#uskrs #kicenje

#uskrs #ukrasavanje

Cijela situacija s Izraelom i faraonom je slika duhovnog boja koji se neprestano odvija u nama. Kad nas Bog oslobodi nekih demona, tj. poroka, grijeha i grešnih navika, demoni upravo izgovaraju ove faraonove riječi: _"Što to učinismo? Pustismo ga na nam više ne služi!"_ i ponovo kreću u napad. Tada se mi ustrtarimo i počnemo jaukati "Bože, pomozi i spasi!" i govoriti kako nam je bilo bolje prije nego sad kad nas salijeću demoni i kušnje, pa makar bili u ropstvu grijeha. To ne smije biti tako! Izraelci su radi nepovjerenja Bogu i mrmljanja kasnije svi pomrli u pustinji! U takvim trenucima bi trebali ući u molitvu i ohrabrivati se ovim Mojsijevim riječima: _"Ne boj se! Stoj čvrsto i vidjet ćeš što će Bog učiniti!"_ Bog nam govori: _"Što zapomažeš prema meni? Samo kreni dalje, vjeruj i vidjet ćeš što ću učiniti!"_ Takvu vjeru i hrabrost Bog nagrađuje čudesima. Čudesa se neće dogoditi kad u strahu sjedimo doma i zapomažemo, nego kad istupimo u vjeri! Bog želi pokazati svoju veličinu i snagu, ali to neće pokazati u komforu naše fotelje, nego kad se izložimo! Je li to lako? Apsolutno ne. Mi smo jako skloni mrmljanju, ja prvi! U tome nekako nalazimo utjehu. Hrvati su u tome posebno dobri, ali taj mentalni sklop trebamo okrenuti iz mrmljanja u vjeru! Počnimo od sebe. Ovaj znak mi je oduvijek bio jasan kao usporedba Jone 3 dana u utrobi kita i Isusa 3 dana u utrobi zemlje, ali nije mi bio ništa posebno kao znak. Sve dok ne pogledamo što zapravo piše u knjizi Jone proroka. U Jn 2,3 piše: _"Iz utrobe podzemlja (sheol) zazvah i ti si mi čuo glas."_ U 6. retku piše _"Bezdan me opkoli"_, a u 7. retku _"Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al’ ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj."_ Hebrejska riječ za podzemlje je "sheol" - mjesto gdje su boravili mrtvi u iščekivanju otkupljenja, često opisivano i kao jama. Što nam to govori? Kako unutar kita nema dovoljno kisika ni uvjeta za život 3 dana, možemo sa sigurnošću tvrditi da je Jona u kitu bio mrtav. Bio je bačen s broda, utopio se i umro, nakon čega ga je progutao kit (navodno tzv. "kit sperma" ima dovoljno širok jednjak da proguta čovjeka, a uz to živi u mediteranskom području). Bog ga je uskrisio u utrobi ribe, odakle je izgovorio ovu molitvu u Jn 2, opisivajući cijeli proces, nakon čega ga je kit izbljuvao na obalu. Dobiva svoje poslanje, propovijeda obraćenje i Niniva biva spašena. Ajmo povući paralelu s Isusom. Isus biva odbačen od ljudi, kao i Jona na brodu, umire i silazi i podzemlje, dok mu tijelo boravi u utrobi zemlje 3 dana kao i Joni unutar utrobe kita. Bog uslišava njegovu molitvu i uskrisuje ga dok mu je tijelo još bilo u zemljinoj utrobi, nakon čega Isus uskrsne, ukazuje se apostolima, šalje ih u svijet da propovijedaju radosnu vijest, a ljudi bivaju obraćeni i spašeni (samo na Duhove se obratilo 3000 duša). Ima li sada ovaj znak malo više smisla? Meni definitivno ima. Sad samo ostaje pitanje, hoćemo li biti u toj skupini obraćenih ili će nas osuditi Ninivljani i Kraljica Juga? Bog te blagoslovio! https://hilp.hr/liturgija-dana/ponedjeljak-21-7-2025/

Razmišljao sam se kako povezati današnja čitanja i došao sam do jedne vertikale koja se proteže kroz sve njih: ustrajna molitva srca znajući tko si i kome se moliš. U evanđelju nam Isus donosi 2 primjera molitve. Jedan je primjer ustrajne molitve gdje kaže da će čak i tvoj prijatelj koji je u krevetu s djecom ustati usred noći i dati što ga moliš radi tvoje upornosti, a gdje ne bi Bog koji je daleko darežljiviji od bilo kojeg čovjeka! Tu nas Isus potiče na ustrajnu molitvu, makar i ne primili instantno uslišanje. U drugom primjeru govori kako i mi kao često zli nikad nećemo svom djetetu dati nešto podlo ako nas dijete zamoli za neku dobru stvar. Ako tako mi postupamo, pa gdje nas neće Bog obdariti dobrim darovima! Mi često imamo jako krivu sliku o njemu i molimo ne nadajući se ničemu ili očekujući da ćemo dobiti suprotno od onoga što molimo. No u tom primjeru Isus ukazuje na jednu bitnu stvar. Nije rekao da ćemo uvijek primiti sve za što molimo jer često kroz svoju požudu tijela molimo za stvari koje su na našu propast, a ne na naše posvećenje. No, obećaje nam da ćemo uvijek dobiti uslišanje za jednu molitvu - kad molimo za Duha Svetoga. Bog čezne za tim da nastani svog Duha u nama i da budemo korisni udovi Tijela Kristova, zato tu molitvu nikad nikome ne uskraćuje. Još jedan primjer ustrajne molitve imamo u 1. čitanju gdje Abraham ide poprilično daleko u "žicanju". Kad bi imao krivu sliku o Bogu, stao bi odma na 50, ali on ide dalje i dalje sve dok nije došao na 10. Bog želi da imamo takav odnos prema njemu. Ne kao prema strogom Bogu koji će se izvikati na nas kao što su to činili naši očevi kad bi bili dosadni, nego kao prema Bogu koji pozna naša srca i zna sve prije nego nam riječi dođu na jezik. Bog želi da se svi ljudi spase i draga mu je nesebična molitva za druge i njihovo spasenje. U molitvi očenaša nema mnogo riječi. To je molitva srca u kojoj je sadržano sve što nam je potrebno. Kako smo danas krstili naše 6. dijete, došao je pomoćni biskup Ivan Šaško, pa je lijepo primijetio kako u molitvi očenaša nema 1. lica jednine. Nikad ne molimo "oče moj" ili "kruh moj svagdanji daj mi danas". Uvijek je to molitva Crkve, molitva jedinstva mnogih u Kristu koja podrazumijeva da smo pomireni s drugima, jer Duh Sveti ne prebiva tamo gdje je razdor. Zato jedino možemo moliti da nam Bog oprosti kad mi opraštamo drugima i tu nema pogovora. Volio bih se osvrnuti na svaki zaziv te prekrasne molitve, no radije bih se usredotočio na 2. čitanje. Prekrasno se poklopilo da to čitanje bude baš danas kad smo krstili našu Jacintu Mariju. Sv. Pavao kaže da smo po krštenju suukopani s Kristom i suuskrsli zajedno s njime po vjeri u Boga koji nam je milostivo sve oprostio pribivši na križ zadužnicu za naše grijehe. Poprilično slikovit opis onoga što se događa u krštenju. Iako nam je to možda teško shvatiti, po krštenju naš stari čovjek umire! Kako god da je netko živio do tog trenutka, on umire zajedno s Kristom, a mrtvacu ne možeš suditi - sva krivica se briše smrću. Ne samo da je stari "ja" umro, nego postajemo novo stvorenje, oblačimo se u Krista i njegove zasluge i već sad po vjeri zajedno s njime postajemo učesnici u njegovom uskrsnuću kojem se nadamo u posljednji dan. I upravo svjesni tog sinovstva po krštenju, obučeni u Krista se Bogu obraćamo sa "Oče naš". Više nije dalek bog, nego *Abba - Tata*. Probaj ga tako zvati. Čudno je, ali prekrasno da Boga možeš zvati tata! To sve dugujemo Isusu i njegovoj smrti na križu gdje nam je grijeh oprošten. To ne primamo samo na krštenju, nego u svakoj sv. ispovijedi kad po njegovim zaslugama na križu dobivamo oproštenje grijeha i novu priliku da povratimo tu krsnu posvetnu milost, da se vratimo u zajedništvo s Bogom i da ponovo živimo kao djeca Božja. Možda sve to zvuči apstraktno, ali što prije povjerujemo u to, to će naša molitva biti drukčija. Ne moli sumnjajući, jer tako ništa nećeš izmoliti. Moli s pouzdanjem u dobrog Oca svjestan da si njegovo ljubljeno dijete nad kojim se raduje i kojemu želi sve dati. Nama su danas na svim prognozama najavljivali pljuskove i poplave cijeli dan. Molili smo s djecom za lijepo vrijeme i izmolili smo ga. Na kraju nam je bilo vruće kako je Sunce grijalo. Naš Bog je silan Bog, gospodar oluja, dobar Otac! On nam želi dati toliko toga, ali jedini način na koji išta možemo primiti je molitva. Zato - molite, molite, molite dok vam molitva ne postane radost! Bog te blagoslovio! https://hilp.hr/liturgija-dana/nedjelja-27-7-2025/

U povodu obilježavanja 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u petak 16. svibnja 2025. položeni su vijenci i zapaljene svijeće pored spomenika bleiburškim žrtvama na groblju u Untreloibachu i na Bleiburškom polju. Molitvu je predvodio voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu fra Pavo Dominković, a vijence su položili i zapalili svijeće veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Daniel Glunčić i izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda (PBV).... Preč. Tanjić je u homiliji rekao da postoje različiti pogledi na svaki trenutak života, povijesti i budućnosti te da je pogled ispunjen Kristovom prisutnošću drugačiji od svakoga drugoga pogleda. „Dvadeseto stoljeće možda je u mnogome olakšalo život ljudima, ali nije donijelo nove utopije, ideje i vizije koje bi mogle dati smisao povijesti, nego je bilo prožeto ruševinama i žrtvama, a čini se da ni ovo naše 21. nije daleko od toga. A što je još gore, nijedna budućnost neće biti u stanju poništiti prouzročene patnje i pokazati da one nisu bile uzaludne“, poručio je. „Bez Krista nitko ne može biti dionikom ispunjenja obećanja o pripravljenom mjestu, o mnoštvu stanova koje je pripremio za nas, posebice za one koji su nevino patili, koji su ugnjetavani, koji su otišli u smrt s nadom i vjerom da lopata bačene zemlje na njihova ušutkana usta te da zaborav i mržnjom opijena pobjeda komunističkih krvnika nije zadnja riječ povijesti“, naglasio je propovjednik. Govoreći o kršćanskom pogledu na prošlost, istaknuo je da je on nemoguć bez nade. „Nada koja nije plod ljudskoga djelovanja i težnje da čovjek bude onaj koji će «srediti stvari» u povijesti – takav stav, naime, uvijek iznova vodi novim totalitarizmima jer kruži u začaranu krugu nasilja i protunasilja – nego nada koja se rađa iz vjere u Božje obećanje što se očitovalo u Isusu iz Nazareta, nevino umorenom Jaganjcu. On u svojoj pobjedi nad smrću, premda nevino umoren, svojim učenicima daruje mir, hrabri i tješi i one koji su slabi i one koji su ga izdali i pobjegli od njega. Ne osvećuje se, ne traži svoje, nego svojom pobjedom oslobađa čovjeka za neslućene horizonte koji svoj uvir imaju u budućnosti s Bogom“, kazao je. U nastavku se osvrnuo na osjetljivost za patnje drugih. „Naša vjera obasjana svjetlom Uskrsloga neumorno poziva na osjetljivost spram patnje i patnika te se pokazuje odgovornom za ono što se događa u svijetu, bez bijega i bez povlačenja. Stoga se mi ne okupljamo ovdje da bismo slavili propale ideologije, niti da bismo proklinjali počinitelje ovih zločina. Mi njegujemo spomen da ušutkane žrtve ne ostanu nijeme i da im bude vraćeno ljudsko dostojanstvo; mi se spominjemo žrtava da zlo i laž ne bi prevladali i da krvnici i oni koji ih brane ne uživaju u miru misleći da su nedodirljivi. Ali, to ne činimo iz želje za osvetom nego da bi žrtve već na ovome svijetu mogle znati da njihove patnje i boli nisu bile uzaludne i da nisu zaboravljene“, naglasio je. „Pustimo, ispunjeni Kristovim pogledom i Marijinim zagovorom da nada uistinu digne stube do svih onih kojih se večeras u molitvi spominjemo“, zaključio je preč. Tanjić. Na kraju mise je nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić zahvalio svima na sudjelovanju. „Pred oltarom i ambonom osamdeset je ruža koje simboliziraju osamdeset godina našega sjećanja i molitve za žrtve ove ponajveće tragedije našega naroda, a svakako najvećega zločina počinjenog u Europi nakon Drugoga svjetskog rata“, istaknuo je. Potom je nazočnima, u ime Počasnog bleiburškog voda, zahvalio i don Ante Kutleša, osobito Robinu Harrisu iz Engleske i Nikolaju Tolstoju iz Slovenije, koje je zamolio za nastavak pomoći u pronalaženju istine. Prije završnog misnog blagoslova, preč. Tanjić je predvodio molitvu odrješenja te je još jednom potaknuo sve nazočne na molitvu za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor Instituta za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof. Danijele Župančić uz orguljsku pratnju prof. Milana Hibšera. Posluživali su bogoslovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Euharistijsko slavlje organiziralo je Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajedničko tijelo Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH) te Hrvatska katolička misija u Klagenfurtu i austrijska župa Bleiburg. IKA/Foto:IKA https://www.braniteljski-portal.hr/polozeni-vijenci-i-zapaljene-svijece-za-zrtve-bleiburske-tragedije-i-kriznog-puta/

TAKO JE GOVORIO PAPA FRANJO Umro je papa Franjo. U 89. godini, nakon teške bolesti, napustio nas je, kako su ga zvali, „papa naroda“ koji je u svom pontifikatu promijenio Katoličku Crkvu i u nju unio duh novog vremena. Sa zadnjim atomima snage, uz težak fizički napor, na Uskrs (kojeg su ove godine istovremeno slavili svi kršćani i katolici i pravoslavci) udijelio je blagoslov čitavom svijetu. To je bilo njegovo posljednje obraćanje Rimu i svijetu, Urbi et Orbi. Ostat će zapamćen po svojoj dobroti, osjetljivosti za malog običnog čovjeka, po skromnosti i vjeri da u svakom Čovjeku ima dobroga. I zato je bio poštovan u svim vjerama svijeta. Papa Franjo ostat će ubilježen i u povijesti čovječanstva i po tome što se snažno zalagao za društvenu pravdu, govorio je protiv „bijesnog konzumerizma“, bio na strani običnog malog građanina-potrošača koji postaje „rob žrvnja tržišta“, branio je učitelje, tražio je bolju zdravstvenu skrb za sve, a ne samo za neke koji je mogu platiti, kritizirao je bogate i pohlepne ljude, govorio je onako kako bi ga razumio svaki čovjek na Zemlji. Kao podsjetnik objavljujemo njegove izjave koje su u hrvatskom društvu pomalo prošle „ispod radara“. BIJESNI KONZUMERIZAM Papa Franjo tako je rekao kako „…želja za potrošnjom predstavlja "virus koji vjeru napada u samim korijenima". To je bijesni konzumerizam koji nameće pravilo: "Stvari nikada dovoljno". Moramo se oduprijeti iskušenju da je smisao života u gomilanju. Moramo se suočiti s iluzijom da je čovjek sretan kada posjeduje puno stvari. Oduprite se sjajnim svjetlima konzumerizma koja (ovaj mjesec) blješte svuda oko nas". Bio je tužan što se slavlje Uskrsa i Božića pretvorilo u sumanuto kupovanje i darivanje skupim predmetima i hranom, a ne obiteljsko okupljanje, iskazivanje milosrđa i duhovnosti. Samu bit tih kršćanskih svetkovina ROBOVI POTROŠNJE Govorio je i o prijelazu iz komunizma u konzumerizam: „Ono što oba „-izma“ imaju zajedničko je lažna ideja slobode. Ona komunizma je bila prisilna „sloboda“, ograničena izvana, o kojoj je netko drugi odlučivao. Ona konzumerizma je libertarijanska, hedonistička, spljoštena „sloboda“, koja nas čini robovima potrošnje i stvari“. NEZASITNI POTROŠAČI „Da bi se izrazila Isusova ljubav, često se upotrebljava simbol srca. Neki se pitaju ima li on još uvijek neko stvarno značenje. No, kad smo u napasti ploviti po površini, živjeti u trci ne znajući naposljetku zašto, postati nezasitnim potrošačima i robovima žrvnja tržišta koje ne zanima smisao našega postojanja, imamo potrebu povratiti važnost srca«, napisao je papa Franjo na početku enciklike »Dilexit nos – Uzljubi nas«, čije je prve riječi, a time i naslov, preuzeo iz poslanice sv. Pavla Rimljanima (8,37). Bio je ljut zbog „bogatog Zapada koji baca hranu dok milijuni diljem svijeta gladuju“: POŠTUJMO SVETOST HRANE „Hranu koju bacamo u smeće nepravedno otimamo iz ruku onih koji je nemaju; onih koji po svojemu nepovredivom ljudskom dostojanstvu imaju pravo na svagdašnji kruh“, napisao je papa Franjo u poruci upućenoj Quu Dongyuu, generalnom direktoru FAO-a, Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu i dodao: „Prehrana ima duhovni temelj i njezino ispravno upravljanje podrazumijeva potrebu usvajanja etičkog ponašanja. Jamčeći više od bilo kojeg drugog dobra zadovoljenje temeljnoga prava na život. S hranom valja postupati poštujući svetost koja joj je svojstvena, koja proizlazi iz temeljne svetosti svake osobe, a koju joj priznaju brojne tradicije, kulture i religije. Bacati hranu u smeće znači ne vrijednovati žrtvu, rad, prijevozna sredstva i troškove energije koji su utrošeni da se kvalitetna hrana donese na stol“, poručio je Papa. DOBRA ZDRAVSTVENA SKRB DOSTUPNA SVIMA I dok kod nas liste čekanja na liječenje i punu zdravstvenu skrb postaju sve dulje i dulje, a oni koji odlučuju o javnom zdravstvu u Hrvatskoj grabe sebi u džepove, otimajući bolesnima i starima sredstva za lijekove i suvremene medicinske uređaje, papa Franjo je molio i kritizirao političare na svoj način: „Želim zamoliti vlade svih zemalja svijeta da ne zaborave da je dobra zdravstvena skrb dostupna svima - prioritet“, kaže papa Franjo u poruci. „Ako se to još nije dogodilo“, dodaje, „to je nerijetko zbog lošeg upravljanja resursima i nedostatka ozbiljne političke predanosti“. OSJETLJIVOST NA UČITELJE I ODGOJITELJE S obzirom da je i sam u Argentini, gdje je rođen, papa Franjo radio i kao učitelj, bio je senzibiliziran za sustav odgoja i obrazovanja. Bio je osjetljiv na učitelje, posebice one koju su „primorani raditi dvije smjene da bi zaradili pristojnu plaću. Ali, „u kakvom će stanju biti učitelj nakon dvije smjene?“ pitao se papa Franjo i dodao: „Djelatnicima i protagonistima odgoja, koji su „ponekad umorni, a danas ih se malo cijeni“: njihovo je poslanje, uvjerava Sveti Otac, „milo Bogu i vrlo važno za braću“. Slao je poruku ministrima obrazovanja: „U društvu u kojem je sve teže pronaći polazišnu točku, mladim ljudima je potrebna škola kao dobra, pozitivna polazna točka. To je moguće samo ako škola ima učitelje koji su sposobni dati smisao školi, učenju i kulturi, bez da sve svode na puki prijenos tehničkog znanja. Umjesto toga, oni moraju uspostaviti odgojno-obrazovni odnos sa svakim učenikom, koji se mora osjećati prihvaćenim i voljenim zbog onoga tko je, sa svim svojim ograničenjima i potencijalom. Učitelj ne poučava samo sadržaje, već vrijednosti i običaje života. Računalo može podučavati sadržaje, ali za razumijevanje ljubavi, razumijevanje vrijednosti i običaja koji stvaraju sklad u društvu, potreban je dobar učitelj.“ NASTAVNICI MEĐU NAJLOŠIJE PLAĆENIM RADNICIMA Obraćajući se članovima Talijanske asocijacije učitelja i školskih administratora, Papa je svojevremeno rekao: „Poučavanje je prelijepa profesija. Šteta je što su učitelji tako loše plaćeni, zato što se njihov rad ne svodi samo na vrijeme koje provode u školi, nego i na vrijeme koje provode pripremajući se za nastavu i vrijeme koje provedu sa svakim pojedinim učenikom.“ Papa je tijekom Vatikanske konferencije o kršćanskoj edukaciji prije deset godina rekao da su nastavnici „među najlošije plaćenim radnicima“ i dodao kako to znači „da država jednostavno nema interesa za edukaciju“. „Kad bi država pokazala zanimanje, stvari ne bi bile kakve jesu“, rekao je papa Franjo i ustvrdio: „Obrazovni savez je prekinut, a naš je posao pronaći nove putove.“ Smatrao je kako mlade treba učiti vrijednostima života, ali i financijskoj pismenosti, upoznavati ih s njihovim pravima u društvu koje nisu samo na papiru. (Poput zaštite potrošača) U sedam i pol godina pontifikata, argentinski Papa nije prestao kritizirati cinični svijet gospodarstva koji je postao ravnodušan na socijalne nejednakosti i na smanjenje prirodnih resursa planeta. Objavio je i encikliku "Svi smo braća" u kojoj ponovo napada neoliberalnu dogmu, koju je nazvao "bijednom misli" i "financijskom špekulacijom" koja se temelji na "brzoj dobiti i pohlepi“. Zato je papa Franjo bio voljen i cijenjen među običnim ljudima koji su ga i te kako razumjeli i voljeli za razliku od bogatih, pohlepnih i – političara. Sveti Otac Franjo danas se vratio u Očev dom. Počivao u miru Božjem. #papaFranjo #karizmatičnipapa #papanaroda #bijesnikonzumerizam #robovipotrošnje #nezasitnipotrošači #svetosthrane #dobrazdravstvenskrb

SVIMA SRETAN USKRS I DA GA PROSLAVITE U MIRU, ZDRAVLJU I SREĆI SA SVOJIM NAJDRAŽIMA

Domovinski pokret Splitsko-dalmatinske županije podijelio je na svom Facebooku fotografiju pisanice u duginim bojama zbog čega su napali splitskog gradonačelnika Ivicu Puljka. Poručili su splitskom gradonačelniku da mu je dužnost biti gradonačelnik i onima koji nisu glasali za njega. “Gospodine Puljak, vaše službe su u Đardinu postavile uskrsne pisanice u duginim bojama. Za to zaista nema potrebe. Mnogo bi pristojnije bilo da uopće niste ništa postavljali nego da ste kroz uskrsne motive pokušali propagirati ideologije koje su suprotne učenju Isusa Krista i Katoličke crkve.”... https://www.braniteljski-portal.hr/jaje-u-duginim-bojama-na-splitskom-dardinu-rusi-temelje-na-kojima-pociva-rh/

Na tiho jutro, kad zora sviće, anđeo s neba blag glasom kliče: „Ne tražiš više u grobu Njega, uskrsnuo je — pobijedio je svega!“ Kamen se maknu, svjetlo zasja, nada se rodi gdje bijaše tama. Isus, Spasitelj, život darova, na križu ljubav do kraja pokaza. Ruke probodene, srce puno milosti, on nas podiže iz naše slabosti. Smrti više nema, lanac je slomljen, život je vječni u Kristu obnovljen. Zato Mu pjevaj, dušo sva moja, neka ti srce postane slova: „Slava Tebi, Isuse, Kralju nad svima, Uskrsli Gospodin, s nama za svima!“

Uskrs je stigao, zvona već zvone u srcima radost, u duši nam tone. Proljeće cvjeta, sunce nas grije, Uskrs nam nosi nade i smijeh što prija. Jaja su šarena, košarice pune, s djecom se traže u travi bez trune. Zeko se smije, skakuće svud, donosi radost u svaki kut. Krist je uskrsnuo, svijetlost zasjala, nada i ljubav srca su nam dala. Zato se smijmo, slavimo dan, jer Uskrs je vrijeme što briše nam san. 🐥🐇🐣👼🕯️🔔🌟⛪✝️

#torta #Uskrs

Molitva Svetom Križu 🙏❤️ O, sveti Križu, na kojem je raspeta Ljubav srca mojega, premilosrdni moj Gospodin! Uzdižem pogled Tebi i vapijem: Spasi me! Neka čavli što probodoše ruke i noge moga Spasitelja, razapnu sve grijehe i zloće što ih učinih protiv Ljubavi i protiv svoga bližnjeg. Raskajana srca i lica oblivena suzama, razapinjem svoju oholost da uskrsne na poniznost, svoju škrtost da uskrsne na sebedarje i dobrohotnost; razapinjem bludnost da uskrsne na čistoću srca, duše i tijela, neumjerenost da uskrsne na suzdržanost; razapinjem zavist i srditost da uskrsnu na ljubav, lijenost da uskrsne na gorljivost! O, sveti Križu, daj mi po Tebi zaslužiti Vječnost! Amen #molitva #SvetiKriž