CIOS-OVA ENERGANA U SISKU: KAKO JE PROJEKT NASTAJAO, TKO JE STVARAO PREDUVJETE I GDJE SMO DANAS Projekt CIOS-ove energane u Sisku nije nastao preko noći. Njegovi korijeni sežu u vrijeme transformacije nekadašnjeg industrijskog kompleksa Željezare Sisak, a njegov današnji oblik rezultat je procesa koji se proteže kroz više političkih mandata, više razina vlasti i više različitih upravnih postupaka. Kako je projekt tijekom godina dobivao prostor, zemljište i dozvole? 1. Sve počinje na prostoru bivše Željezare Današnja Južna industrijska zona nastala je na prostoru nekadašnjeg industrijskog kompleksa Željezare Sisak. Nakon stečaja i višestrukih pokušaja privatizacije, prostor se postupno fragmentirao između različitih privatnih vlasnika i Grada Siska. Službeni prostorni plan Gospodarske zone Sisak-jug iz 2015. već tada izrijekom bilježi plan C.I.O.S. grupe za izgradnju energetskog postrojenja. Kao moguća lokacija navodi se prostor na kojem je djelovao Felis Produkti, na k.č. 1853/1. U dokumentu se navodi i da bi se goriva frakcija dobivena iz procesa recikliranja mogla koristiti za proizvodnju električne i toplinske energije. To je važno jer pokazuje da ideja energane nije nastala 2020. ili 2021., kada je javnost prvi put intenzivnije čula za projekt. Ona je u prostorno-planskoj dokumentaciji evidentirana mnogo ranije. Još je važnije da su Felis Produkti i CIOS već tada bili povezani. CIOS je početkom prošlog desetljeća u Hrvatskoj imao Felis Produkti među svojim društvima. Sam Felis bio je izdanak nekadašnje Željezare: bivša ljevaonica Željezare od 2002. poslovala je kao Felis Produkti. Drugim riječima, put prema današnjoj lokaciji energane vodio je kroz raspad nekadašnjeg industrijskog sustava, privatizaciju njegovih dijelova i postupno okrupnjavanje prostora od strane privatnih gospodarskih subjekata. 2. CIOS-ov projekt dobiva konkretnu građevinsku dozvolu 2017. Ključna godina je 2017. CIOS Energy podnio je 26. siječnja 2017. zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za kogeneracijsko postrojenje za proizvodnju električne i toplinske energije. Grad Sisak, odnosno njegov nadležni upravni odjel, izdao je 14. veljače 2017. građevinsku dozvolu, koja je postala pravomoćna 10. ožujka 2017. Dozvola se odnosila na k.č. 1853/1, 1853/4, 1861/7 i novoformiranu česticu 1853/2, nastalu povezivanjem dijelova drugih parcela. To je bitna činjenica: građevinska dozvola za kogeneracijsko postrojenje postojala je prije nego što je 2020.–2022. proveden novi postupak procjene utjecaja na okoliš za veći projekt energane. I sama studija utjecaja na okoliš to potvrđuje. U njoj CIOS navodi da je prvotno projektirao energanu kapaciteta do 3 tone goriva na sat, a potom odlučio pokrenuti projekt većeg kapaciteta. Dakle, nije riječ jednostavno o tome da je 2021. netko „dobio dozvolu za spalionicu“. Postojao je raniji projekt kogeneracijskog postrojenja, a zatim je pokrenut postupak za znatno veći zahvat. 3. Što se promijenilo? Projekt koji se danas naziva SINERGIJA predviđa energanu za energetsku oporabu neopasnog otpada i biomase. Prema dokumentaciji projekta, maksimalni godišnji kapacitet iznosi 146.500 tona, uz planiranu električnu snagu od približno 18 MW i toplinsku snagu od 20 MW. CIOS projekt opisuje kao postrojenje za oporabu goriva iz otpada postupkom R1. U službenoj dokumentaciji Ministarstva navodi se ulazna nazivna snaga od 60 MW, proizvodnja oko 18,5 MW električne i 20 MW toplinske energije te godišnji kapacitet oporabe do 146.500 tona. To je upravo točka oko koje se javna rasprava često pretvara u terminološki spor. CIOS koristi izraz „energana“, dok protivnici koriste izraz „spalionica“. Tehnički, riječ je o postrojenju za energetsku oporabu otpada postupkom R1. U javnom prostoru naziv „spalionica“ koristi se zato što se otpad termički obrađuje radi dobivanja energije. Za građane je pritom važnije od samog naziva pitanje: što će se dovoziti, u kojoj količini, odakle će dolaziti, kako će se kontrolirati ulazni materijal i kako će se kontrolirati emisije i ostatak procesa. 4. 2020.–2022.: nova procjena utjecaja na okoliš CIOS Energy je 13. ožujka 2020. podnio Ministarstvu zahtjev za procjenu utjecaja projekta na okoliš. Studija je 2021. upućena u javnu raspravu. Rasprava je trajala od 2. do 31. kolovoza 2021., a javno izlaganje održano je 17. kolovoza. I tu se prvi put vrlo jasno vidi organizirani građanski otpor projektu. Primjedbe su službeno podnijeli, među ostalima: • Građanska inicijativa „Siščani ne žele biti Smetliščani“ • Zelena akcija • pojedini građani i stručne osobe. Sisačko-moslavačka županija evidentirala je te primjedbe i proslijedila ih izrađivaču studije i investitoru. Dakle, protivljenje projektu nije naknadno izmišljeno zbog političkih razloga. Postoji dokumentirani građanski otpor već u samom postupku procjene utjecaja na okoliš 2021. godine. 5. Ministarstvo 2022. projekt proglašava prihvatljivim za okoliš Nakon postupka procjene utjecaja na okoliš Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je 24. veljače 2022. rješenje kojim je zahvat proglašen prihvatljivim za okoliš, uz propisane mjere zaštite okoliša i program praćenja. To je jedan od najvažnijih trenutaka u cijeloj priči. Građanska inicijativa i Zelena akcija protivile su se projektu, ali postupak je završen rješenjem Ministarstva kojim je zahvat prihvaćen uz određene uvjete. To, međutim, nije isto što i uporabna dozvola niti znači da je postrojenje već izgrađeno ili da može raditi bez drugih potrebnih akata. Upravo tu treba biti precizan. 6. Politički kontekst: 2017. godina Građevinska dozvola izdana je 2017., u vrijeme kada je u Sisku gradonačelnica bila Kristina Ikić Baniček (SDP), dok je na čelu Sisačko-moslavačke županije bio Ivo Žinić (HDZ). Na lokalnim izborima 2017. Ikić Baniček osvojila je 46,06 posto u prvom krugu, a Franjo Šaban 30,15 posto. U Gradskom vijeću SDP-ova koalicija imala je 12 vijećnika, HDZ-ova 11, a Most 2. Međutim, iz činjenice da je građevinsku dozvolu izdao Grad Sisak ne treba automatski zaključivati da je tadašnja politička vlast „glasala za spalionicu“. Građevinska dozvola je upravni akt koji se izdaje u zakonom propisanom postupku, a ne politička odluka Gradskog vijeća. To je važna razlika ako želimo napraviti ozbiljnu rekonstrukciju odgovornosti. 7. Grad nije samo izdavao akte – zemljišna politika je također stvarala preduvjete Druga je priča raspolaganje zemljištem. Grad Sisak je godinama razvijao Južnu industrijsku zonu kao prostor za privlačenje investicija. Još je 2006. Gradsko vijeće usvojilo projekt Južne industrijske zone, s ciljem stavljanja velikih, infrastrukturno opremljenih parcela na raspolaganje investitorima. Dio prostora u međuvremenu je prešao u privatno vlasništvo, a CIOS je u zoni postupno okrupnjivao svoje zemljište. Važan je i događaj iz 2023. godine. Gradsko vijeće tada je prihvatilo ponudu CIOS Energyja za kupnju gradskih parcela k.č. 1808/4 i 2657/1, a vrijednost ponude iznosila je 346.000 eura. Ponuda je bila najviša na javnom natječaju. To je učinila gradska vlast Kristine Ikić Baniček. Dakle, kada danas govorimo o zemljištu na kojem CIOS razvija projekt, treba razlikovati: a) zemljište koje je CIOS stekao ranije kroz privatizacijske i vlasničke procese bivšeg industrijskog kompleksa, b) zemljište koje je bilo u vlasništvu Grada Siska, c) zemljište koje je Grad prodao CIOS Energyju 2023. Za ovu treću kategoriju dokumentacija je vrlo jasna. Za prvu kategoriju javno dostupni izvori potvrđuju vezu CIOS-a, Felis Produktija i prostora bivše Željezare, ali za potpunu rekonstrukciju svake pojedinačne transakcije trebalo bi napraviti zemljišnoknjižni slijed svake čestice, od početnog vlasnika do današnjeg CIOS-a. To je zaseban istraživački posao i ne bih ga zaključivao samo na temelju novinskih članaka. 8. Promjena vlasti 2025. mijenja politički odnos prema projektu Na lokalnim izborima 2025. dogodila se velika promjena. Domagoj Orlić (HDZ) izabran je za gradonačelnika Siska u prvom krugu s 58,03 posto glasova, dok je Kristina Ikić Baniček (SDP) dobila 35,34 posto. U Gradskom vijeću HDZ-ova koalicija osvojila je 13 od 21 mjesta, SDP-ova koalicija 7, a jedno mjesto pripalo je listi Zorana Sertića. Nakon promjene vlasti odnos prema industriji otpada postao je jedno od politički vidljivih pitanja. Nova gradska vlast posebno je kritizirala prethodnu vlast zbog načina na koji je raspolagala gradskim zemljištem i zbog razvoja industrije otpada. 9. I tu dolazimo do današnje situacije U 2026. projekt više nije samo papir. CIOS je počeo pripremne radove na lokaciji. Index je u kolovozu 2026. izvijestio o intenzivnim radovima bagera na zemljištu CIOS Energyja. CIOS je za Index izjavio da se radi o nastavku projekta SINERGIJA te da se na lokaciji uklanja šuma i vadi ljevaonički pijesak bivšeg Felisa. Tvrtka je također navela da se balirani, potpuno neopasni materijal privremeno skladišti sukladno dozvoli te da se dio goriva već otprema u energane u Austriji. CIOS je u rujnu 2026. potvrdio da trenutačno evaluira ponude izvođača, da bi izgradnja trebala trajati oko 30 mjeseci od potpisivanja ugovora te da je procijenjena vrijednost investicije veća od 155 milijuna eura. Projekt, dakle, ulazi u novu fazu. 10. Što građani danas zapravo mogu? Tu treba biti posebno realan. Građanski prosvjed ili peticijs sami po sebi ne poništavaju pravomoćne dozvole. Ali građani imaju druge mogućnosti: Prvo – javnost i nadzor Građani mogu tražiti objavu svih relevantnih dozvola, izmjena dozvola, uvjeta zaštite okoliša, podataka o ulaznom materijalu, količinama, emisijama i rezultatima nadzora. To je posebno važno zato što se projekt nalazi u neposrednoj blizini drugih industrijskih i otpadnih djelatnosti. Drugo – inspekcijski nadzor Ako postoji sumnja da se na lokaciji radi izvan dopuštenih uvjeta, može se tražiti postupanje Državnog inspektorata. To nije politički instrument nego institucionalni nadzor. Treće – sudska zaštita Ovisno o konkretnom aktu i tome tko ima svojstvo stranke, moguće je koristiti pravne mehanizme predviđene upravnim i okolišnim propisima. Tu je presudno prvo pribaviti točan popis svih važećih akata, jer se ne može pravno osporavati nešto samo zato što građani ne žele određeni projekt. Četvrto – Aarhuška konvencija Građani i udruge imaju pravo sudjelovati u postupcima koji se odnose na okoliš te, pod zakonskim uvjetima, tražiti pristup informacijama i pravnu zaštitu. To je posebno važno za buduće izmjene projekta, nove dozvole ili postupke koji bi mogli imati utjecaj na okoliš. Peto – lokalna politika i prostorni planovi Grad Sisak i dalje ima važnu ulogu u prostornom planiranju. Ali ni Gradonačelnik ni Gradsko vijeće ne mogu jednostavno retroaktivno poništiti pravomoćnu građevinsku dozvolu zato što se promijenila politička vlast. Zato je bitno razlikovati političku odluku, prostorni plan, upravni akt i pravomoćnu dozvolu. 11. Paradoks Siska U cijeloj priči postoji jedan veliki paradoks. Jedna politička garnitura omogućila je, kroz svoje vrijeme na vlasti, dio procesa koji je doveo do današnje situacije. Druga politička garnitura danas govori o potrebi zaštite građana i kritizira nasljeđe prethodne vlasti. Istodobno, građanska inicijativa koja se protiv industrijalizacije otpada bori godinama ostaje izvan formalne političke vlasti. To je zapravo najvažniji dio priče. Građani nisu isto što i SDP. Građani nisu isto što i HDZ. Građani nisu isto što i Most. Građanska inicijativa ima vlastiti kontinuitet. „Siščani ne žele biti Smetliščani“ protivili su se CIOS-ovoj energani još tijekom javne rasprave 2021. godine, zajedno sa Zelenom akcijom. Danas, 2026., dok se na lokaciji ponovno pojavljuju bageri, isto pitanje vraća se u središte javnosti. I zato je današnja situacija drukčija nego 2017. Tada se projekt razvijao prvenstveno kroz investitora, upravna tijela, prostorne planove i dozvole. Danas postoji i organizirana građanska javnost koja može pratiti svaki novi korak projekta, tražiti dokumente, koristiti pravo na informacije, sudjelovati u postupcima, tražiti inspekcijski nadzor, pokretati pravnu zaštitu kada za to postoje uvjeti te političkim predstavnicima postavljati vrlo konkretna pitanja. 12. Zaključak: pitanje više nije samo „hoće li biti spalionice?“ Pitanje koje danas stoji pred Siskom puno je šire: Kakav industrijski grad Sisak želi biti? Grad koji svoju budućnost gradi na tome da na prostoru nekadašnje Željezare koncentrira što više djelatnosti povezanih s otpadom? Ili grad koji će industriju zadržati, ali jasno odrediti granice – što se smije obrađivati, u kojim količinama, pod kojim uvjetima, uz kakav nadzor i uz kakvu stvarnu uključenost građana? Dokumenti pokazuju da je CIOS-ov projekt prošao dug put: od industrijske transformacije prostora bivše Željezare, preko vlasničkog okrupnjavanja, ranije građevinske dozvole iz 2017., nove procjene utjecaja na okoliš 2020.–2022., gradskih zemljišnih transakcija, pa sve do današnjih pripremnih radova. Ali dokumenti također pokazuju nešto drugo: građanski otpor nije nastao jučer. On je dokumentiran najmanje od javne rasprave 2021., kada su građani i Zelena akcija službeno ušli u postupak i osporavali projekt. Danas se zato više ne radi samo o tome može li jedan investitor izgraditi jedno postrojenje. Radi se o tome hoće li građani Siska uspjeti izboriti ono što im pripada u svakoj demokratskoj državi: pristup informacijama, stvarno sudjelovanje, nadzor institucija i pravo da se njihov glas čuje prije nego što prostor u kojem žive postane nepovratno određen za jednu vrstu industrije. A upravo će se na tome, a ne na političkim prepucavanjima između stranaka, morati temeljiti sljedeća faza borbe za budućnost Siska. 👇https://www.facebook.com/share/1FKvQmLREb/

PRVI SLUČAJ NAKON NOVE ZABRANE: RODITELJIMA 13-GODIŠNJAKINJE PRIJETI KAZNA DO 800 € 🇦🇹 Prvi konkretan slučaj kršenja novog austrijskog pravila o nošenju islamske marame u školama izazvao je burnu političku reakciju u Donjoj Austriji. U okrugu Neunkirchen 13-godišnja učenica više je puta dolazila u školu s maramom, iako od početka nove školske godine vrijedi zabrana nošenja islamske marame za učenice mlađe od 14 godina na školskom području. Prema ORF-u, prvo je razgovarala s nastavnikom, zatim sa školskom upravom, a u postupak su uključeni i roditelji. Nakon ponovljenih kršenja slučaj je proslijeđen nadležnim tijelima, a roditelji su prijavljeni. Moguća novčana kazna iznosi od 150 do 800 eura. Na slučaj je vrlo oštro reagirao Udo Landbauer (FPÖ), zamjenik guvernerke Donje Austrije. U službenom priopćenju poručio je: „Donja Austrija nije kalifat! Kod nas vrijede naša pravila, a ne islamski propisi.“ Landbauer je također izjavio kako smatra da austrijski zakoni moraju imati prednost pred vjerskim pravilima te ustvrdio da dosadašnja integracijska politika nije uspjela. Ovo nije izolirani slučaj. ORF je 17. rujna izvijestio da se u Donjoj Austriji još nekoliko slučajeva nalazi u različitim fazama zakonom propisanog postupka. U Beču je do danas 55 slučajeva proslijeđeno tamošnjoj obrazovnoj upravi. 👉🏻Što vi mislite: treba li se ovaj zakon strogo provoditi ili smatrate da država ne bi trebala određivati vjersku odjeću učenica? #Austrija #DonjaAustrija #Škola #UdoLandbauer #FPÖ

Kad ograda dobije napon: od improvizirane prepreke do pametne perimetarske zaštite ⚡⚡ Nedavni slučaj s otoka Visa, gdje je u gustoj šumi prema moru postavljena improvizirana ograda s električnom žicom, na prvi pogled djeluje kao još jedan primjer privatizacije javnog prostora. No, taj incident otvara znatno šire i ozbiljnije sigurnosno te zakonsko pitanje o tome što se zapravo događa kada se obična prepreka podigne na višu razinu primjenom električnog napona. Razlika između nelegalnih, opasnih improvizacija i certificiranih, zakonski usklađenih sustava pametne perimetarske zaštite leži u strogo definiranim tehničkim standardima, detekciji neovlaštenog ulaska i primjeni sigurnosnih protokola koji sprječavaju opasnost po život građana i prolaznika. ⚡🛡️ 👉 Cijeli članak i stručnu analizu perimetarske zaštite te zakonskih regulativa pročitajte na linku: https://www.zastita.info/hr/novosti/kad-ograda-dobije-napon-od-improvizirane-prepreke-do-pametne-perimetarske,40331.html @pratitelji

30-godišnjak zbog pjesme neprimjerenog sadržaja završio u pritvoru Zbog počinjenog prekršaja iz članka 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, policijski su službenici dovršili kriminalističko istraživanje nad 30-godišnjakom sa sisačkog područja, objavila je policija. Utvrđeno je da je krajem kolovoza izvodio pjesmu neprimjerenog sadržaja, te je snimku izvedbe objavio na društvenoj mreži i time ju učinio dostupnom javnosti. Uz optužni prijedlog doveden je nadležnom Općinskom sudu, koji ga je proglasio krivim te mu odredio zadržavanje u trajanju od 15 dana. Izvor: https://sisacko-moslavacka-policija.gov.hr/vijesti-8/doveden-na-sud-zbog-narusavanja-javnog-reda-i-mira/48193

**TIHA KRIZA IZA ZATVORSKOG ZIDA** Bez službenika tretmana i stručnog osoblja, zatvor postaje tek skladište za ljude. Dok sigurnost u kaznenim tijelima često vežemo uz pravosudnu policiju i pišemo o njoj, drugi dio sustava, isto tako jako važan, neprimjetno puca. Sustavu kronično nedostaje i ostalog osoblja neophodnog za svakodnevno funkcioniranje. Pomalo zaboravljeni i slabo zastupljeni službenici i zaposlenici suočavaju se s akutnim manjkom, isto kao i službenici pravosudne policije. Psiholozi, socijalni pedagozi i socijalni radnici čine srce resocijalizacije. Njihov zadatak je pripremiti zatvorenike, počinitelje kaznenih djela, za povratak u društvo. Danas se taj sustav nalazi pred kolapsom zbog kroničnog nedostatka kadrova. Njihova jedina oruđa su komunikacija, iskustvo, procjena i profesionalno znanje. Kao i pravosudna policija, svakodnevno su izloženi pokušajima manipulacije, verbalnim prijetnjama pa i riziku od fizičkog napada. Donositi procjene o tome tko je spreman za izlazak na pogodnosti ili uvjetni otpust te, po novom Prijedlogu Zakona o tretmanu i smještaju osoba po punom izvršenju kazne zatvora, raditi na izvješću o procjeni vjerojatnosti da bi osoba mogla počiniti kazneno djelo, moramo priznati da je to posao stresan, složen i rizičan. Pogrešna procjena ne ugrožava samo njih, već potencijalno i cijelu zajednicu. Osim izravne opasnosti, izloženi su i snažnom psihološkom pritisku. Sekundarna traumatizacija, slušanje i obrada detalja o teškim zločinima te konstantan rad u stresnom okruženju dovode do brzog izgaranja. Umjesto da se s pojedincem radi dubinski i individualno, jedan službenik tretmana često vodi proces za desetke, pa i više zatvorenika. U takvim okolnostima rad se nužno svodi na rješavanje birokracije i ispunjavanje obrazaca, čime se gubi sama bit resocijalizacije. Ova kriza ne zaustavlja se samo na odjelu tretmana. Zatvori i kaznionice suočavaju se s akutnim manjkom i svih drugih službenika i zaposlenika koji su izravno vezani uz stabilnost, sigurnost i svakodnevni rad sustava. Sve je teže privući i zadržati zdravstvene radnike (liječnike, medicinske sestre/tehničare) koji snose veliki rizik skrbi za specifičnu populaciju. Uvijek su medicinske sestre jedine koje stoje uz pravosudnu policiju prilikom otvaranja zatvoreničkih soba i podjele terapije, ulaska u sobe i hitne intervencije. U posljednje vrijeme zatvorske ustanove muku muče i s nedostatkom kuhara koji osiguravaju redovitu prehranu u specifičnim sigurnosnim uvjetima. Neke ustanove su ili će biti prisiljene da prehranu osiguravaju putem cateringa, što dodatno ugrožava sigurnost, ali i povećava troškove. To povećanje troškova moglo se usmjeriti na povećanje plaća kuharima, čije je zanimanje danas traženo. Nedostaje i strukovnih učitelja i majstora koji će zatvorenike podučavati radnim vještinama i zanatima. Nitko ne razmišlja o tome da se samoodrživost zatvorskog sustava poveća sa sadašnjih mizernih 20 % većim radnim angažmanom zatvorenika, uz zapošljavanje novih strukovnih učitelja i majstora i povećanjem plaća ili uvođenjem varijabilne naknade za sve one koji „zarađuju“ za svoje ustanove. Mladi stručnjaci društveno-humanističkog, ali i zdravstvenog te obrtničkog usmjerenja sve rjeđe biraju zatvorski sustav. PLAĆE i uvjeti rada ne prate razinu stresa, opasnosti i specifične odgovornosti s kojom se susreću u zatvorskom okruženju, pa se radije odlučuju za poslove u školstvu, javnim službama ili privatnom sektoru. Bez dovoljnog broja kvalificiranih stručnjaka svih profila, kaznena tijela gube svoju odgojnu i rehabilitacijsku funkciju te postaju puka skladišta za izolaciju pojedinaca. Nakon izlaska iz zatvora na slobodu, društvo dobiva još potencijalno opasnije pojedince. Vrijeme je za hitnu reakciju mjerodavnih institucija, Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, kroz poboljšanje materijalnih uvjeta rada, adekvatnu valorizaciju opasnosti posla i sustavnu podršku onima koji svakodnevno održavaju funkcionalnost zatvorskog sustava. Bez hrabrog i zakonodavno jasnog zaokreta (Zakon o zatvorskom sustavu), sva obećanja ostat će prazno slovo na papiru, a zatvorski sustav nastavit će kliziti prema potpunoj funkcionalnoj paralizi. Predlažemo da se razmotri mogućnost posebnih bonusa pri zapošljavanju i stipendija za mlade psihologe, socijalne pedagoge pa i liječnike. Armin Tatarević Predsjednik Sindikata Pravosudne Policije Hrvatske

Hrvatska protjerala još jednog Srbina iz BiH zbog veličanja Mladića – plakao u policiji da hrani porodicu od posla u Hr Hrvatske vlasti donijele su odluku o ukidanju dozvole za boravak i rad 41-godišnjem državljaninu Bosne i Hercegovine nakon što je policija istražila njegove objave na društvenim mrežama. Prema rezultatima policijskog istraživanja, muškarac je objavljivao sadržaj kojim je veličao Ratka Mladića, pravomoćno osuđenog ratnog zločinca. Policija je navela da su u objavama korišteni tekstovi i simboli koji veličaju ratne zločince, zbog čega je takav sadržaj ocijenjen kao uznemirujući i uvredljiv za nacionalne osjećaje građana Hrvatske. Nakon provedenog postupka, ukinuta mu je dozvola za boravak i rad, a dobio je rok od sedam dana da napusti Hrvatsku, ali i teritoriju Evropskog ekonomskog prostora. Kako se navodi, tokom postupanja policiji je pokušao objasniti svoju situaciju, ističući da od posla u Hrvatskoj izdržava porodicu. Međutim, odluka hrvatskih vlasti nije završila samo na ukidanju dozvole. Protiv njega je podnesen i optužni prijedlog Općinskom sudu u Slavonskom Brodu zbog prekršaja prema Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Prema informacijama koje kruže na društvenim mrežama, u policijskoj stanici je plakao i molio da mu ne daju zabranu ulaska u Hrvatsku i Evropu jer u BiH hrani veliku porodicu i ima kredite u bankama. Ovo je još jedan slučaj u kojem je državljaninu BiH ukinut boravak i rad u Hrvatskoj zbog sadržaja povezanog s veličanjem Ratka Mladića. Poruka hrvatskih vlasti je jasna – pravo na rad i boravak stranaca može biti ukinuto kada vlasti utvrde da njihovo ponašanje predstavlja osnov za takvu odluku.

ADVOKAT ČEDOMIR STOJKOVIĆ PISAO ZBUNJENOJ EVROPSKOJ PARLAMENTARKI @FIGHT_4_RIGHT_S Gospođo von der Leyen @vonderleyen Ovo je počasni plotun Vojske Srbije na sahrani osuđenika za genocid Ratka Mladića, u Beogradu, 7.9.2026. Na osnovu člana 17. Zakona o Vojsci Srbije, odluku o upotrebi vojske na ovaj način donosi predsednik republike, Aleksandar Vučić, svojom formalnom naredbom i odlukom. Juče je Vaša portparolka Paula Pinho pogledala novinare u oči i hladnokrvno slagala evropsku javnost rečenicom: "Državne počasti Mladiću u Srbiji se nisu dogodile". Time, juče su se na tlu Evrope dogodile DVE NAJTEŽE POVREDE EVROPSKIH VREDNOSTI: 1️⃣ Predsednik Srbije Aleksandar Vučić naredio je davanje najviših državnih počasti osuđeniku za genocid na tlu Evrope, Ratku Mladiću, i to je izvršeno; 2️⃣ Visoki funkcioner Evropske komisije Paula Pihho je hladnokrvno slagala evropsku javnost da se to nije dogodilo. Potom, danas vi osuđujete "pojedine zvaničnike Srbije" koji su prisustvovali sahrani osuđeniku za genocid Ratku Mladiću, ali odbijate da osudite davanje formalnih državnih počasti tom osuđeniku koje je naredio naredio komandant Vojske Srbije Aleksandar Vučić. Ovime dajete podršku jučerašnjoj laži Vaše portparolke. Ujedno, ovim Vašom izjavom vi kamuflirate ponašanje Aleksandra Vučića, i od evropske javnosti skrivate činjenicu da je predsednik države koja je kandidat za članstvo u EU - naredio davanje ovakvih državnih i vojnih počasti prema osuđeniku za genocid. Evropska javnost ima pravo da zna da predsednik Srbije daje državne i vojne počasti osuđeniku za genocid na tlu Evrope. Vi lično imate dužnost da osudite predsednika države koji naređuje davanje najviših državnih i vojnih počasti osuđeniku za genocid na tlu Evrope. Ali ipak to ne činite. Umesto toga - svojom izjavom osuđujete sve druge u Srbiji osim Aleksandra Vučića. To ne može biti slučajno. Davanje vojnih počasti na tlu Evrope osuđeniku za genocid koji je počinjen upravo na tlu Evrope - je najgori mogući oblik gaženja evropskih vrednosti. Dozvolite mi da Vam stepenujem najteže oblike kršenja evropskih vrednosti: 🥇Genocid u Evropi prema evropskom narodu; 🥈 Davanje vojnih počasti za taj genocid; 🥉 Tolerisanje vojnih počasti za počinjeni genocid ili laganje u vezi sa tim. Vaša portparolka je juče 🥉 lagala da Vučić nije 🥈sproveo državne i vojne počasti prema 🥇 osuđeniku za genocid. Vi ste danas 🥉 podržali tu lažnu izjavu Vaše portparolke. To izgleda kao politička zaštita prema Aleksandru Vučiću. Koji su Vaši motivi za to? Zašto su ti motivi jači od obaveze da evropsku javnost obaveštavate istinito, umesto ovako nepotpuno? Koja evropska vrednost dozvoljava ovakvu selektivnost - da osudite ministra države koji prisustvuje sahrani sa najvećim državnim počastima, a da ne osudite predsednika te države koji je takve vojne počasti naredio i organizovao? Po kom pravilniku funkcioneri Evropske komisije mogu da pružaju ovakvu političku zaštitu i zaštitu od javnosti prema predsedniku zemlje kandidata? Kao državljanin Evropske Unije želim to da znam. I vi imate obavezu da mi kao državljaninu i rezidenti EU ovo objasnite. (Preneseno s platforme X)

Provjerite koja stanja mogu biti temelj za ostvarivanje prava Sama dijagnoza bolesti nije dovoljna za automatsko ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak. Kod procjene se ne promatra samo naziv bolesti, nego prvenstveno posljedice na funkcioniranje osobe, primjerice može li samostalno: hodati hraniti se obavljati osobnu higijenu komunicirati održavati kućanstvo raditi sudjelovati u drugim svakodnevnim aktivnostima. Sljedeće skupine bolesti i zdravstvenih stanja mogu dovesti do značajnog funkcionalnog oštećenja, zbog čega osoba može ispunjavati uvjete za ostvarivanje prava na inkluzivni dodatak: neurološke bolesti poput multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, epilepsije s teškim i učestalim napadajima, cerebralne paralize ili posljedica teških moždanih udara mentalni poremećaji i intelektualne teškoće, osobito kada značajno utječu na sposobnost samostalnog funkcioniranja bolesti mišićno-koštanog sustava, primjerice teški oblici artritisa, posljedice amputacija, ozbiljna oštećenja kralježnice ili teška ograničenja pokretljivosti teške bolesti vida, uključujući sljepoću i značajno oštećenje vida koje otežava samostalno kretanje i obavljanje svakodnevnih aktivnosti teška oštećenja sluha i govorno-jezične komunikacije, osobito kada značajno ograničavaju komunikaciju i samostalno sudjelovanje u društvu kronične bolesti, kada zbog svoje težine i trajnih posljedica uzrokuju ozbiljna funkcionalna ograničenja rijetke i nasljedne bolesti, ako uzrokuju značajna i trajna oštećenja funkcionalnih sposobnosti onkološke bolesti, kada bolest ili njezine posljedice uzrokuju ozbiljna i trajna funkcionalna ograničenja urođene malformacije i razvojni poremećaji, ako dovode do značajnog stupnja invaliditeta posljedice teških ozljeda i nesreća, kada rezultiraju trajnim oštećenjem funkcija ili potrebom za pomoći druge osobe. Koje neurološke bolesti mogu biti povezane s inkluzivnim dodatkom? Neurološke bolesti mogu uzrokovati različite stupnjeve invaliditeta, od relativno blagih smetnji koje omogućavaju potpuno samostalan život do teških oštećenja zbog kojih je osobi potrebna svakodnevna pomoć druge osobe. Primjerice, multipla skleroza može uzrokovati poremećaje hodanja, slabost ekstremiteta, poremećaje ravnoteže, probleme s vidom, izražen umor i kognitivne poteškoće, dok Parkinsonova bolest može dovesti do usporenosti pokreta, ukočenosti, tremora i poremećaja ravnoteže. Kod osoba koje su pretrpjele moždani udar moguće su trajne posljedice u obliku oduzetosti jedne strane tijela, poremećaja govora, gutanja ili kognitivnih funkcija. Kod ovih bolesti, kao i kod drugih neuroloških stanja, za ostvarivanje prava nije presudan samo naziv dijagnoze, nego stupanj funkcionalnog oštećenja koji je bolest izazvala. Mogu li osobe s mentalnim poremećajima ostvariti inkluzivni dodatak? Mogu, ako zdravstveno stanje uzrokuje odgovarajuća funkcionalna ograničenja koja zadovoljavaju propisane kriterije. Teži i dugotrajni mentalni poremećaji mogu značajno utjecati na sposobnost osobe da samostalno organizira svakodnevni život, brine o osobnoj higijeni, uzima terapiju, upravlja financijama, komunicira s drugim ljudima ili donosi odluke povezane sa svakodnevnim potrebama. Ostvaruju li osobe s kroničnim bolestima pravo na inkluzivni dodatak? Postojanje kronične bolesti samo po sebi nije dovoljno za automatsko ostvarivanje prava. Teška kronična bolest pluća može značajno ograničiti sposobnost hodanja i obavljanja fizičkih aktivnosti, dok teško zatajenje srca može uzrokovati izrazito smanjenu toleranciju napora, potrebu za čestim odmorom i ovisnost o pomoći druge osobe. Slično vrijedi i za druge kronične bolesti ako njihova težina dovodi do značajnog i trajnog funkcionalnog ograničenja. Mogu li osobe s invaliditetom ostvariti inkluzivni dodatak zbog više bolesti? Moguće je da osoba ima više zdravstvenih dijagnoza koje zajedno značajno utječu na njezino funkcioniranje. Osoba može istodobno imati neurološku bolest, oštećenje vida i bolest mišićno-koštanog sustava, pri čemu svaka od tih bolesti zasebno možda ne bi predstavljala jednako veliko ograničenje, ali njihov zajednički učinak može značajno smanjiti sposobnost samostalnog života. U postupku procjene zato je važno navesti sva relevantna zdravstvena stanja i njihove funkcionalne posljedice. Je li potrebna medicinska dokumentacija? Medicinska dokumentacija je važna zato što omogućuje uvid u dijagnozu, trajanje bolesti, njezinu težinu, provedeno liječenje i posljedice koje zdravstveno stanje ostavlja na svakodnevno funkcioniranje. Korisni mogu biti nalazi liječnika specijalista, otpusna pisma, nalazi dijagnostičkih pretraga, podaci o operacijama, rehabilitaciji, trajnoj terapiji i drugi medicinski dokumenti koji jasno opisuju funkcionalna ograničenja. Posebno je važno da dokumentacija, kada je to moguće, ne navodi samo naziv bolesti, nego i što osoba zbog te bolesti konkretno ne može ili teško može samostalno obavljati. Kako se procjenjuje pravo na inkluzivni dodatak? Postupak se temelji na procjeni zdravstvenog stanja i funkcionalnih sposobnosti, pri čemu se u okviru propisanog postupka provodi vještačenje kada je ono potrebno. Procjenjuju se različita područja funkcioniranja, ovisno o zdravstvenom stanju osobe, a konačna procjena određuje razinu potpore odnosno kategoriju prava koja pripada osobi ako su ispunjeni zakonski uvjeti. Zbog toga dvije osobe s istom dijagnozom mogu imati različitu razinu funkcionalnog oštećenja i, posljedično, različitu razinu prava na inkluzivni dodatak. Zahtjev za inkluzivni dodatak se podnosi nadležnom područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad, prema mjestu prebivališta. Uz zahtjev je korisno priložiti raspoloživu medicinsku dokumentaciju, nalaze specijalista, otpusna pisma, nalaze pretraga i drugu dokumentaciju koja pokazuje dijagnozu i, posebno, njezin utjecaj na svakodnevno funkcioniranje. Nakon podnošenja zahtjeva, provodi se postupak te se pribavlja nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, na temelju kojeg se utvrđuje razina potpore. Na kraju Hrvatski zavod za socijalni rad donosi rješenje o priznavanju ili nepriznavanju prava i odgovarajućoj razini potpore. Koji stupnjevi inkluzivnog dodatka postoje? Inkluzivni dodatak povezan je s razinama potpore, koje ovise o utvrđenom stupnju potrebne podrške. Što je funkcionalno oštećenje veće i što je osobi potrebna veća razina pomoći i podrške u svakodnevnom životu, to može biti viša razina potpore, pod uvjetima propisanim zakonom. Pravo na inkluzivni dodatak priznaje se kao postotak od osnovice od 120 eura. Pomoć se klasificira u pet razina na temelju popisa vrsta i težine invaliditeta, a iznos dodatka određuje se prema određenoj razini potpore i iznosi: 600 % osnovice za prvu razinu potpore (720 eura) 400 % osnovice za drugu razinu potpore (480 eura) 360 % osnovice za treću razinu potpore (432 eura) 135 % osnovice za četvrtu razinu potpore (162 eura) 115 % osnovice za petu razinu potpore (138 eura). 🔗👇https://krenizdravo.dnevnik.hr/zdravlje/bolesti-zdravlje/popis-bolesti-za-inkluzivni-dodatak-provjerite-koja-stanja-mogu-biti-temelj-za-ostvarivanje-prava

Natječaj za sustav bez rampi na autocestama srušen jer stručnjaci s FOI-ja nisu “tehnički znanstvenici” Provedba novog sustava elektroničke naplate cestarine Crolibertas, vrijednog 160,5 milijuna eura, suočava se s ozbiljnim kašnjenjima zbog kojih je upitan zakonski rok ukidanja rampi planiran za 1. ožujka 2027. godine. Ključni razlog zastoja je odluka Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM), koja je krajem srpnja poništila HAC-ov odabir izvođača za izradu prodajnog web-portala i mobilne aplikacije, piše Jutarnji list. Poništenje natječaja uslijedilo je nakon žalbe tvrtke Abysalto jer odabrani stručnjaci nisu formalno zadovoljavali traženi uvjet iz dokumentacije. Naime, iako se radi o stručnjacima s višegodišnjim iskustvom u programiranju, njihove diplome potječu s Fakulteta organizacije i informatike te Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji su akreditirani u području društvenih i prirodnih znanosti, dok je natječajem izričito traženo usmjerenje u tehničkim znanostima. Budući da je rok za izradu aplikacije šest mjeseci, a slovački izvođač SkyToll zahtijeva spremnost cjelokupnog sustava već u siječnju radi testiranja, raspored je izuzetno gust. HAC sada mora odlučiti hoće li poništiti natječaj i ići na izravnu pogodbu ili odabrati neku od preostalih, skupljih ponuda. Iako je od planiranih 213 portala na autocestama dosad postavljeno njih 99, a 74 vozila za mobilni nadzor su već opremljena i isporučena, iz HAC-a neslužbeno priznaju da rok od 1. ožujka nije fiksan. Izostanak gotove aplikacije koči i pokretanje edukativne kampanje za vozače, no u HAC-u naglašavaju kako je najvažnije da novi sustav bude u punoj funkciji prije početka sljedeće turističke sezone. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/dkom-srusio-izbor-za-aplikaciju-odgoda-e-naplate-cestarine-crolibertas-15743989

Na 199. 📞#sjednicaVRH, sukladno članku 56. Zakona o obrani, #VladaRH donijela je Odluku o prelasku granice Republike Hrvatske Oružanih snaga RH radi pružanja humanitarne pomoći u gašenju požara u Bosni i Hercegovini na području općine Prozor-Rama. PVRH Andrej Plenković ranije je telefonski razgovarao s predsjedateljicom Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Borjanom Krišto koja je zamolila pomoć Hrvatske u gašenju požara. Za izvršenje ove zadaće u BiH odobreno je korištenje dva zrakoplova Canadair CL-415 Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva Ministarstvo obrane RH, s dvije posade pripadnika OSRH. 🔗 https://shorturl.at/HJ7WX

Skidati kuku za vuču ili ne? Pravila u EU, kazne i skrivena opasnost za osiguranje Mnogi vozači koji na svom vozilu imaju ugrađenu kuku za vuču ostavljaju je pričvršćenu čak i kada ne vuku prikolicu ili kamp-kućicu. Među vozačima vlada uvriježeno mišljenje da istaknuta kuka služi kao odlična zaštita stražnjeg branika pri parkiranju ili u slučaju da ih drugi vozač udari odzada. Međutim, ta praksa nosi ozbiljne pravne, financijske i sigurnosne rizike. Osim što u slučaju sudara može uzrokovati ogromnu štetu na drugom vozilu, vožnja s pričvršćenom kukom bez prikolice u nekim europskim zemljama je zabranjena, dok vam osiguravajuća društva u slučaju nesreće mogu ispostaviti pozamašan račun. Pravila u zemljama Europske unije Na razini Europske unije ne postoji jedinstven zakon koji u potpunosti zabranjuje vožnju s pričvršćenom kukom kada se ništa ne vuče, ali svaka država članica ima svoja specifična pravila. · Njemačka i Austrija – dopušteno, ali kuka ne smije zaklanjati registarsku pločicu ni svjetla; preporučuje se uklanjanje ako je kuka odvojiva · Mađarska, Bugarska, Rumunjska – dopušteno, nema posebnih ograničenja za vozila u prolazu · Španjolska, Italija, Francuska – djelomično ograničeno; kuka ne smije zaklanjati tablicu, a ako je odvojivog tipa, mora se skinuti ili zakloniti zaštitnim poklopcem Glavno pravilo u gotovo svim zemljama EU jest da kuka za vuču ne smije zaklanjati registarsku pločicu niti stražnja svjetla. Ukoliko pločica nije potpuno vidljiva, policija na licu mjesta izriče novčane kazne koje mogu iznositi i po nekoliko stotina eura. Opasnost pri nesreći – zašto osiguranje može odbiti platiti štetu? Najveći financijski rizik vožnje s nepotrebno istaknutom kukom ne dolazi od policijskih kazni, već od kasko osiguranja. Kada vozilo bez kuke doživi lakši udarac odzada, plastični branik apsorbira većinu udarca. Međutim, kada je kuka istaknuta: · Povećana šteta na drugom vozilu – kuka djeluje kao šiljak koji probija branik, hladnjak ili motor drugog vozila, uzrokujući višestruko veću štetu · Skriveno oštećenje vlastitog vozila – sila udarca preko kuke prenosi se izravno na nosive elemente šasije, što može trajno iskriviti konstrukciju · Revolti osiguravajućih društava – ako procjenitelj utvrdi da je šteta na drugom vozilu bila znatno veća zbog nepotrebno montirane kuke, osiguranje može zahtijevati da dio ili cjelokupan iznos štete plati vozač Veća opasnost za pješake i bicikliste Osim materijalne štete, istaknuta kuka predstavlja ozbiljan rizik za ranjive skupine – pješake i bicikliste. Pri naletu vozila na pješaka ili pri udarcu biciklista u stražnji dio parkiranog automobila, metalna kuka uzrokuje teške tjelesne ozljede. Zaključak – što je najpametnije učiniti? Ako na automobilu imate ugrađenu odvojivu kuku, najsigurnije je skinuti je čim završite s vučom. Postupak traje svega nekoliko sekundi, a štedi vas potencijalnih kazni u inozemstvu, komplikacija s osiguranjem i nenamjerne štete na drugim vozilima. U slučaju da posjedujete stariji tip fiksne kuke koja se ne može skinuti bez alata, obvezno koristite zaštitnu kapicu i redovito provjeravajte zaklanja li kuka registarsku oznaku. Jeste li znali za ova pravila? Imate li iskustva s kukom za vuču na putovanjima? 👇 #KukaZaVuču #Osiguranje #EUpropisi #Kazne #AutoKlub

Austrijski kancelar Christian Stocker ponovno je potvrdio da želi zabranu političkog islama u Austriji, i to zakonom na ustavnoj razini. U ORF-ovu „Sommergesprächu“ 31. kolovoza rekao je da se protivi političkom korištenju islama koje, prema njegovim riječima, predstavlja postupno podrivanje postojećeg društvenog i demokratskog poretka. Stocker je pritom izjavio: „Ne želim živjeti u islamskoj državi.“ Prijedlog više nije samo politička najava. Austrijska ministrica za Europu i integraciju Claudia Bauer već izrađuje prijedlog zabrane koji namjerava dostaviti koalicijskim partnerima SPÖ-u i NEOS-u. Najavila je i širi paket mjera koji bi obuhvatio propise o udrugama i vjerskim zajednicama. Bauer tvrdi da se politički islam postavlja iznad demokratske pravne države te da ugrožava, među ostalim, slobodu žena i djevojaka. Austrijska šefica službe za zaštitu ustavnog poretka i obavještajne poslove DSN Sylvia Mayer također je pozdravila inicijativu za snažnije djelovanje protiv legalističkog islamizma. I koalicijski partneri pokazali su određenu otvorenost prema prijedlogu. SPÖ je načelno spreman razgovarati o zabrani, a NEOS također nije odbacio mogućnost, ali traži jasnu i pravno održivu definiciju onoga što bi se zabranjivalo. Upravo je pravna definicija „političkog islama“ jedna od glavnih prepreka: ustavni pravnici upozoravaju da bi takav propis bilo teško precizno formulirati i provoditi. Dakle, Austrija još nije zabranila politički islam. Riječ je o inicijativi kancelara Stockera za koju se trenutačno izrađuje konkretan zakonski prijedlog i traži politička potpora. AI ilustracija