Odana počast brigadnom generalu Stjepanu Grgcu i suborcima poginulima u Kotar šumi

Zamjenik sisačko-moslavačkog župana Mihael Jurić je kod spomen-obilježja hrvatskim braniteljima na mjestu pogibije zapovjednika 57. brigade HV „Marijan Celjak“ Stjepana Grgca u Kotar šumi (Petrinja) sudjelovao u odavanju počasti brigadnom generalu Stjepanu Grgcu i suborcima iz 57. brigade HV „Marijan Celjak“, 2. gardijske brigade Grom i 12. domobranske pukovnije Petrinja.

Počast je prva odala obitelj pokojnog Stjepana Grgca, zajedno s predstavnicima Udruge roditelja poginulih hrvatskih branitelja Sisačko-moslavačke županije. Počast su odali i članovi udruga 57. brigade HV „Marijan Celjak“, 2. gardijske brigade Grom i 12. domobranske pukovnije Petrinja i ostalih braniteljskih udruga, predstavnici vojske, policije i vatrogastva.

Izaslanik Predsjednika RH bio je brigadir Robert Suntešić, predsjednika Hrvatskog sabora saborska zastupnica i petrinjska gradonačelnica Magdalena Komes, potpredsjednika Vlade i ministra obrane državni tajnik, general-pukovnik u miru Drago Matanović, a izaslanik potpredsjednika Vlade i ministra hrvatskih branitelja, glavni tajnik u Ministarstvu hrvatskih branitelja Ivica Akmadža. U ime grada Siska počast su odali gradonačelnik Domagoj Orlić i predsjednik Gradskog vijeća Tomislav Kralj, a u ime općine Lekenik načelnik Božidar Antolec

Sudjelujući u „Oluji“, svoje živote su u Kotar šumi 4. kolovoza 1995. godine, zajedno sa svojim zapovjednikom Stjepanom Grgcem-Grgom položili pripadnici 57. brigade Hrvatske vojske „Marijan Celjak“: narednik Ozren Jalžečić, narednik Miroslav Matleković, časnički namjesnik Željko Pauković, satnik Ivica Plevanč i bojnik Milan Jelić; pripadnici 2. gardijske brigade „Grom“: narednik Vlado Vočanec, narednik Dubravko Bečaj i časnički namjesnik Petar Tukara te bojnik Božan Martan iz 12. domobranske pukovnije Petrinja.

Izaslanstva su kod spomenika na petrinjskom Senjaku, odala počast brigadnom generalu Predragu Matanoviću i suborcima iz 57. brigade HV „Marijan Celjak“, 2. gardijske brigade Grom i 12. domobranske pukovnije Petrinja. Izaslanica župana Ivana Celjaka bila je pročelnica Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje Alenka Ljubešić.

https://www.sisak.info/2025/08/05/odana-pocast-brigadnom-generalu-stjepanu-grgcu-i-suborcima-poginulima-u-kotar-sumi

Sjećanje na poginulog bojnika Gromova Stjepana Hrvojića – Pepu

Predsjednik sisačkog Gradskog vijeća Tomislav Kralj je, kao izaslanik župana Ivana Celjaka, na mjesnom groblju u sisačkom naselju Sela sudjelovao u odavanju počasti poginulom bojniku 2. gardijske brigade „Grom“ Stjepanu Hrvojiću Pepi. Organizator je tradicionalno ŠNK Hajduk Sela, koji uz sjećanje na grobu, godinama organizira i „Memorijalni turnir Stjepan Hrvojić – Pepo.

STJEPAN HRVOJIĆ (22.11.1963.-4.8.1995.) tijekom 1990.godine dragovoljno pristupa u pričuvni sastav MUP-a Republike Hrvatske, a po osnivanju jedinice za posebne namjene PU Sisak početkom 1991.god. postaje njen djelatnik.

Osnivanjem postrojbi ZNG-a u Sisku je 5.6.1991.god. osnovana od dijelova jedinice za posebne namjene PU Sisak 2.bojna 2.gardijske brigade.

Potpisuje djelatni ugovor te je postavljen za zapovjednika 2.voda, 3.pješačke satnije.
Prva bojna iskustva stječe na bojišnicama Banovine( Glina, Kozibrod, Blinjski Kut, Sunja) te na bojištima Bosanske Posavine, Dubrovnika, Like, Zadra, Novigrada i operacije “OLUJA”.
Tijekom bojnih akcija, na navedenim bojištima se pokazao kao hrabar i odlučan borac te je uživao ugled i poštovanje.

1992.godine postavljen je za pomoćnika zapovjednika 3.satnije za političku djelatnost, a od 1.11.1993.godine postavljen je na dužnost zapovjednika bojne za politička djelovanja.
Poginuo je 4.8.1995.godine u operaciji “OLUJA” u mjestu Kolonija kraj Petrinje.

Za svoj doprinos u ratu više je puta nagrađivan, pohvaljivan i odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Spomenicom Domovinskog 1990.-1992., Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Pisanom pohvalom generala Slobodana Praljka, Nagradnom plaćom zapovjednika 2.gradijske brigade, Zahvalom s zlatnom plaketom “Grom”, Pisanom zahvalom zapovjednika 2.gardijske brigade.

Posmrtno mu je dodijeljen čin bojnika.

https://www.sisak.info/2025/08/06/sjecanje-na-poginulog-bojnika-gromova-stjepana-hrvojica-pepu

Uhićeni ljudi bliski Vučiću

Iako izgleda da su studentski prosvjedi protiv režima usahnuli, možda se ovog petka otvorila afera koja u težak škripac dovodi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegovu korumpiranu ekipu. Zato su se odmah aktivirali vučićevski mediji, koji tvrde da je riječ o državom udaru.

A sve se zakotrljalo jer su bivši ministar u vladi Srbije Tomislav Momirović i još petero osoba uhićeni zbog sumnje na to da su počinili koruptivna kaznena djela u vezi s projektom modernizacije željezničke pruge od Novog Sada do granice s Mađarskom, objavilo je Tužiteljstvo za organizirani kriminal (TOK). U sklopu tog projekta provedena je trogodišnja rekonstrukcija novosadskog željezničkog kolodvora, a TOK je naveo da se uhićeni sumnjiče da su koruptivnim radnjama oštetili proračun za 115 milijuna dolara.

#Aleksandar Vučić
#korupcija
#srbija
#željeznica
#uhapšenja
#studentski prosvjedi
#organizirani kriminal
#tomislav momirović
#politička kriza
#Kina

https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/uhiceni-ljudi-od-velikog-vucicevog-povjerenja-rezim-na-nogama-ovo-je-drzavni-udar-i-najbrutalniji-lov-na-glavu-predsjednika-15609484

Vlatka Vukelić više neće moći organizirati revizionističke skupove

Nacional je doznao kako su prošlotjednom potvrđivanju optužnice protiv petoro djelatnika Hrvatskih studija (FHS), među kojima je troje profesora povijesti, zbog uhođenja kolega o kojemu je Nacional podrobno izvijestio još u ožujku prošle godine, prethodila razrješenja kojima je s odgovornih fakultetskih dužnosti na FHS-u uklonjeno dvoje od optuženih, profesori povijesti Vlatka Vukelić i Vladimir Šumanović, pa se može pretpostaviti kako je na FHS-u napokon došao početak kraja dominacije negacionističkih i revizionističkih stavova kakve personificira, prije svih, povjesničarka Vlatka Vukelić, ali ne manje i profesor povijesti Vladimir Šumanović.

Dvadesetak dana prije nego što je, kako su izvijestili mediji, Općinski sud u Sisku proteklog tjedna potvrdio optužnicu državnog odvjetništva iz lipnja prošle godine, na sjednici Fakultetskog vijeća FHS-a 17. lipnja Vladimir Šumanović prije kraja mandata razriješen je dužnosti pročelnika Odsjeka za povijest. Kako stoji u obrazloženju odluke, Šumanović „nije djelovao u cilju smirivanja narušenih odnosa zaposlenika Odsjeka za povijest i time boljeg i uspješnijeg rada samoga odsjeka. Po funkciji pročelnika Vladimir Šumanović član je Fakultetskoga vijeća, no u radu sjednica Vijeća već duže vrijeme nije sudjelovao čime je onemogućio da se Odsjek za povijest propisano zastupa na najvišem tijelu Fakulteta te je time oštetio Odsjek kojeg je pročelnik”. Svojim ponašanjem, dakle, Šumanović je povrijedio ugled službe te je obnašatelj dužnosti dekana Tomislav Krističević predložio da ga Fakultetsko vijeće razriješi, što je ono i učinilo s 24 glasa za, dok dvanaest članova nije došlo na sjednicu….

https://www.nacional.hr/pocetak-kraja-vlatka-vukelic-vise-nece-moci-organizirati-revizionisticke-skupove/

Tomašević i Pusić prijavljeni DORH-u zbog veličanja totalitarnog režima

Mario Perković, mladi politički aktivist, prijavio je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH) gradonačelnika Zagreba Tomislava Tomaševića, predsjednika „Antifašističke lige Republike Hrvatske“ Zorana Pusića i ostale zbog javnog veličanja komunističkog totalitarnog režima, povijesnog revizionizma i vrijeđanja dostojanstva žrtava tog režima, koje se dogodilo na obilježavanju Dana antifašističke borbe 22. lipnja 2025. u Zagrebu.

„U prijavi sam naveo konkretna imena (gradonačelnik Tomislav Tomašević, Zoran Pusić i drugi sudionici) te detaljno obrazložio kako su njihove izjave, kojima hvale maršala Tita i žele vraćanje njegova imena na gradski trg, zapravo oblik javnog veličanja zločinačkog režima i relativizacije masovnih ubojstava i represije. Ovakvi nastupi vrijeđaju uspomenu na žrtve komunističkog režima i stvaraju nove podjele u društvu, čime se narušava javni red i mir te krše zakoni RH i europske vrijednosti“, izjavio je Perković.

Perković: Jednakost svih totalitarnih režima pred zakonom
Posebno je naglasio da ako u Hrvatskoj vrijedi zabrana i kažnjavanje ustaškog znakovlja i pozdrava, onda jednako tako mora postojati i zabrana veličanja komunističkog režima, njegova znakovlja i pozdrava – u skladu s principom jednakosti pred zakonom i rezolucijama Europskog parlamenta koje osuđuju sve totalitarizme.

„Smisao mog obraćanja medijima je potaknuti javnu raspravu, informirati građane i zatražiti odgovornost javnih dužnosnika koji svojim istupima ignoriraju žrtve totalitarizma“, zaključio je Perković.

U prijavi, Perković se pozvao na: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 114/22), članak 5.a, koji zabranjuje javno veličanje totalitarnih režima na način koji vrijeđa dostojanstvo žrtava i potiče netrpeljivost; Kazneni zakon RH (NN 125/11), članak 325, koji predviđa kazne za javno veličanje zločinačkog režima i negiranje njegovih zločina; Rezoluciju Europskog parlamenta 1481 koja govori o osudi svih totalitarnih režima; Deklaraciju o europskoj savjesti i totalitarizmu; Europsku konvenciju o ljudskim pravima; te Ustav Republike Hrvatske koji jamči poštivanje ljudskih prava i zabranjuje promicanje ideologija protivnih temeljnim vrijednostima pravne države.

Podsjećamo, svake godine u organizaciji vlasti Možemo, Tomaševića i „antifašističkih“ udruga organizira se obilježavanje Dana antifašističke borbe koji je obilježen komunističkim simbolima, parolama i glorifikacijom jugoslavenskog komunističkog režima i njegovog nositelja – ratnog zločinca i diktatora Josipa Broza Tita. Prilikom manifestacije, pjevaju se partizanske pjesme i vijore jugoslavenske i sovjetske zastave.

Mladi aktivist Perković ima 27 godina i dolazi iz Hrvatske. Aktivno sudjeluje u raznim društveno korisnim inicijativama, a posebno je ponosan na sudjelovanje u pokretanju inicijative za obnovu Imunološkog zavoda. “Cilj nam je bio osigurati što bržu izgradnju novog pogona kako bi Hrvatska imala samodostatnost u proizvodnji bioloških lijekova i zaštiti zdravlja svojih građana”, rekao je za Narod.hr.

Član je Vijeća Hrvatske gospodarske komore, gdje se zalaže za poticanje domaćeg poduzetništva i održivog razvoja. ”

”Osim toga, koliko mi je u moći, nastojim pomagati hrvatskim braniteljima i onima kojima je pomoć trenutačno najpotrebnija”, kazao je.

Angažirao se i politički te pritom pretrpio nasilje. Naime, kao nezavisni kandidat napadnut je u Zagrebu prije predaje potpisa građana koji su mu dali potporu da izađe na izbore. Trebao je biti nezavisni kandidat za Sabor za IX. izbornu jedinicu, no kada su fizički nasrnuli na Perkovića u ulici Ružmarinka i ukrali su mu i dokumente potrebne za prijavu.

https://narod.hr/hrvatska/kriptokomunisticka-proslava-u-centru-zagreba-pod-pokroviteljstvom-grada-tomasevic-i-pupovac-festali-uz-srp-cekic-i-zvijezdu-petokraku

Tumačenje fra Tomislava Pervana:
‘Tko vidi mene, vidi Oca’

Iv 14,1-6

Reče Isus svojim učenicima: »Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.«

Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!«



Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.

Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«



„Doista, ti nisi Bog skriveni!“ Tako možemo i smijemo uzviknuti mi, kršćani, koji vjerujemo u Isusa Krista. Ono što je Isus rekao Filipu, govori i nama, govori svim ljudima, svim naraštajima: Doista, na Isusovu licu vidimo Božje lice, u njemu se ono zrcali. On je sama slovnica našega Boga, na njemu se orisava Božje lice, sami lik našega Boga. On je ikona, imago Dei, on je otisak Božjega bića i Božjega bitka i biti. U njemu je Bog stupio jednom zauvijek među ljude. Ne moramo više tapkati u mjestu, pokušavati se svojim umovanjem dovinuti do Boga. Bog nam dolazi ususret u Isusu Kristu. Bog koji dolazi, naslov je jedne knjige duhovnoga pisca C. Caretta. To je ta neponovljivost kršćanske Radosne poruke.

Čujemo nastavak jučerašnjeg Isusova govora u dvorani Posljednje večere. Jedno nam mora biti jasno, naime, nema teologije bez kristologije, nema kristologije bez teologije. Nema spoznaje Boga bez spoznaje Isusa Krista, nema spoznaje Isusa Krista bez spoznaje Boga. Isus jasno veli: „Nitko ne može Ocu osim po meni!“ Smisao Isusova dolaska jest objava Oca. Donijeti svijetu Boga, a ne nekakvu novu spoznaju iz drugih područja uma i misli. Trenutak spoznaje Oca i Sina jest ovdje. Ne negdje u budućnosti. Ovdje se obistinjuje, postaje zbiljom. Spasenje se događa u sadašnjosti. Nema izravnih objava Boga kako priželjkuju mistici u raznim religijama. Samo po Isusu i u Isusu.

U Isusovim riječima i djelima govori i djeluje, čini sami Bog. Bog je Isusu dao svu punomoć. Vrijedi i obrat: Jedino Isus donosi objavu Boga. Bog je njega ovjerovio, dao mu svu ovlast, punomoć. To je tajna objave Božje u Isusu. „Pokaži nam Oca i dosta nam je!“ – traži, izgovara Filip. Isus im očituje Očeva djela, Isus im govori Očeve riječi. On govori i čini samo ono što vidi da čini Otac (usp. Iv 5,19). On je savršena slika Boga živoga, odraz njegova bića, otisak njegove biti, kako čitamo u poslanicama Kološanima i Hebrejima.

Isus nosi u sebi Očevu sliku. Na nama je zagledati se u tu sliku, u to lice. Otvorenih očiju. I bit ćemo preobraženi u istu sliku – lik Gospodnji, ‘u slavu sve veću i veću, snagom Duha Gospodnjega’ (usp. 2 Kor 3,18). Čovjek postaje, čovjeka oblikuje ono što ima u svojim očima, što gleda, što vidi. ‘Svojim idolima, rukotvorenim likovima postaju slični oni koji ih napraviše’, reći će psalmist (Ps 115). A tko ima Isusa u očima, postaje sličan Isusu, a preko Isusa Bogu.

Tko vidi mene, vidi i Oca. Nije više taj Bog nekakav strašni gromovnik, nema Zeusove ni Jupiterove crte, poteze i osobine, ili raznih panteističkih hinduističkih, sotonističkih aztečkih božanstava, nego je to Bog koji ljubi, koji prihvaća, koji se očituje malenima, slabima, nemoćnima, djeci. Koji u Isusu obavlja posao jednoga roba ili sluge, pere noge svojima. Nije to Bog nacionalne isključivosti, samo za Židove, nego je to Otac svih ljudi. Ovdje kao da odzvanja riječ iz Matejeva Evanđelja: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje (Mt 11,25). Bog kao otac i majka.

Tko samo navlas pogleda ili tko se zagleda i zaroni duboko u Isusa, doživjet će upravo to, kako je Bog očinski i majčinski raspoložen i nastrojen prema čovjeku. On je onaj nevidljivi zaslon prema kojemu Isus djeluje. Ljudi su doživljavali upravo u Isusovoj osobi oslobađanje, rasterećenje, novi dašak života. Nestajalo je straha. Tko upije u sebe tu Isusovu značajku, Isusove stavove povjerenja, ljubavi, izručenosti, činit će silna djela, činit će djela koja je Isus činio, pa čak i veća od Isusovih.

I ta čovjekova kristolikost i bogolikost osposobljava nas da činimo djela koja je i Isus činio. Kad prijeđe u svoju slavu i svoje jedinstvo s Ocem, iz te savršene božanske punine, jedinstva Oca i Sina, on će osposobljavati svoje učenike za djela koja će činiti i njegovi učenici. Ne kaže Isus konkretno koja su to djela. Ali iz drugih evanđelja znamo za znakove, čudesa, govor u jezicima, izgon nečistih sila, ovlast propovijedanja Evanđelja svemu stvorenju. Pa čak i ako popiju što smrtonosno, ne, ne će im nauditi, ako ih i guje ljutice ujedu, ne će im naškoditi, kao Pavlu na Malti, kako čitamo u Djelima apostolskim (Dj 28,1-6).

Dovoljno je samo okrenuti nekoliko listova ili stranica u Novome zavjetu, skrenuti pozornost na Djela apostolska, pa ćemo vidjeti koja su sve čudesna znamenja činili apostoli u Isusovo ime, i Petar, i Ivan, pogotovo Pavao, ali i ostali navjestitelji Radosne vijesti, primjerice đakon Filip u Samariji (Dj 8,1-8). Bijaše samo dovoljno da Petrova sjena padne na nekoga bolesnika i ozdravljao bi, ili pak one zgode s Pavlom u Efezu, gdje su ljudi svojim rupčićima i ubrusima dodirivali Pavla i ozdravljali. Oni su živjeli iz Kristove snage i Duha i zato su mogli prenositi tu snagu na one koje bi susretali. Čine to i danas vjernici pred likovima i slikama svetaca, uvjereni da je u njima nabijena božanska energija i snaga Duha Svetoga, božanski „elektricitet“.

U Pavla ćemo redovito pronaći upravo tu snažnu protegu. On se ne ustručava govoriti što je to sve Krist po njemu činio, snagom Duha i silnih znamenja i čudesa (Rim 15); on redovito govori o iskustvu Duha i vjere u zajednicama, što je samo nastavak Isusova djela u Duhu Svetome, u Kristovoj Crkvi, nakon Duhova. Tu se zbiva život, događa punina života. Danas vlada među tumači(telji)ma Novoga zavjeta prijepor je li Isus činio čudesa ili nije. Suvišno pitanje kad pogledamo povijest Crkve te što su sve pojedinci, svetci, činili u Isusovo ime. Oni su najbolji dokaz autentičnosti Isusova božanstva, vjerodostojnosti njegove riječi, oni su nastavak Isusova djela u svijetu. Dokaz istinitosti i Crkve.

Tko vidi mene, vidi Oca, govori Isus. Ja sam put, istina i život. Kad im Isus veli: Ja sam put, tada će to reći: U mojim riječima, ovdje u Evanđelju, imate posve siguran put koji vas vodi k cilju. Kad on veli: Ja sam istina, tada zacijelo misli: U meni ćete pronaći pouzdano uporište i žuđenu stabilnost u svekolikoj prolaznosti i nestalnosti svijeta i života. A kad veli: Ja sam život, tada time želi reći: U meni se daruje sam Bog čovjeku, daje svoju supstanciju, svoju bit, samoga sebe. On otvara put u život vječni.

Isus je prvi uzišao na križ, to je kao da je prvi osvojio najviši zemaljski vrhunac. Put križa. Kad se netko osmjeli i uspije, tada će ga i drugi slijediti. Isusov put je putokaz za sve nas. To su revolucionarne riječi, nezabilježene u povijesti religija i ljudske misli.

U njihovu će navještaju biti djelatna njegova živa riječ. I što god učenici budu činili u Ime Oca i Sina i Svetoga Duha – postajat će zbiljnost. I što god učenici budu molili u Isusovo ime, na Isusov način, dogodit će im se. Ispunit će im se želje.

U povodu obilježavanja 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u petak 16. svibnja 2025. položeni su vijenci i zapaljene svijeće pored spomenika bleiburškim žrtvama na groblju u Untreloibachu i na Bleiburškom polju. Molitvu je predvodio voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu fra Pavo Dominković, a vijence su položili i zapalili svijeće veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Daniel Glunčić i izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda (PBV)....

Preč. Tanjić je u homiliji rekao da postoje različiti pogledi na svaki trenutak života, povijesti i budućnosti te da je pogled ispunjen Kristovom prisutnošću drugačiji od svakoga drugoga pogleda. „Dvadeseto stoljeće možda je u mnogome olakšalo život ljudima, ali nije donijelo nove utopije, ideje i vizije koje bi mogle dati smisao povijesti, nego je bilo prožeto ruševinama i žrtvama, a čini se da ni ovo naše 21. nije daleko od toga. A što je još gore, nijedna budućnost neće biti u stanju poništiti prouzročene patnje i pokazati da one nisu bile uzaludne“, poručio je.

„Bez Krista nitko ne može biti dionikom ispunjenja obećanja o pripravljenom mjestu, o mnoštvu stanova koje je pripremio za nas, posebice za one koji su nevino patili, koji su ugnjetavani, koji su otišli u smrt s nadom i vjerom da lopata bačene zemlje na njihova ušutkana usta te da zaborav i mržnjom opijena pobjeda komunističkih krvnika nije zadnja riječ povijesti“, naglasio je propovjednik.

Govoreći o kršćanskom pogledu na prošlost, istaknuo je da je on nemoguć bez nade. „Nada koja nije plod ljudskoga djelovanja i težnje da čovjek bude onaj koji će «srediti stvari» u povijesti – takav stav, naime, uvijek iznova vodi novim totalitarizmima jer kruži u začaranu krugu nasilja i protunasilja – nego nada koja se rađa iz vjere u Božje obećanje što se očitovalo u Isusu iz Nazareta, nevino umorenom Jaganjcu. On u svojoj pobjedi nad smrću, premda nevino umoren, svojim učenicima daruje mir, hrabri i tješi i one koji su slabi i one koji su ga izdali i pobjegli od njega. Ne osvećuje se, ne traži svoje, nego svojom pobjedom oslobađa čovjeka za neslućene horizonte koji svoj uvir imaju u budućnosti s Bogom“, kazao je.

U nastavku se osvrnuo na osjetljivost za patnje drugih. „Naša vjera obasjana svjetlom Uskrsloga neumorno poziva na osjetljivost spram patnje i patnika te se pokazuje odgovornom za ono što se događa u svijetu, bez bijega i bez povlačenja. Stoga se mi ne okupljamo ovdje da bismo slavili propale ideologije, niti da bismo proklinjali počinitelje ovih zločina. Mi njegujemo spomen da ušutkane žrtve ne ostanu nijeme i da im bude vraćeno ljudsko dostojanstvo; mi se spominjemo žrtava da zlo i laž ne bi prevladali i

da krvnici i oni koji ih brane ne uživaju u miru misleći da su nedodirljivi. Ali, to ne činimo iz želje za osvetom nego da bi žrtve već na ovome svijetu mogle znati da njihove patnje i boli nisu bile uzaludne i da nisu zaboravljene“, naglasio je.

„Pustimo, ispunjeni Kristovim pogledom i Marijinim zagovorom da nada uistinu digne stube do svih onih kojih se večeras u molitvi spominjemo“, zaključio je preč. Tanjić.

Na kraju mise je nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić zahvalio svima na sudjelovanju. „Pred oltarom i ambonom osamdeset je ruža koje simboliziraju osamdeset godina našega sjećanja i molitve za žrtve ove ponajveće tragedije našega naroda, a svakako najvećega zločina počinjenog u Europi nakon Drugoga svjetskog rata“, istaknuo je.

Potom je nazočnima, u ime Počasnog bleiburškog voda, zahvalio i don Ante Kutleša, osobito Robinu Harrisu iz Engleske i Nikolaju Tolstoju iz Slovenije, koje je zamolio za nastavak pomoći u pronalaženju istine.

Prije završnog misnog blagoslova, preč. Tanjić je predvodio molitvu odrješenja te je još jednom potaknuo sve nazočne na molitvu za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta.

Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor Instituta za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof. Danijele Župančić uz orguljsku pratnju prof. Milana Hibšera. Posluživali su bogoslovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

Euharistijsko slavlje organiziralo je Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajedničko tijelo Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH) te Hrvatska katolička misija u Klagenfurtu i austrijska župa Bleiburg.

IKA/Foto:IKA

https://www.braniteljski-portal.hr/polozeni-vijenci-i-zapaljene-svijece-za-zrtve-bleiburske-tragedije-i-kriznog-puta/

Ledo Medo ponovno stiže u Ledeni park! I ove godine imate priliku klizati i zabaviti se s Ledom Medom na zagrebačkom Tomislavcu. Medo će na klizaljkama biti u nedjelju 1. prosinca, a nakon toga svake subote kroz čitav Advent od 18 do 21 sat, a u istom terminu posjetitelje ćemo razveseliti i besplatnim Ledo sladoledima! Vidimo se