U ponedjeljak ukop identificiranog branitelja Josipa Šoštarića Hrvatski branitelj Josip Šoštarić, sin Mare i Martina, rođen je 18. svibnja 1927. u Novom Selu Glinskom, a nestao je 3. listopada 1991., u dobi od 64 godine, uslijed velikosrpske agresije na Hrvatsku. Supruga Milka se još uvijek vodi nestalom. Njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1996. godine iz masovne grobnice Novo Selo Glinsko, a identificiran je 18. veljače 2026. na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Iz te masovne grobnice ekshumirani su posmrtni ostaci šest osoba, od koje su tri identificirane u ranijem razdoblju, a tri u sklopu revizije neidentificiranih posmrtnih ostataka, koju provodi Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja. https://www.sisak.info/2026/03/08/u-ponedjeljak-ukop-identificiranog-branitelja-josipa-sostarica/

U šumi kod Hrvatske Kostajnice smrtno je stradao 49-godišnjak nakon što ga je tijekom sječe pritisnulo rušeno stablo.

Kina poručuje da smrtna kazna za seksualno zlostavljanje djece šalje jasnu poruku. Trebaju li i druge zemlje slijediti taj primjer? Vrhovni narodni sud Kine ponovno je potvrdio stav nulte tolerancije prema seksualnim zločinima nad djecom. U slučajevima koji se smatraju „iznimno gnusnima“ i s „iznimno teškim posljedicama“, sudovi su ovlašteni izreći smrtnu kaznu — što su i učinili. U svibnju 2025. godine pogubljena su trojica muškaraca nakon što je najviši sud potvrdio njihove presude. Jedan je vodio ilegalni obrazovni centar u kojem je silovao osam maloljetnih učenica. Drugi se koristio društvenim mrežama kako bi mamio djecu, snimao napade te koristio snimke za ucjenu. Treći je bio povratnik koji je organizirao grupna silovanja djevojčice mlađe od 14 godina. Smrtna kazna se ne primjenjuje automatski u svakom slučaju. Ipak, poruka Vrhovnog suda bila je izravna: nema popuštanja za najgore prijestupnike. Kina je također uspostavila nacionalnu bazu podataka seksualnih prijestupnika te zabranila osuđenim zlostavljačima rad s djecom. IZVOR: Supreme People's Court of the People's Republic of China, Xinhua, China Daily, Associated Press, Reuters, BBC News. #cinjenice #china #justice #childprotection #law #breakingnews #worldnews #debate #trending

Zastupnica Nancy Mace predstavila je novi savezni zakon koji bi omogućio uvođenje smrtne kazne za osobe osuđene za silovanje djece i određene teške oblike seksualnog zlostavljanja maloljetnika prema američkom zakonu. Predloženi nacrt zakona, pod nazivom „Zakon o smrtnoj kazni za silovatelje djece” (Death Penalty for Child Rapists Act), teži proširenju saveznih propisa o najstrožoj kazni kako bi obuhvatili teški seksualni napad na dijete, seksualno zlostavljanje maloljetnika i zlostavljački seksualni kontakt s djecom. Zakon bi se primjenjivao i unutar vojnog pravosuđa, što znači da bi se i pripadnici oružanih snaga osuđeni za ova djela mogli suočiti sa smrtnom kaznom. U javnoj izjavi, Mace je istaknula kako je cilj zakona poslati jasnu poruku: oni koji vrebaju djecu moraju snositi najteže moguće zakonske posljedice. Ako bude usvojen, ovaj bi akt značajno proširio krug djela za koja se može izreći smrtna kazna na saveznoj razini, što će vjerojatno izazvati oštre ustavne rasprave, posebno s obzirom na dosadašnju praksu Vrhovnog suda koja je ograničavala smrtnu kaznu u slučajevima u kojima nije počinjeno ubojstvo. Prijedlog sada ulazi u zakonodavnu proceduru, gdje ga očekuje strogi politički i pravni nadzor. Kongresmenka Nancy Mace (R-SC) zvanično je predstavila "Zakon o smrtnoj kazni za silovatelje djece" (Death Penalty for Child Rapists Act) 26. februara 2026. godine. Predloženi zakon predviđa uvođenje smrtne kazne za teška krivična djela seksualnog zlostavljanja maloljetnika prema saveznom zakonu SAD-a, uključujući izmjene Vojnog krivičnog zakona (UCMJ). Mace je u zvaničnom saopštenju istakla da za ovakve predatore ne treba biti milosti i da oni zaslužuju najstrožu moguću kaznu koju država može izreći. Ova zakonodavna inicijativa dio je njenog kontinuiranog rada na pooštravanju kazni za seksualne prijestupnike i zaštiti najranjivijih kategorija društva. Fotografija koja prati vijest je autentičan portret kongresmenke koji se koristi u zvaničnim komunikacijama njenog kabineta. IZVOR: Mace.house.gov (Official Website of Representative Nancy Mace), Fox News, Associated Press, Reuters. #cinjenice #politics #law #BreakingNews #justice #protection #WorldNews

Kina je u jednom danu pogubila trojicu muškaraca zbog zločina nad djecom. Sud je poručio da je ovo tek početak. Vrhovni narodni sud odobrio je svaku presudu i javno objavio slučajeve kao poruku javnosti. Prvi osuđenik vodio je ilegalni obrazovni centar; zatočio je desetke učenika, silovao osam djevojčica — od kojih su tri bile mlađe od 14 godina — te ih mjesecima prisiljavao na uzimanje kontracepcije. Drugi je putem društvenih mreža kontaktirao djecu predstavljajući se kao lovac na talente, a potom ih je zlostavljao i snimao. Na meti mu je bilo devetero djece, uključujući i jedno s invaliditetom. Treći je bio povratnik koji je, unatoč ranijoj osudi za silovanje, kreirao lažne profile, infiltrirao se u školske grupe za razgovor i mamio djevojčice na susrete. U tri odvojena navrata organizirao je skupna silovanja djeteta mlađeg od 14 godina. Sva trojica osuđena su na smrtnu kaznu bez prava na žalbu. Poruka suda bila je kratka: nema milosti za one koji naude djeci. IZVOR:Reuters, BBC News, South China Morning Post, Associated Press, Xinhua News Agency. #cinjenice #china #justice #crime #breakingnews

Španjolci se htjeli riješiti Pavelića Bivši ministar poljoprivrede i aktualni saborski zastupnik DP-a Josip Dabro doveo je vladajuću koaliciju u velike probleme skandaloznim pjevanjem sramotnih stihova posvećenih ustaškom krvniku i poglavniku Anti Paveliću na slavonskim pokladama. 'U Madridu grobnica od zlata, u njoj leži vođa svih Hrvata' zapjevao je Dabro uz pratnju harmonikaša koji su - ispostavilo se - policajci. Dok u Saboru traju rasprave o Dabrinu pjevanju, podsjećamo na sudbinu madridske grobnice Ante Pavelića, koja je i za same Španjolce zapravo grobnica od - skandala i srama. Još 2018. godina pojavila se ozbiljna inicijativa socijalista da se Pavelićevi posmrtni ostaci vrate u BiH, jer je Pavelić rođen u blizini Konjica, ili u Hrvatsku. Tada je, kako je pisao Miho Dobrašin za 24sata, lijeva vlada u Carcaixentu, mjestu pored Valencije, nastoji iskoristiti pobjedu socijalista na parlamentarnim izborima i promjenu zakona vezanog za ostavštinu Španjolskoga građanskog rata te nekadašnjeg režima generala Francisca Franca, kako bi s lokalnoga groblja premjestila posmrtne ostatke Vjekoslava Maksa Luburića, ustaškog časnika i zapovjednika logora Jasenovac. Španjolska, neutralna tijekom Drugog svjetskog rata, bila je priznala Nezavisnu Državu Hrvatsku te je nakon rata pružila utočište Luburiću. Godine 1969. u kući u Carcaixentu ubio ga je jugoslavenski agent. Gradonačelnik Paco Salom, član lijeve stranke Compromís, tada je imao želju za ekshumacijom Luburića. No nadležne institucije odgovorile su mu da bi to moglo biti pravno komplicirano. Lokalna i regionalna vlada tada su htjele zatražiti od Vlade RH da preuzme Luburićeve ostatke. Lijevi internetski portal El Diario smatrao je da bi se moglo tražiti i premještanje tijela Ante Pavelića, poglavnika NDH, koji je 1959. godine umro i pokopan u Madridu. Grupa za obnavljanje povijesnog sjećanja, udruga koja je podržavala najavljenu reformu zakona, smatrala je da bi novi zakon mogao imati temelj za premještanje tijela dvojice Hrvata na neka druga mjesta u Španjolskoj ili njihovo slanje u Hrvatsku. Matías Alonso, član te udruge, vjerovao je da bi španjolska vlada mogla ustvrditi da se “ondje održavaju neustavna okupljanja”. Međutim, osim privatnih posjeta u Madridu nisu bila zabilježena okupljanja. Pavelić je pokopan na javnom groblju San Isidro, gdje je njegova obitelj kupila grobnicu poput stotina Španjolaca. U grobnici se nalaze i tijela njegove supruge i djece. Oduzimanje privatne imovine bilo bi protivno zakonu. Pavelićeva kći Višnja bila je prije smrti rekla kako im je Franco dopustio da žive u Španjolskoj, kamo su došli iz Argentine, ali da se ne bave političkom aktivnošću. Luburić je iz emigracije nastavio političku djelatnost protiv Jugoslavije. Pročitajte više na: 👇https://express.24sata.hr/crni-svijet/u-madridu-grobnica-od-skandala-spanjolci-se-htjeli-rijesiti-pavelica-32210 - express.24sata.hr

Crvena petokraka - Veselin Šljivančanin, major JNA, u razorenom i okupiranom Vukovaru, osuđen u Hagu za ratne zločine zbog pokolja na Ovčari Pogledajte i video , jeste li možda čuli i “Smrt fašizmu” https://youtu.be/kiugsIZwwSU?si=KFI7PVwoUQAVPVHP

Paravinja: 'Antonia je bila ljepotica, upucavao sam joj se, nije htjela. Poludio sam ' Antonia Bilić, djevojka iz malog mjesta Kričke kod Drniša, danas bi slavila 32. rođendan da je nije ubio vozač kamiona Dragan Paravinja. Ovaj članak o slučaju brutalnog ubojstva maturantice srednje Trgovačke škole Expressa je objavio u rujnu 2024. godine. Antonia je nestala 11. lipnja 2011. godine, a njezino tijelo pronađeno je više od godinu dana kasnije, u studenome 2012. blizu odmorišta Modruš. Vrhovni sud Republike Hrvatske donio je 2017. presudu da se Dragan Paravinja, proglašen krivim za pokušaj silovanja i ubojstvo Antonije Bilić, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina. Paravinji će se u uračunati vrijeme provedeno u pritvoru i istražnom zatvoru od 18. srpnja 2002. g. do 14. kolovoza 2002. i od 26. lipnja 2011. godine nadalje, stoji u presudi Vrhovnog suda, koji je ovime prepolovio prvostupanjsku presudu od zakonski maksimalnih 40 godina. Sudska praksa je da nakon odslužene dvije trećine kazne osuđenik može tražiti da ga se pusti na slobodu, zakonski to može zatražiti već nakon pola odslužene kazne. A Dragan Paravinja odslužio je dvije trećine od 20 godina zatvora za ubojstvo Antonije Bilić, 17-godišnje maturantice Trgovačke škole. Izvjesno je da će zatražiti puštanje na slobodu, no malo je vjerojatno da će hrvatski sud njegovom zahtjevu i udovoljiti, s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela. Podsjetimo, Antonia Bilić posljednji put je viđena na Čikolskome mostu 7. lipnja 2011. a njeno tijelo pronađeno je godinu i tri mjeseca nakon njezina nestanka, 28. studenog 2012. godine na parkiralištu kraj državne ceste D-23 u selu Modruš kraj Josipdola, blizu mjesta gdje je 7. lipnja u 15.40 posljednji put lociran signal njenog mobitela. DNA analizom potvrđeno je da posmrtni ostaci pripadaju djevojci iz sela Kričke kraj Drniša. "Molim vas, kažite mojoj ženi i sinovima da je nisam silovao", kazao je Dragan Paravinja policajcima tijekom ispitivanja u Banjoj Luci gdje je uhićen 26. lipnja 2011. Na njihova pitanja odgovarao je u nazočnosti dvojice odvjetnika prilično spremno, kao da je već unaprijed pripremio sve odgovore. Teško ubojstvo Drnišanke Antonije Bilić priznao im je, objasnio što je učinio s tijelom tvrdeći kako on nije silovatelj. "Na putu prema Zagrebu, na raskrižju puteva Split - Drniš, Drniš - Šibenik, pored puta sa svoje lijeve strane primijetio sam djevojku koja je stopirala u suprotnom smjeru. Primijetio sam da je bila lijepa, crne duže kose i da je na sebi imala farmerice i majicu, ne mogu se sjetiti koje boje, dok je o ramenu držala žensku torbu", ispričao je Paravinja policajcima kako je sreo nesretnu djevojku. "Hoćeš li sa mnom za Zagreb?", dobacio joj je kroz prozor. Djevojka mu je odgovorila da hoće u Split, nakon čega je produžio pedesetak metara dalje, okrenuo vozilo i vratio se k Antoniji. Ušla je u kamion te su započeli neobvezan razgovor, tijekom kojeg joj se, priznao je, nabacivao. Policajcima je objasnio kako je zaustavio kamion jer je zapravo želio prijeći na stranu djevojčina sjedišta. Antoniju je njegova nakana uzrujala pa ju je, rekao je, pokušao smiriti. Tvrdio je da joj je zbog toga i nudio da izađe iz kamiona. Djevojka je odbila poziv pa je Paravinja s njezine strane ušao u kamion. Antonia je u tom trenutku, kazao je, bezuspješno pokušavala otvoriti vozačeva vrata kako bi pobjegla. Nažalost, nije uspjela. "Počela je da me psuje i vrijeđa. Uspjela me nekoliko puta odgurnuti nogom od sebe. U jednom je trenutku pokušala da izađe iz kabine pored mene i dalje me glasno psujući. U tom sam trenutku izgubio živce", ispričao je Paravinja svoju verziju zločina. To je bio trenutak kad je ubio djevojku. Kazao je da čitavo vrijeme nije bio pri sebi i da se ne sjeća je li kasnije upalio kamion ili je on čitavo vrijeme radio. Nastavio je voziti prema Solinu te se ubrzo okrenuo i krenuo voziti u smjeru Zagreba. Tijekom vožnje se, priznao je, opet zaustavio kako bi tijelo djevojke stavio na krevet iza sjedišta u kabini. Nastavio je vožnju. "Nakon što sam djevojku prebacio na stražnje sjedište, krećem od Drniša prema Kistanju. Na toj dionici, na jednom od tri mosta na rijeci Krki, mahinalno sam zaustavio kamion te sam ušao na mjesto suvozača odakle sam iznio djevojku te je ponio prema ogradi mosta. Ograda je bila izuzetno niska pa sam djevojku samo spustio iza ograde, dok nisam bio siguran da je tijelo otišlo u vodu ili se zaustavilo negdje na obali. Ne mogu se sjetiti koliko je sati tada bilo. Nakon toga sam nastavio vožnju", opisao je policajcima na koji se način riješio tijela žrtve. Nastavio je vožnju prema Ogulinu. "Na jednom od odmorišta, čijeg se imena ne mogu sjetiti, zaustavio sam kamion i u jedan od kontejnera odbacio djevojčinu torbu. Torbu nisam otvarao niti sam se zanimao za njen sadržaj, a želim i da napomenem da nisam ni znao kako se djevojka zvala niti se mogu sjetiti je li se predstavila", kazao je Paravinja. Nakon dolaska u Ogulin, nastavio je pripovijedati, vraćao se u Split. "Ponovo sam se uputio u Split, nakon čega dolazim svojoj kući. Presvukao sam garderobu koju sam imao na sebi, a nisam siguran šta sam od garderobe tog dana imao na sebi. Obično radim ili u farmericama ili u crnoj trenirci i majici kratkih rukava s natpisom firme u kojoj sam prije radio", kazao je policajcima. Inače, tijekom iznošenja obrane, Paravinja je policajcima nacrtao skicu mjesta na kojem je navodno djevojčino tijelo bacio u rijeku. No policiju je navodio na pogrešan trag. Godinu i tri mjeseca nakon Antonijina nestanka, u studenome 2012. njeni posmrtni ostaci, od tijela je ostao samo kostur, pronađeni su u zaseoku Fulaja kod sela Modruš, na ugibalištu za kamione. Pronašli su ih mještani Miran Rendulić i Veljko Dadasović. Uglibalište na kojem su našli kostur bilo je pretvoreno u obično smetlište. - Nakon obdukcije u jutarnjim satima dobili smo u laboratorij i naknadne uzorke i kosti N.N. osobe, a pravovremeno smo iz Centra za forenzična istraživanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić dobili nesporne uzorke članove obitelji i njihove genotipe, tj. elektroforegrame koje su kolege iz MUP-a napravili već u prethodnom tijeku postupka. Analizom genomske DNA uzorka kosti i zuba, moram reći i DNA kose no međutim detektirana količina DNA koja nije bila dovoljna da bi se dobio genotip iz kose, ali je uspješno dobiven iz uzorka kosti i zuba. Usporedbom tog genotipa nestale osobe i članova obitelj, gdje smo imali majku, oca i dvije sestre, došli smo do statističke vjerojatnosti od 99,99999999 posto da je N.N. osoba tražena kći Milke i Mile Bilić, te sestra Katarine i Ane Bilić. Tako da smo definitivno utvrdili da se radi o Antoniji Bilić - rekao je Milovan Kubat,voditelj DNK laboratorija Zavoda za sudsku medicinu i dijagnostiku. No uzrok smrti nisu uspjeli utvrditi. - Temeljem kostiju koje smo dobili na analizu nismo uspjeli utvrditi nikakve ozljede i nikakve tragove koji bi upućivali na uzrok smrti što je kod ovakvih slučajeva moguće i često, pošto mi imamo iskustva s ovakvom vrstom obrade posmrtnih ostataka iz Domovinskog rata. No, u ovom slučaju ne znamo uzrok smrti na temelju obdukcije koju smo izvršili – rekao je Strinović. Paravinju su ispitivali i o pokušaju silovanja 25-godišnjakinje u Omišu. "Ustopala me jedna atraktivna djevojka. Koliko se mogu sjetiti, imala je crnu dužu kosu i nakon ulaska u kamion bilo je intimnih razgovora i kontakata s njom. Ali nije htjela bilo kakav seksualni odnos", kazao je Paravinja policajcima tijekom ispitivanja koje je okončano tek poslije ponoći. Iskaz je u lipnju 2011. objavio Večernji list. Pročitajte više na: https://express.24sata.hr/top-news/paravinja-2011-nije-htjela-seks-izgubio-sam-zivce-i-ubio-je-11257

Zadar: djevojčica umrla prije nego što je dobila inkluzivni dodatak Nakon niza problema u provedbi inkluzivnog dodatka, zbog kojih je resor napustio ministar Marin Piletić, novi ministar socijalne politike Alen Ružić preuzima sustav opterećen kašnjenjima i sudskim pravorijecima. Upravni sud nedavno je naložio Ministarstvu da isplati dodatak i obiteljima korisnika koji su u međuvremenu preminuli, dok je Ustavni sud ranije ukazao na sporne, diskriminatorne odredbe povezane sa Zakonom o osobnoj asistenciji, piše Index. Na te je probleme mjesecima upozoravala udruga "Sjena" i njezina predsjednica Suzana Rešetar, tvrdeći da prijedlozi iz prakse nisu uvaženi te da su se obitelji i korisnici našli u administrativnom labirintu. Naš inboks je pun, preplavljeni smo pozivima. Imam osjećaj da moj broj telefona ima pola Hrvatske. To su stvarne, teške priče, ne političke interpretacije. Kako je nedavno rekao premijer, "da netko dođe s drugog planeta, ne bi vjerovao što čuje i vidi, te ne bi vjerovao kako u stvarnosti žive obitelji djece s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom". Ne žive, preživljavaju u kaosu koji su im servirali – poručila je Rešetar za Index. Posebno potresan slučaj stiže i iz Zadra. Naime, javila im se majka čija je djevojčica bila u sustavu, a zahtjev za inkluzivni dodatak bio je "u proceduri". Djevojčica je u međuvremenu preminula, a rješenje nikada nije stiglo. – To više nije administrativni propust, to je moralni poraz države. Zato je presuda Upravnog suda važna – jer je jasno rekla da smrt podnositelja ne može biti izgovor za obustavu postupka – rekla je Rešetar.

Na poznatoj turističkoj atrakciji ima mrtvih, poginula djevojčica (3), sedam osoba nestalo Šokantne snimke prikazuju putnike raspršene po crnim i smeđim vodama. Neki su se držali za prsluke za spašavanje, a druge su za plutajuće ostatke broda. Vatrogasci su objavili da su dvije osobe su poginule, sedam ih se i dalje vodi kao nestalo, a 71 osoba je spašena. Zdravstveni odjel savezne države Amazonas potvrdio je smrt trogodišnje djevojčice Samile de Souze. Prevezena je u lokalnu dječju bolnicu, ali je po dolasku proglašena mrtvom, izvijestio je The Sun. 👇 https://www.thesun.co.uk/news/38229302/dead-missing-tourist-boat-capsizes-brazil-amazon/ Druga žrtva identificirana je kao 22-godišnja Lara Bianca. Njezino tijelo dovezeno je u riječnu patrolnu jedinicu vatrogasaca, a onda prebačeno u lokalni institut za sudsku medicinu. Brazilska mornarica rasporedila je riječki spasilački tim i helikopter na mjesto nesreće da bi pronašli putnike i pokrenuli početnu istragu o prevrtanju broda. Regionalna policija potvrdila je da je kapetan broda uhićen zbog kaznenog djela ubojstva iz nehaja, ali će biti pušten uz jamčevinu.

U Borovu Selu uklonjen mauzolej četničkom vojvodi Vukašinu Šoškočaninu! „Trideset godina čekalo se na ovaj korak, a to dovoljno govori o Domovinskom pokretu koji je jedini imao volje i snage provesti ga. Obećali smo hrvatskom narodu da ćemo izbaciti SDSS iz vlasti i da ćemo ukloniti mauzolej ratnom zločincu i četničkom vojvodi Vukašinu Šoškočaninu, kao i ostale spomenike koji veličaju velikosrpske agresore. To smo i učinili. Šoškočanin je odgovoran za masakr 12 hrvatskih redarstvenika 2. svibnja 1991., za svirepu smrt 12 hrvatskih sinova koji su živote položili za slobodnu Hrvatsku. Svi se trebamo zapitati što su radile institucije prije ulaska DP-a u Vladu po pitanju zaštite njihova dostojanstva”, naglasio je Penava, dodajući da hrvatsko društvo treba imati svijest o tome koliko su nas zadužili hrvatski branitelji i koliko je važno čuvati njihovo dostojanstvo. Kako je rekao predsjednik Domovinskog pokreta, uvijek su ustrajali u svojoj namjeri, niti da su ih pokolebale razne politike i okolnosti. Dodao je kako će ostati dosljedni vrijednostima koje promiču, a u prvom redu po tom pitanju su hrvatski branitelji, ali i istina o Domovinskom ratu te obrani identiteta.

Na današnji dan, 9. siječnja 1992. godine, uz prometnicu Pakrac - Požega, stotinjak metara od sela Kusonje pronađena je prva masovna grobnica u Domovinskom ratu. U grobnici su se nalazili posmrtni ostaci ubijenih hrvatskih vojnika i policajaca koji su stradali 8. i 9. rujna 1991. godine u bitci za selo Kusonje. #DomovinskiRat