenu dojave u:
- 14:00 h - 38 intervencija
- 12:00 h - 36 intervencija
- 13:00 h - 30 intervencija
- 19:00 h - 28 intervencija ... itd..
Najčešće intervencije po mjesecima u 2025. godini:
- srpanj - 44 intervencija
- studeni - 42 intervencija
- rujan - 38 intervencija
- lipanj - 35 intervencija
- kolovoz - 28 intervencija ... itd..

FB JVP Grada Siska

Putinu lagali da je grad pao?

Dok je Kremlj slavio navodno zauzimanje Kupjanska, stvarnost na bojištu bila je posve suprotna. U trenutku kada su Vladimiru Putinu podneseni izvještaji o “potpunoj kontroli” nad ovim važnim željezničkim čvorištem u Harkivskoj oblasti, ukrajinske snage već su bile nadomak završetka višemjesečne operacije oslobađanja grada, piše United24 Media. Ukrajinska vojska uspjela je vratiti kontrolu nad većinom Kupjanska, dok su se ruske postrojbe našle u izoliranim džepovima, bez sigurnih opskrbnih pravaca. Suočeni s gubitkom terena, ruski zapovjednici posegnuli su za krajnje rizičnim rješenjem – slanjem vojnika kroz napušteni cjevovod kako bi se domogli grada.

No, plan se pretvorio u katastrofu. Ukrajinske snage su otkrile izlaz iz cijevi i pretvorile ga u smrtonosnu klopku. Prema dostupnim informacijama, nitko od vojnika poslanih tim putem nije preživio.

Zapovjednik dronovske jedinice 13. operativne brigade „Hartija“ Ihor Raikov izjavio je da su ruski zapovjednici danima slali ljude u sigurnu smrt. „Svaki dan je išao jedan vod. Kada to zbrojite, riječ je o tisuću ljudi mjesečno“, rekao je Raikov.

Slična taktika već je ranije viđena. U ožujku ove godine kod Sudže u ruskoj Kurskoj oblasti ruski su državni mediji pokušaj proboja kroz cjevovod proglasili „legendarnim“, iako nikada nije potvrđeno da je operacija bila uspješna, a brojni vojnici tada su poginuli.

Operacija oslobađanja Kupjanska započela je 25. kolovoza. Nakon što su ruske snage sredinom rujna prešle rijeku Oskil i privremeno zauzele središte grada, ukrajinske postrojbe – među njima i brigada „Hartija“ – pokrenule su snažnu protuofenzivu. Tijekom listopada i studenog postupno su potiskivale ruske jedinice, oslobađajući sela sjeverno od grada i presijecajući ključne opskrbne linije.

Glavni zapovjednik Oružanih snaga Ukrajine Oleksandr Sirski potvrdio je da je vojska uspostavila kontrolu nad gotovo 90 posto Kupjanska. Procjene govore da se oko 200 ruskih vojnika i dalje skriva u podrumima i napuštenim zgradama.

https://x.com/visionergeo/status/1966578655041081717?s=20

PREŽIVJELA

uzimao mi je tijelo kada je htio
uzimao mi je čast
čistoću
dostojanstvo
sve mi je uzimao
kada je htio
i… na način na koji je htio

(zaista mislite da zvijeri
znaju biti nježne?)

ulazio je u mene
kao da sam trgovina
kao da sam slastičarnica
ili, još bolje, mesnica
kao da me rodilo da se on mnome gosti
kada je htio
i… na način na koji je htio

zaudarao je na znoj, pokvarene zube
vlastitu mokraću i rakiju
a ruka mu je bila teška
dok su mu se oko prstiju
iščupani pramenovi moje kose pleli
kada je htio
i… na način na koji je htio

nije se zaustavljao na molbe,
suze, krikove, vapaje
čak ga ni krv nije mogla zaustaviti
u divljem pohodu na moje tijelo
koje je maltretirao
kada je htio
i… na način na koji je htio

oh, da, preživjela sam ja njega
i neke njegove “drugove”
preživjela sam lomove, šamare, izbijene zube,
gašenje opušaka na dojkama
slomljena grla od flaša u mojoj rodnici
kada su htjeli
i… na način na koji su htjeli

znate, preživjela sam smrad straha od smrti
preživjela sam tuđe krikove na samrti
preživjela sam leševe svojih susjeda
prijatelja, djece, roditelja
preživjela sam okus krvi u ustima
i istu tu krv između vlastitih bedara
preživjela sam ja i samu sebe

(a zašto?)

jer, kada sam tako preživjela
svojim oslobođenim gradom lutala
u potrazi za spaljenim uspomenama
tragajući za ono malo veselja
kojeg pamtim iz djetinjstva
selektirajući ono srcu drago
od svega što me zagadilo

moji su silovatelji, ne biste vjerovali,
pored mene
tim istim oslobođenim gradom,
(mojim gradom!)
uzdignute glave šetali
kada su htjeli
i… na način na koji su htjeli

Maja Vidaković
Žuta bubamara

Potvrđena optužnica za ratni zločin protiv Dragutina Ćelapa

Županijski sud u Zagrebu potvrdio je optužnicu za ratni zločin protiv civila iz 1991. godine protiv Dragutina Ćelapa (71), nekadašnjeg čelnika SDSS-a u Topuskom, kojeg je policija sredinom prošlog rujna prijavila i za ratni zločin iz 1992. godine.

Potvrđena optužnica tereti Ćelapa da je 17. srpnja 1991., zajedno sa sada pokojnim, a tada 32-godišnjim i 39-godišnjim muškarcima, kao pripadnik paravojnih oružanih formacija tzv. SAO Krajine, došao u mjesto Staro Selo Topusko na području Gvozda i hicima iz vatrenog oružja usmrtio tada 50-godišnjeg muškarca koji je upravljao traktorom koji se potom prevrnuo u kanal, gdje je naknadno pronađen.

Ćelap je zbog sumnje u ratni zločin u Starom Selu Topusko uhićen početkom listopada prošle godine, a policija je tom prilikom u njegovoj kući pronašla i oduzela dva pištolja i 600 grama suhe biljne materije nalik na indijsku konoplju.

Policijska uprava sisačko-moslavačka prijavila je sredinom rujna ove godine Ćelapa i za ratni zločin iz ožujka 1992. godine. Prema sumnjama policije, Ćelap je kao pripadnik paravojne postrojbe, izviđačko-diverzantskog voda 19. pješadijske brigade TO Vrginmost, u mjestu Koritinja, usmrtio tada 60-godišnjeg civila koji je traktorom na polju obavljao poljoprivredne radove.

Osumnjičeni Ćelap je pucao na civila iz vatrenog oružja iz tada privremeno okupiranog područja Republike Hrvatske, s neprijateljskih položaja uz desnu obalu rijeke Kupe u mjestu Banska Selnica.

Kršio je pritom pravila međunarodnog prava, prema kojem civilno stanovništvo i građanske osobe uživaju opću zaštitu od opasnosti koje proizlaze iz vojnih operacija i prema kojem niti civilno stanovništvo niti građanske osobe smiju biti predmet napada.

Dragutin Ćelap postao je tema u medijima 2019. kada je tadašnji županijski vijećnik i umirovljeni pukovnik HV-a Ivica Pandža Orkan došao do dokumenata iz arhive tzv. RSK, iz kojih se vidi kako je bio snajperist koji je kao pripadnik tzv. SVK dobio pisanu pohvalu od zapovjednika “3. partizanskog bataljona”, u kojoj piše da se “iskazao kao stabilna i hrabra osoba, pri čemu imponira njegova hladnokrvnost i odlučnost”.

U dokumentu se navodi da se „posebno istaknuo u 1. i 2. napadu na Topusko kada je odlučnom akcijom jedinice u kojoj se on nalazio u Velikoj Vranovini likvidirano oko 30 pripadnika MUP-a i ZNG-i te po oslobađanju Lasinje likvidirao tri neprijateljska vojnika.

https://www.sisak.info/2025/11/12/potvrdena-optuznica-za-ratni-zlocin-protiv-dragutina-celapa

#RatniZlocin #presuda #optuzba #DragutinCelap

PRONAĐENI POSMRTNI OSTACI HEROJA HOS-a JEAN-MICHELA NICOLIERA

Na Ovčari kod Vukovara 25. rujna provedena je posljednja ekshumacija posmrtnih ostataka u blizini Spomen-doma, pri čemu su pronađena tri tijela muškaraca mlađe životne dobi. Prema prvim informacijama, riječ je o posmrtnim ostacima trojice vukovarskih branitelja – francuskog dragovoljca Jeana-Michela Nicoliera, zapovjednika Damjana Samardžića i njegova posinka Zorislava Gašpara-Gaše.

Jean-Michel Nicolier, rođen 1. srpnja 1966. u francuskom Vesoulu, u srpnju 1991. godine, unatoč molbama svoje majke, odlučio je doći u Hrvatsku i pridružiti se obrani zemlje. Najprije se priključio Hrvatskim obrambenim snagama kod Karlovca, a potom s dragovoljcima HOS-a otišao u Vukovar, gdje je sudjelovao u obrani grada od velikosrpske agresije.

Na vukovarskom Sajmištu ranjen je 9. studenoga 1991., a nakon pada grada, 18. studenoga, odveden je iz bolnice na Ovčaru. Tamo je, prema svjedočenju preživjelog Dragutina Berghofera, brutalno mučen i premlaćivan prije nego što je polumrtav izvučen iz hangara i pogubljen u noći na 21. studenoga. U trenutku smrti imao je samo 48 kilograma.

Prema pisanju tjednika Express, Udruga “Dr. Ante Starčević” iz Tovarnika godinama je tvrdila da je Nicoliera ubio Spasoje Petković, zvani Štuka, koji mu je, nakon što ga je izveo iz hangara, ispalio metak u potiljak i iz džepa uzeo 20 francuskih franaka. Kako je Večernji list pisao, Petković je kasnije dobio status zaštićenog svjedoka pred Specijalnim sudom za ratne zločine u Beogradu, gdje je svjedočio protiv drugih zločinaca i priznao niz ubojstava, uključujući i ono nad francuskim dragovoljcem.

U svom iskazu detaljno je opisao kako su zarobljeni Hrvati autobusima dovoženi pred hangare na Ovčari, gdje su ih tukli u špaliru i potom, pred iskopanom rupom, strijeljali. Među 260 ubijenih bio je i Jean-Michel Nicolier, čiji posmrtni ostaci do danas nisu bili pronađeni – sve do ove posljednje ekshumacije. Usprkos priznanju, zahvaljujući statusu pokajnika, Petković Štuka nikada nije kazneno odgovarao za svoje zločine.

Jean-Michel je nekoliko dana prije smrti dao izjavu za francusku televiziju, koja je postala simbol njegove žrtve: „Više puta su mi predložili da odem, ali ja sam ostao. Došao sam kao dragovoljac. Vukovar je moj izbor, i u dobru i u zlu.”

Njegova majka Lyliane Fournier godinama je tragala za njegovim posmrtnim ostacima, a svome sinu posvetila je potresno pismo u kojem je napisala: „Dio mog bića otišao je s tobom. Susrest ćemo se jednog dana, ako Bog da.”

Za svoju hrabrost i žrtvu, Jean-Michel Nicolier posthumno je odlikovan Redom Nikole Šubića Zrinskog, koji je u ime Republike Hrvatske primila njegova majka.

Pronalaskom njegovih ostataka zatvoren je jedno od najpotresnijih poglavlja vukovarske tragedije. Jean-Michel Nicolier, francuski dragovoljac koji je umro kao Hrvat, ostat će vječni simbol ljudske hrabrosti, časti i žrtve za slobodu.

Uživaj u nebu, veliki čovječe. Počivaj u miru, vitezu Hrvatske.

Kako je nastala Nobelova nagrada

Nobelova nagrada svake godine slavi iznimna postignuća univerzalnih genijalaca i briljantnih pojedinaca. Pored samih dobitnika nagrade, jednako je fascinantna i sama priča o nastanku iste

Od Marie Curie, koja ne samo da je bila prva žena dobitnica Nobelove nagrade, već i prva osoba koja je dobila nagradu za dvije različite kategorije, Aung San Suu Kyi, jedine osobe koja je dobila nagradu dok je bila u kućnom pritvoru, pa sve do Alberta Einsteina i Ive Andrića, Nobelova nagrada svake godine slavi iznimna postignuća univerzalnih genijalaca i briljantnih pojedinaca. Pored samih dobitnika nagrade, jednako je fascinantna i sama priča o nastanku iste.

Za ovu nagradu koja danas slavi iznimna ljudska postignuća, postoji nekoliko izvora koji govore o tome kako je nastala. Jedna priča kaže kada je skromni Šveđanin po imenu Ludwig Nobel umro 1888. godine, francuski novinari su ga zamijenili s Alfredom – čuvenim švedskim poduzetnikom i izumiteljem koji je stekao veliko bogatstvo nakon što je izumio dinamit. U smrtovnicama koje su bile objavljene u pariškim novinama je pisalo: „Trgovac Smrti je mrtav!”

Prilikom zabune novinara, Alfred Nobel je imao rijetku nesreću da svjedoči o svojoj ostavštini i da čita vlastite smrtovnice. Dok su novinari mislili da je mrtav i nastavili blatiti njegovo ime, još uvijek živo, Alfred je odlučio promijeniti svoju životnu priču prije nego što bude prekasno.

Neko vrijeme razmišljao je o tome što bi mogao učiniti, a 27. studenoga 1895. godine je krenuo u realizaciju svoje ideje. Otišao je u švedsko – norveški klub u Parizu, sjeo za pisaći stol i napisao oporuku.

Na četiri stranice je napisao popis stvari koje će ostaviti svojim rođacima i osoblju (budući da nije imao djece). U oporuci je zatražio da se ostatak njegova imanja uloži u fond, „kamate koje će se svake godine distribuirati u obliku nagrada onima koji su tokom prethodne godine zaslužni za najveću korist za čovječanstvo.”

Napisao je i da se kamate trebaju podijeliti na pet jednakih dijelova i da se svaki dio da osobi koja je odgovorna za najvažnije otkriće u četiri kategorije i, konačno, „jedan dio za osobu koja će uraditi najviše ili najbolje za bratstvo među narodima, za ukidanje ili smanjenje broja vojske i za održavanje i promicanje mira” – Nobelovu nagradu za mir.

Nobelova oporuka, koja se sada čuva u sefu Nobelove zaklade u Stockholmu i koja nikada nije izložena, bila je skoro pa spontana. Kada je završio s pisanjem, Nobel je zamolio četiri slučajna gospodina koja su se zadesila u klubu da budu svjedoci dokumenta. Kada je sljedeće godine umro, njegovom 25-godišnjem pomoćniku Ragnaru Sohlmanu je povjereno izvršavanje Nobelove želje.

Mladi Sohlman je jako ozbiljno shvatio ovaj zadatak, pa je narednih dana hodao Parizom u kočiji prikupljajući novac, papirologiju i dionice iz banaka. Spremio je sve u kutije i otpremio ih u Švedsku, gdje je polako počeo prodavati dionice kako se kompanija ne bi ugasila.

Usprkos tome što je plemenita i korisna za cijelo čovječanstvo, Nobelova posljednja želja je isprva naišla na veliki otpor.

Njegovi rođaci, koji nisu bili svjesni njegovog plana, bili su u šoku. Švedska kraljevska obitelj ga je osudila zato što nije bio patriot i zato što nagrađuje ljude svih nacionalnosti a ne samo Šveđane. Njegovo osoblje je bilo ogorčeno ogromnim administrativnim i organizacijskim troškovima takve operacije. No, njegova ideja je naišla i na mnoga odobrenja.

U Grčkoj se 1896. godine održavala Olimpijada, a tu je vladala opća želja da se stvori svjetska obitelj i da se oda priznanje ljudima koji su pomagali cijelom čovječanstvu. Dok je naporno radio na Nobelovoj ostavštini, Ragnar je vremenom stjecao sve veću i veću podršku.

Pet godina nakon što je Nobelova oporuka prvi put pročitana, prve Nobelove nagrade su dodijeljene u Švedskoj i Norveškoj (1901. godine). Stoljeće kasnije, u Stockholmu je otvoren i muzej.

Na kupalištu Zibel se utopila 64-godišnja žena

U utorak, 5. kolovoza, oko 17 sati, na gradskom kupalištu u Sisku na rijeci Kupi, došlo je do utapanja 64-godišnje žene, objavila je policija.

Na mjestu događaja je obavljen očevid te je naložena mrtvozornička obdukcija kojom će se utvrditi točan uzrok smrti.

https://www.sisak.info/2025/08/06/na-kupalistu-zibel-se-utopila-64-godisnja-zena/

Sjećanje na poginulog bojnika Gromova Stjepana Hrvojića – Pepu

Predsjednik sisačkog Gradskog vijeća Tomislav Kralj je, kao izaslanik župana Ivana Celjaka, na mjesnom groblju u sisačkom naselju Sela sudjelovao u odavanju počasti poginulom bojniku 2. gardijske brigade „Grom“ Stjepanu Hrvojiću Pepi. Organizator je tradicionalno ŠNK Hajduk Sela, koji uz sjećanje na grobu, godinama organizira i „Memorijalni turnir Stjepan Hrvojić – Pepo.

STJEPAN HRVOJIĆ (22.11.1963.-4.8.1995.) tijekom 1990.godine dragovoljno pristupa u pričuvni sastav MUP-a Republike Hrvatske, a po osnivanju jedinice za posebne namjene PU Sisak početkom 1991.god. postaje njen djelatnik.

Osnivanjem postrojbi ZNG-a u Sisku je 5.6.1991.god. osnovana od dijelova jedinice za posebne namjene PU Sisak 2.bojna 2.gardijske brigade.

Potpisuje djelatni ugovor te je postavljen za zapovjednika 2.voda, 3.pješačke satnije.
Prva bojna iskustva stječe na bojišnicama Banovine( Glina, Kozibrod, Blinjski Kut, Sunja) te na bojištima Bosanske Posavine, Dubrovnika, Like, Zadra, Novigrada i operacije “OLUJA”.
Tijekom bojnih akcija, na navedenim bojištima se pokazao kao hrabar i odlučan borac te je uživao ugled i poštovanje.

1992.godine postavljen je za pomoćnika zapovjednika 3.satnije za političku djelatnost, a od 1.11.1993.godine postavljen je na dužnost zapovjednika bojne za politička djelovanja.
Poginuo je 4.8.1995.godine u operaciji “OLUJA” u mjestu Kolonija kraj Petrinje.

Za svoj doprinos u ratu više je puta nagrađivan, pohvaljivan i odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Spomenicom Domovinskog 1990.-1992., Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Pisanom pohvalom generala Slobodana Praljka, Nagradnom plaćom zapovjednika 2.gradijske brigade, Zahvalom s zlatnom plaketom “Grom”, Pisanom zahvalom zapovjednika 2.gardijske brigade.

Posmrtno mu je dodijeljen čin bojnika.

https://www.sisak.info/2025/08/06/sjecanje-na-poginulog-bojnika-gromova-stjepana-hrvojica-pepu

15 godina zatvora za ubojstvo supruge u Petrinji – državno odvjetništvo se žali na visinu kazne

Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podnijelo je žalbu zbog odluke o kazni protiv presude Županijskog suda u Sisku kojom je hrvatski državljanin (1971.) proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točka 4. Kaznenog zakona i osuđen na kaznu zatvora od 15 (petnaest) godina.

Žalba je podnesena jer državno odvjetništvo smatra da se izrečenom kaznom neće u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja te da samo kazna dugotrajnog zatvora može jasno i učinkovito doprinijeti odvraćanju, podizanju svijesti i osnaživanju društvene osude ubojstva žena od strane partnera odnosno bliskih osoba.

Riječ je o ubojstvu iz svibnja 2023. koje se dogodilo u Ulici Stjepana Radića u Petrinji.

52-godišnjak je 17. svibnja 2023., u obiteljskoj kući u Petrinji, u cilju da liši života svoju 45-godišnju suprugu, rukama joj nanio ozljede koje su dovele do smrtnog ishoda.

https://www.sisak.info/2023/05/18/pritvor-osumnjiceniku-za-ubojstvo-supruge-u-petrinji/

GENERALOVE SUZE

'Godinama su mladi ljudi živjeli u dolini smrti. Mnogi su stradali i svaki put i svugdje se trebamo s pijetetom sjetiti tih ljudi koji su svoje živote ugradili u temelje naših oružanih snaga i naše domovine'

Dok je nakon svečanog mimohoda u pozadini svirala Thompsonova pjesma "Ako ne znaš šta je bilo", naše kamere ulovile su Antu Gotovinu kako briše suze. I dok mu je Dajana Šošić htjela postaviti pitanja za vrijeme emisije uživo, Gotovina je poželio čuti pjesmu do kraja prije razgovora. Vidno su ga svladale emocije, a zatim je svu svoju pažnju posvetio našoj reporterki.

Na pitanje što ga je najviše dojmilo na mimohodu, rekao je:

"Ovaj mimohod je dokaz da važne datume i simbole države na jedan svečan i veličanstven način samo mogu obaviti naše oružane snage. Time su oni i čuvari tradicije. Njihova glavna i temeljna zadaća je čuvanje naše suverenosti i naše sigurnosti", rekao je.
Oduševljen je što je bio s njima.

Živjeli u dolini smrti
"To je bio jedan lijepi početak priče u početku Domovinskog rata. Naše oružane snage su ustrojene da bi nas obranile od agresora. Godinama smo to radili. Godinama su mladi ljudi živjeli u dolini smrti. Mnogi su stradali i svaki put i svugdje se trebamo s pijetetom sjetiti tih ljudi koji su svoje živote ugradili u temelje naših oružanih snaga i naše domovine. i mnogi koji su izgubili zdravlje i koji nose trajni biljeg, vidjeli smo ih danas. Sretan sam što sam proveo ovaj dan zajedno s njima, i s borcima i s mladim ljudima", rekao je.

Na pitanje gdje je bio na današnji dan prije 30 godina, je li bio na slavnom brijunskom sastanku kaže:

"Vjerojatno to", rekao je i dodao da je to bio početak kraja rata. Prođe li mu kroz glavu što bi bilo da smo imali ovo u Domovinskom ratu, kaže:

"Što bi bilo kad bi bilo, nije bilo, ali imali smo ono što smo imali i s time smo izvršili zadaću. Oslobodili zemlju od agresora, učinili je sigurnom i zemlju slobodnih ljudi za sve koji žele živjeti s nama, poštivati naše zakone i naše simbole", dodao je.

Osim što je Oluja bila velika pobjeda, za Gotovinu je to bilo i privatno lijepo razdoblje jer se oženio.

"Pa da, to je život", rekao je s osmijehom.

#Mimohod #obljetnica #Hrvatska #sjećanja #AnteGotovina

Link
https://net.hr/danas/rtl-danas/je-li-ovo-najemotivniji-prizor-mimohoda-ante-gotovina-se-slomio-i-zaplakao-ed88c15e-6e37-11f0-9658-9600040c8f8e

Pitao sam se, zašto gorući grm? Zašto ne vjetar ili voda ili nešto deseto? Ima toliko poveznica... Taj gorući grm je slika drva života u Edenu, slika je i onog sedmerostrukog svijećnjaka u Šatoru sastanka, slika je križa na kojem se Isus predao kao žrtva, slika je i Pedesetnice gdje su apostoli bili kao te grane drva na koje su sišli plameni jezici itd. Drvo koje gori, ali ne izgara, označava Boga koji je svet, vječan, neprolazan i besmrtan - Onaj koji jest! Po Isusovoj žrtvi na križu i po silasku Duha Svetoga, naše tijelo je postalo njegov hram, zato kad ulazimo u molitvu, morali bi si posvijestiti da dolazimo na sveto tlo!

Primijeti koja je karakteristika Božjih izabranika - svi su mahom bili pastiri. Od Abela, Josipa, Mojsija, Davida, pa sve do Isusa koji sam sebe naziva dobrim Pastirom. Zašto je to tako? Jer pastiri poznaju svoje ovce po imenu, brane ih i čuvaju, nose na svojim ramenima, strpljivi su, blagi i najbolje ocrtavaju Božju osobnost, a najvažnije - oni su maleni i neznatni u očima društva. O tome danas govori Isus u svom obraćanju Ocu. Zahvaljuje mu što je otajstva Kraljevstva objavio malenima, a sakrio ih od mudrih.

Ako čeznemo za tim da budemo veliki i cijenjeni u očima ljudi, automatski se udaljavamo od te skupine malenih o kojoj Isus govori i bivaju nam skrivena otajstva Božja. Linija između Neba i Zemlje je kao ogledalo koje odražava suprotnosti. Što više daješ na Zemlji, to više primaš na Nebu. Što se više poniziš na Zemlji, to ćeš više biti uzvišen na Nebu. Što više umireš sebi na Zemlji, to ćeš više imati život u punini na Nebu. Nasljedujmo Mariju u njezinoj poniznosti i neznatnosti i Bog će nas uzvisiti i objaviti nam neshvatljiva otajstva!

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/srijeda-16-7-2025/