Danas točno do 17 sati države su se morale izjasniti
Temelj svih dosadašnjih ugovora EU – od Maastrichta do Lisabona – bio je jasan: vanjska i sigurnosna politika donosi se jednoglasno. Razlog ugrađivanja tog mehanizma bio je jednostavan i duboko demokratski: nijedna država, osobito manja, ne smije biti preglasana u pitanjima koja potencijalno vode prema geopolitičkoj eskalaciji ili ratu. Jednoglasnost je svojevrsni sigurnosni ventil Unije; instrument kojim se čuva ravnoteža moći između velikih i malih država, ali i između birokratskog centra te nacionalnih demokracija.
Ova formula zapravo je išla uz temeljnu ideju osnivanja Unije kao zajednice za čuvanje mira, a sada je, čini se, mir za dio članica opcija koja je, pretpostavimo, izgubila političku težinu, pa pokušavaju orkestrirati promjenu temeljnih principa Unije. Čija je to zapravo politička pobjeda?
Ne udara se vanjskom silom, nego unutarnjim preraspodjelama nadležnosti, bez promjene ugovora, bez referenduma, bez sudjelovanja Europskog parlamenta.
Bruxelleska izvršna struktura, u suradnji s nekoliko članica, pokušava preoblikovati samu logiku odlučivanja u području koje je po definiciji najosjetljivije: području mira, rata i sigurnosti. Je li to pozicioniranje na vrlo tankom političkom ledu?
COREPER, odbor veleposlanika, ima važnu procesnu funkciju, ali nema nikakav demokratski mandat za reinterpretaciju temeljnih ustavnih pravila Unije.
Njihova imena zna vrlo malo građana; njihova djelovanja nisu predmet parlamentarnog nadzora; njihovi sastanci nisu javni.
A ipak, upravo oni, na zahtjev danskog predsjedništva, otvaraju postupak koji bi mogao preoblikovati ustavnopolitički poredak EU-a.
Legitimno je raspravljati o zapljeni ruskih deviznih pričuva. Nije toliko važno slažemo li se u EU-u oko tog, blago rečeno, kontroverznog pitanja, pa niti to što odgovorniji i bolje upućeni u monetarnu problematiku procjenjuju da je poigravanje tuđim deviznim pričuvama potencijalna valutna, monetarna, ekonomska te, posljedično, socijalna i politička katastrofa upravo za EU.
Svi imamo političko pravo sami sebi bespotrebno nanositi bol. No, temeljno pitanje svakog demokratskog poretka jest kako se donosi odluka. A danas svjedočimo pokušaju da se, radi kratkoročnog političkog cilja, probije načelo jednoglasnosti koje je kičma Unijina pravno-političkog identiteta. Ako se jednom dopusti da pitanja rata i mira padaju većinom, a ne konsenzusom, bit će vrlo teško – možda i nemoguće – vratiti se natrag na stari model.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/danas-tocno-do-17-sati-drzave-se-moraju-izjasniti-prijeti-najveci-pravni-i-politicki-lom-u-povijesti-europske-unije-15652067
Temelj svih dosadašnjih ugovora EU – od Maastrichta do Lisabona – bio je jasan: vanjska i sigurnosna politika donosi se jednoglasno. Razlog ugrađivanja tog mehanizma bio je jednostavan i duboko demokratski: nijedna država, osobito manja, ne smije biti preglasana u pitanjima koja potencijalno vode prema geopolitičkoj eskalaciji ili ratu. Jednoglasnost je svojevrsni sigurnosni ventil Unije; instrument kojim se čuva ravnoteža moći između velikih i malih država, ali i između birokratskog centra te nacionalnih demokracija.
Ova formula zapravo je išla uz temeljnu ideju osnivanja Unije kao zajednice za čuvanje mira, a sada je, čini se, mir za dio članica opcija koja je, pretpostavimo, izgubila političku težinu, pa pokušavaju orkestrirati promjenu temeljnih principa Unije. Čija je to zapravo politička pobjeda?
Ne udara se vanjskom silom, nego unutarnjim preraspodjelama nadležnosti, bez promjene ugovora, bez referenduma, bez sudjelovanja Europskog parlamenta.
Bruxelleska izvršna struktura, u suradnji s nekoliko članica, pokušava preoblikovati samu logiku odlučivanja u području koje je po definiciji najosjetljivije: području mira, rata i sigurnosti. Je li to pozicioniranje na vrlo tankom političkom ledu?
COREPER, odbor veleposlanika, ima važnu procesnu funkciju, ali nema nikakav demokratski mandat za reinterpretaciju temeljnih ustavnih pravila Unije.
Njihova imena zna vrlo malo građana; njihova djelovanja nisu predmet parlamentarnog nadzora; njihovi sastanci nisu javni.
A ipak, upravo oni, na zahtjev danskog predsjedništva, otvaraju postupak koji bi mogao preoblikovati ustavnopolitički poredak EU-a.
Legitimno je raspravljati o zapljeni ruskih deviznih pričuva. Nije toliko važno slažemo li se u EU-u oko tog, blago rečeno, kontroverznog pitanja, pa niti to što odgovorniji i bolje upućeni u monetarnu problematiku procjenjuju da je poigravanje tuđim deviznim pričuvama potencijalna valutna, monetarna, ekonomska te, posljedično, socijalna i politička katastrofa upravo za EU.
Svi imamo političko pravo sami sebi bespotrebno nanositi bol. No, temeljno pitanje svakog demokratskog poretka jest kako se donosi odluka. A danas svjedočimo pokušaju da se, radi kratkoročnog političkog cilja, probije načelo jednoglasnosti koje je kičma Unijina pravno-političkog identiteta. Ako se jednom dopusti da pitanja rata i mira padaju većinom, a ne konsenzusom, bit će vrlo teško – možda i nemoguće – vratiti se natrag na stari model.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/danas-tocno-do-17-sati-drzave-se-moraju-izjasniti-prijeti-najveci-pravni-i-politicki-lom-u-povijesti-europske-unije-15652067
Danas točno do 17 sati države su se morale izjasniti
Temelj svih dosadašnjih ugovora EU – od Maastrichta do Lisabona – bio je jasan: vanjska i sigurnosna politika donosi se jednoglasno. Razlog ugrađivanja tog mehanizma bio je jednostavan i duboko demokratski: nijedna država, osobito manja, ne smije biti preglasana u pitanjima koja potencijalno vode prema geopolitičkoj eskalaciji ili ratu. Jednoglasnost je svojevrsni sigurnosni ventil Unije; instrument kojim se čuva ravnoteža moći između velikih i malih država, ali i između birokratskog centra te nacionalnih demokracija.
Ova formula zapravo je išla uz temeljnu ideju osnivanja Unije kao zajednice za čuvanje mira, a sada je, čini se, mir za dio članica opcija koja je, pretpostavimo, izgubila političku težinu, pa pokušavaju orkestrirati promjenu temeljnih principa Unije. Čija je to zapravo politička pobjeda?
Ne udara se vanjskom silom, nego unutarnjim preraspodjelama nadležnosti, bez promjene ugovora, bez referenduma, bez sudjelovanja Europskog parlamenta.
Bruxelleska izvršna struktura, u suradnji s nekoliko članica, pokušava preoblikovati samu logiku odlučivanja u području koje je po definiciji najosjetljivije: području mira, rata i sigurnosti. Je li to pozicioniranje na vrlo tankom političkom ledu?
COREPER, odbor veleposlanika, ima važnu procesnu funkciju, ali nema nikakav demokratski mandat za reinterpretaciju temeljnih ustavnih pravila Unije.
Njihova imena zna vrlo malo građana; njihova djelovanja nisu predmet parlamentarnog nadzora; njihovi sastanci nisu javni.
A ipak, upravo oni, na zahtjev danskog predsjedništva, otvaraju postupak koji bi mogao preoblikovati ustavnopolitički poredak EU-a.
Legitimno je raspravljati o zapljeni ruskih deviznih pričuva. Nije toliko važno slažemo li se u EU-u oko tog, blago rečeno, kontroverznog pitanja, pa niti to što odgovorniji i bolje upućeni u monetarnu problematiku procjenjuju da je poigravanje tuđim deviznim pričuvama potencijalna valutna, monetarna, ekonomska te, posljedično, socijalna i politička katastrofa upravo za EU.
Svi imamo političko pravo sami sebi bespotrebno nanositi bol. No, temeljno pitanje svakog demokratskog poretka jest kako se donosi odluka. A danas svjedočimo pokušaju da se, radi kratkoročnog političkog cilja, probije načelo jednoglasnosti koje je kičma Unijina pravno-političkog identiteta. Ako se jednom dopusti da pitanja rata i mira padaju većinom, a ne konsenzusom, bit će vrlo teško – možda i nemoguće – vratiti se natrag na stari model.
https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/danas-tocno-do-17-sati-drzave-se-moraju-izjasniti-prijeti-najveci-pravni-i-politicki-lom-u-povijesti-europske-unije-15652067
0 Comments
0 Shares
181 Views