Na kupalištu Zibel se utopila 64-godišnja žena

U utorak, 5. kolovoza, oko 17 sati, na gradskom kupalištu u Sisku na rijeci Kupi, došlo je do utapanja 64-godišnje žene, objavila je policija.

Na mjestu događaja je obavljen očevid te je naložena mrtvozornička obdukcija kojom će se utvrditi točan uzrok smrti.

https://www.sisak.info/2025/08/06/na-kupalistu-zibel-se-utopila-64-godisnja-zena/

“Da 91g. nismo išli Hrvate napadati tenkovima, ne bi 95g. bežali na traktorima.

…Dragi moji Srbi, rat nije počeo 05.08.1995 nego 1991. Kad smo uz pomoć JNA proterali 550 000 Hrvata i srušili 1436 sakralnih katoličkih objekata, ni jedna crkva nije ostala na zemlji na okupiranoj teritoriji. Od 91g. do 95g. smo svakodnevno bombardovali Hrvatsku, sravnili Vukovar sa zemljom, okupirali 20% teritorije, proterali Hrvate iz okupiranih teritorija, veličali velikosrpsku politiku… Ove slike proteranih Srba su tužne i bolne, ali prstom treba uperiti u drugom pravcu.

Šta bi ste rekli o Nemcima kada bi gledali slike i snimke njihovih izbeglica posle WWII, šta bi ste rekli kada bi oni krivili druge za svoju tragediju?! Rekli bi ste: “NE sami ste krivi, podržavali ste Hitlera i radili zločine, zato su Vam se desile izbeglice…”
Isto kao i nama 95te.

98% Srba je podržavalo Miloševića.

Shvatate li razmere nenormalne politike Beograda iz 90-ih?
Znate li da dokle god mi sami ne osudimo naše zlotvore i zabranimo im bavljenje politikom, javno istupanje i bavljenje državnim funkcijama, od srbije nikada ništa neće biti. Nema, to nije popularno, to je obavezno...

Da Srbija ima državnike i političare sa vizijom ne bi na skupovima povodom “Oluje” prognanom i unesrećenom narodu pričali laži i zablude, već bi rekli surovu istinu: “Politika srpskog nacionalizma Vas je dovela tu gde jeste. Prevareni ste. Poraženi ste…”

Srbija se nije suočila sa bliskom prošlošću ni po jednom pitanju. Srbija nije naučila ništa ni iz jednog svog poraza. Srbija nije razumela ni svoje ni tuđe rane.
Srbija luta, boji se da se suoči sa realnošću i dalje živi u mržnji. I dan danas gradimo zidove umesto mostove.

Hrvatska je nudila Z4 plan! Zašto ste to odbili? Pitajte svoje roditelje, možda znaju nešto o tome … A ovaj vam je sada na vlasti pa vi gledajte gde je problem. https://youtu.be/vu5qvsloewU

“Oluje” nikada ne bi bilo, i sve izbeglice bi živele i dalje na svojim imanjima u Hrvatskoj, da ih nisu "oslobađali" Milošević, Šešelj i Vučić, sa granicom Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica.

Snimano filmove “Dara iz Jasenovca”… “Oluja”… Nisam gledao ta sranja, pa da pitam … Da li je u početku filma “Oluja” prikazan Vučić dok drži miting u Glini i govori Srbima kako ne treba da prihvate plan Z4? Da li je prikazana srpska policija koja po naređenju srpskih vlasti brani nesrećnom narodu da uđe u Srbiju? Ko glumi one što naplaćuju izbeglicama vodu pored puta? Ko glumi pokojnog Babića kako pred Haškim tribunalom priznaje krivicu i traži oprost od Hrvatskog naroda, ima li te uloge u filmu?

Nije prošlo sto, nego 30 godina. Ima nas mlađih, živih i ne sasvim senilnih koji se sećamo kako ste te izbeglice dočekali, kako ste im naplaćivali vodu, kako ste mlađe izdvajali i gurali ih nazad u sukob....

Dokle god je među ovim narodom masa prevrtljivih govan@ koja bi za siću prodala i rođeno dete, čemu smo svedoci godinama, “sendvičari”, “botovi”… dotle od Srbije nema ništa.

Današnja srpska politika je ista kao 90tih, ratohuškačka, i danas još očevi planiraju “dogodine u Kninu”, “dogodine u Prizrenu”, “kad se srpska vojska na Kosovo vrati”… a onda kukate kada deca “ni kriva ni dužna” voze traktore put Bestragije, gde im naplaćujete i vodu.

Umesto što svoju rođenu decu trujete pričama o nekavim herojima, legendama, srpskom svetu…bolje bi bilo da im govorite o tome da u Evropi već skoro 30 godina ne postoje granice i da se ljudi tamo dele uglavnom na dobre i loše a nikako po nacionalnoj, verskoj ili rasnoj osnovi.“

piše: Veljko Mladenović

Razmišljao sam se kako povezati današnja čitanja i došao sam do jedne vertikale koja se proteže kroz sve njih: ustrajna molitva srca znajući tko si i kome se moliš. U evanđelju nam Isus donosi 2 primjera molitve.

Jedan je primjer ustrajne molitve gdje kaže da će čak i tvoj prijatelj koji je u krevetu s djecom ustati usred noći i dati što ga moliš radi tvoje upornosti, a gdje ne bi Bog koji je daleko darežljiviji od bilo kojeg čovjeka! Tu nas Isus potiče na ustrajnu molitvu, makar i ne primili instantno uslišanje.

U drugom primjeru govori kako i mi kao često zli nikad nećemo svom djetetu dati nešto podlo ako nas dijete zamoli za neku dobru stvar. Ako tako mi postupamo, pa gdje nas neće Bog obdariti dobrim darovima! Mi često imamo jako krivu sliku o njemu i molimo ne nadajući se ničemu ili očekujući da ćemo dobiti suprotno od onoga što molimo.

No u tom primjeru Isus ukazuje na jednu bitnu stvar. Nije rekao da ćemo uvijek primiti sve za što molimo jer često kroz svoju požudu tijela molimo za stvari koje su na našu propast, a ne na naše posvećenje. No, obećaje nam da ćemo uvijek dobiti uslišanje za jednu molitvu - kad molimo za Duha Svetoga. Bog čezne za tim da nastani svog Duha u nama i da budemo korisni udovi Tijela Kristova, zato tu molitvu nikad nikome ne uskraćuje.

Još jedan primjer ustrajne molitve imamo u 1. čitanju gdje Abraham ide poprilično daleko u "žicanju". Kad bi imao krivu sliku o Bogu, stao bi odma na 50, ali on ide dalje i dalje sve dok nije došao na 10. Bog želi da imamo takav odnos prema njemu. Ne kao prema strogom Bogu koji će se izvikati na nas kao što su to činili naši očevi kad bi bili dosadni, nego kao prema Bogu koji pozna naša srca i zna sve prije nego nam riječi dođu na jezik. Bog želi da se svi ljudi spase i draga mu je nesebična molitva za druge i njihovo spasenje.

U molitvi očenaša nema mnogo riječi. To je molitva srca u kojoj je sadržano sve što nam je potrebno. Kako smo danas krstili naše 6. dijete, došao je pomoćni biskup Ivan Šaško, pa je lijepo primijetio kako u molitvi očenaša nema 1. lica jednine. Nikad ne molimo "oče moj" ili "kruh moj svagdanji daj mi danas". Uvijek je to molitva Crkve, molitva jedinstva mnogih u Kristu koja podrazumijeva da smo pomireni s drugima, jer Duh Sveti ne prebiva tamo gdje je razdor. Zato jedino možemo moliti da nam Bog oprosti kad mi opraštamo drugima i tu nema pogovora.

Volio bih se osvrnuti na svaki zaziv te prekrasne molitve, no radije bih se usredotočio na 2. čitanje. Prekrasno se poklopilo da to čitanje bude baš danas kad smo krstili našu Jacintu Mariju. Sv. Pavao kaže da smo po krštenju suukopani s Kristom i suuskrsli zajedno s njime po vjeri u Boga koji nam je milostivo sve oprostio pribivši na križ zadužnicu za naše grijehe. Poprilično slikovit opis onoga što se događa u krštenju.

Iako nam je to možda teško shvatiti, po krštenju naš stari čovjek umire! Kako god da je netko živio do tog trenutka, on umire zajedno s Kristom, a mrtvacu ne možeš suditi - sva krivica se briše smrću. Ne samo da je stari "ja" umro, nego postajemo novo stvorenje, oblačimo se u Krista i njegove zasluge i već sad po vjeri zajedno s njime postajemo učesnici u njegovom uskrsnuću kojem se nadamo u posljednji dan. I upravo svjesni tog sinovstva po krštenju, obučeni u Krista se Bogu obraćamo sa "Oče naš". Više nije dalek bog, nego *Abba - Tata*. Probaj ga tako zvati. Čudno je, ali prekrasno da Boga možeš zvati tata! To sve dugujemo Isusu i njegovoj smrti na križu gdje nam je grijeh oprošten.

To ne primamo samo na krštenju, nego u svakoj sv. ispovijedi kad po njegovim zaslugama na križu dobivamo oproštenje grijeha i novu priliku da povratimo tu krsnu posvetnu milost, da se vratimo u zajedništvo s Bogom i da ponovo živimo kao djeca Božja. Možda sve to zvuči apstraktno, ali što prije povjerujemo u to, to će naša molitva biti drukčija. Ne moli sumnjajući, jer tako ništa nećeš izmoliti. Moli s pouzdanjem u dobrog Oca svjestan da si njegovo ljubljeno dijete nad kojim se raduje i kojemu želi sve dati.

Nama su danas na svim prognozama najavljivali pljuskove i poplave cijeli dan. Molili smo s djecom za lijepo vrijeme i izmolili smo ga. Na kraju nam je bilo vruće kako je Sunce grijalo. Naš Bog je silan Bog, gospodar oluja, dobar Otac! On nam želi dati toliko toga, ali jedini način na koji išta možemo primiti je molitva. Zato - molite, molite, molite dok vam molitva ne postane radost!

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/nedjelja-27-7-2025/

[Likvidiran muškarac (33) iz vatrenog oružja]

Danas oko 17:20 u zagrebačkoj Dubravi, Avenija Gojka Šuška na ulici, nepoznati je počinitelj hicima iz vatrenog oružja usmrtio muškarca. Na mjestu događaja u tijeku je očevid te traju intenzivne mjere traganja za počiniteljem. Promet Avenijom Gojka Šuška je u obustavljen u oba smjera od Kolakove ulice do Maksimirske ceste - objavila je zagrebačka policija.

Jutarnji list neslužbeno doznaje da je ubijen 33-godišnji Zagrepčanin, a je li likvidacija povezana s njegovim poslovanjem ili je u pitanju neki drugi vid razmirice, još nije poznato.

Na teren su izašli policija i hitna pomoć, a prostor je ograđen policijskom trakom.

Truplo nesretnog muškarca prekriveno je, a još traje očevid.

Eksplozija u Čazmi: Jedna osoba mrtva, dvije su teško ozlijeđene.

Stigao helikopter hitne oko 14:30 sati izbio je požar u pogonu Drvne industrije Čazma. U nesreći je jedna osoba smrtno stradala, dok su dvije osobe zadobile teške tjelesne ozljede. Požar gase pripadnici Javne vatrogasne postrojbe Grada Čazme, a mjesto događaja osiguravaju policijski službenici Policijske postaje Čazma. Očevid će biti proveden čim se za to steknu uvjeti – priopćila je policija.

Uzrok eksplozije zasad nije poznat. (ika)

#čazma #drvnaindustrija #pozar #eksplozija #poginuli #nastradali #BjelovarskoBilogorskaŽupanija

Otac (51) došao je po dijete nakon nogometnog treninga. Bježao je od policije u Velikoj Gorici i automobilom udario u stup. Sin (14) je preminuo.

Bio je predivno dijete, mirno, povučeno. Uvijek je dolazio nasmijan na trening i djeca su ga doista voljela. U nekim situacijama mogu reći da je bio dobri duh svlačionice, duboko potresen i šokiran tragedijom rekao nam je voditelj Omladinske škole nogometnog kluba s područja Velike Gorice u kojemu je 14-godišnjak trenirao od 2022. godine.

Mještane Velike Gorice potresla je pogibija dječaka u ponedjeljak navečer na velikogoričkoj obilaznici. Kako smo neslužbeno doznali, dječak je u ponedjeljak navečer imao trening u klubu. Trening je počeo u 20 sati, a trajao je do 21.15 sati. Nakon treninga sva su djeca otišla kući, a po mladoga nogometaša došao je otac.

Na povratku kući nije se zaustavio na znak policajca koji ga je pokušao zaustaviti, već je nastavio voziti kršeći prometne propise sve do raskrižja Avenije pape Ivana Pavla II. s Ulicom Rudolfa Fizira, gdje je izgubio kontrolu nad vozilom i udario u stup.

Kako je izvijestila zagrebačka policija nakon očevida, 17. veljače oko 21.40 sati u Velikoj Gorici, 51-godišnjak je upravljao osobnim automobilom varaždinskih registarskih oznaka, a kretao se Sisačkom cestom.

Prolaskom kroz raskrižje s Ulicom 153. brigade Hrvatske vojske nije postupio po naredbi policijskog službenika da se zaustavi, već je nastavio vožnju. Dolaskom do raskrižja s Avenijom pape Ivana Pavla II. ušao je u navedeno raskrižje na znak zelenog svjetla, skrećući pri tome ulijevo u smjeru sjeverozapada prema Aveniji pape Ivana Pavla II., gdje se nastavio kretati u smjeru zapada. Dolaskom do raskrižja s Ulicom Hrvatske bratske zajednice, ušao je u navedeno raskrižje bez smanjenja brzine kretanja i nastavio vožnju ravno u smjeru zapada, a da se nije zaustavio na znak crvenog svjetla na semaforu - priopćila je zagrebačka policija i nastavila: “Nadalje, kraj raskrižja Avenije pape Ivana Pavla II. s Ulicom Rudolfa Fizira nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama ceste i vidljivosti, uslijed čega je u zanošenju naletio na rubni kamen prometnog otoka, a odmah potom prednjim dijelom vozila na ploču za označavanje prometnog otoka, prometni znak i metalni stup semafora”.

Upravo su policajci bili ti koji su prvi došli na mjesto nesreće i pozvali druge službe. A prizor je, doznajemo, bio grozan.
Naime, automobil u kojemu su bili muškarac i dječak se velikom brzinom zabio u semafor i doslovno omotao oko njega. Od siline udara otpala su vrata vozača (51) te je on na pola visio prema van.

Tim Hitne ga je, uz pomoć vatrogasaca iz Velike Gorice, izvukao te su ga prevezli u KBC Zagreb. Liječnik Hitne pomoći mogao je samo proglasiti smrt dječaka, od ozljeda je preminuo na mjestu. Vozač (51) teško je ozlijeđen te su ga kolima Hitne pomoći prevezli u Klinički bolnički centar Zagreb, a tijelo maloljetnog suvozača prevezli su na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku na obdukciju.

Očevid na mjestu nesreće, koji je obavila Općinska državna odvjetnica Velike Gorice u koordinaciji s Ekipom za očevide Policijske uprave zagrebačke, trajao je četiri i pol sata.

Potreseni tragedijom
Vozač, koji je izazvao stravičnu nesreću, bori se za život na Rebru. Kako doznajemo, ima teške ozljede glave i unutarnjih organa. U lokalnom nogometnom klubu u kojemu je poginuli dječak trenirao svi su jučer bili šokirani tragedijom.

Ispred ulaza u klub zapalili su lampaše, a od svog člana oprostili su se i na društvenoj mreži.
Duboko smo potreseni tragedijom koja je prerano ugasila mladi život našeg člana i igrača selekcije starijih pionira u našoj nogometnoj školi. Suosjećamo sa svim njegovim bližnjima dotaknutim ovim tragičnim događajem te odgađamo sve treninge i aktivnosti u klubu kako bismo se u miru i tišini mogli sabrati i oprostiti od našeg suigrača. Počivao u miru Božjem - napisali su.

Šokirani i potreseni bili su i susjedi dječaka iz Velike Gorice.

- To je bilo tako prekrasno dijete, tiho, mirno... Išao je u školu s mojim unukom, 7. razred su obojica. Majka mu je radila s mojom kćeri, znam da je izvan sebe zbog svega, ne znam kako će to preživjeti... Ima i stariju sestru... Vlastiti tata, kako sad njemu bude živjeti - kroz suze je govorila susjeda obitelji.

’Uzrok je brzina’
Prometni stručnjak i stalni sudski vještak za promet Goran Husinec smatra da je ova stravična nesreća posljedica suludo velike brzine.

Kad vidimo fotografije smrskanog automobila, pitamo se što je bilo vozaču da riskira život sebe i svog djeteta zbog prometnog prekršaja. Rizik nije proporcionalan kazni od koje je bježao. Ne znamo zašto su ga zaustavili, ali nema toliko velikog prekršaja da netko tako brutalno riskira život svog djeteta. Ovakve nesreće se događaju kod velikih brzina kad auto uđe u rotaciju i počne kliziti po kolniku. Tad najčešće udare u stup ili semafor. Gotovo uvijek su teške posljedice kad auto udari u najmekši dio, to jest vrata - rekao je Husinec.

Dodao je kako je neshvatljivo da netko ovoliko riskira.

Prema podacima MUP-a, u ovoj godini do 18. veljače u prometu je poginula 21 osoba. To je deset manje poginulih nego u istom razdoblju prošle godine i osam manje nego 2019. godine, koja je uzeta kao referentna jer je te godine na hrvatskim cestama poginulo najmanje ljudi od samostalnosti Hrvatske, njih 297.




(-24sata)

#mojdragi #očevi

"Od vaših muževa pravim bolje očeve i partnere. Zahvalite mi"

Boni Blu je eskort dama iz Australije, koja tvrdi da je "sačuvala" bezboroj brakova i da ne osuđuje muškarce koji dolaze kod nje, iako imaju porodicu kod kuće. Kako objašnjava, Boni stoji u odbrani oženjenih muškaraca, jer njihove žene "ne znaju kako da ih zadovolje", te im je ona "potrebna" da bi ih opustila, smanjila stres i poslala kući njihovim ženama kao potpuno opuštene muževe.

25-godišnjakinja je navela i da joj upravo ta klijentela plaća i do hiljadu evra po satu, a kao obrazloženje i oni sami navode da će im to spasiti porodicu i brak, jer će postati bolji partneri svojim suprugama.

Dodaje i da je u "100 odsto" slučajeva spasila brakove, a da ona osim novca za uslugu ne traži ni tajne, skupe poklone, ni pozive noću, kao ni poruke.

Pohvalila se i da zarađuje oko 13.000 dolara dnevno, a kada joj naiđe "dobra sezona", prihodi joj dostižu i do 33.000 dolara dnevno. Tako, zaradom na tuđim muževima, došla je i do ukupne zarade od jednog miliona u protekloj godini.

- Ne posmatram ovo kao posao. Plaćena sam da i ja dobijem užitak, a za to ću zauvek biti zahvalna. Imala sam razne klijente, od fanova do oženjenih, koji samo žele malo odmora od haotične svakodnevnice. Ne krivim muževe što traže eskort dame, već osuđujem njihove žene. Više žena treba da nauče kako da zadovolje svoje muškarce, da manje zvocaju i možda tada ne bi završili kod mene u gostima - navodi ona.

Oni me posmatraju kao svog osloboioca od stresa, a kada završimo, mogu da se vrate svojim porodicama i budu bolji muževi i očevi. Treći je prosto dosada. Ceo život ležu u krevet sa istom ženom i žele malo uzbuđenja i promene. Čevrti razlog je da sam ja ostvarenje njihove fantazije. Svaki muškarac ima viziju sebe kako je intiman sa eskort damom, pa im ja samo pomažem u ostvarenju snova.

Konačno, peti razlog, jeste taj što sam zgodnija i privlačnija od njihovih žena. Jednostavno - objašnjava Boni.

Ipak, Boni nije samo tu za delo, već ih često sasluša kada joj pričaju o problemima u porodičnom domu. Ali, takođe mnogi skidaju burmu pokušavajući da sakriju činjenicu da su u braku.

Kada shvate da nisam nadobudna i da mogu da mi se otvore o svojim bračnim rupama, shvate da ja nisam osoba koja bi ih osuđivala. Zato su iskreni prema meni i otvoreni. Najčešće čujem da je problem u nedostatku intimnosti među bračnim partnerima. Ne nalaze vremena jedno za drugo, ne komuniciraju i ne zadovoljaju međusobne potrebe - navodi Boni.

U svoju "odbranu" na mišljenja ljudi koji žene sa ovim "poslom" smatraju niskointeligntnim ili kao osobe koje su imale problematičan odnos sa očevima, ona navodi sledeće:

- Samo zato što mi od ovoga živimo i zarađujemo, ne znači da smo glupe ili da patimo za očinskom figurom u životu. Mi pružamo uslugu koju većina pruža besplatno.

-Ona.rs