ZANIMLJIVOSTI O BITCI KOD SISKA

Događaj iz hrvatske povijesti koji zaslužuje biti zapamćen — Bitka kod Siska 1593., na području današnje Sisak i Sisačko‑moslavačka županija, označila je prekretnicu u obrani hrvatskog i europskog prostora od osmanske ekspanzije.

Osnovni podaci

Datum: 22. lipnja 1593. godine.
Mjesto: Sisak, na ušću rijeka Kupa i Sava.
Protivnici: Osmanske snage pod zapovjedništvom Hasan‑paša Predojević vs. hrvatsko-hrvatsko/hapsburške koalicije pod banom Toma Bakač Erdödy i savezničkim snagama.

Zašto je bitka važna

Bila je ključni trenutak u „stogodišnjem” sukobu između Hrvata (i Habsburgovaca) i Osmanlija.
Pobjeda je spriječila daljnji prodor Osmanlija prema zapadu, prema Kranjskoj, Štajerskoj i sjevernim dijelovima Hrvatske.
Posljedica je bila značajnija reorganizacija obrane – utvrde, vojna krajina, jačanje obrane granica.

Zanimljive činjenice

Utvrda u Sisku (današnji Stari grad Sisak) bila je strateški važna — osmanske su snage već ranije pokušavale osvojiti Sisak.
Po brojevima: Osmanlije su bili brojčano nadmoćniji, no branitelji su uspjeli preokrenuti stanje.
U panici povlačenja Osmanlija mnogi su se utopili u rijeci Kupi dok su bježali.
Bitka je imala i simboličku važnost za Europu: često se navodi kao trenutak kada je zaustavljen jedan val osmanske ekspanzije.

Zašto je to važno za nas danas

Povezuje nas s poviješću naših predaka, obrane, otpora i opstanka.
Podsjeća na važnost zajedništva i spremnosti braniti svoje — ne samo teritorij, nego i kulturu, identitet i slobodu.
Sisak i danas nosi tu baštinu — mjesto na kojem se može razmišljati o tome kako je prošlost oblikovala današnjicu.

Zašto je Masters of Dirt najpametniji izbor obiteljskog izlaska:
JEDNA ulaznica, BESKONAČNO mnogo “wow” trenutaka
Zabava za SVE uzraste (ozbiljno, baš sve!)
Zabava bez ekrana koju djeca zaista žele
Stvaranje nezaboravnih zajedničkih uspomena
Uzbudljivije od još jednog filma ili tematskog parka

Gledajte svjetske prvake kako prkose gravitaciji na motocross motorima, BMX biciklima, snježnim skuterima i još mnogo toga. Uz to: live DJ, vatreni plesači i pirotehnika koja će vam oduzeti dah.

Više od 20 godina zabavljamo milijune obitelji u 21 zemlji.

https://www.eventim.hr/en/artist/masters-of-dirt/

"Kad bih ponovo mogla proživjeti život" napisala je Erma Bombeck kada je otkrila da umire od raka. Na žalost, Erma je izgubila bitku s bolešću, ali njene mudre riječi su ostale kao inspiracija tisućama ljudi.

Kad bih ponovo mogla proživjeti život ....

Otišla bih u krevet kad sam bila bolesna, umjesto pretvaranja da će se svijet prestati okretati ako ne budem prisutna.

Zapalila bih ružičastu svijeću napravljenu poput ruže prije nego što se otopi u skladištu.

Manje bih pričala i više slušala.

Pozvala bih prijatelje na večeru čak i ako je tepih umrljan ili je kauč izblijedio.

Pojela bih kokice u "dobroj" dnevnoj sobi i manje bih brinula o nečistoći ako moji požele zapaliti vatru u kaminu.

Odvojila bih vrijeme za slušanje mog djeda i lutanju kroz njegovu mladost.

Preuzela bih više odgovornosti koje je nosio moj muž.

Ne bih nikad inzistirala da prozori automobila budu zatvoreni usred ljetnog dana jer je moja kosa taman isfrizirana i uređena.

Sjela bih na travnjak (bez obzira na mrlje od trave).

Manje bih plakala i smijala se ispred televizora, a više promatrajući život.

Ne bih nikad kupila nešto samo zato što je to praktično, što se neće vidjeti mrlje ili zato što ima doživotnu garanciju.

Umjesto što sam željela da što prije prođe devet mjeseci trudnoće, cijenila bih svaki trenutak i shvatila da je čarolija koja raste u meni jedina prilika da pomognem Bogu u stvaranju čuda života.

Kad bi me djeca naglo poljubila, ne bih nikad rekla: "Kasnije. Sada operi ruke prije ručka." Bilo bi puno više Volim te umjesto Žao mi je.

Najviše bih, kad bih imala drugu priliku za život, cijenila svaku minutu, gledala je i zaista vidjela i nikad se ne bih osvrtala.

Prestanimo se znojiti zbog malih stvari. Prestanimo brinuti o tome tko nas ne voli, tko ima više ili tko što radi. Umjesto toga, počnimo cijeniti odnose koje imamo s onima koji nas vole.

Razmišljajmo o tome čime nas je Bog blagoslovio. I što činimo svaki dan da poboljšamo sebe umno, fizički i emocionalno.

Nadam se da svi imate blagoslovljen dan.

Vlasnica tvrtke, Erika Lust, tvrdi da je ova praksa značajno podigla produktivnost njezinog tima

Iako se radne rutine razlikuju, stručnjaci navode da neki pojedinci koriste pauze između sastanaka za kratko samozadovoljavanje, najčešće u uredskim WC-ima. Ako vam se ova ideja ne čini potpuno bizarnom, niste jedini.

Prema istraživanju koje je proveo Time Out New York, čak 39 posto ljudi priznalo je da je masturbiralo tijekom radnog vremena. Kako navodi Psychology Today, neki su to činili jer su htjeli "biti plaćeni" za to, dok su drugi u tome pronašli "trenutak mira u inače iritantnom radnom okruženju".

Dobrobiti samozadovoljavanja odavno su poznate - može poslužiti kao privremeno sredstvo za ublažavanje stresa, olakšati menstrualne grčeve, pa čak i povećati samopouzdanje u zahtjevnim situacijama, prenosi index.hr.

Kad sam čitao knjigu izlaska, pitao sam se zašto se Bog tako igrao s faraonom, da mu je malo otvrdnuo srce i pustio pošasti, pa malo omekšao, pa opet otvrdnuo... Jedna slika mi je to savršeno objasnila: Ako jednak izvor topline približimo glini i vosku, glina će se stvrdnuti, a vosak otopiti. Tako i naša srca. Ako nam je srce poput gline natovareno zemaljskim brigama i gorčinom kao faraonu, na ljubav Božju će se još više otvrdnuti. Ali ako je čisto i slobodno, onda će se na ljubav Božju dati otopiti i oblikovati kako On želi. Želim ti takvo srce!

Kad su Židovi slavili Pashu i kad bi najmlađi sin pitao oca zašto je ta noć posebnija od drugih, on bi rekao: _"Bijasmo robovi, ali nas je Gospodin izbavio iz ruke Faraonove"_. Nije rekao _"naši pretci su bili robovi, a Bog ih je izbavio"_. Čak stotinama godina nakon toga i dalje su sebe poistovjećivali s njima i uprisutnjivali taj trenutak izbavljenja u svetkovanju Pashe. Upravo to i mi činimo u Euharistiji - uprisutnjujemo Isusovu žrtvu na križu koji je bio poškropljen Isusovom krvlju kao i nadvratnici janjećom krvlju.

Bog je htio kazniti sva egipatska božanstva i to je učinio kroz 10 pošasti. Svaka od njih (voda u krv, žabe, komarci, skakavci, tuča, tama...) bio je simbol nekog egipatskog božanstva i time je Bog govorio Egipćanima: "Evo kako vam vaši bogovi uzvraćaju za štovanje koje im dajete." Bog je i Egipćane htio obratiti i pokazati da je On jedini Bog kome se treba klanjati i služiti. Smrt prvorođenaca bio je zadnji čin u kojem su Izraelci bili pošteđeni ako su imali krv jaganjčevu poškropljenu po dovratnicima i nadvratnicima. Tako smo i mi križem Isusovim spašeni od vječne smrti.

No, postoji još jedna stvar. Da bi Pasha bila potpuna, nije bilo dovoljno samo poškropiti domove krvlju, ni jesti gorko zelje (koje je označavalo gorčinu ropstva) ni beskvasne kruhove (koji su označavali žurnost izlaska iz Egipta), već je trebalo i pojesti janje koje se od 10. do 14. dana čuvalo (tako je Isus boravio u Jeruzalemu od Cvjetnice do Velikog petka). A kako su ga blagovali? Opasanih bokova sa obućom na nogama. Tako i mi, da bi uzvratili Gospodinu za sve što nam je učinio, moramo prinijeti žrtvu zahvalnu i uzeti čašu spasenja, tj. moramo blagovati Tijelo i Krv Kristovu i to spremni da krenemo van nakon mise i naviještamo radosnu vijest drugima. Kad svećenik kaže "idite u miru", tu misa ne završava, već mijenja svoju lokaciju. Sada smo pozvani Isusa kojega smo primili u euharistiji nositi drugima. Crkva ne smije biti samo bolnica gdje dolazimo liječiti svoje boli, nego mjesto gdje se sabiremo da prinesemo Bogu sve ono što smo od prošle mise učinili u svijetu u njegovo ime. Budimo uvijek opasanih bokova sa štapom u ruci, spremni da idemo gdje god nas Duh Sveti povede.

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/petak-18-7-2025/

Ovu fotografiju je snimio vatrogasac samo nekoliko trenutaka nakon strašne prometne nesreće u Pawlingu, New York.

58-godišnja Rose Benvenuto je skrenula na stranu kako bi izbjegla sudar s psom lutalicom, kada je nad vozilom izgubila kontrolu i doživjela nesreću.

Snimka zaslona: ABC

Za vrijeme pregledavanja oštećenih olupina, prvi odgovorni bili su zapanjeni kada su u olupinama ugledali živu vozačicu, gotovo neozlijeđenu.

<<VIDI OVO>>: Anđeli čuvari: Postoje li i što Biblija kaže o njima?
https://www.novizivot.net/andeli-cuvari-postoje/

Zbunjeni prizorom koji su vidjeli na fotografiji, vratili su se nazad provjeriti negativ filma, kako bi se uvjerili je li prizor stvaran.

Žena koja je doživjela ovu nesreću prije nekoliko godina čvrsto vjeruje da ju je sačuvao anđeo čuvar.

Kina: Da li biste se usudili spavati viseći iznad litice visoke 90 metara?

Na samom rubu litice u Nacionalnom šumskom parku Mangshan, u kineskom gradu Chenzhou, otvorena je nesvakidašnja turistička atrakcija pod nazivom Cliff Bed Experience.

Cilj ovog nesvakidašnjeg projekta je, kako navode organizatori, omogućiti posjetiocima da se opuste i na trenutak zaborave na svakodnevni svijet – i to dok vise iznad ponora.

Izvršni direktor OpenAI-a Sam Altman udružuje snage s jednim od najpoznatijih dizajnera iz Applea Jonyjem Iveom kako bi razvili nosive uređaje koji će biti u stanju “vidjeti” cijeli naš život. Ambicija nije mala – Wall Street Journal piše da je Altman naložio zaposlenicima da isporuče čak 100 milijuna takvih uređaja.

Altman i Ive su dodatno pojasnili da je riječ o uređaju koji će biti neupadljiv, dovoljno malen da stane u džep ili da se drži na stolu. Bit će “potpuno svjestan” okoline i svakodnevnog života korisnika. Za razliku od pametnih satova poput Apple Watcha, novi uređaj neće imati telefonske funkcije, a njegova će glavna svrha biti smanjiti ovisnost korisnika o ekranima. Još uvijek nije jasno hoće li “svijest” uređaja uključivati i mogućnost snimanja, kao ni gdje bi se takvi osjetljivi podaci pohranjivali.

Altman je zaposlenicima nedavno otkrio da OpenAI uskoro kreće s proizvodnjom tajnog novog uređaja pod radnim nazivom "AI pratnja.” Vijest o uređaju dolazi neposredno nakon što je OpenAI objavio kako je preuzeo Iveovu tvrtku io za umjetnu inteligenciju te otkrio da već nekoliko godina “tiho” surađuje s njegovim kreativnim kolektivom LoveFrom. Iako cijena akvizicije nije navedena, Altman i Ive su ranije izjavili kako bi vrijednost transakcije mogla dosegnuti gotovo 5,7 milijardi eura. Riječ je o OpenAI-jevoj najvećoj akviziciji do sada.

“Ovo je izvanredan trenutak. Računala sada vide, misle i razumiju. Unatoč ovoj neviđenoj mogućnosti, naše iskustvo i dalje oblikuju tradicionalni proizvodi i sučelja.Tim za ‘io‘, usmjeren na razvoj proizvoda koji inspiriraju, osnažuju i omogućuju, sada će se spojiti s OpenAI-jem kako bi intimnije surađivao s istraživačkim, inženjerskim i proizvodnim timovima u San Franciscu. Kako se ‘io‘ spaja s OpenAI-jem, Jony i LoveFrom preuzet će duboke dizajnerske i kreativne odgovornosti u OpenAI-ju i io-u”, istaknuli su početkom tjedna u objavi na stranici OpenAI-a.

(Jutarmji.List)

Tumačenje fra Tomislava Pervana:
‘Tko vidi mene, vidi Oca’

Iv 14,1-6

Reče Isus svojim učenicima: »Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.«

Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!«



Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.

Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«



„Doista, ti nisi Bog skriveni!“ Tako možemo i smijemo uzviknuti mi, kršćani, koji vjerujemo u Isusa Krista. Ono što je Isus rekao Filipu, govori i nama, govori svim ljudima, svim naraštajima: Doista, na Isusovu licu vidimo Božje lice, u njemu se ono zrcali. On je sama slovnica našega Boga, na njemu se orisava Božje lice, sami lik našega Boga. On je ikona, imago Dei, on je otisak Božjega bića i Božjega bitka i biti. U njemu je Bog stupio jednom zauvijek među ljude. Ne moramo više tapkati u mjestu, pokušavati se svojim umovanjem dovinuti do Boga. Bog nam dolazi ususret u Isusu Kristu. Bog koji dolazi, naslov je jedne knjige duhovnoga pisca C. Caretta. To je ta neponovljivost kršćanske Radosne poruke.

Čujemo nastavak jučerašnjeg Isusova govora u dvorani Posljednje večere. Jedno nam mora biti jasno, naime, nema teologije bez kristologije, nema kristologije bez teologije. Nema spoznaje Boga bez spoznaje Isusa Krista, nema spoznaje Isusa Krista bez spoznaje Boga. Isus jasno veli: „Nitko ne može Ocu osim po meni!“ Smisao Isusova dolaska jest objava Oca. Donijeti svijetu Boga, a ne nekakvu novu spoznaju iz drugih područja uma i misli. Trenutak spoznaje Oca i Sina jest ovdje. Ne negdje u budućnosti. Ovdje se obistinjuje, postaje zbiljom. Spasenje se događa u sadašnjosti. Nema izravnih objava Boga kako priželjkuju mistici u raznim religijama. Samo po Isusu i u Isusu.

U Isusovim riječima i djelima govori i djeluje, čini sami Bog. Bog je Isusu dao svu punomoć. Vrijedi i obrat: Jedino Isus donosi objavu Boga. Bog je njega ovjerovio, dao mu svu ovlast, punomoć. To je tajna objave Božje u Isusu. „Pokaži nam Oca i dosta nam je!“ – traži, izgovara Filip. Isus im očituje Očeva djela, Isus im govori Očeve riječi. On govori i čini samo ono što vidi da čini Otac (usp. Iv 5,19). On je savršena slika Boga živoga, odraz njegova bića, otisak njegove biti, kako čitamo u poslanicama Kološanima i Hebrejima.

Isus nosi u sebi Očevu sliku. Na nama je zagledati se u tu sliku, u to lice. Otvorenih očiju. I bit ćemo preobraženi u istu sliku – lik Gospodnji, ‘u slavu sve veću i veću, snagom Duha Gospodnjega’ (usp. 2 Kor 3,18). Čovjek postaje, čovjeka oblikuje ono što ima u svojim očima, što gleda, što vidi. ‘Svojim idolima, rukotvorenim likovima postaju slični oni koji ih napraviše’, reći će psalmist (Ps 115). A tko ima Isusa u očima, postaje sličan Isusu, a preko Isusa Bogu.

Tko vidi mene, vidi i Oca. Nije više taj Bog nekakav strašni gromovnik, nema Zeusove ni Jupiterove crte, poteze i osobine, ili raznih panteističkih hinduističkih, sotonističkih aztečkih božanstava, nego je to Bog koji ljubi, koji prihvaća, koji se očituje malenima, slabima, nemoćnima, djeci. Koji u Isusu obavlja posao jednoga roba ili sluge, pere noge svojima. Nije to Bog nacionalne isključivosti, samo za Židove, nego je to Otac svih ljudi. Ovdje kao da odzvanja riječ iz Matejeva Evanđelja: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje (Mt 11,25). Bog kao otac i majka.

Tko samo navlas pogleda ili tko se zagleda i zaroni duboko u Isusa, doživjet će upravo to, kako je Bog očinski i majčinski raspoložen i nastrojen prema čovjeku. On je onaj nevidljivi zaslon prema kojemu Isus djeluje. Ljudi su doživljavali upravo u Isusovoj osobi oslobađanje, rasterećenje, novi dašak života. Nestajalo je straha. Tko upije u sebe tu Isusovu značajku, Isusove stavove povjerenja, ljubavi, izručenosti, činit će silna djela, činit će djela koja je Isus činio, pa čak i veća od Isusovih.

I ta čovjekova kristolikost i bogolikost osposobljava nas da činimo djela koja je i Isus činio. Kad prijeđe u svoju slavu i svoje jedinstvo s Ocem, iz te savršene božanske punine, jedinstva Oca i Sina, on će osposobljavati svoje učenike za djela koja će činiti i njegovi učenici. Ne kaže Isus konkretno koja su to djela. Ali iz drugih evanđelja znamo za znakove, čudesa, govor u jezicima, izgon nečistih sila, ovlast propovijedanja Evanđelja svemu stvorenju. Pa čak i ako popiju što smrtonosno, ne, ne će im nauditi, ako ih i guje ljutice ujedu, ne će im naškoditi, kao Pavlu na Malti, kako čitamo u Djelima apostolskim (Dj 28,1-6).

Dovoljno je samo okrenuti nekoliko listova ili stranica u Novome zavjetu, skrenuti pozornost na Djela apostolska, pa ćemo vidjeti koja su sve čudesna znamenja činili apostoli u Isusovo ime, i Petar, i Ivan, pogotovo Pavao, ali i ostali navjestitelji Radosne vijesti, primjerice đakon Filip u Samariji (Dj 8,1-8). Bijaše samo dovoljno da Petrova sjena padne na nekoga bolesnika i ozdravljao bi, ili pak one zgode s Pavlom u Efezu, gdje su ljudi svojim rupčićima i ubrusima dodirivali Pavla i ozdravljali. Oni su živjeli iz Kristove snage i Duha i zato su mogli prenositi tu snagu na one koje bi susretali. Čine to i danas vjernici pred likovima i slikama svetaca, uvjereni da je u njima nabijena božanska energija i snaga Duha Svetoga, božanski „elektricitet“.

U Pavla ćemo redovito pronaći upravo tu snažnu protegu. On se ne ustručava govoriti što je to sve Krist po njemu činio, snagom Duha i silnih znamenja i čudesa (Rim 15); on redovito govori o iskustvu Duha i vjere u zajednicama, što je samo nastavak Isusova djela u Duhu Svetome, u Kristovoj Crkvi, nakon Duhova. Tu se zbiva život, događa punina života. Danas vlada među tumači(telji)ma Novoga zavjeta prijepor je li Isus činio čudesa ili nije. Suvišno pitanje kad pogledamo povijest Crkve te što su sve pojedinci, svetci, činili u Isusovo ime. Oni su najbolji dokaz autentičnosti Isusova božanstva, vjerodostojnosti njegove riječi, oni su nastavak Isusova djela u svijetu. Dokaz istinitosti i Crkve.

Tko vidi mene, vidi Oca, govori Isus. Ja sam put, istina i život. Kad im Isus veli: Ja sam put, tada će to reći: U mojim riječima, ovdje u Evanđelju, imate posve siguran put koji vas vodi k cilju. Kad on veli: Ja sam istina, tada zacijelo misli: U meni ćete pronaći pouzdano uporište i žuđenu stabilnost u svekolikoj prolaznosti i nestalnosti svijeta i života. A kad veli: Ja sam život, tada time želi reći: U meni se daruje sam Bog čovjeku, daje svoju supstanciju, svoju bit, samoga sebe. On otvara put u život vječni.

Isus je prvi uzišao na križ, to je kao da je prvi osvojio najviši zemaljski vrhunac. Put križa. Kad se netko osmjeli i uspije, tada će ga i drugi slijediti. Isusov put je putokaz za sve nas. To su revolucionarne riječi, nezabilježene u povijesti religija i ljudske misli.

U njihovu će navještaju biti djelatna njegova živa riječ. I što god učenici budu činili u Ime Oca i Sina i Svetoga Duha – postajat će zbiljnost. I što god učenici budu molili u Isusovo ime, na Isusov način, dogodit će im se. Ispunit će im se želje.

U povodu obilježavanja 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u petak 16. svibnja 2025. položeni su vijenci i zapaljene svijeće pored spomenika bleiburškim žrtvama na groblju u Untreloibachu i na Bleiburškom polju. Molitvu je predvodio voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu fra Pavo Dominković, a vijence su položili i zapalili svijeće veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Daniel Glunčić i izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda (PBV)....

Preč. Tanjić je u homiliji rekao da postoje različiti pogledi na svaki trenutak života, povijesti i budućnosti te da je pogled ispunjen Kristovom prisutnošću drugačiji od svakoga drugoga pogleda. „Dvadeseto stoljeće možda je u mnogome olakšalo život ljudima, ali nije donijelo nove utopije, ideje i vizije koje bi mogle dati smisao povijesti, nego je bilo prožeto ruševinama i žrtvama, a čini se da ni ovo naše 21. nije daleko od toga. A što je još gore, nijedna budućnost neće biti u stanju poništiti prouzročene patnje i pokazati da one nisu bile uzaludne“, poručio je.

„Bez Krista nitko ne može biti dionikom ispunjenja obećanja o pripravljenom mjestu, o mnoštvu stanova koje je pripremio za nas, posebice za one koji su nevino patili, koji su ugnjetavani, koji su otišli u smrt s nadom i vjerom da lopata bačene zemlje na njihova ušutkana usta te da zaborav i mržnjom opijena pobjeda komunističkih krvnika nije zadnja riječ povijesti“, naglasio je propovjednik.

Govoreći o kršćanskom pogledu na prošlost, istaknuo je da je on nemoguć bez nade. „Nada koja nije plod ljudskoga djelovanja i težnje da čovjek bude onaj koji će «srediti stvari» u povijesti – takav stav, naime, uvijek iznova vodi novim totalitarizmima jer kruži u začaranu krugu nasilja i protunasilja – nego nada koja se rađa iz vjere u Božje obećanje što se očitovalo u Isusu iz Nazareta, nevino umorenom Jaganjcu. On u svojoj pobjedi nad smrću, premda nevino umoren, svojim učenicima daruje mir, hrabri i tješi i one koji su slabi i one koji su ga izdali i pobjegli od njega. Ne osvećuje se, ne traži svoje, nego svojom pobjedom oslobađa čovjeka za neslućene horizonte koji svoj uvir imaju u budućnosti s Bogom“, kazao je.

U nastavku se osvrnuo na osjetljivost za patnje drugih. „Naša vjera obasjana svjetlom Uskrsloga neumorno poziva na osjetljivost spram patnje i patnika te se pokazuje odgovornom za ono što se događa u svijetu, bez bijega i bez povlačenja. Stoga se mi ne okupljamo ovdje da bismo slavili propale ideologije, niti da bismo proklinjali počinitelje ovih zločina. Mi njegujemo spomen da ušutkane žrtve ne ostanu nijeme i da im bude vraćeno ljudsko dostojanstvo; mi se spominjemo žrtava da zlo i laž ne bi prevladali i

da krvnici i oni koji ih brane ne uživaju u miru misleći da su nedodirljivi. Ali, to ne činimo iz želje za osvetom nego da bi žrtve već na ovome svijetu mogle znati da njihove patnje i boli nisu bile uzaludne i da nisu zaboravljene“, naglasio je.

„Pustimo, ispunjeni Kristovim pogledom i Marijinim zagovorom da nada uistinu digne stube do svih onih kojih se večeras u molitvi spominjemo“, zaključio je preč. Tanjić.

Na kraju mise je nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić zahvalio svima na sudjelovanju. „Pred oltarom i ambonom osamdeset je ruža koje simboliziraju osamdeset godina našega sjećanja i molitve za žrtve ove ponajveće tragedije našega naroda, a svakako najvećega zločina počinjenog u Europi nakon Drugoga svjetskog rata“, istaknuo je.

Potom je nazočnima, u ime Počasnog bleiburškog voda, zahvalio i don Ante Kutleša, osobito Robinu Harrisu iz Engleske i Nikolaju Tolstoju iz Slovenije, koje je zamolio za nastavak pomoći u pronalaženju istine.

Prije završnog misnog blagoslova, preč. Tanjić je predvodio molitvu odrješenja te je još jednom potaknuo sve nazočne na molitvu za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor Instituta za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof. Danijele Župančić uz orguljsku pratnju prof. Milana Hibšera. Posluživali su bogoslovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Euharistijsko slavlje organiziralo je Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajedničko tijelo Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH) te Hrvatska katolička misija u Klagenfurtu i austrijska župa Bleiburg.

IKA/Foto:IKA

https://www.braniteljski-portal.hr/polozeni-vijenci-i-zapaljene-svijece-za-zrtve-bleiburske-tragedije-i-kriznog-puta/

[Je li Tito potpisao smrtnu presudu za desetke tisuća ljudi koji su tražili milost?]

U svibnju 1945. rat je u Europi bio službeno završen, ali za tisuće ljudi s prostora tadašnje Nezavisne Države Hrvatske – vojnike, civile, žene i djecu – agonija je tek počinjala. U očaju i strahu od dolaska partizana, krenuli su prema Bleiburgu, u nadi da će ih prihvatiti britanske snage. Umjesto spasa, dočekao ih je jedan od najmračnijih trenutaka hrvatske povijesti – Bleiburg i Križni put. U novoj epizodi podcasta projekta SNOVI, o toj temi razgovarali smo s dr. sc. Martinom Grahek Ravančić s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu.

- Na putu prema Bleiburgu našle su se tri vojske. U najvećem omjeru to je vojska oružanih snaga NDH - objašnjava dr. Grahek Ravančić, koja se ovom temom intenzivno bavi već više od dva desetljeća.

Pored ustaške vojnice i domobranstva, koje su tada bile objedinjene, bile su prisutne i srpske i crnogorske četničke jedinice te slovenski domobrani. S njima i brojni civili, žene, djeca, starci.

Put je vodio od Zagreba prema Bleiburgu, preko Zidanog Mosta, Slovenj Gradeca i Dravograda. U početku, kaže dr. Grahek Ravančić, nije bilo nikakvih sukoba, ali već kod Celja počinju prvi problemi. Nastaje panika, usporenja, i konačno – potpuni kolaps. Jugoslavenska vojska, po izričitu naređenju Josipa Broza, zaokružuje neprijateljsku silu na povlačenju i odsijeca odstupnicu. Samo oni koji su do 12. svibnja uspjeli stići do Dravograda uspjeli su prijeći u savezničku zonu u Koruškoj. Za sve ostale – bio je to kraj nade.

Izdaja za pregovaračkim stolom
Nakon sloma dolazi trenutak pregovora. Jugoslaveni, Britanci i predstavnici NDH pokušavaju postići dogovor, ali već i simbolika ustaških uniformi pokazuje nesporazum jer Britanci ne razlikuju domobrane od ustaša, a atmosfera s prijateljske brzo prelazi u hladnu.

Jugoslavenska strana traži da im se svi zarobljenici izruče jer su to ljudi protiv kojih su se oni borili u ratu i oni zaslužuju njih preuzeti, objašnjava dr. Grahek Ravančić te dodaje da britanski general Scott odgovara bez previše uvijanja: „kamo mislite smjestiti izbjeglo mnoštvo u ratom razorenoj Europi?“ Pregovarači NDH predlažu da se pokušaju probiti dalje, no odgovor Britanaca bio je jasan - iskoristit će svoje snage koje imaju na raspolaganju i obračunati se sa svima koji su se smjestili na Bleiburškom polju – kaže dr. Grahek Ravančić.

Jedini „ustupak“ koji su uspjeli izvući bio je da se predaja ne provede odmah, već da počne ne za pola sata, nego za sat vremena, kako bi se stiglo obavijestiti vlastite jedinice. Britanci su Hrvate, domobrane i ustaše, gledali kao ljude koji su se tih četiri-pet godina rata borili na strani Trećeg Reicha.


Početak Križnog puta: Tko nije mogao trčati – bio je likvidiran
Tada počinje najstrašniji dio priče. Križni put – marš smrti koji je trajao tjednima. U početku je, kaže dr. Grahek Ravančić, postupanje bilo još koliko-toliko solidno jer su bili prisutni i pripadnici Britanske vojske, no čim su se povukli i kada je potpunu kontrolu nad zarobljeničkom kolonom uspostavila Jugoslavenska armija, tada su uistinu počela masovna zlostavljanja u Sloveniji. Najgore je bilo između Dravograda i Maribora gdje su zarobljenici bili prisiljeni trčati ukupno 180 kilometara.

- Tko god nije mogao pratiti taj tempo, tko je zaostajao, bio je likvidiran – kaže dr. Grahek Ravančić.

Pročitaj cijeli tekst članka:
https://www.vecernji.hr/vijesti/je-li-tito-potpisao-smrtnu-presudu-za-desetke-tisuca-ljudi-koji-su-trazili-milost-1861372

https://youtu.be/GJlh_zK5xPA?si=PGDLNU4F_COvaQIg

Tražite teambuilding koji će vaš tim zaista pamtiti?

Zaboravite klasične radionice i večere – poklonite svom timu iskustvo koje spaja, inspirira i motivira. Let balonom nije samo uzbudljiv doživljaj, to je trenutak kada kolege postaju ekipa, a dani na poslu dobivaju novu energiju.

Zajednički let iznad najljepših hrvatskih krajolika
Pogled koji se ne zaboravlja
Zajednička zdravica među brežuljcima
Priče koje se prepričavaju još mjesecima

Idealno za manje i veće timove, letimo iznad Zagreba, Zagorja, Međimurja i uskoro ponovno u Istri!

Javite nam se na info@baloni.hr
Ili nazovite/pošaljite poruku na 095/3585 885

Povežite svoj tim na način koji nikada nisu očekivali – u košari balona!
Mjesta se brzo pune – rezervirajte svoj termin već danas.

#balonklubzagreb #teambuildinguzraku #iskustvazatim #letbalonom #avanturazapočinje #hrvatskainzrakom #proljeceuzraku #timskaenergija