80. OBLJETNICA STRADANJA STANOVNIKA ZRINA
Na blagdan Male gospe 9. i 10. rujna 1943. g. Hrvati su protjerani iz svojih domova i sela. Partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili su gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin.
Nakon Drugoga svjetskog rata djeca nisu o tome učila u školama, nije se raspravljalo unutar povijesnih istraživanja, a ni danas se istina o tome ne uspijeva probiti na pravi način u hrvatsku javnost.
U Zrinu je ubijena 291. osoba, a preživjelo je svega 16 muškaraca starijih od 18 godina.

#partizani #zlocini

Sretna vam jubilarna, 30. obljetnica Vojno-redarstvene operacije (VRO) Oluja

GENERALOVE SUZE

'Godinama su mladi ljudi živjeli u dolini smrti. Mnogi su stradali i svaki put i svugdje se trebamo s pijetetom sjetiti tih ljudi koji su svoje živote ugradili u temelje naših oružanih snaga i naše domovine'

Dok je nakon svečanog mimohoda u pozadini svirala Thompsonova pjesma "Ako ne znaš šta je bilo", naše kamere ulovile su Antu Gotovinu kako briše suze. I dok mu je Dajana Šošić htjela postaviti pitanja za vrijeme emisije uživo, Gotovina je poželio čuti pjesmu do kraja prije razgovora. Vidno su ga svladale emocije, a zatim je svu svoju pažnju posvetio našoj reporterki.

Na pitanje što ga je najviše dojmilo na mimohodu, rekao je:

"Ovaj mimohod je dokaz da važne datume i simbole države na jedan svečan i veličanstven način samo mogu obaviti naše oružane snage. Time su oni i čuvari tradicije. Njihova glavna i temeljna zadaća je čuvanje naše suverenosti i naše sigurnosti", rekao je.
Oduševljen je što je bio s njima.

Živjeli u dolini smrti
"To je bio jedan lijepi početak priče u početku Domovinskog rata. Naše oružane snage su ustrojene da bi nas obranile od agresora. Godinama smo to radili. Godinama su mladi ljudi živjeli u dolini smrti. Mnogi su stradali i svaki put i svugdje se trebamo s pijetetom sjetiti tih ljudi koji su svoje živote ugradili u temelje naših oružanih snaga i naše domovine. i mnogi koji su izgubili zdravlje i koji nose trajni biljeg, vidjeli smo ih danas. Sretan sam što sam proveo ovaj dan zajedno s njima, i s borcima i s mladim ljudima", rekao je.

Na pitanje gdje je bio na današnji dan prije 30 godina, je li bio na slavnom brijunskom sastanku kaže:

"Vjerojatno to", rekao je i dodao da je to bio početak kraja rata. Prođe li mu kroz glavu što bi bilo da smo imali ovo u Domovinskom ratu, kaže:

"Što bi bilo kad bi bilo, nije bilo, ali imali smo ono što smo imali i s time smo izvršili zadaću. Oslobodili zemlju od agresora, učinili je sigurnom i zemlju slobodnih ljudi za sve koji žele živjeti s nama, poštivati naše zakone i naše simbole", dodao je.

Osim što je Oluja bila velika pobjeda, za Gotovinu je to bilo i privatno lijepo razdoblje jer se oženio.

"Pa da, to je život", rekao je s osmijehom.

#Mimohod #obljetnica #Hrvatska #sjećanja #AnteGotovina

Link
https://net.hr/danas/rtl-danas/je-li-ovo-najemotivniji-prizor-mimohoda-ante-gotovina-se-slomio-i-zaplakao-ed88c15e-6e37-11f0-9658-9600040c8f8e

Dana 8. lipnja godine navršila se tužna, ovaj put tridesetdruga obljetnica jednog od najtežih stradanja travničkih Hrvata. Na taj dan 1993. godine u ranim jutarnjim satima počeo je masovni napad tzv.
Armije R BiH iz više pravaca na istočni i sjeveroistočni dio općine Travnik na ona naseljena mjesta u kojima su živjeli Hrvati, te iz pravca Travnika prema Donjem i Gornjem Putićevu.

Napad je počeo u 4,30 sati iz pravca Zenice na Ovnak, Grahovčiće, Čukle, Orašac, Rudnik Bila, dok je drugi pravac napada bio usmjeren iz rejona Mehurića prema Podstinju, Gornjim Maljinama, Radonjićima, Bukovici i Gučoj Gori.Iz pravca Travnika također je napad išao u pravcu Gornjeg i Donjeg Putićeva. Dakle napad je bio usmjeren na prostor tri katoličke župe i to Brajkovića, Guče Gore i preostalog dijela župe Dolac na kojima Hrvati stoljećima žive s ciljem njihova protjerivanja s preostalog dijela općine Travnik sa kog još nisu do tada protjerani.

Do toga dana, Hrvati su počev od 04. lipnja, već protjerani sa zapadnog dijela općine i to sa čitavog prostora od samog grada Travnika do Turbeta s obje strane rijeke Lašve, ali isto tako i sa Vilenice, Gornjeg Dolca, Grahovika, Polja Slavka Gavrančića i Dolca na Lašvi te dijela Gornjeg i dijela Donjeg Putićeva.

Hrvati su još ranije, 24.04.1993.g. protjerani iz Miletića nakon zločina koje su počinili pripadnici te tzv. Armije u tom selu kao i Podova.To je bio dan kada su se pored protjerivanja, dogodili i najteži zločini prema civilnom stanovništvu i zarobljenicima. Toga dana ubijeno je više od 137 Hrvata, vojnika i civila. Sve to u samo jednom danu.

Samo na Bikošima je tada strijeljano 36 zarobljenika i civila, neki ni do danas nisu pronađeni. Bio bi dugačak spisak nabrajati sve žrtve, ali ne može se ne spomenuti ubojstvo oca i tri sina u obitelji Lauš iz Čukala, trojice braće Balta iz Podstinja, malodobnog Sreće Marjanovića ili ranjenog Pere Matkovića kojima su odsječene glave ili sa kućom spaljene starice Mare Gazibarić u Čuklama.

Sve su to zločini koje zdrav razum ne može shvatiti. U ime koga ili u ime čega su činjeni? Danas, dvadesetšest godina poslije kada se analizira to vrijeme,događanja i posljedice tih događanja, vidljivo je da se radilo o dobro planiranoj i duže vrijeme pripremanoj vojnoj akciji na protjerivanju stanovništva hrvatske nacionalnosti sa prostora na kojima stoljećima žive. Nakon dvadesetsedam godina vidljivo je da su se u dobrom dijelu ostvarile namjere onih koji su činili ta zlodjela. Bio je to klasičan primjer etničkog čišćenja navedenih prostora od hrvatskog življa.

Posljedice su itekako vidlijve. Ljudskih stradanja kao i uništavanja cjelokupne imovine Hrvata i njihovih domova imao je za posljedicu da je povratak na navedene prostore ostvaren u zanemarivom broju.Tako danas ima sela u kojima više ne živi niti jedan Hrvat kao npr. Bikoši, Orašac, Mišonica, Miletići, Šarići-Kosovo, ili Podovi, Čukle, Rudnik-Bila te još neka mjesta sa zanemarivim brojem povratnika, dok se u ostala naselja nije vratio ni približan broj ranijeg stanovništva. Ovim navedenim stradanjima prethodili su zločini koji su se do tada već desili nad Hrvatima u travničkoj općini. Oni su samo bili nagovještaj onoga što će se desiti 08.lipnja 1993. godine.

Crodex.net

34. Obljetnica Hrvatske vojske

34. obljetnica pogibije 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu