Recent Updates
-
0 Comments 0 Shares 72 Views 0 Reviews
170
Please log in to like, share and comment! -
Ulazi lijepa plavuša u radnju sa životinjama da kupi neku egzotičnu životinju.
Nakon malo razgledavanja, ugledala je kutiju sa žabama.
Na kutiji je pisalo “Žablji seks!"
Jedna žaba 30 Eura !
Ako ne budete zadovoljni, vraćamo novac!
Uputstva priložena”.
Plavuša pogleda oko sebe da li je neko gleda i šapne prodavacu za pultom:
“Uzimam jednu.”
Prodavac uzme jednog žapca, da joj još i papirić i kaže:
“
Pažljivo slijedite uputstvo.”
Djevojka klimne glavom i žurno ode kući.
Odmah nakon dolaska, uzme listić i počne sljediti uputstvo:
1. Istuširajte se.
2. Namirišite se najboljim parfemom.
3. Obucite seksi veš.
4. Lezite u krevet i postavite žapca na pravo mesto.
Brzo je legla u postelju, postavila žapca na pravo mesto, ali na njeno iznenađenje, ništa se nije dogodilo!
Plavuša počinje da bjesni, misleći da su je još jednom prešli.
Još jednom pročita uputstva i opazi u donjem uglu listića sitnu poruku:
“Ako imate nekih problema, nazovite radnju sa životinjama.”
Odmah je nazvala.
Muški glas sa druge strane joj odgovori:
“Odmah dolazim”.
Nakon pet minuta se začuje zvonce. Plavuša mu objasni:
“Vidite, uradila sam sve kao što piše u uputstvima, ali ta prokleta životinja samo sjedi tamo i ništa ne radi”.
Muškarac sav zabrinut digne žapca, pogleda ga direktno u oči i ozbiljnim glasom mu reče:
“A sad me dobro slušaj! Ovo je poslednji put da ti ja pokazujem... "0 Comments 0 Shares 70 Views 0 Reviews
165
-
-
-
-
DPD -Mi dostavljamo kućiDPD -Mi dostavljamo kući 😂0 Comments 0 Shares 250 Views 0 Reviews
167
-
-
0 Comments 0 Shares 214 Views 0 Reviews
2
-
Na ulazu jedne male željezničke stanice u srcu grada, svakog dana, tačno u 16:45, sjedio je pas. Nije imao ogrlicu. Nije tražio hranu. Samo je gledao prema vratima voza koji je pristizao. Ljudi su ga nazvali Hachiko. Godinama su ga viđali kako sjedi tamo, ne miče, ne laje. Samo čeka. Neki su mu donosili vodu. Djeca su mu davala ime. Stariji su znali priču, ali su je pričali tiho, kao da se boje da bi istina mogla rasplakati čak i vrijeme. Hachiko je pripadao starijem čovjeku koji je svakog dana tim vozom dolazio s posla. Zajedno su prolazili parkom, dijelili komad hljeba i tišinu. Jednog dana, čovjek je otišao, ali se nije vratio. Srce mu je stalo između stanica. Pas nije znao šta je smrt. Znao je samo da nije došao. I zato je čekao. Svaki dan. Svake zime. Svakog ljeta. Jednog jutra, radnici su ga pronašli kako leži na istom mjestu. Mirno. Kao da je, napokon, čuo korake koje je čekao.
Na zidu stanice danas stoji mala ploča:
„Oni koji vole — ne zaboravljaju. A oni koji čekaju — nikada ne čekaju uzalud.“
Jer vjernost nije navika. Vjernost je srce koje zna gdje pripada.Na ulazu jedne male željezničke stanice u srcu grada, svakog dana, tačno u 16:45, sjedio je pas. Nije imao ogrlicu. Nije tražio hranu. Samo je gledao prema vratima voza koji je pristizao. Ljudi su ga nazvali Hachiko. Godinama su ga viđali kako sjedi tamo, ne miče, ne laje. Samo čeka. Neki su mu donosili vodu. Djeca su mu davala ime. Stariji su znali priču, ali su je pričali tiho, kao da se boje da bi istina mogla rasplakati čak i vrijeme. Hachiko je pripadao starijem čovjeku koji je svakog dana tim vozom dolazio s posla. Zajedno su prolazili parkom, dijelili komad hljeba i tišinu. Jednog dana, čovjek je otišao, ali se nije vratio. Srce mu je stalo između stanica. Pas nije znao šta je smrt. Znao je samo da nije došao. I zato je čekao. Svaki dan. Svake zime. Svakog ljeta. Jednog jutra, radnici su ga pronašli kako leži na istom mjestu. Mirno. Kao da je, napokon, čuo korake koje je čekao. Na zidu stanice danas stoji mala ploča: „Oni koji vole — ne zaboravljaju. A oni koji čekaju — nikada ne čekaju uzalud.“ Jer vjernost nije navika. Vjernost je srce koje zna gdje pripada.2 Comments 1 Shares 390 Views 4 Reviews7
-
Neobičan slučaj zabilježen je u Egiptu 1960. godine. U psihijatrijskoj bolnici na području Abazi, kao rezultat nemara bolničkih čuvara, na ulice je uspjelo da pobegne 243 pacijenata.
Radi hitne prevencije posljedica, ovaj problem iziskivao je hitno rešenje. Direktor bolnice pozvao je doktora Džamala, koji je poznavao odbegle pacijente da smisli način kako da ih vrate nazad u bolnicu.
Doktor je zamolio dio bolničkog osoblja da stanu u kolonu iza njega kao vlakić i tako izađu na ulicu, ispuštajući zvuk lokomotive.
I dogodilo se upravo ono što je doktor očekivao. Uspeo je da okupi pacijente u vlakić i vratiti ih u bolnicu.
Međutim, pojavio se novi problem.
Broj odbjeglih pacijenata iznosio je 243, a nakon povratka, u bolnicu je pristiglo 612 ljudi.
Psiholog koji je zapisao ovo, zapitao se: koliki bi vlakić danas bio?Neobičan slučaj zabilježen je u Egiptu 1960. godine. U psihijatrijskoj bolnici na području Abazi, kao rezultat nemara bolničkih čuvara, na ulice je uspjelo da pobegne 243 pacijenata. Radi hitne prevencije posljedica, ovaj problem iziskivao je hitno rešenje. Direktor bolnice pozvao je doktora Džamala, koji je poznavao odbegle pacijente da smisli način kako da ih vrate nazad u bolnicu. Doktor je zamolio dio bolničkog osoblja da stanu u kolonu iza njega kao vlakić i tako izađu na ulicu, ispuštajući zvuk lokomotive. I dogodilo se upravo ono što je doktor očekivao. Uspeo je da okupi pacijente u vlakić i vratiti ih u bolnicu. Međutim, pojavio se novi problem. Broj odbjeglih pacijenata iznosio je 243, a nakon povratka, u bolnicu je pristiglo 612 ljudi. Psiholog koji je zapisao ovo, zapitao se: koliki bi vlakić danas bio?0 Comments 0 Shares 252 Views 1 Reviews2
-
-
More Stories
Sponsored