Benjamin Netanyahu ovih dana nema drugu temu osim napada na Tursku.

Izašao je s izravnim napadima na Recepa Tayyipa Erdoğana optužujući ga za odnose s Iranom i šire regionalne poteze.

Zatim su se uključili i drugi izraelski dužnosnici, dodatno pojačavajući retoriku.

Što to znači?

Ne govorimo o običnoj razmjeni izjava.

Ovo je jasan pokušaj da se promijeni percepcija Turske unutar Izraela, ali i prema Europi i SAD-u.

To potvrđuje da je Turska sada službeno ušla u izraelske strateške kalkulacije.

Netanyahu je vjerojatno očekivao da će njegove izjave stvoriti pritisak unutar Turske.

Ali dogodilo se suprotno.

Opozicija i vlast su jednako reagirale:

– Kemal Kılıçdaroğlu odbacio je svako vanjsko uplitanje

– Ekrem İmamoğlu oštro je kritizirao izraelske poteze

Devlet Bahçeli ide korak dalje u političkom tonu traži hitan prekid napada na Libanon i otvoreno optužuje Izrael da stoji iza destabilizacije cijele regije.

To znači da ovo više nije sukob vlasti i opozicije.

Ovo postaje pitanje države sa svim njezinim komponentama.

Zašto Izrael uopće napada Tursku?

Jer se nalazi pod pritiskom i traži novi okvir sukoba.

U tom kontekstu, Turska se pokušava prikazati kao nova prijetnja.

To nije slučajno nego dio šire strategije.

Ali problem s tom strategijom je očit:

Turska nije Iran.

Ima odnose s Europom, ulogu u NATO-u i fleksibilniju regionalnu politiku.

Zbog toga ju je teže izolirati.

Zato vidimo medijske kampanje, pripisane izjave i kontinuirane pokušaje diskreditacije.

U međuvremenu, što radi Turska?

Ankara ne odgovara samo riječima.

Prati poteze, priprema scenarije i podiže spremnost.

Hakan Fidan jasno je poručio:

činjenica da Izrael trenutno ne djeluje prema Siriji ne znači da to neće učiniti kasnije.

To znači da se Turska priprema za sljedeću fazu.

Istovremeno, društvenim mrežama kruži govor Erdogana:

“smrt s čašću bolja je od života bez dostojanstva.”

Što to znači?

Erdoğan ovdje ne govori o interesima ni ravnoteži nego postavlja dostojanstvo kao crvenu liniju.

To znači:

Turska ne vidi sebe kao aktera koji će pristati na pritisak.

Zatim dodaje:

“nijedna sila ne može prijetiti Turskoj… ne tumačite našu smirenost kao slabost…”

To dodatno potvrđuje:

trenutni mir nije znak slabosti.

Zašto baš sada?

Jer regija ulazi u fazu otvorenog sukoba, kompleksnih pregovora i redefiniranja odnosa snaga.

U tom trenutku Turska poručuje:

nije na margini.

Ali postoji i dublja dimenzija.

Ovo nije prijetnja ratom.

Ovo je podizanje cijene pritiska.

Jer kada država kaže da neće popustiti ni uz veći trošak šalje jasnu poruku.

Što to znači za sljedeću fazu?

– čvršći stavovi

– veća sigurnost u donošenju odluka

– spremnost na eskalaciju ako bude potrebno

Zato…

ono što je Erdoğan rekao nije samo izjava.

To je poruka faze u kojoj se regija nalazi.

https://www.facebook.com/share/1JtR2kkCwf/

Ubrzano se naoružava već godinama, a kroz propagandni okvir unaprijed gradi izgovor za takav pokušaj i predstavlja ga kao "odbrambeni". Na teritoriji BiH, prvenstveno Federacije, već se više puta zadnjih mjeseci mogao vidjeti obrazac pokušaja da se pojedini protesti iskoriste i gurnu u pravcu potpune blokade.

Danas se, po svemu sudeći, može jasno vidjeti da je Srbija iz faze naoružavanja prešla u novu fazu "proizvodnje prijetnje" i "legitimizacije odgovora". Prvo se kreira ili pojačava osjećaj da je mir ugrožen, zatim se kao racionalan odgovor nudi ubrzano naoružavanje, a onda se taj sigurnosni okvir politički povezuje sa stanjem u Bosni i Hercegovini.

Srbija ne gomila samo oružje, nego paralelno gradi narativ u kojem je njegovo buduće korištenje unaprijed predstavljeno kao odbrambena nužnost. To je ozbiljan indikator strateške pripreme.

U samoj Bosni i Hercegovini pojavljuju se i drugi vrlo ozbiljni indikatori prijetnje. Stiče se utisak da se svaki potencijalni protest pokušava iskoristiti i usmjeriti u pravcu blokade entiteta Federacije. Kome bi to naštetilo, a kome koristilo, nije teško zaključiti.

Nakon isključivanja pojedinih TV kanala iz Srbije od strane BH Telekoma, vide se i novi pokušaji širenja na domaćem medijskom tržištu BiH.

Ako se to posmatra izolovano, može djelovati kao običan poslovni potez. Ali u širem političkom i medijskom kontekstu, to izgleda kao nastavak borbe za uticaj nad javnim prostorom Bosne i Hercegovine.

Ako na sve ovo gledate kao na niz nepovezanih slučajeva, nećete vidjeti širu sliku razvoja situacije. Po mom mišljenju, u toku su elementi hibridnog pritiska na našu državu. Cilj tog pritiska nije da nas uništi, nego da nas oslabi, podijeli i učini dodatno ranjivim za eventualnu konvencionalnu opciju za koju se Srbija očigledno nastoji dodatno pripremiti.

https://www.facebook.com/100057404470850/posts/1445095127413956/?mibextid=rS40aB7S9Ucbxw6v