🇭🇷Gotovo 35 godina nakon zločina na Ovčari, francuska istraga o ubojstvu hrvatskog branitelja i francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera praktički je završena. Prema riječima Ghislaina Duboisa, odvjetnika obitelji Nicolier, istražna sutkinja Odjela za ratne zločine pri sudu u Parizu Carole Vujasinovic priprema međunarodni nalog za uhićenje Spasoja Petkovića zvanog Štuka, kojeg francuski istražitelji sumnjiče za Nicolierovo ubojstvo. Dubois je najavio da će se pravnim putem tražiti i predaja Veselina Šljivančanina, Stanka Vujanovića i Nade Kalabe francuskom pravosuđu. Francuski istražitelji već su ispitali više svjedoka, među njima i Spasoja Petkovića. Hrvatsko pravosuđe francuskoj je strani dostavilo dokumentaciju prikupljenu u vlastitom postupku. Prema odvjetniku obitelji, francuski kazneni postupak pokrenut je nakon što su Jean-Michelova majka Lyliane Fournier i brat Paul 2016. podnijeli kaznenu prijavu u Francuskoj. Očekuje se odluka hoće li predmet biti upućen na suđenje pred francuskim sudom. Jean-Michel Nicolier rođen je 1966. godine u Francuskoj. U Hrvatsku je došao 1991. kao dragovoljac te se kao pripadnik HOS-a borio u obrani Vukovara, na Sajmištu. Nakon što je 9. studenoga ranjen, prevezen je u vukovarsku bolnicu. Nakon pada Vukovara 20. studenoga odveden je iz bolnice na Ovčaru, gdje je u dobi od 25 godina ubijen. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su 2025. godine u masovnoj grobnici na Ovčari, a službeno su identificirani 29. listopada iste godine. Pokopan je 6. studenoga 2025. na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru. Jean-Michel Nicolier – Francuz koji je dobrovoljno došao braniti Hrvatsku i svoj život položio za Vukovar.

Hrvatska protjerala još jednog Srbina iz BiH zbog veličanja Mladića – plakao u policiji da hrani porodicu od posla u Hr Hrvatske vlasti donijele su odluku o ukidanju dozvole za boravak i rad 41-godišnjem državljaninu Bosne i Hercegovine nakon što je policija istražila njegove objave na društvenim mrežama. Prema rezultatima policijskog istraživanja, muškarac je objavljivao sadržaj kojim je veličao Ratka Mladića, pravomoćno osuđenog ratnog zločinca. Policija je navela da su u objavama korišteni tekstovi i simboli koji veličaju ratne zločince, zbog čega je takav sadržaj ocijenjen kao uznemirujući i uvredljiv za nacionalne osjećaje građana Hrvatske. Nakon provedenog postupka, ukinuta mu je dozvola za boravak i rad, a dobio je rok od sedam dana da napusti Hrvatsku, ali i teritoriju Evropskog ekonomskog prostora. Kako se navodi, tokom postupanja policiji je pokušao objasniti svoju situaciju, ističući da od posla u Hrvatskoj izdržava porodicu. Međutim, odluka hrvatskih vlasti nije završila samo na ukidanju dozvole. Protiv njega je podnesen i optužni prijedlog Općinskom sudu u Slavonskom Brodu zbog prekršaja prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prema informacijama koje kruže na društvenim mrežama, u policijskoj stanici je plakao i molio da mu ne daju zabranu ulaska u Hrvatsku i Evropu jer u BiH hrani veliku porodicu i ima kredite u bankama. Ovo je još jedan slučaj u kojem je državljaninu BiH ukinut boravak i rad u Hrvatskoj zbog sadržaja povezanog s veličanjem Ratka Mladića. Poruka hrvatskih vlasti je jasna – pravo na rad i boravak stranaca može biti ukinuto kada vlasti utvrde da njihovo ponašanje predstavlja osnov za takvu odluku.

Srbin u Rijeci stvorio lažni hrvatski identitet Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci podignulo je optužnicu protiv 38-godišnjeg državljanina Srbije kojeg tereti da je koristeći identitet hrvatskog državljanina u Rijeci uspio pribaviti čitav niz hrvatskih dokumenata. Prema optužnici, najprije je koristio krivotvorenu putovnicu BiH s vlastitom fotografijom, a zatim je s tako stvorenim identitetom ishodio rodni list, domovnicu, OIB te na kraju hrvatsku osobnu iskaznicu i putovnicu. Muškarac je trenutno u bijegu, za njim je raspisana tjeralica, a tužiteljstvo traži da mu se sudi u odsutnosti. Slučaj seže još u 2019. godinu, a ODO Rijeka optužnicu je podignuo tek pred ljeto ove godine nakon kaznene prijave koju je početkom godine zaprimio od PNUSKOK-a. Okrivljenik, koji je rođen u Beogradu i posljednje poznato prebivalište imao u Novom Sadu, prema navodima optužnice prethodno je pribavio krivotvorenu putovnicu Bosne i Hercegovine. Dokument je glasio na ime drugog muškarca, dvojnog hrvatskog i bosanskohercegovačkog državljanina, ali je u njega navodno umetnuo vlastitu fotografiju. U Matičnom uredu dobio rodni list i domovnicu S tom je putovnicom, tvrdi tužiteljstvo, 9. prosinca 2019. došao u riječki Matični ured na Rivi 10. Ondje se navodno lažno predstavio kao hrvatski državljanin na čije je ime glasila krivotvorena putovnica te zatražio izdavanje rodnog lista i domovnice. Službenik nije posumnjao u autentičnost dokumenta pa je zahtjeve zaprimio i ovjerio, nakon čega su muškarcu izdani rodni list i domovnica na tuđe ime. 🔗https://www.fiuman.hr/srbin-u-rijeci-stvorio-lazni-hrvatski-identitet-s-tudim-podacima-dobio-domovnicu-oib-osobnu-i-putovnicu/

[PRIDRUŽITE SE 1. POLUMARATONU HRVATSKA DUBICA – HRVATSKA KOSTAJNICA! ] Povodom obilježavanja 35 godina proboja iz Hrvatske Kostajnice, organizira se 1. polumaraton Hrvatska Dubica – Hrvatska Kostajnica, dug 21 kilometar. Ova posebna sportska utrka povezat će Hrvatsku Dubicu i Hrvatsku Kostajnicu, a sudionicima pružiti priliku da kroz sport, druženje i zajedništvo obilježe važnu obljetnicu i prisjete se događaja koji su obilježili ovaj kraj. 📅 12. rujna ⏰ 7:00 sati – start utrke 📍 Start: Trg dr. Franje Tuđmana, Hrvatska Dubica 🏁 Cilj: Trg Nikole Šubića Zrinskog, Hrvatska Kostajnica 🏃 Tempo utrke: 5:30 min/km ⛰️ Staza: srednje zahtjevna 🕡 Okupljanje sudionika je u 6:30 sati kod DVD-a Hrvatska Kostajnica, a organiziran je i prijevoz do starta u Hrvatskoj Dubici. Pozivamo sve trkače, rekreativce, ljubitelje sporta i sve one koji žele biti dio ovog posebnog događaja da se pridruže polumaratonu i zajedno istrče 21 kilometar od Hrvatske Dubice do Hrvatske Kostajnice! 📞 Info i obavezne prijave za utrku: 099 348 8128 – Franjo Žnidarić, koordinator utrke

Sisačko-moslavačka županija je županija junaka, hrvatskih braniteljica i branitelja koji su najveći junaci u hrvatskoj povijesti 🇭🇷🇭🇷 Nakon Vukovarsko-srijemske, druga smo županija po broju poginulih hrvatskih branitelja i civila te druga po broju masovnih grobnica. Nisu to samo brojevi, iza svakog imena stoji život, obitelj, priča i žrtva za Hrvatsku 🕯 Naša županija je i županija #hrabrosti, #otpora i #pobjede. Kod nas je: ✔️ustrojena prva dragovoljačka postrojba, ✔️prvi odred vojne policije i ✔️prvi riječni ratni brod, ✔️u Sisku je osvojena i prva vojarna JNA... Domovinski rat na našim je prostorima započeo i završio. Od prvih dana otpora do konačne pobjede, naša je županija ispisivala stranice hrvatske povijesti. Najvećim hrvatskim junacima, hrvatskim braniteljicama i braniteljima hvala za slobodu. Hvala za Hrvatsku. 🇭🇷❤️

OD CRNOG BRDA DO SISKA — TKO ĆE BITI SLJEDEĆI? Mi u Sisku naučili smo jednu važnu stvar: Problem s otpadom ne počinje onoga dana kada se pojavi pred vašim vratima. Počinje puno ranije. Počinje kada se negdje godinama gomila problem koji se ne rješava. Počinje kada se otpad iz jednog kraja odluči premjestiti u drugi kako bi se stvorio privid rješavanja problema. Počinje kada se građanima kaže: „Sve je u okviru zakona i propisa“ A onda se jednog dana pojave kamioni, jer papir podnosi svašta pa i izvrtanje činjenica i "prilagodbu" situacije zakonima. U Sisku smo to osjetili na vlastitoj koži. Troska s Crnog brda u Biljanima Donjim dovezena je u Sisak na obradu. Govorilo se o čak 150.000 tona. Mi smo pitali: zašto Sisak? Zašto skoro u centar grada? Jel netko uopće procijenio rizik prijevoza s 300km udaljene lokacije na puko prosijavanje nadomak centra grada u Sisak? Koji je smisao toga? Zašto građani saznaju posljednji i zašto moraju tek nakon već donesene odluke početi tražiti odgovore ili alternativna rješenja? Tisuće građana potpisale su peticiju protiv, a na ulicama Siska okupilo se u dva navrata preko tisuću ljudi u prosvjedima protiv ovakvog "rješenja" dugogodišnjeg problema s drugog kraja države. Uzalud! Zato danas razumijemo frustraciju ljudi iz Like. Ne tvrdimo da su Sisak i Gospić isti slučaj, ali je činjenica da nam je otpad i jednima i drugima silom nametnut. U Sisak je došao institucionalnim putem zbog privatnog interesa, a u Gospić ilegalno preko privatnog interesa te uz nemar nadležnih institucija. Nameće se jednostavno pitanje: AKO SE PROBLEM S OTPADOM MOŽE GODINAMA GOMILATI NA JEDNOM MJESTU, A ONDA SE "RJEŠAVATI" PREMJEŠTANJEM NA DRUGO MJESTO — TKO JAMČI DA SE ISTI OBRAZAC NEĆE PONOVITI NEGDJE DRUGDJE? Problem Biljana Donjih je "riješen" preko Siska. Danas je u problemu Lika. Sutra? Tko je sljedeći? Ne želimo Hrvatsku u kojoj se problem samo premješta iz jednog dvorišta u drugo. Želimo Hrvatsku u kojoj institucije pravodobno reagiraju i riješe manji problem kako ne bi nastao veći. Želimo da prije kamiona i prisile sustav pita građane za dozvolu. Ne smije zarada jedne tvrtke biti prioritet u odnosu na interes i zdravlje svih stanovnika jednog grada. Problem ne smije postati „Crno brdo“ da bi se naknadno počelo tražiti rješenje. I zato ćemo 5. rujna biti u Zagrebu. Građani moraju biti zajedno kada upozoravaju na ono što ne žele u svom mjestu. Idemo poručiti institucijama da se nauče slušati glas građana! Gospić nas danas upozorava! Sutra će se slučaj Gospić ponoviti negdje drugdje, a Sisak zna zašto treba slušati jer Sisak je već danas kolateralna žrtva nemara i nerada institucija u Biljanima Donjim prije puno godina. Da se ne ponavlja isti obrazac kruženja otpada i smeća; ✊ HODAJ ZA LIKU! HODAJ ZA HRVATSKU! 5. RUJNA — ZAGREB #SiščaniNeŽeleBitiSmetlišćani #HodajZaLiku #HodajZaHrvatsku #CrnoBrdo #Sisak #Lika

Ne utvaramo si da smo kadri mijenjati puno toga, ali ako smo bili i mali zupčanik koji je omogućio pokretanje drugih mahanizama prema višem cilju, mi smo sretni i trud nam se isplatio. Podrška našim Ličanima 5. rujna, da se kotačići i zupčanici pokrenu, okrenu i sve što treba preokrenu u korist svih nas građana zajedno. Svima koji su se uključili na ove stranice nedavno, ali i onima koji u komentarima propitkuju koja korist od nas, posvećujemo tekst: Siščani ne žele biti Smetlišćani – kada građani odluče da više neće šutjeti Građanska inicijativa„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nije nastala iz želje za političkom borbom, niti iz potrebe da se nekome dodijeli krivnja. Nastala je iz mnogo jednostavnijeg pitanja: koliko još tereta jedan grad može podnijeti? Sisak je desetljećima bio industrijski grad. Njegovi su građani živjeli uz industriju, nosili njezine posljedice i podnosili njezine rizike. Upravo zato inicijativa polazi od jednostavnog, ali snažnog stava: činjenica da je Sisak industrijski grad ne znači da mora postati mjesto u koje će se dovoziti sve ono što drugi ne žele imati u svojoj blizini. Jedan od najvećih uspjeha inicijative jest to što je pitanje otpada izvela iz zatvorenih institucionalnih prostora i pretvorila ga u javno pitanje. Građani su počeli tražiti odgovore: što se u Sisak dovozi, odakle dolazi, u kojim količinama, tko ima dozvole, gdje se otpad obrađuje i pod kojim uvjetima? To nije mala stvar. U sustavu u kojemu se građaninu često kaže da je nešto „zakonito“ i da stoga nema razloga za zabrinutost, inicijativa je otvorila mnogo važnije pitanje: je li ono što je zakonski dopušteno ujedno i prihvatljivo za život građana? Upravo je takvo propitivanje srž građanskog aktivizma. Još 2019. godine inicijativa je sudjelovala u javnom protivljenju namjerama vezanim uz gospodarenje otpadom, a dokumenti Grada Siska pokazuju da su njezini zahtjevi i tada ulazili u širu raspravu o prostornom planiranju i budućnosti grada. Aktivistički gledano, uspjeh se ne mjeri samo brojem projekata koji su zaustavljeni. Ponekad je uspjeh natjerati institucije da više ne mogu ignorirati građanima važno pitanje. To se dogodilo s planiranim skladištem i spalionicom kemijskog otpada u Novom Pračnu. Inicijativa se suprotstavila projektu energane koja je trebala obrađivati stotine tisuća litara kemijskog otpada u blizini zelenog prigradskog naselja. U javnost je tako i dospjelo pitanje treba li Sisak postati mjesto u koje će se dovoziti otpad iz cijele Hrvatske. Drugim riječima, inicijativa je počela mijenjati samu paradigmu rasprave. Više se nije govorilo samo: „Ima li investitor dozvolu?“ nego: „Kakav grad želimo ostaviti svojoj djeci?“ To je politički i društveni pomak koji se ne može izmjeriti donošenjem administrativne odluke da se nešto planirano ipak na koncu ne realizira. Važnu fazu djelovanja inicijatove predstavlja borba protiv dovoza troske s lokacije „Crno brdo“ u Biljanima Donjim. Inicijativa nije ostala samo na objavama na društvenim mrežama. Pokrenuta je peticija protiv dovoza i obrade 150.000 tona troske, upućena Vladi Republike Hrvatske, Saboru i Državnom inspektoratu. Peticija je prikupila preko 4.500 potpisa. Organizirani su prosvjedi, podneseni zahtjevi i prijave, tražene informacije od nadležnih tijela, a problem je iznesen i pred Ministarstvo zaštite okoliša i sud EK. Zelena akcija u svom izvještaju za 2025. navodi da je zajedno s predstavnicima inicijative radila na traženju informacija i pisanju prijava i dopisa nadležnim tijelima te da su zajedno održali akciju pred Ministarstvom pod parolom: „I poslije Crnog brda – Crno brdo.“ Lokalni problem je postao nacionalna tema. Više se nije moglo govoriti samo o jednoj tvrtki, jednoj lokaciji ili jednom gradu. Otvorilo se pitanje kako država postupa s otpadom koji nastaje na jednom kraju Hrvatske i zatim se premješta na drugi kraj zemlje. Tisuće ljudi izašle su na ulicu U rujnu 2025. inicijativa je organizirala prosvjed protiv dovoza 150.000 tona troske u Sisak. Na prosvjedu se okupilo preko dvije tisuće Siščanki i Siščana. Mjesec dana kasnije, u listopadu 2025., na novom prosvjedu protiv dovoza i obrade troske ponovno se okupilo preko tisuću građana. To je možda najvidljiviji dokaz onoga što je inicijativa postigla. Od pojedinačnog građanina koji se pita „što se događa?“ nastala je masa građana koja javno govori: „O ovome se mora odlučivati zajedno s nama.“ A to je temelj demokracije. Inicijativa je promijenila i odnos prema institucijama Građanski aktivizam ne znači samo suprotstavljanje vlasti. On znači prisiliti vlast da polaže račune građanima. Nakon prosvjeda protiv troske javno su se oglašavali predstavnici Grada Siska, uključujući gradonačelnika Domagoja Orlića, predstavnici Fonda za zaštitu okoliša, čak su i predstavnici tvrtke koja je dobila posao zbrinjavanja, željeli razgovarati s predstavnivima inicijative. Bez obzira na političke razlike i različita tumačenja odgovornosti, činjenica da se o problemu javno razgovara i da predstavnici vlasti moraju reagirati pokazuje jednu važnu stvar: građani su postali relevantan sugovornik. Borba se nije zaustavila samo na otpadu iako je problem industrije otpada i mega kapaciteta za koje su izdane dozvole za dovoz, skladištenje i oporabu golem. Možda je upravo to najveći razvojni korak inicijative. „Siščani ne žele biti Smetlišćani“ više nije samo naziv pokreta protiv pojedinog projekta otpada. Inicijativa je proširila pitanje na širu temu kakvu budućnost treba imati Sisak i Sisačko-moslavačka županija. Tako se uključila i u protivljenje odlaganju nuklearnog otpada u Čerkezovcu te kasnije i velikim peradarskim kompleksima, farmama i klaonicama. U prosincu 2025. HRT je izvijestio da je inicijativa, nakon pozitivnog mišljenja za studiju utjecaja na okoliš mega klaonice u Sisku od strane povjerenstva MZOZT, najavila nastavak borbe. U izvještaju se navodi i da je peticiju protiv projekta potpisalo više od 8 000 građana. Nakon prvog udruženog prosvjeda "Ne pilićarskoj eko bombi" održanog u svibnju 2025. godine u Sisku, organiziran je i veliki zajednički prosvjed okupljenih građanskih inicijativa iz Sisačko-moslavačke županije zajedno sa udrugama Zelena akcija i Prijatelji životinja. Prosvjed početkom veljače 2026. godine u Zagrebu okupio je više od 5 000 ljudi, a iz gledališta su mu prisustvovsli predstavnici gotovo svih relevantnih stranačkih opcija bez obzira na ideološke razlike. Inicijativa se uspješno povezala s inicijativama unutar svoje županije, a uskoro postaje inspiracija i inicijativama u drugim županijama s kojima se također povezuje u zajedničkom otporu. Na prosvjedu protiv mega farmi se pojavljuje i inicijativa Gospić je naš dom. Inicijative od početka pružaju uzajamnu podršku jedni drugima jer i Sisak muku muči s gomilama otpada i cijelom industrijom otpada u svom gradu. Nova peticija koju su tada pokrenulu protiv mega peradarskih kompleksa prikupila je više od 51.000 potpisa građana. Što je, dakle, stvarno postignuto? Ako rezultate promatramo samo kroz prizmu „jesu li svi problemi riješeni“, odgovor bi bio: ne! Ali ako ih promatramo iz perspektive građanskog pokreta, slika je potpuno drugačija. Inicijativa je: • otvorila pitanje gospodarenja otpadom u Sisku kao pitanje javnog interesa; • mobilizirala tisuće građana na prosvjedima; • pokrenula i podržala peticije s tisućama potpisa; • izvršila javni pritisak na Ministarstvo, Grad i druge institucije; • tražila informacije, kontrole i preispitivanje postupaka i dozvola; • povezala se sa stručnim pojedincima i civilnim organizacijama poput Zelene akcije, Prijatelji životinja i dobila potporu preko 160 udruga civilnog društva • problem otpada iz Siska povezala je s nacionalnim sustavom gospodarenja otpadom; • proširila borbu na pitanje velikih industrijskih i poljoprivrednih projekata koji mogu dugoročno opteretiti prostor onečišćenjem te nakon zagrebačkog prosvjeda zabilježila malu pobjedu rušenjem Studije utjecaja na okoliš za mega klaonicu pilića u Sisku. • povezala građane Siska s drugim lokalnim inicijativama u županiji i Hrvatskoj. Najvažnije postignuće: građani su shvatili vlastitu snagu Ali postoji nešto što nijedan registar, dozvola, peticija ni prosvjed ne može potpuno izmjeriti. To je promjena svijesti! Prije građanskog organiziranja, pojedinac je mogao osjećati da je nemoćan pred institucijama, investitorima i administracijom. Danas tisuće ljudi znaju da mogu potpisati peticiju. Mogu doći na prosvjed. Mogu tražiti dokumente. Mogu postavljati pitanja. Mogu tražiti odgovornost. Mogu povezati svoj problem s problemom drugog grada. I mogu reći: „Ovo je i naš grad. O našoj budućnosti neće se odlučivati bez nas.“ To je možda najveći uspjeh inicijative „Siščani ne žele biti Smetlišćani“. Jer građanski pokret nije uspješan samo onda kada pobijedi jednu odluku. Uspješan je onda kada građani prestanu vjerovati da ništa ne mogu promijeniti. Borba još nije završena, trnovit je put iza, ali i spred osviještenih građana okupljenih u inicijativi. I zato ne treba stvarati iluziju da je išta gotovo. Pozitivni rezultati pojedinih postupaka ne znače da je pritisak nestao. Naprotiv, događaji iz 2025. i 2026. pokazuju da se pitanje budućnosti Siska i cijele županije i dalje vodi. Kako je predstavnica inicijative istaknula na prosvjedu 2026.,jedna dobivena bitka ne znači kraj borbe'. To je možda najbolji opis dosadašnjeg djelovanja. „Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nisu samo prosvjed protiv otpada. To je poruka da Sisak nije ničije odlagalište. Da građani nisu statisti u projektima koji mijenjaju njihov prostor. Da „razvoj“ ne može značiti samo profit investitora, dok građanima ostaju prašina, buka, promet, rizici i posljedice. I da se pravo na čist, siguran i dostojanstven život ne dobiva šutnjom. Dobiva se organiziranjem, upornošću i solidarnošću. Zato je priča ove inicijative u konačnici priča o jednoj puno većoj stvari: o trenutku kada građani prestanu biti promatrači vlastitog grada i postanu njegovi aktivni čuvari. Kada postaju primjer i uzor drugima kako se stvari ipak mogu pokrenuti i promijeniti. A kada se to dogodi, vlast više ne može jednostavno odlučivati o građanima. Mora početi odlučivati s građanima! Hodaj za Liku! Hodaj za Sisak! Hodaj za Hrvatsku! 👇https://www.facebook.com/100067031646107/posts/pfbid0qiDPfnyPvKnVjaqboU17X7meYhjevELNprRymiwwyK7iRfiaTEoyKpstaXGWMJkKl/

[Informacije za strane radnike i poslodavce vezane uz zdravstvene preglede] Zavod za javno zdravstvo Sisačko-moslavačke županije provodi preglede stranih radnika koji produžuju privremeni boravak u RH. Također državljani trećih zemalja koji prvi put dolaze u Republiku Hrvatsku radi rada obvezni su uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priložiti Potvrdu o zdravstvenom stanju i cjepnom statusu. Više na poveznici… ▶️ https://www.zupanijski.info/servisne-informacije/informacije-za-strane-radnike-vezane-uz-zdravstvene-preglede

🔥 POZNAT IDENTITET JEDNOG OD VIŠE UHVAĆENIH PIROMANA, SVI SRBSKE NACIONALNOSTI 🏴‍☠️ Nakon što mu je obiteljska kuća u selu iz kojeg je 18.11.1991. krenuo krvavi napad na Škabrnju i u kojem je gotovo sigurno sudjelovao njegov ćaća hrvatska agencija za poljoprivredu isplatila mu je 2024. i 2025. cca 43.000 eura. Piše: Roko Šikić, Hrvatski ratnik Ono što mi Hrvati zaista pouzdano znamo jest da bageri danonoćno zakapaju opasni otpad, inspektori traže i primaju mito, a SOA još uvijek spava. Požari izbijaju u seriji i na istom području, ne prvi put, nedobronamjerni srpski mediji likuju, vatrogasci se nadljudski bore, ljudi strahuju i ginu, a službe se aktiviraju tek sporadično i sporo. Političari se šepure po press konferencijama i prosipaju isprazne floskule, a narod im vjeruje i zaboravlja… Ali ima i dobrih vijesti, policija je sinoć u pokušaju podmetanja požara u Škabrnji UHITILA PIROMANA iz Biljana, sela iz kojeg je ’91. krenuo krvavi napad na Škabrnju, Daniela Stegnjaića rodenog 1984. Daniel je dijete iz traktorske kolone i povratnik kojemu je Hrvatska obnovila kuću i kojem je Hrvatska agencija za poljoprivredu 2024. i 2025. isplatila 43.000 eura poticaja. Kakav komentar ovome treba, osim bravo Plenkoviću za 40 kulturnih centara u kojima izgleda uče samo kako iskoristiti i mrziti Hrvatsku. U nastavku donosimo izvrsnu analiza aktualnih zbivanja Roka Šikića i urednički komentar na kraju… ‘SVE JE PLANULO U SEKUNDI’ Od 8 požara u Dalmaciji u razdoblju od 09.08. do 13.08., čak 6 ih je izbilo između 20:15 i 03:00 sata: – Lokva Rogoznica 20:15 – Vinišće 21:30 – Pučišća, Brač 02:30 – Škrljevo ∼01:00 – Dubrovnik 00:09 – Vrgada 00:55 TO JE KLASIČNI OBRAZAC PODMETANJA. Evo obrazloženje tvrdnje: 1. KANADERI NE LETE NOĆU. Po pravilima letenja, CL-415 i Air Tractor lete isključivo danju. Ako netko zapali požar u 21:00, ima 8 do 9 sati bez djelovanja zračnih snaga. U Lokvi Rogoznici je zato prvu noć požar gasilo samo 110 ljudi s 33 vozila, a tek ujutro su podignuta 4 kanadera, tada je požar i zaustavljen. 2. BURA JE NAJJAČA PRED ZORU. U Lokvi Rogoznici požar je izbio “u uvjetima jakog vjetra u blizini objekata” i odmah se proširio na 1.000 ha. Bura noću stvara efekt dimnjaka u omiškom zaleđu, vatra ide 5-6 km/h uzbrdo. 3. NEOBIČNO MJESTO. Lokva Rogoznica – Ruskamen je naselje uz samu magistralu D8, a ne duboka šuma. Vlasnik kafića je za medije izjavio: “Sve je planulo u sekundi”. To nije spori razvoj požara od opuška. 4. SERIJA POŽARA. Nije jedan požar, nego lanac. To je isti modus operandi kao 2017. i 2022. godine. Je li podmetnuto? Službeno, HVZ nikad ne kaže ‘podmetnuto’ dok se ne oglase ‘službe koje rade svoj posao’, a službama za očitovanje trebaju mjeseci. Stavljaju li požare u korelaciju, kakvu i s kojim inputima, znaju samo službe. Mi možemo samo iznositi svoje mišljenje i pretpostavke te opravdano sumnjati da nije riječ o pukoj slučajnosti. Ono što mi Hrvati zaista pouzdano znamo jest da SOA, glavna sigurnosna služba, spava. Pored nje prolaze tisuće kamiona opasnog otpada, negdje u dubini priče postoji i dokumentacija o preuzimanju otpada na zbrinjavanje, izvršena plaćanja, potvrde o ‘uspješnom zbrinjavanju’ izvozom iz EU zemalja i uvozom u Hrvatsku, bageri danonoćno zakopavaju, inspektori traže i primaju mito, a SOA JOŠ UVIJEK SPAVA. Požari izbijaju u seriji i na istom području, ne prvi put, nedobronamjerni srpski mediji likuju, vatrogasci se nadljudski bore, ljudi strahuju i ginu, a službe se aktiviraju tek retroaktivno, sporadično i sporo. POLITIČARI SE ŠEPURE po press konferencijama i prosipaju isprazne floskule u stilu “ne treba paničariti, sve će biti brzo sanirano, doći će pomoć države”, a narod im vjeruje i zaboravlja. Narod je već zaboravio ranije požarne godine i ne zamara se činjenicom da ‘službe’ nisu ništa ozbiljno učinile u smislu zaštite države od mogućeg terorizma. Sve se svaljuje na iskrenje žica, neodgovorno paljenje korova i ponekog bolesnika piromana. Čudno je to. Odgovara li itko za stanje tih žica, vjeruje li itko u priču o spaljivanju korova u noćnim satima i od kud ta koordinacija dalmatinskih piromana u vrijeme turističke sezone u razdoblju između Dana domovinske zahvalnosti i Velike Gospe? Kako to da žice ne iskre u Slavoniji, Lici, Primorju i Istri, da i ondje poljoprivrednici ne pale korov, i jesu li njihovi piromani u liječilištima? Neobično, zar ne? Ne zaboravimo još nešto. Jedna od naslovnica koje sam objavio kao ilustraciju je iz vremena spomenutih ranijih požara. Ne samo da to ‘službe i institucije’ nisu sankcionirale, već još izdašnije financiraju hrvatskim novcem to glasilo i nove vulgarne, uvredljive i opasne objave. Čudna zbivanja i jednako neobično vođenje države, kao da je to neka slučajna država, a ne Lijepa naša, natopljena krvlju hrvatske mladosti. NA ZNANJE: Ministarstvo obrane RH RMinistarstvo vanjskih i europskih poslovaovVlada Republike HrvatskeskMinistarstvo demografije i useljeništvatvHDZ - Hrvatska demokratska zajednicaica

Hrvatska postaje smetlište EU-a U posljednje vrijeme gotovo da nema tjedna ili mjeseca u kojem ne izbije ‘neobjašnjivo’ veliki požar u nekom skladištu prepunom otpada, čijim izgaranjem u zrak dospijevaju opasne kemikalije. Čak i oni koje ne zanima problematika gospodarenja otpadom u Hrvatskoj počinju se pitati kako je moguće da se tako često događaju požari u tim velikim halama. I, da, nemojmo smetnuti s uma da su ta odlagališta mahom u privatnom vlasništvu. Pa dok tako izgaraju nagomilana plastika, gume i ostali opasni otpad, mediji i javnost su zainteresirani i sve prate, no kad se ugasi vatra, onda svi zaborave da je tu išta gorilo. Nema čovjeka koji nije vidio koliko je opustošeno šuma kod nas. U Zelenom odredu smo osam godina proučavali i prijavljivali ta pustošenja te nedvojbeno ustanovili da je to državni plan kojim su isplanirali pretjerane sječe u papirima i dokumentima. Nakon toga su pogodovali privatnim poduzetnicima da oni iz drvne mase proizvode energiju, a tim privatnicima su u ime državnih poticaja isplaćivani još i poticaji za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora energije, što smo mi plaćali iz svojih džepova. Nakon svega, rezultat je katastrofalan. Tijekom deset godina su opustošili preko 100.000 hektara šuma, napravili manjak drvne mase od 20 milijuna kubika, vrijednih 1 milijardu eura. I to je sve tako prolazilo jer je to bio državni plan, a u državnom planu svi su unutra i svi pokrivaju jedni druge. Lažirana studija Kaštijuna Kad slušamo planove i programe, to je 11 regionalnih centara za gospodarenje otpadom, to su pretovarni centri, spalionice… A interesantno je s regionalnim centrima to da većina njih nema ni onu osnovnu važeću studiju utjecaja na okoliš. Prvi je deponij Kaštijun kod Pule, koji ima kompletno lažiranu studiju utjecaja na okoliš. Naravno da se kod gospodarenja otpadom postavlja pitanje kuda sa tim svim otpadom. Pa su nam prodali priču da će raditi energiju, pa će to biti toplina, pa struja… Došli smo u situaciju da je danas cijela Hrvatska doslovno zatrpana otpadom. U Hrvatsku se zakapa otpad, kupuju se i napuštene tvornice pa se tamo odlaže taj otpad. A nagradno pitanje je – otkud toliki otpad. Naime, 2013. godine odobren je uvoz miješanog komunalnog otpada iz EU-a. Dakle, od 2014. do 2021. je rastao uvoz otpada u Hrvatsku. Tako je uvoz otpada 2021. godine bio veći 360 puta nego 2014. To je 36.000 posto. Gorivo iz otpada (RDF) najviše uvozimo iz Austrije, Italije i Slovenije. I to je predviđeno za spaljivanje. Neka nam netko objasni logiku stvari – ako se naša država zaklinje i stalno spominje da Europa ima moderne spalionice, da je sve turbo sigurno, da je sve divno i krasno, i proizvodi energiju, neka nam netko kaže, npr. zašto bi jedan Slovenac dao nama svoje smeće i platio da mi od njega proizvodimo energiju i formalno zarađujemo. Gdje je tu računica, logika? Izvor ovih podataka je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. To su sve službeni dokumenti. Sve je to smeće za oporabu, dakle mi ćemo iz njega raditi energiju, to je bit. Opširnije: 👇 https://green-squad.org/hrvatska-je-zatrpana-otpadom-postajemo-smetliste-eu-a/

[NA DANAŠNJI DAN: Predajom 21. kordunskog korpusa formalno završila akcija Oluja i Domovinski rat] 8. kolovoza 1995. godine, na pustoj cesti uz motel Brijuni pokraj Gornjeg Viduševca, zaustavili su se, jednom oficiri JNA i suradnici, Petar Stipetić i Čedo Bulat i krenuli jedan drugome ususret. Posljednjih nekoliko metara Čedo Bulat je stao stupati da bi naposljetku salutirao i viknuo: “Gospodine generale, pukovnik Čedo Bulat, zapovjednik 21. kordunskog korpusa. Predajem vam korpus i čestitam hrvatskoj vojsci na pobjedi”. Premda je dan ranije ministar obrane Gojko Šušak objavio da je Oluja završila, predaja 21. kordunskog korpusa, posljednje velike pobunjeničke formacije koja je položila oružje, bila je stvarni kraj operacije. Stožerni general Hrvatske vojske Petar Stipetić bio je jedan od onih generala koji su dojmljivo 1995. vodili naše postrojbe do velike pobjede u Domovinskom ratu, a njegova važnost za modernu hrvatsku državu i njezinu povijest nadilazi same vojne uspjehe jer je on bio istinsko oličenje vojničke časti, profesionalizma i humanosti. Stožerni general Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Završio je Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA. Na poziv predsjednika Franje Tuđmana u rujnu 1991. godine, general Stipetić pridružio se Hrvatskoj vojsci, gdje je obnašao najviše zapovjedne dužnosti: zamjenik načelnika Zapovjedništva zbora narodne garde, zamjenik načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga RH, zapovjednik Sektora Zapovjedništva slavonskog bojišta Đakovo, zapovjednik Zbornog područja Zagreb te pomoćnik načelnika Glavnog stožera Hrvatske vojske za borbeni sektor. General Stipetić bio je načelnik Glavnog stožera OS RH od 2000. do 2002. godine. Odlukom predsjednika RH i vrhovnog zapovjednika Oružanih snaga 1. veljače 2003. imenovan je savjetnikom predsjednika RH za obranu i vojna pitanja i na toj je dužnosti bio do ožujka 2005., kada odlazi u mirovinu. Za doprinos u Domovinskom ratu i iskazanu hrabrost odlikovan je: Veleredom kralja Petra Krešimira IV. s lentom i Danicom, Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Redom Nikole Šubića Zrinskog, Redom bana Jelačića, Redom hrvatskog trolista, Redom hrvatskog pletera, Spomenicom Domovinskog rata, Spomenicom domovinske zahvalnosti za pet i 10 godina službe te medaljama Bljesak i Oluja. Foto: MORH

[Prva puta organizirana biciklistička karavana u Popovači u čast hrvatskim braniteljicama u organizaciji Udruge maratonaca SMŽ “Heroji ne umiru”] Karavana se održava u godini 35. obljetnice stradanja Vukovara i Škabrnje, u čast 183 žene koje su u ratnim bolnicama ostajale uz ranjene i dale vlastiti život za Hrvatsku.