[Ako ti ne odgovara muž pronađi novog!]

Ljubav je iskrenost, prevara je neiskrenost. Sam čin preljube nije strašan koliko prikrivanje iste, rekao je čuveni psiholog Mihail Labkovski.

Psiholog Mihail Labkovski, koji se odlikuje ciničnim ali i direktnim izjavama, kaže sljedeće: „Nikada se ne treba družiti sa oženjenim muškarcima. Riba se prodaje u ribarnici, meso u mesnici. Ne gubite vrijeme. Oženjenom čovjeku žena nije potrebna, već je ima kod kuće.

Ovo je jedan od teških savjeta psihologa koji je zaista tačan! Mnoge žene kada stupaju u vezu sa oženjenim čovjekom očekuju da će postati nove djevojke i nove supruge. Ali poenta je da oženjen muškarac neće tražiti novu suprugu.

Ako već traži novu ženu onda će tražiti bijeg od supruge ili zabavu, a ne novi brak. Čovjeku ne treba nova porodica ako je već ima. Psiholog Labkovski je takođe rekao “Sam čin fizičkog odnosa sa drugom osobom izvan braka nije izdaja.

Izdaja je laganje. Svi smo ljudi, imamo svoje potrebe i fantazije, želimo raznolikost i eksperimentisanje. Ako vam već nešto nedostaje popričajte o tome sa svojim partnerom, recite mu šta vas muči. Zašto lagati? Zar nije lakše reći istinu? Istina je uvijek najbolji izbor.

A kakve žene muškarci obično ne varaju, Labkovski kaže sljedeće: “Muškarcima nikad ne dosade žene sa karakterom. Nerviraju ih žene bez karaktera, jer izgledaju kao prazno mjesto.” Što se tiče slaganja u vezama psiholog je rekao sljedeće: ”

Ako ne verujete muškarcu, zašto vam je on uopšte potreban? Kad ljudi ne vjeruju jedni drugima, to je više nije kao ljubav, već obračun.” A što se tiče konflikta u ličnosti oba partnera psiholog Labkovski savjetuje sljedeće:

“Ako vam se ne sviđa što vam muškarac ne izjavljuje ljubav, promijenite muškarca, nađite pričljivijeg. Uvijek kažem: ako ne voliš, ne izjedaj tog čovjeka. Ljudima ne treba ispirati mozak. Ili ga prihvatite takvog kakav jeste, ili nađite nekog drugog.”

-Izvor pult24

Ženu pokvarenu do srži je lako prepoznati – samo one pokvarene i zlobne rade ovih 8 stvari

Postoje žene koje svojom toplinom, empatijom i dobrotom uljepšavaju živote ljudi oko sebe. No, postoje i one druge – hladne, proračunate i pokvarene do srži, koje iz prikrajka vuku konce, šire otrovne riječi i ne biraju sredstva da dobiju ono što žele.

Takve osobe su majstori manipulacije, a iza osmijeha kriju oštre kandže. Iako se na prvi pogled znaju pretvarati da su dobre, njihova prava priroda vrlo brzo ispliva na površinu.

Ako ste se ikada zapitali kako prepoznati ženu koja je doista zlobna i pokvarena, obratite pažnju na ove obrasce ponašanja. Samo one koje su do srži kvarne i bezosjećajne redovito rade ovih 8 stvari.

1. Uživaju u tuđoj nesreći
Prva i možda najopasnija karakteristika pokvarene žene jest to što osjeća zadovoljstvo kada vidi da netko pati.

Ona nikada neće otvoreno priznati da je sretna zbog tuđeg pada, ali primijetit ćete taj suptilan osmijeh u kutu usana ili “slučajno” zajedljivo komentiranje kada netko doživi neuspjeh. Umjesto da pruži ruku i pomogne, ona će potajno uživati u tuđoj boli jer se tada osjeća važnije i moćnije.

2. Namjerno izazivaju sukobe
Pokvarene žene obožavaju kaos. One će svjesno baciti “iskru” između ljudi samo da bi gledale kako plamen sukoba raste.

U stanju su izokrenuti riječi, prenijeti lažne informacije ili “slučajno” otkriti nečiju tajnu kako bi stvorile tenzije. Konflikti im daju osjećaj kontrole – jer dok se drugi svađaju, one stoje sa strane i uživaju u predstavi koju su same stvorile.

3. Manipuliraju osjećajima drugih
Takve žene su vrhunske manipulatorice. Znaju gdje “pritisnuti” kako bi dobile ono što žele. Iskoristit će vašu slabost, povjerljive informacije i ranjive trenutke protiv vas. Ako im kažete nešto osobno, budite sigurni da će to jednog dana iskoristiti kao oružje.

Njihova manipulacija može biti suptilna – od glumljenja žrtve do pretjeranog laskanja – ali uvijek s jasnim ciljem: vlastitom koristi.

4. Lažno se predstavljaju
Pokvarene i zlobne žene rijetko pokazuju svoje pravo lice odmah. One nose “masku” ljubaznosti, šarma i privlačnosti kako bi privukle ljude u svoj krug. Tek kad ste dovoljno blizu i kada im počnete vjerovati, maska pada i otkriva se hladna, sebična i destruktivna osoba.

Takve žene se često mijenjaju ovisno o publici – jednoj osobi se predstavljaju kao nježna i brižna prijateljica, a drugoj kao autoritativna i nemilosrdna.

5. Šire tračeve i poluistine
Tračevi su im najdraže oružje. One nikada ne šire glasine iz želje da “pomognu” ili “upozore”, nego isključivo kako bi unijele nemir. Vole biti “one koje znaju” i kojima se drugi obraćaju za informacije – pa makar ih same izmislile ili iskrivile.

Njihove priče često su pomno zapakirane u poluistine, kako bi zvučale uvjerljivo i teško dokazivo lažne.

6. Uništavaju reputaciju drugih iz ljubomore
Ljubomora je gorivo koje pokreće pokvarene žene. Ako vide da netko blista, da ima uspjeh ili ljubav koju one nemaju, pokušat će to srušiti. To može biti kroz podmetanja, insinuacije ili čak otvorene laži.

Njihova potreba da “sruše” nekoga tko im smeta toliko je jaka da im nije bitno koliko će ljudi pritom povrijediti. Za njih vrijedi pravilo: ako ne mogu biti najbolje, potrudit će se da nitko ne bude.

7. Koriste ljude kao oruđe
Za pokvarenu ženu ljudi nisu prijatelji, partneri ili kolege – oni su alati. Ona će se družiti s vama dokle god od vas ima koristi, a kad joj više ne trebate, bez imalo grižnje savjesti će vas odbaciti.

Nema istinskih emocija, samo računica. Takve žene znaju kako iskoristiti tuđu dobrotu, trud i veze, a zauzvrat ne daju ništa osim iluzije lojalnosti.

8. Uvijek su žrtve – nikada krivci
Bez obzira na to koliko zla učinile, pokvarene žene će uvijek naći način da sebe predstave kao žrtvu. Krivnju će prebaciti na druge, glumiti nerazumijevanje ili nevinost, a sve kako bi izbjegle odgovornost. Njihova sposobnost da se izvuku iz najgorih situacija počiva na uvjerljivom prikazivanju sebe kao osobe koju je život “nepravedno” kaznio.

Žena pokvarena do srži ne mora nositi natpis na čelu da biste je prepoznali. Dovoljno je obratiti pažnju na način na koji se odnosi prema drugima, kako reagira na tuđe uspjehe i neuspjehe, te koliko iskreno ili proračunato djeluje. Njezine riječi često zvuče slatko, ali iza njih se kriju bodlje.

Takve osobe nisu samo problematične – one su opasne za vaše emocionalno i mentalno zdravlje. Najbolji način da se zaštitite od njihove zlobe jest da prepoznate ove obrasce i na vrijeme postavite granice. Jer jednom kad shvatite s kim imate posla, shvatit ćete i da im ne dugujete ni objašnjenje ni opravdanje – samo tišinu i udaljenost.

-Izvor odmorimozak.com

Diana (25) otvoreno o ljubavi koja ruši tabue

Diana Montano, 25-godišnjakinja iz SAD-a, izazvala je lavinu komentara kada je otkrila da je u vezi s čak 51 godinu starijim partnerom – 76-godišnjim Edgarom. Iako su ih mnogi osudili zbog velike razlike u godinama, Diana ističe da je sretnija nego ikad i da je njihova veza najiskrenija i najstrastvenija koju je doživjela.

Diana tvrdi da ljubav nije planirala – sve je počelo kada je Edgar zatražio njen broj preko zajedničkog prijatelja. “Djelovao je kao gospodin pun poštovanja. Nisam odmah pomislila da ćemo biti zajedno, ali mi se odmah svidio”, kaže ona.

Nakon perioda dopisivanja, par je otputovao na Havaje gdje su ozvaničili svoju vezu. Ipak, Diana priznaje da su reakcije porodice bile burne. “Nisu bili sretni, mislili su da uništavam život. Ali ja sam sretna i to je ono što je važno”, ističe.

Na društvenim mrežama suočila se s kritikama i uvredama – nazivajući njenu vezu “odvratnom” i “neprirodnom”. Ipak, kaže da su mnogi i podržali njihovu priču i tražili savjet kako naći sličnu ljubav.

“Edgar iz mene izvlači najbolje, poštuje me, razgovaramo otvoreno i sve djeluje prirodno”, kaže Diana, naglašavajući da razlika u godinama nije prepreka ako postoji međusobno poštovanje i razumijevanje.

Svoju priču odlučila je podijeliti javno kako bi ohrabrila druge da prate svoje srce, bez obzira na predrasude. Ipak, dodaje da ovakve veze mogu nositi rizike i da je važno obratiti pažnju na ponašanje partnera.

“Naša veza je zdrava, ispunjena ljubavlju i poštovanjem. Osjećam se slobodno, živim život po svom. To je ono što ljubav treba da bude”, zaključuje Diana.

Priča o viralnom paru čija ljubav nije pukla ni zbog osuda obitelji.Njoj je 25, njemu 76 godina!
Šta mislite o tome?

Tragedija na plaži u Španjolskoj

Dvoje djece iz Britanije u utorak se utopilo u moru kod španjolske plaže. Vlasti su ih sada službeno identificirale kao Ameiyu (13) i njezinog 11-godišnjeg brata Ricarda Juniora iz Birminghama, prenosi The Telegraph.

Tragedija se dogodila dok su bili na obiteljskom odmoru na plaži Llarga u Salouu. Spasitelji su bili pozvani na dojavu o utapanju oko 20.45 sati i zatekli su djecu koja su plivala u olujnom moru s ocem, koji je preživio.

Tetka djece, Kayla Jasvinder Del-Brocco, potvrdila je da su njezina nećakinja i nećak nestali u moru nakon što su ih odnijele snažne morske struje.

- Otišli su zajedno s tatom plivati jer su obožavali more. Mama im je rekla: “Nemojte dugo” i odvela najmlađe dijete na WC. Kad se vratila, nikoga više nije bilo. Tada je počela noćna mora - rekla je tetka.

Opisala je Ameiyu kao “ambicioznu, brižnu prema braći i sestrama, sarkastičnu i jedinstvenu”. Ricardo Junior bio je, kaže, “dobar, pun ljubavi i spreman pomoći”, a htio je postati YouTuber.

Glasnogovornik Civilne zaštite izjavio je da su spasioci već završili s radom kad se tragedija dogodila. Inspektor Jose Luis Gargallo, šef policije u Salouu, rekao je da je otac “progutao mnogo vode i bio iscrpljen, ali su ga uspjeli spasiti”.

IZVOR
(The Telegraph)

https://www.telegraph.co.uk/news/2025/07/31/beautiful-children-who-drowned-off-spanish-beach-named/

Kad sam čitao knjigu izlaska, pitao sam se zašto se Bog tako igrao s faraonom, da mu je malo otvrdnuo srce i pustio pošasti, pa malo omekšao, pa opet otvrdnuo... Jedna slika mi je to savršeno objasnila: Ako jednak izvor topline približimo glini i vosku, glina će se stvrdnuti, a vosak otopiti. Tako i naša srca. Ako nam je srce poput gline natovareno zemaljskim brigama i gorčinom kao faraonu, na ljubav Božju će se još više otvrdnuti. Ali ako je čisto i slobodno, onda će se na ljubav Božju dati otopiti i oblikovati kako On želi. Želim ti takvo srce!

Kad su Židovi slavili Pashu i kad bi najmlađi sin pitao oca zašto je ta noć posebnija od drugih, on bi rekao: _"Bijasmo robovi, ali nas je Gospodin izbavio iz ruke Faraonove"_. Nije rekao _"naši pretci su bili robovi, a Bog ih je izbavio"_. Čak stotinama godina nakon toga i dalje su sebe poistovjećivali s njima i uprisutnjivali taj trenutak izbavljenja u svetkovanju Pashe. Upravo to i mi činimo u Euharistiji - uprisutnjujemo Isusovu žrtvu na križu koji je bio poškropljen Isusovom krvlju kao i nadvratnici janjećom krvlju.

Bog je htio kazniti sva egipatska božanstva i to je učinio kroz 10 pošasti. Svaka od njih (voda u krv, žabe, komarci, skakavci, tuča, tama...) bio je simbol nekog egipatskog božanstva i time je Bog govorio Egipćanima: "Evo kako vam vaši bogovi uzvraćaju za štovanje koje im dajete." Bog je i Egipćane htio obratiti i pokazati da je On jedini Bog kome se treba klanjati i služiti. Smrt prvorođenaca bio je zadnji čin u kojem su Izraelci bili pošteđeni ako su imali krv jaganjčevu poškropljenu po dovratnicima i nadvratnicima. Tako smo i mi križem Isusovim spašeni od vječne smrti.

No, postoji još jedna stvar. Da bi Pasha bila potpuna, nije bilo dovoljno samo poškropiti domove krvlju, ni jesti gorko zelje (koje je označavalo gorčinu ropstva) ni beskvasne kruhove (koji su označavali žurnost izlaska iz Egipta), već je trebalo i pojesti janje koje se od 10. do 14. dana čuvalo (tako je Isus boravio u Jeruzalemu od Cvjetnice do Velikog petka). A kako su ga blagovali? Opasanih bokova sa obućom na nogama. Tako i mi, da bi uzvratili Gospodinu za sve što nam je učinio, moramo prinijeti žrtvu zahvalnu i uzeti čašu spasenja, tj. moramo blagovati Tijelo i Krv Kristovu i to spremni da krenemo van nakon mise i naviještamo radosnu vijest drugima. Kad svećenik kaže "idite u miru", tu misa ne završava, već mijenja svoju lokaciju. Sada smo pozvani Isusa kojega smo primili u euharistiji nositi drugima. Crkva ne smije biti samo bolnica gdje dolazimo liječiti svoje boli, nego mjesto gdje se sabiremo da prinesemo Bogu sve ono što smo od prošle mise učinili u svijetu u njegovo ime. Budimo uvijek opasanih bokova sa štapom u ruci, spremni da idemo gdje god nas Duh Sveti povede.

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/petak-18-7-2025/

_"Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!"_ (Heb 13,2) Kako ovaj citat spojiti sa Isusovom izjavom Marti u današnjem evanđelju: _"Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."?_ Mnogi imaju veliki problem s ovom Isusovom izjavom. Je li ovdje stvarno riječ o tome da Isus kori Martu radi njezinog gostoprimstva ili je stvar o nečem drugom?

Naš prijevod kaže da je Marta bila zauzeta posluživanjem, no ako pogledamo izvornu riječ na grčkom koju Luka koristi, to je ista riječ koju Isus koristi kad govori da ne budemo tjeskobno zabrinuti za ono što ćemo jesti, piti, obući i obuti. Dakle nije riječ o običnoj zauzetosti Marte, već o tjeskobnoj brizi oko toga što i kako će poslužiti. Kad joj se Isus obraća, ne kaže joj da je zauteta, nego joj kaže da se brine i uznemiruje za mnogo.

Origen Aleksandrijski je u osobama Marte i Marije prepoznao duhovnu sliku kontemplativnog i djelotvornog života. Mi ljudi smo skloni krajnostima, pa često postanemo ili radoholičari koji nikad nemaju vremena za molitvu, ili želimo cijele dane provoditi u molitvi i duhovnim obnovama, a ništa ne raditi, no jedno bez drugoga ne ide. Ne možeš raditi djela za kraljevstvo Božje ako prije toga nisi proveo vrijeme s Bogom u tišini i molitvi i razabrao što je uopće potrebno učiniti i kako to učiniti u ljubavi. Ako naša djela nisu popraćena molitvom i odnosom s Bogom, to će prijeći u duhovni aktivizam u kojem ćemo umarati i opterećivati i sebe i sve druge oko nas koje ćemo pokušati uvući u svoje aktivnosti.

Ono na što je svaki kršćanin pozvan je onaj teži put - uvijek loviti sredinu. *Moliti i raditi*. Dan započeti molitvom, a onda krenuti na posao i truditi se u njemu biti izvrstan kako bi to bilo na slavu Božju, a onda dan završiti zahvalom. Nema gorega nego vidjeti kršćanina koji nikad ne moli, a uvijek "sve zna" ili pak kršćanina koji je poznat po satima provedenim u molitvi, a da je traljav u svom poslu. U oba slučaja smo kontrasvjedočanstvo.

U 1. čitanju kod Abrahama možemo vidjeti spoj Marte i Marije. Zanimljivo je kako je Abraham vidio tri čovjeka, a obraća im se u jednini. Odmah u 19. glavi vidimo da su dvojca od njih troje bili anđeli koji su krenuli dalje prema Sodomi, tako da tu priču možemo gledati kao neku praobjavu Presvetog Trojstva u te 3 osobe, a možemo to i gledati kao objavu Božju u pratnji 2 anđela, što bi mogao biti slučaj na koji se sv. Pavao referirao u poslanici Hebrejima.

Bilo kako bilo, čim ih je Abraham ugledao, potrčao im je ususret, poklonio se i pozvao ih da se zadrže, operu noge i okrijepe se šnitom kruha. No, Abraham nije stao na šniti kruha. Rekao je Sari da zamijesi kruh od 3 mjerice brašna, nabavio maslaca i mlijeka te zaklao cijelog junca kojega je pripravio za svoje goste. To me podsjeća na ono kad se svratiš nekome, pa te pozove na kavu, a onda iznese pred tebe cijelu gozbu :) Kad bi tu priča stala, rekli bi da je isti kao Marta. Bog čeka pod stablom, a on skače okolo i priprema obilan obrok. No, Abraham ne staje na tome. Poslužuje ih, a onda stoji pred njima i ulazi u razgovor s njima, a Bog obilno nagrađuje njegovo gostoprimstvo i obećaje mu da će dogodine dobiti sina.

Abraham je uspješno spojio gostoprimstvo i susret s Gospodinom, dok Marti to nije uspjelo. Zato Isus ne kori Martu za njezino gostoprimstvo i uljudnost, nego želi naglasiti da ne smije biti toliko opterećena i tjeskobno zabrinuta oko hrane koje je ionako malo potrebno da se okrijepi tijelo, nego da je potrebnije usredotočiti se na ono vječno i neprolazno. Uostalom, sve to tjelesno će jednom proći, ali Riječ Božja koju je Marija upijala do Isusovih nogu nikad neće proći i to nam se nikad neće oduzeti! Previše muka i truda ulažemo u svoje tijelo, ali to je često nauštrab naše duše koja pritom trpi jer joj ne pružamo duhovnu hranu. Pozivam te da se danas odlučiš svakodnevno hraniti svoju dušu Božjom Riječi. Ne usput ili ono što čuješ na sv. Misi, jer najčešće ne čuješ ništa, nego da uzmeš vrijeme i posvetiš ga čitanju i razmatranju Biblije. Šaljem u nastavku plan čitanja Biblije kroz godinu dana koji ti uvelike može u tome pomoći.

Na kraju bih se samo osvrnuo na 2. čitanje. Nije mi bilo jasno kakve veze ima s gostoprimstvom, ali danas pod Misom mi je sinulo. Kaže sv. Pavao da u svom tijelu trpljenjem dopunja ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo Tijelo Crkvu te da je postavljen poslužiteljem Crkve da joj potpuno pronese Riječ Božju. Što bi moglo nedostajati Kristovim mukama? Zar njegova smrt nije dovoljna za naše spasenje? Jest, ali ona neće biti primijenjena na druge ako ne čuju za tu radosnu vijest da je Isus dao svoj život za nas i naše spasenje, a to je zadaća tebe i mene.

*Prvotna zadaća svakog kršćana nije posluživanje fizičkog tijela*, iako je i to jako potrebno iskazujući milosrđe gladnima, žednima, bolesnima itd. *Prvotna zadaća kršćana je evangelizacija* - posluživanje Tijela Kristova njegovom Riječi i širenje kraljevstva Božjega na zemlji. Ako poslužimo tijelo, a propustimo navijestiti evanđelje, možda produžimo nekome život na zemlji, ali će ga i dalje izgubiti za vječnost! Zato je Isus Marti rekao da joj se ovaj važniji dio nikad neće oduzeti - to je investicija u nepropadljivo blago na nebesima. No, nitko od nas neće za to biti sposoban ako nećemo odvojiti vrijeme za molitvu, čitanje i razmatranje Biblije kroz koju ćemo upoznati Boga. Ako ga ne upoznamo kakav jest i kakav nam se objavio u svojoj Riječi, drugima ćemo pružati krnju sliku Božju, zaprljanu našim osobnim viđenjem Boga koje Sotona pokušava distorzirati na svakom koraku. Upoznaj Gospodina, a onda poput sv. Pavla idi i navješćuj, opominji svakog čovjeka, poučavajući ga u svoj mudrosti da bi svakoga doveo do savršenstva u Kristu.

Bog te blagoslovio!

Ljubav živi u sitnicama,u riječima koje ostanu neizrečene, u osmijesima, u pažnji.
I ostaje zauvijek u uspomenama koje darujemo.

Danas slavimo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove ili Tijelovo.
Najljepša, najiskrenija, najdublja, najnesebičnija, najpotpunija... priča o ljubavi sazdana je u malom komadiću kruha, hostiji.
Isus u svijetu nije ostavio nekog svog činovnika, osobu za odnose s javnošću ili tajnika da bude u svetohraništu i da sluša naše jadikovke, molitve i zahvale. On sam je prisutan. Sam Bog je prisutan u maloj hostiji. U svakom svetohraništu, bilo gdje na svijetu, prisutan je sam Bog. To nam govori ovaj dan, Tijelovo. Isus je prisutan i ostao je među nama kao što je obećao: "Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta." (Mt 28,20)
Često nismo toga svjesni i često Isusa u Euharistiji uzimamo zdravo za gotovo. Zahvalimo mu danas što je s nama u Euharistiji, i ako je moguće provedimo vrijeme s njim pred Presvetim.

Ima 85 godina i inzistira na tome da svoju ženu drži za ruku gdje god idu. Kada su ga pitali zašto njegova supruga stalno gleda u stranu, odgovorio je: "Zato što ima Alzheimerovu bolest".

Tada sam ga upitao, hoće li se vaša žena brinuti ako je pustite? Zatim je odgovorio: "Ona se ničega ne sjeća, više ne zna tko sam, godinama me nije prepoznala." Iznenađen sam rekao: "A ti si je nastavio voditi svaki dan iako te ne prepoznaje?"

Stariji čovjek se nasmiješio, pogledao me u oči i rekao: "Ona možda ne zna tko sam ja, ali ja znam tko je ona i ona je ljubav mog života".