Sjećanje na poginulog bojnika Gromova Stjepana Hrvojića – Pepu Predsjednik sisačkog Gradskog vijeća Tomislav Kralj je, kao izaslanik župana Ivana Celjaka, na mjesnom groblju u sisačkom naselju Sela sudjelovao u odavanju počasti poginulom bojniku 2. gardijske brigade „Grom“ Stjepanu Hrvojiću Pepi. Organizator je tradicionalno ŠNK Hajduk Sela, koji uz sjećanje na grobu, godinama organizira i „Memorijalni turnir Stjepan Hrvojić – Pepo. STJEPAN HRVOJIĆ (22.11.1963.-4.8.1995.) tijekom 1990.godine dragovoljno pristupa u pričuvni sastav MUP-a Republike Hrvatske, a po osnivanju jedinice za posebne namjene PU Sisak početkom 1991.god. postaje njen djelatnik. Osnivanjem postrojbi ZNG-a u Sisku je 5.6.1991.god. osnovana od dijelova jedinice za posebne namjene PU Sisak 2.bojna 2.gardijske brigade. Potpisuje djelatni ugovor te je postavljen za zapovjednika 2.voda, 3.pješačke satnije. Prva bojna iskustva stječe na bojišnicama Banovine( Glina, Kozibrod, Blinjski Kut, Sunja) te na bojištima Bosanske Posavine, Dubrovnika, Like, Zadra, Novigrada i operacije “OLUJA”. Tijekom bojnih akcija, na navedenim bojištima se pokazao kao hrabar i odlučan borac te je uživao ugled i poštovanje. 1992.godine postavljen je za pomoćnika zapovjednika 3.satnije za političku djelatnost, a od 1.11.1993.godine postavljen je na dužnost zapovjednika bojne za politička djelovanja. Poginuo je 4.8.1995.godine u operaciji “OLUJA” u mjestu Kolonija kraj Petrinje. Za svoj doprinos u ratu više je puta nagrađivan, pohvaljivan i odlikovan Redom kneza Domagoja s ogrlicom, Spomenicom Domovinskog 1990.-1992., Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, Pisanom pohvalom generala Slobodana Praljka, Nagradnom plaćom zapovjednika 2.gradijske brigade, Zahvalom s zlatnom plaketom “Grom”, Pisanom zahvalom zapovjednika 2.gardijske brigade. Posmrtno mu je dodijeljen čin bojnika. https://www.sisak.info/2025/08/06/sjecanje-na-poginulog-bojnika-gromova-stjepana-hrvojica-pepu

"OLUJA" Operacija Oluja (4. – 7. kolovoza 1995.) jedna je od najvažnijih i najkontroverznijih vojnih operacija u suvremenoj hrvatskoj povijesti. Bila je ključna u završnici Domovinskog rata i omogućila Hrvatskoj da ponovno uspostavi suverenitet nad velikim dijelom teritorija koji je bio pod kontrolom srpskih pobunjenika još od 1991. Od 4. do 7. kolovoza 1995. 📍 Gdje? Glavnina operacije bila je usmjerena na Krajinu, osobito područje oko Knina, koje je bio „glavni grad“ samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK). Uključivala je i operacije u Lici, Banovini, Kordunu te dijelovima sjeverne Dalmacije. 🎯 Cilj operacije: Povratiti teritorij pod kontrolom RSK, koji je bio pod okupacijom od 1991. Uspostaviti ustavnopravni poredak RH na cijelom teritoriju. 🪖 Tijek i rezultat operacije U operaciji je sudjelovalo oko 130.000 pripadnika HV-a i MUP-a, a protiv njih je bilo raspoređeno oko 30.000 vojnika RSK. Knin je oslobođen već 5. kolovoza – taj dan se danas obilježava kao Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja. Operacija je završena u roku od 85 sati, s odlučujućom hrvatskom pobjedom. Nakon Oluje, Hrvatska je ponovno uspostavila kontrolu nad oko 10.400 km² ili 18,4% teritorija države. 🔄 Posljedice: 🟢 Pozitivne: De facto okončanje rata u Hrvatskoj. Omogućeno mirovno rješenje i za Bosnu i Hercegovinu – ubrzalo put prema Daytonskom sporazumu. Ojačana međunarodna pozicija Hrvatske. 🔴 Negativne i kontroverze: Masovno izbjeglištvo srpskog stanovništva – između 150.000 i 200.000 Srba je napustilo Hrvatsku (dobrovoljno ili iz straha). Bilo je pojedinačnih zločina nad civilima, pljačke i paleži, koje su osudili hrvatski državni vrh i međunarodna zajednica. U Haagu su zbog navodnog "zajedničkog zločinačkog pothvata" optuženi generali Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak, no oslobođeni su 2012. godine nakon žalbenog postupka – presuda je potvrdila legitimnost Oluje kao vojne operacije. 🇭🇷 Današnji značaj: Oluja je i dalje važan simbol hrvatske slobode i neovisnosti. Danas se slavi kao državni praznik – 5. kolovoza u Kninu se tradicionalno održava središnja svečanost. ⚖️ Politička pozadina i kontekst 1. Međunarodna situacija prije Oluje: Godine 1995. međunarodna zajednica bila je sve manje tolerantna prema statusu quo u bivšoj Jugoslaviji, posebno nakon masakra u Srebrenici (srpanj 1995.). Hrvatska je imala političku podršku SAD-a, osobito kroz vojni program obuke i savjetovanja "MPRI". Postojao je neslužbeni pristanak međunarodne zajednice da Hrvatska vojno riješi pitanje RSK, uz uvjet ograničenog trajanja i što manje civilnih žrtava. 2. Uloga hrvatskog vodstva: Predsjednik Franjo Tuđman i vrh HV-a planirali su operaciju kao završni čin za oslobađanje teritorija, uz diplomatski pritisak da se izbjegne dugotrajni rat. Paralelno se pokušavalo pregovarati (npr. Plan Z-4, koji su Srbi odbacili), ali bez rezultata. 🧠 Vojna taktika i izvedba 1. Ključne snage: HV (Hrvatska vojska) i specijalne jedinice MUP-a – oko 130.000 ljudi. Komandanti: Ante Gotovina (Južno bojište), Ivan Čermak, Mladen Markač, Petar Stipetić, itd. 2. Glavne bojišnice: Napad iz više pravaca: Lika, Kordun, Banovina, sjeverna Dalmacija. Glavni cilj: okružiti i slomiti obranu oko Knina, a zatim osloboditi ostale dijelove. 3. Brzina i učinkovitost: Operacija je trajala samo četiri dana – što je iznenadilo i protivničku stranu i međunarodne promatrače. Koristila se taktika iznenadnog masovnog udara, koordiniranog napada iz više smjerova, čime je RSK brzo slomljena. 🧭 Uloga stranih sila i reakcije 🔹 SAD: Iako nisu izravno sudjelovali, Amerikanci su kroz MPRI savjetovali Hrvatsku o modernizaciji oružanih snaga. Neizravna podrška SAD-a uoči i nakon Oluje. 🔹 UN i EU: U početku zabrinuti zbog izbjegličke krize i izvješća o zločinima. No kasnije su prihvatili operaciju kao čin legalne reintegracije teritorija. 🔹 Srbija: Milošević se distancirao od Knina, svjestan da bi izravan rat s Hrvatskom doveo do daljnjih sankcija i moguće intervencije NATO-a. 🔥 Posljedice za BiH i kraj rata Oluja je slomila RSK, ali i omogućila vojnu ofenzivu u Bosni, tzv. Maestral i Južni potez, u suradnji s Armijom BiH. To je dovelo do sloma bosanskih Srba i natjeralo ih za pregovarački stol. Daytonski sporazum (studeni-prosinac 1995.) formalno je završio rat u BiH. 🚨 Kontroverze i zločini Nakon vojne pobjede, došlo je do paleža sela, ubojstava civila i staraca, pljački – osobito na Kordunu i Banovini. Hrvatska država nije naredila te zločine, ali ih nije odmah efikasno spriječila. Gotovina i Markač su optuženi u Haagu, ali oslobođeni jer nije dokazana zapovjedna odgovornost. 📆 Današnje obilježavanje kolovoza je državni praznik: ➤ Dan pobjede i domovinske zahvalnosti ➤ Dan hrvatskih branitelja Glavna proslava održava se svake godine u Kninu uz vojnu paradu, polaganje vijenaca, mise i nastupe.

Uhićeni ljudi bliski Vučiću Iako izgleda da su studentski prosvjedi protiv režima usahnuli, možda se ovog petka otvorila afera koja u težak škripac dovodi predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i njegovu korumpiranu ekipu. Zato su se odmah aktivirali vučićevski mediji, koji tvrde da je riječ o državom udaru. A sve se zakotrljalo jer su bivši ministar u vladi Srbije Tomislav Momirović i još petero osoba uhićeni zbog sumnje na to da su počinili koruptivna kaznena djela u vezi s projektom modernizacije željezničke pruge od Novog Sada do granice s Mađarskom, objavilo je Tužiteljstvo za organizirani kriminal (TOK). U sklopu tog projekta provedena je trogodišnja rekonstrukcija novosadskog željezničkog kolodvora, a TOK je naveo da se uhićeni sumnjiče da su koruptivnim radnjama oštetili proračun za 115 milijuna dolara. #Aleksandar Vučić #korupcija #srbija #željeznica #uhapšenja #studentski prosvjedi #organizirani kriminal #tomislav momirović #politička kriza #Kina https://www.jutarnji.hr/vijesti/svijet/uhiceni-ljudi-od-velikog-vucicevog-povjerenja-rezim-na-nogama-ovo-je-drzavni-udar-i-najbrutalniji-lov-na-glavu-predsjednika-15609484

Join us in celebrating our Ally 🇭🇷 #Croatia’s Statehood Day. Sretan Dan državnosti, Hrvatska! Građani Hrvatske danas slave Dan državnosti prisjećajući se 30. svibnja 1990. kada su stvoreni temelji modernog Sabora i potvrđena njegova povijesna uloga u očuvanju hrvatske državnosti. Te 1990. natjecale su se 33 političke stranke, a tukla su se svega tri glavna politička bloka. HDZ Franje Tuđmana, Račanov Savez komunista Hrvatske – SDP i Koalicija narodnog sporazuma, koju su vodili prvaci hrvatskog proljeća na čelu s Vladom Gotovcem, Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom.... #WeAreNATO #Croatia 📸 Ministarstvo obrane RH

Hrvatska se povijest tumači na narativu onih koji su izvršili genocid ’45. „Nama je otpočetka bila potrebna lustracija totalitarističkih svjetonazora, ideologija i politika koji su zastupljeni u hrvatskom društvu, čemu se otpočetka suprotstavljaju hrvatske društvene elite, naročito u prosvjeti i medijima“, drži Vukušić. Razgovarao: Josip Vričko, Katolički tjednik Bože Vukušić rođen je 10. travnja 1962. u Šestanovcu gdje je završio osnovnu školu. U Zagrebu je završio srednju školu, a u Splitu započeo studij na Kemijsko-tehnološkom fakultetu. Novinarstvom se počeo baviti pišući za splitsku Omladinsku iskru, zagrebački Polet i beogradsku Mladost. U travnju 1983. prekinuo je studij i otišao u SR Njemačku gdje je zatražio politički azil i počeo surađivati u emigrantskom dvotjedniku Nova Hrvatska. Nakon što je Udba likvidirala Stjepana Đurekovića, nastupio je novi ciklus podzemnog rata između jugoslavenske tajne policije i organizacija hrvatskog iseljeništva. Vukušić je uhićen i optužen za organiziranje protuudbaškog udara u kome je 7. kolovoza 1983. u Karlsruheu smrtno stradao jedan Udbin agent. Tri godine je proveo u samici istražnog zatvora Stammheim pokraj Stuttgarta, a na kraju je osuđen na doživotnu robiju. Predsjednik Hrvatskog državotvornog pokreta Nikola Štedul imenovao ga je 1987. pročelnikom Odjela za politička i načelna pitanja. U toj ulozi, pod geslom Ususret neovisnoj hrvatskoj državi, preradio je Statut i Program HDP-a te zagovarao potporu domovinskom nacionalno-osloboditeljskom pokretu koga je predvodio dr. Franjo Tuđman. Vukušić je na zahtjev Hrvatskog društva političkih zatvorenika oslobođen 16. ožujka 1991. – nakon sedam godina i osam mjeseci zatvoreništva – te se vratio u Domovinu. U kolovozu 1991. pristupio je Zboru narodne garde kao zapovjednik Postrojbe za posebne namjene, a potom je radio u Službi za zaštitu ustavnog poretka i Hrvatskoj izvještajnoj službi. Od studenog 1994. do svibnja 2002. radio je u državnoj Komisiji za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata RH. Kao službenik Komisije – ali i kao dopredsjednik Kluba hrvatskih povratnika iz iseljeništva, komu je 1997. bio jedan od utemeljitelja – vodio je prikupljanje dokumentacije i podataka o likvidacijama hrvatskih političkih emigranata te prijenos njihovih posmrtnih ostataka u Domovinu. Kao službenik Hrvatskog sabora od 1998. do 2006. koordinirao je pripreme komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda, a tu dužnost obavlja i danas kao član vodstva Počasnog bleiburškog voda (PBV). U toj je ulozi, uz ino, vodio kupnju zemljišta na Bleiburškom polju (2004./2005./2007.), kao i obnovu i dogradnju spomenika (2005.) te izgradnju kapele u spomen na žrtve Bleiburške tragedije (2007.) i Hrvatskog vojnog groblja (2010.). Autor je, suautor i urednik više publicističkih bestselera na temu djelovanja jugoslavenskih tajnih službi te Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda. Predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman odlikovao ga je Spomenicom domovinske zahvalnosti, Spomenicom Domovinskog rata i Redom hrvatskoga trolista. Povod za razgovor s gospodinom Vukušićem obilježavanje je 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., koje se i ove godine održava pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora i u suorganizaciji u liturgijskom dijelu Hrvatske biskupske konferencije. Tradicionalno, potkraj ožujka u Hrvatskom saboru upriličen je dogovor o obilježavanju 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda. I ove – jubilarne – godine žrtve komunističkih osvetnika komemorirat će se po „postkorona scenariju“. Slijedom čega se stječe dojam kako se (pomalo) odustaje od Bleiburškog polja? Počasni bleiburški vod ne odustaje od tradicije da se središnja komemoracija za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda održava na Bleiburškom polju. Međutim, dvije godine komemoraciju na Bleiburškom polju nije bilo moguće organizirati zbog propisa uslijed korona pandemije, a zatim još dvije godine jer nam je zemljište na Bleiburškom polju bilo oduzeto, bolje rečeno ukradeno. Tak prošle godine uspjeli smo u sudskom postupku zemljište vratiti u stopostotno vlasništvo naše Udruge. U međuvremenu su lokalne austrijske vlasti u Koruškoj donijele Rješenje da komemoraciju na Bleiburškom polju neće smatrati vjerskim događajem, nego javnim okupljanjem za koje je potrebna posebna dozvola. A austrijski Parlament je donio propis, odnosno Rezoluciju kojom je odluka o dozvoli za održavanje komemoracije dana u ruke ministra unutarnjih poslova. A u ime vladajuće koalicije u Beču više puta je javno naznačeno da nam takvu dozvolu neće izdati. Zbog toga Počasni bleiburški vod upravo priprema tužbu austrijskom Ustavnom sudu za poništenje te Rezolucije. U kontekstu prethodnoga, valja podsjetiti kako je, usred austrijskih, čak i prijetnji, zbog komemoracije na Bleiburgu, biskup Mile Bogović 2019., na Dan hrvatskih mučenika, s Udbine uputio otvoreno pismo u kome aktualizira i pitanje Svehrvatskog groba ili grobalja koji ide/u uz Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Poznat je, međutim, stav Počasnog bleiburškog voda (PBV) kako nikad neće odustati od povratka na mjesto koje je uistinu prva postaja križnog puta hrvatskog stradanja. Nakon onemogućavanja komemoracije na Bleiburškom polju, komemoracija se održavala uz Crkvu hrvatskih mučenika na Udbini. Međutim, odaziv je bio slab – obje godine okupilo se manje od po tisuću hodočasnika. Zajednički zaključak unutar HBK-a i PBV-a bio je da Udbina nije prihvaćena kao zamjena za Bleiburško polje. Zato je na prijedlog HBK-a komemoracija premještena na Macelj. Prošle dvije godine tamo se okupilo oko po dvije tisuće hodočasnika, što je također daleko od broja hodočasnika koji se okupljao na Bleiburškom polju – od deset do pedeset tisuća. https://www.braniteljski-portal.hr/hrvatska-se-povijest-tumaci-na-narativu-onih-koji-su-izvrsili-genocid-45/

EVO DOKAZA Stalno govorimo. Gotovo vičemo: „Dokle god budete kupovali, trgovcima (i svima s njima u lancu od proizvođača, distributera do logistike...) dajete za pravo da podižu cijene. Dajete im legitimno pravo napuhivanja cijena“. JER MEĐU I DALJE KUPUJU! I bojkotiraju bojkot kupovine. I kupovinom npr. u Konzumu daju za pravo njima da podižu cijene. Ili ne spuštaju. Kako god to rekli, smisao je isti. Ne vjerujete? Imamo dokaz. Rast cijena u Konzumu u vrijeme općeg bojkota i tjednog bojkota kupovine u Konzumu ne pokazuje značajnija sniženja. Čak i uz njihova „zaključavanja“ i tjedne akcije (one su, ako niste znali, samo privremenog i marketinškog karaktera!) i navodnih brojnih „sniženja“. To je potvrdila i Hrvatska narodna banka koja je u analizi mikrocijena Konzuma utvrdila kako „frekvencija promjena cijena ne pokazuje značajno snižavanje“, a što se lijepo vidi i na grafikonu u prilogu. K tome, „kada se proizvodi svrstaju u kategorije potrošnje u veljači, siječanjska inflacija hrane prije i poslije bojkota je – gotovo ista“. Prevedeno za one koji ne razumiju: Konzum nije snizio cijene, niti će to činiti. A zašto bi? Jer, vi i dalje kupujete. Deklarativno se mnogi izjašnjavaju za dnevne, tjedne, mjesečne, pa čak i polugodišnje bojkote, a onda mrtvo-hladni odu i pokupuju sve što mogu. I gdje stignu. Čime pogaze sve to što su mislili, rekli, tvrdili i željeli, ali samo – deklarativno. Poznato je kako je "licemjerje u Hrvata" svakodnevna stvar. Od političara do građana koji su spremni potrošiti i zadnji cent ne bi li otišli na doček sportaša, koncert neke pjevaljke ili se počastiti za pričest, odnosno krizmu kao da dan poslije ne postoji. Pa makar poslije ne imali što za jesti. Ali, zato smo glasni po birtijama, kafićima, na obiteljskim okupljanjima i poslovnim okruženjima… Zato, neka se samo kupuje. I dalje. Neka se bojkotira bojkot kupovine i potrošnje. Vjerujte onima koji imaju i koji sabotiraju bojkot. I sve nas. I dalje će cijene divljati, a mnogi će kmečati i plakati kako nas nitko ne voli, nitko ne cijeni, nitko ne razumije. I, kako je kriva Vlada RH koja ništa nije poduzela. 😉 A, Bože mili, zašto bi kada joj punimo državnu riznicu kupujući i trošeći?🤗 Kada će umirovljenicima pred Uskrs i lokalne izbore dati „dodatnih“ 15-16 eura više na mirovinu od 300-400 eura, kada će vam dijeliti recepte za kiflice i kako kuhati kruh. A mnogi će i dalje samo cmoljiti, kukati… Pa onda neka kukaju i dalje. Očito da je nekima ipak dobro. Nekima svakako jeste, a neki samo glume. I pljuckaju po na nama. I onima koji bojkotiraju kupovinu na tjednoj ili dnevnoj razini. „Sretno vam bilo bojkotiranje,“ kažu oni javno i smiju nam se u lice. ***** Vi i samo vi odlučujete: kupiti ili ne kupiti. Mi ne kupujemo kada je #bojkot. Ne činimo to. Niti gazimo svoju riječ (ma što pisali, radili i govorili protiv nas). I ne, nismo ničija politička ispostava niti smo bliski s bilo kojom političkom opcijom. Mi smo samo – potrošači. Koji svaki dan osjećaju što znači živjeti u vremenu divljanja cijena, inflacije, političkog licemjerja, nepotizma i elitizma, korupcije koja nagriza sve pore društvenog i gospodarskog života. I bez imalo odgovornosti. Jer, većina šuti. I ne bojkotira više. Bogati se još više bogate, a siromašni postaju još siromašniji. Valjda nam tako i treba. Mi ćemo bez obzira na to u petak, 28.2.2025. bojkotirati. SVE! I bit ćemo dio, ovaj put, i pokreta pod nazivom „Economic Blackout Day". Ne dajte svoje novce bez obzira na sve pritiske, izazove, popuste i akcije. I točka. Ali, bit će kako vi želite... #bojkot #nedamosvojenovce Izvor: HNB