Zaboravite punjače – ove baterije će trajati godinama!
Znanstveni tim s korejskog instituta DGIST, predvođen profesorom Su-Il Inom, razvio je potpuno novu vrstu nuklearne baterije koja bi mogla napajati male uređaje desetljećima – bez potrebe za punjenjem. Tehnologija se temelji na perovskit betavoltažnoj ćeliji (PBC), koja kombinira radioaktivni ugljik-14 s perovskit materijalima za visoku stabilnost i konverziju energije.
Uređaj koristi nanodijelce radioaktivnog ugljika (14CNP) i kvantne točke kao elektrode, a sve je ugrađeno u sloj perovskita dodatno ojačan kloridnim aditivima. Zvuči kompleksno, ali rezultat je konkretan: 56.000 puta veća pokretljivost elektrona u odnosu na starije dizajne i stabilno napajanje čak devet sati u neprekidnom radu. Za prototip, to je ozbiljan rezultat.
Betavoltažne ćelije proizvode struju iz beta čestica koje nastaju raspadom radioaktivnog materijala. Beta zrake se lako zaustavljaju aluminijem i ne probijaju kožu, što ovu tehnologiju čini sigurnom za korištenje. U ovom slučaju koristi se ugljik-14, koji inače nastaje kao nusprodukt u nuklearnim reaktorima – što ga čini jeftinim, dostupnim i lako reciklabilnim. Uz to, raspada se ekstremno sporo, pa ovakva baterija teoretski može trajati stotinama, pa i tisućama godina.
Kako bi poboljšali iskoristivost, tim je iskoristio titan-dioksid, materijal koji se često koristi i u solarnim ćelijama, te ga nadogradio s ruthenijskim bojilom. Beta zrake pogode bojilo, pokreću reakciju, a elektroni se preusmjeravaju kroz titan-dioksid i nastaje struja – u suštini, mini nuklearna elektrana u obliku baterije.
Zanimljivo je da je radioaktivni materijal korišten s obje strane – i na anodi i na katodi – čime su smanjeni gubici i povećana učinkovitost. Time je energetska konverzija skočila s 0.48% na 2.86%, što je značajan pomak, iako još uvijek daleko od klasičnih litij-ionskih baterija.
Ipak, sve ovo pokazuje smjer. Tim planira dodatno poboljšati oblik izvora zračenja i razviti bolje apsorbere, s ciljem veće snage i kompaktnosti. I dok je trenutna snaga manja, autonomija i sigurnost otvaraju mogućnosti za primjenu u pacemakerima, svemirskim misijama, dronovima i uređajima gdje baterija mora trajati godinama bez nadzora.
https://www.neowin.net/news/this-amazing-new-battery-has-life-so-long-you-may-never-have-to-recharge/
Znanstveni tim s korejskog instituta DGIST, predvođen profesorom Su-Il Inom, razvio je potpuno novu vrstu nuklearne baterije koja bi mogla napajati male uređaje desetljećima – bez potrebe za punjenjem. Tehnologija se temelji na perovskit betavoltažnoj ćeliji (PBC), koja kombinira radioaktivni ugljik-14 s perovskit materijalima za visoku stabilnost i konverziju energije.
Uređaj koristi nanodijelce radioaktivnog ugljika (14CNP) i kvantne točke kao elektrode, a sve je ugrađeno u sloj perovskita dodatno ojačan kloridnim aditivima. Zvuči kompleksno, ali rezultat je konkretan: 56.000 puta veća pokretljivost elektrona u odnosu na starije dizajne i stabilno napajanje čak devet sati u neprekidnom radu. Za prototip, to je ozbiljan rezultat.
Betavoltažne ćelije proizvode struju iz beta čestica koje nastaju raspadom radioaktivnog materijala. Beta zrake se lako zaustavljaju aluminijem i ne probijaju kožu, što ovu tehnologiju čini sigurnom za korištenje. U ovom slučaju koristi se ugljik-14, koji inače nastaje kao nusprodukt u nuklearnim reaktorima – što ga čini jeftinim, dostupnim i lako reciklabilnim. Uz to, raspada se ekstremno sporo, pa ovakva baterija teoretski može trajati stotinama, pa i tisućama godina.
Kako bi poboljšali iskoristivost, tim je iskoristio titan-dioksid, materijal koji se često koristi i u solarnim ćelijama, te ga nadogradio s ruthenijskim bojilom. Beta zrake pogode bojilo, pokreću reakciju, a elektroni se preusmjeravaju kroz titan-dioksid i nastaje struja – u suštini, mini nuklearna elektrana u obliku baterije.
Zanimljivo je da je radioaktivni materijal korišten s obje strane – i na anodi i na katodi – čime su smanjeni gubici i povećana učinkovitost. Time je energetska konverzija skočila s 0.48% na 2.86%, što je značajan pomak, iako još uvijek daleko od klasičnih litij-ionskih baterija.
Ipak, sve ovo pokazuje smjer. Tim planira dodatno poboljšati oblik izvora zračenja i razviti bolje apsorbere, s ciljem veće snage i kompaktnosti. I dok je trenutna snaga manja, autonomija i sigurnost otvaraju mogućnosti za primjenu u pacemakerima, svemirskim misijama, dronovima i uređajima gdje baterija mora trajati godinama bez nadzora.
https://www.neowin.net/news/this-amazing-new-battery-has-life-so-long-you-may-never-have-to-recharge/
Zaboravite punjače – ove baterije će trajati godinama!
Znanstveni tim s korejskog instituta DGIST, predvođen profesorom Su-Il Inom, razvio je potpuno novu vrstu nuklearne baterije koja bi mogla napajati male uređaje desetljećima – bez potrebe za punjenjem. Tehnologija se temelji na perovskit betavoltažnoj ćeliji (PBC), koja kombinira radioaktivni ugljik-14 s perovskit materijalima za visoku stabilnost i konverziju energije.
Uređaj koristi nanodijelce radioaktivnog ugljika (14CNP) i kvantne točke kao elektrode, a sve je ugrađeno u sloj perovskita dodatno ojačan kloridnim aditivima. Zvuči kompleksno, ali rezultat je konkretan: 56.000 puta veća pokretljivost elektrona u odnosu na starije dizajne i stabilno napajanje čak devet sati u neprekidnom radu. Za prototip, to je ozbiljan rezultat.
Betavoltažne ćelije proizvode struju iz beta čestica koje nastaju raspadom radioaktivnog materijala. Beta zrake se lako zaustavljaju aluminijem i ne probijaju kožu, što ovu tehnologiju čini sigurnom za korištenje. U ovom slučaju koristi se ugljik-14, koji inače nastaje kao nusprodukt u nuklearnim reaktorima – što ga čini jeftinim, dostupnim i lako reciklabilnim. Uz to, raspada se ekstremno sporo, pa ovakva baterija teoretski može trajati stotinama, pa i tisućama godina.
Kako bi poboljšali iskoristivost, tim je iskoristio titan-dioksid, materijal koji se često koristi i u solarnim ćelijama, te ga nadogradio s ruthenijskim bojilom. Beta zrake pogode bojilo, pokreću reakciju, a elektroni se preusmjeravaju kroz titan-dioksid i nastaje struja – u suštini, mini nuklearna elektrana u obliku baterije.
Zanimljivo je da je radioaktivni materijal korišten s obje strane – i na anodi i na katodi – čime su smanjeni gubici i povećana učinkovitost. Time je energetska konverzija skočila s 0.48% na 2.86%, što je značajan pomak, iako još uvijek daleko od klasičnih litij-ionskih baterija.
Ipak, sve ovo pokazuje smjer. Tim planira dodatno poboljšati oblik izvora zračenja i razviti bolje apsorbere, s ciljem veće snage i kompaktnosti. I dok je trenutna snaga manja, autonomija i sigurnost otvaraju mogućnosti za primjenu u pacemakerima, svemirskim misijama, dronovima i uređajima gdje baterija mora trajati godinama bez nadzora.
https://www.neowin.net/news/this-amazing-new-battery-has-life-so-long-you-may-never-have-to-recharge/



