Dok je „Titanic” polako tonuo u ledene vode sjevernog Atlantika, usred panike, krikova i očaja, iz dubine broda izronila je mirna silueta — pekar. Nije imao časničku uniformu. Nije nosio oznake. Nije imao zviždaljku ni vlast. To je bio Charles Joughin — glavni pekar „Titanica”. Dok su se drugi borili za preživljavanje, on je mislio na to kako pomoći drugima. Skupljao je kruh za čamce za spašavanje. Pomagao je ženama i djeci da uđu. Odlučno je poticao one koji su se dvoumili. A kad više nije bilo nijednog čamca — nije pokušao pronaći mjesto za sebe. Prepustio ga je drugima. I ostao. Vratio se u svoju kabinu. Natočio si viski. I čekao. U 2:20 ujutro čelični kolos nestao je pod valovima. Joughin je pao u ledeni ocean. Proveo je u vodi više od dva sata — i preživio. Kasnije je govorio da nije osjećao strah. Nije paničario. Čak ni hladnoća nije bila tako nepodnošljiva. Je li ga viski spasio? Ne nužno. Alkohol zapravo ubrzava pothlađivanje. Ono što ga je doista održalo na životu bio je mir, snaga duha, navika da se ne predaje — i tijelo očvrsnuto godinama fizičkog rada. Te noći nije držao herojske govore. Nije tražio pozornost. Jednostavno je bio ono što jest: pekar. Čovjek koji je pekao kruh. I činio dobro. Jer u najmračnijim trenucima ne svijetli uvijek onaj koji najglasnije viče. Ponekad su pravi junaci oni koji u tišini ostaju korisni. I drže se na površini.

Kad sam čitao knjigu izlaska, pitao sam se zašto se Bog tako igrao s faraonom, da mu je malo otvrdnuo srce i pustio pošasti, pa malo omekšao, pa opet otvrdnuo... Jedna slika mi je to savršeno objasnila: Ako jednak izvor topline približimo glini i vosku, glina će se stvrdnuti, a vosak otopiti. Tako i naša srca. Ako nam je srce poput gline natovareno zemaljskim brigama i gorčinom kao faraonu, na ljubav Božju će se još više otvrdnuti. Ali ako je čisto i slobodno, onda će se na ljubav Božju dati otopiti i oblikovati kako On želi. Želim ti takvo srce! Kad su Židovi slavili Pashu i kad bi najmlađi sin pitao oca zašto je ta noć posebnija od drugih, on bi rekao: _"Bijasmo robovi, ali nas je Gospodin izbavio iz ruke Faraonove"_. Nije rekao _"naši pretci su bili robovi, a Bog ih je izbavio"_. Čak stotinama godina nakon toga i dalje su sebe poistovjećivali s njima i uprisutnjivali taj trenutak izbavljenja u svetkovanju Pashe. Upravo to i mi činimo u Euharistiji - uprisutnjujemo Isusovu žrtvu na križu koji je bio poškropljen Isusovom krvlju kao i nadvratnici janjećom krvlju. Bog je htio kazniti sva egipatska božanstva i to je učinio kroz 10 pošasti. Svaka od njih (voda u krv, žabe, komarci, skakavci, tuča, tama...) bio je simbol nekog egipatskog božanstva i time je Bog govorio Egipćanima: "Evo kako vam vaši bogovi uzvraćaju za štovanje koje im dajete." Bog je i Egipćane htio obratiti i pokazati da je On jedini Bog kome se treba klanjati i služiti. Smrt prvorođenaca bio je zadnji čin u kojem su Izraelci bili pošteđeni ako su imali krv jaganjčevu poškropljenu po dovratnicima i nadvratnicima. Tako smo i mi križem Isusovim spašeni od vječne smrti. No, postoji još jedna stvar. Da bi Pasha bila potpuna, nije bilo dovoljno samo poškropiti domove krvlju, ni jesti gorko zelje (koje je označavalo gorčinu ropstva) ni beskvasne kruhove (koji su označavali žurnost izlaska iz Egipta), već je trebalo i pojesti janje koje se od 10. do 14. dana čuvalo (tako je Isus boravio u Jeruzalemu od Cvjetnice do Velikog petka). A kako su ga blagovali? Opasanih bokova sa obućom na nogama. Tako i mi, da bi uzvratili Gospodinu za sve što nam je učinio, moramo prinijeti žrtvu zahvalnu i uzeti čašu spasenja, tj. moramo blagovati Tijelo i Krv Kristovu i to spremni da krenemo van nakon mise i naviještamo radosnu vijest drugima. Kad svećenik kaže "idite u miru", tu misa ne završava, već mijenja svoju lokaciju. Sada smo pozvani Isusa kojega smo primili u euharistiji nositi drugima. Crkva ne smije biti samo bolnica gdje dolazimo liječiti svoje boli, nego mjesto gdje se sabiremo da prinesemo Bogu sve ono što smo od prošle mise učinili u svijetu u njegovo ime. Budimo uvijek opasanih bokova sa štapom u ruci, spremni da idemo gdje god nas Duh Sveti povede. Bog te blagoslovio! https://hilp.hr/liturgija-dana/petak-18-7-2025/

_"Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!"_ (Heb 13,2) Kako ovaj citat spojiti sa Isusovom izjavom Marti u današnjem evanđelju: _"Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."?_ Mnogi imaju veliki problem s ovom Isusovom izjavom. Je li ovdje stvarno riječ o tome da Isus kori Martu radi njezinog gostoprimstva ili je stvar o nečem drugom? Naš prijevod kaže da je Marta bila zauzeta posluživanjem, no ako pogledamo izvornu riječ na grčkom koju Luka koristi, to je ista riječ koju Isus koristi kad govori da ne budemo tjeskobno zabrinuti za ono što ćemo jesti, piti, obući i obuti. Dakle nije riječ o običnoj zauzetosti Marte, već o tjeskobnoj brizi oko toga što i kako će poslužiti. Kad joj se Isus obraća, ne kaže joj da je zauteta, nego joj kaže da se brine i uznemiruje za mnogo. Origen Aleksandrijski je u osobama Marte i Marije prepoznao duhovnu sliku kontemplativnog i djelotvornog života. Mi ljudi smo skloni krajnostima, pa često postanemo ili radoholičari koji nikad nemaju vremena za molitvu, ili želimo cijele dane provoditi u molitvi i duhovnim obnovama, a ništa ne raditi, no jedno bez drugoga ne ide. Ne možeš raditi djela za kraljevstvo Božje ako prije toga nisi proveo vrijeme s Bogom u tišini i molitvi i razabrao što je uopće potrebno učiniti i kako to učiniti u ljubavi. Ako naša djela nisu popraćena molitvom i odnosom s Bogom, to će prijeći u duhovni aktivizam u kojem ćemo umarati i opterećivati i sebe i sve druge oko nas koje ćemo pokušati uvući u svoje aktivnosti. Ono na što je svaki kršćanin pozvan je onaj teži put - uvijek loviti sredinu. *Moliti i raditi*. Dan započeti molitvom, a onda krenuti na posao i truditi se u njemu biti izvrstan kako bi to bilo na slavu Božju, a onda dan završiti zahvalom. Nema gorega nego vidjeti kršćanina koji nikad ne moli, a uvijek "sve zna" ili pak kršćanina koji je poznat po satima provedenim u molitvi, a da je traljav u svom poslu. U oba slučaja smo kontrasvjedočanstvo. U 1. čitanju kod Abrahama možemo vidjeti spoj Marte i Marije. Zanimljivo je kako je Abraham vidio tri čovjeka, a obraća im se u jednini. Odmah u 19. glavi vidimo da su dvojca od njih troje bili anđeli koji su krenuli dalje prema Sodomi, tako da tu priču možemo gledati kao neku praobjavu Presvetog Trojstva u te 3 osobe, a možemo to i gledati kao objavu Božju u pratnji 2 anđela, što bi mogao biti slučaj na koji se sv. Pavao referirao u poslanici Hebrejima. Bilo kako bilo, čim ih je Abraham ugledao, potrčao im je ususret, poklonio se i pozvao ih da se zadrže, operu noge i okrijepe se šnitom kruha. No, Abraham nije stao na šniti kruha. Rekao je Sari da zamijesi kruh od 3 mjerice brašna, nabavio maslaca i mlijeka te zaklao cijelog junca kojega je pripravio za svoje goste. To me podsjeća na ono kad se svratiš nekome, pa te pozove na kavu, a onda iznese pred tebe cijelu gozbu :) Kad bi tu priča stala, rekli bi da je isti kao Marta. Bog čeka pod stablom, a on skače okolo i priprema obilan obrok. No, Abraham ne staje na tome. Poslužuje ih, a onda stoji pred njima i ulazi u razgovor s njima, a Bog obilno nagrađuje njegovo gostoprimstvo i obećaje mu da će dogodine dobiti sina. Abraham je uspješno spojio gostoprimstvo i susret s Gospodinom, dok Marti to nije uspjelo. Zato Isus ne kori Martu za njezino gostoprimstvo i uljudnost, nego želi naglasiti da ne smije biti toliko opterećena i tjeskobno zabrinuta oko hrane koje je ionako malo potrebno da se okrijepi tijelo, nego da je potrebnije usredotočiti se na ono vječno i neprolazno. Uostalom, sve to tjelesno će jednom proći, ali Riječ Božja koju je Marija upijala do Isusovih nogu nikad neće proći i to nam se nikad neće oduzeti! Previše muka i truda ulažemo u svoje tijelo, ali to je često nauštrab naše duše koja pritom trpi jer joj ne pružamo duhovnu hranu. Pozivam te da se danas odlučiš svakodnevno hraniti svoju dušu Božjom Riječi. Ne usput ili ono što čuješ na sv. Misi, jer najčešće ne čuješ ništa, nego da uzmeš vrijeme i posvetiš ga čitanju i razmatranju Biblije. Šaljem u nastavku plan čitanja Biblije kroz godinu dana koji ti uvelike može u tome pomoći. Na kraju bih se samo osvrnuo na 2. čitanje. Nije mi bilo jasno kakve veze ima s gostoprimstvom, ali danas pod Misom mi je sinulo. Kaže sv. Pavao da u svom tijelu trpljenjem dopunja ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo Tijelo Crkvu te da je postavljen poslužiteljem Crkve da joj potpuno pronese Riječ Božju. Što bi moglo nedostajati Kristovim mukama? Zar njegova smrt nije dovoljna za naše spasenje? Jest, ali ona neće biti primijenjena na druge ako ne čuju za tu radosnu vijest da je Isus dao svoj život za nas i naše spasenje, a to je zadaća tebe i mene. *Prvotna zadaća svakog kršćana nije posluživanje fizičkog tijela*, iako je i to jako potrebno iskazujući milosrđe gladnima, žednima, bolesnima itd. *Prvotna zadaća kršćana je evangelizacija* - posluživanje Tijela Kristova njegovom Riječi i širenje kraljevstva Božjega na zemlji. Ako poslužimo tijelo, a propustimo navijestiti evanđelje, možda produžimo nekome život na zemlji, ali će ga i dalje izgubiti za vječnost! Zato je Isus Marti rekao da joj se ovaj važniji dio nikad neće oduzeti - to je investicija u nepropadljivo blago na nebesima. No, nitko od nas neće za to biti sposoban ako nećemo odvojiti vrijeme za molitvu, čitanje i razmatranje Biblije kroz koju ćemo upoznati Boga. Ako ga ne upoznamo kakav jest i kakav nam se objavio u svojoj Riječi, drugima ćemo pružati krnju sliku Božju, zaprljanu našim osobnim viđenjem Boga koje Sotona pokušava distorzirati na svakom koraku. Upoznaj Gospodina, a onda poput sv. Pavla idi i navješćuj, opominji svakog čovjeka, poučavajući ga u svoj mudrosti da bi svakoga doveo do savršenstva u Kristu. Bog te blagoslovio!

Razmišljao sam se kako povezati današnja čitanja i došao sam do jedne vertikale koja se proteže kroz sve njih: ustrajna molitva srca znajući tko si i kome se moliš. U evanđelju nam Isus donosi 2 primjera molitve. Jedan je primjer ustrajne molitve gdje kaže da će čak i tvoj prijatelj koji je u krevetu s djecom ustati usred noći i dati što ga moliš radi tvoje upornosti, a gdje ne bi Bog koji je daleko darežljiviji od bilo kojeg čovjeka! Tu nas Isus potiče na ustrajnu molitvu, makar i ne primili instantno uslišanje. U drugom primjeru govori kako i mi kao često zli nikad nećemo svom djetetu dati nešto podlo ako nas dijete zamoli za neku dobru stvar. Ako tako mi postupamo, pa gdje nas neće Bog obdariti dobrim darovima! Mi često imamo jako krivu sliku o njemu i molimo ne nadajući se ničemu ili očekujući da ćemo dobiti suprotno od onoga što molimo. No u tom primjeru Isus ukazuje na jednu bitnu stvar. Nije rekao da ćemo uvijek primiti sve za što molimo jer često kroz svoju požudu tijela molimo za stvari koje su na našu propast, a ne na naše posvećenje. No, obećaje nam da ćemo uvijek dobiti uslišanje za jednu molitvu - kad molimo za Duha Svetoga. Bog čezne za tim da nastani svog Duha u nama i da budemo korisni udovi Tijela Kristova, zato tu molitvu nikad nikome ne uskraćuje. Još jedan primjer ustrajne molitve imamo u 1. čitanju gdje Abraham ide poprilično daleko u "žicanju". Kad bi imao krivu sliku o Bogu, stao bi odma na 50, ali on ide dalje i dalje sve dok nije došao na 10. Bog želi da imamo takav odnos prema njemu. Ne kao prema strogom Bogu koji će se izvikati na nas kao što su to činili naši očevi kad bi bili dosadni, nego kao prema Bogu koji pozna naša srca i zna sve prije nego nam riječi dođu na jezik. Bog želi da se svi ljudi spase i draga mu je nesebična molitva za druge i njihovo spasenje. U molitvi očenaša nema mnogo riječi. To je molitva srca u kojoj je sadržano sve što nam je potrebno. Kako smo danas krstili naše 6. dijete, došao je pomoćni biskup Ivan Šaško, pa je lijepo primijetio kako u molitvi očenaša nema 1. lica jednine. Nikad ne molimo "oče moj" ili "kruh moj svagdanji daj mi danas". Uvijek je to molitva Crkve, molitva jedinstva mnogih u Kristu koja podrazumijeva da smo pomireni s drugima, jer Duh Sveti ne prebiva tamo gdje je razdor. Zato jedino možemo moliti da nam Bog oprosti kad mi opraštamo drugima i tu nema pogovora. Volio bih se osvrnuti na svaki zaziv te prekrasne molitve, no radije bih se usredotočio na 2. čitanje. Prekrasno se poklopilo da to čitanje bude baš danas kad smo krstili našu Jacintu Mariju. Sv. Pavao kaže da smo po krštenju suukopani s Kristom i suuskrsli zajedno s njime po vjeri u Boga koji nam je milostivo sve oprostio pribivši na križ zadužnicu za naše grijehe. Poprilično slikovit opis onoga što se događa u krštenju. Iako nam je to možda teško shvatiti, po krštenju naš stari čovjek umire! Kako god da je netko živio do tog trenutka, on umire zajedno s Kristom, a mrtvacu ne možeš suditi - sva krivica se briše smrću. Ne samo da je stari "ja" umro, nego postajemo novo stvorenje, oblačimo se u Krista i njegove zasluge i već sad po vjeri zajedno s njime postajemo učesnici u njegovom uskrsnuću kojem se nadamo u posljednji dan. I upravo svjesni tog sinovstva po krštenju, obučeni u Krista se Bogu obraćamo sa "Oče naš". Više nije dalek bog, nego *Abba - Tata*. Probaj ga tako zvati. Čudno je, ali prekrasno da Boga možeš zvati tata! To sve dugujemo Isusu i njegovoj smrti na križu gdje nam je grijeh oprošten. To ne primamo samo na krštenju, nego u svakoj sv. ispovijedi kad po njegovim zaslugama na križu dobivamo oproštenje grijeha i novu priliku da povratimo tu krsnu posvetnu milost, da se vratimo u zajedništvo s Bogom i da ponovo živimo kao djeca Božja. Možda sve to zvuči apstraktno, ali što prije povjerujemo u to, to će naša molitva biti drukčija. Ne moli sumnjajući, jer tako ništa nećeš izmoliti. Moli s pouzdanjem u dobrog Oca svjestan da si njegovo ljubljeno dijete nad kojim se raduje i kojemu želi sve dati. Nama su danas na svim prognozama najavljivali pljuskove i poplave cijeli dan. Molili smo s djecom za lijepo vrijeme i izmolili smo ga. Na kraju nam je bilo vruće kako je Sunce grijalo. Naš Bog je silan Bog, gospodar oluja, dobar Otac! On nam želi dati toliko toga, ali jedini način na koji išta možemo primiti je molitva. Zato - molite, molite, molite dok vam molitva ne postane radost! Bog te blagoslovio! https://hilp.hr/liturgija-dana/nedjelja-27-7-2025/

Danas slavimo svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove ili Tijelovo. Najljepša, najiskrenija, najdublja, najnesebičnija, najpotpunija... priča o ljubavi sazdana je u malom komadiću kruha, hostiji. Isus u svijetu nije ostavio nekog svog činovnika, osobu za odnose s javnošću ili tajnika da bude u svetohraništu i da sluša naše jadikovke, molitve i zahvale. On sam je prisutan. Sam Bog je prisutan u maloj hostiji. U svakom svetohraništu, bilo gdje na svijetu, prisutan je sam Bog. To nam govori ovaj dan, Tijelovo. Isus je prisutan i ostao je među nama kao što je obećao: "Ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta." (Mt 28,20) Često nismo toga svjesni i često Isusa u Euharistiji uzimamo zdravo za gotovo. Zahvalimo mu danas što je s nama u Euharistiji, i ako je moguće provedimo vrijeme s njim pred Presvetim.

TAKO JE GOVORIO PAPA FRANJO Umro je papa Franjo. U 89. godini, nakon teške bolesti, napustio nas je, kako su ga zvali, „papa naroda“ koji je u svom pontifikatu promijenio Katoličku Crkvu i u nju unio duh novog vremena. Sa zadnjim atomima snage, uz težak fizički napor, na Uskrs (kojeg su ove godine istovremeno slavili svi kršćani i katolici i pravoslavci) udijelio je blagoslov čitavom svijetu. To je bilo njegovo posljednje obraćanje Rimu i svijetu, Urbi et Orbi. Ostat će zapamćen po svojoj dobroti, osjetljivosti za malog običnog čovjeka, po skromnosti i vjeri da u svakom Čovjeku ima dobroga. I zato je bio poštovan u svim vjerama svijeta. Papa Franjo ostat će ubilježen i u povijesti čovječanstva i po tome što se snažno zalagao za društvenu pravdu, govorio je protiv „bijesnog konzumerizma“, bio na strani običnog malog građanina-potrošača koji postaje „rob žrvnja tržišta“, branio je učitelje, tražio je bolju zdravstvenu skrb za sve, a ne samo za neke koji je mogu platiti, kritizirao je bogate i pohlepne ljude, govorio je onako kako bi ga razumio svaki čovjek na Zemlji. Kao podsjetnik objavljujemo njegove izjave koje su u hrvatskom društvu pomalo prošle „ispod radara“. BIJESNI KONZUMERIZAM Papa Franjo tako je rekao kako „…želja za potrošnjom predstavlja "virus koji vjeru napada u samim korijenima". To je bijesni konzumerizam koji nameće pravilo: "Stvari nikada dovoljno". Moramo se oduprijeti iskušenju da je smisao života u gomilanju. Moramo se suočiti s iluzijom da je čovjek sretan kada posjeduje puno stvari. Oduprite se sjajnim svjetlima konzumerizma koja (ovaj mjesec) blješte svuda oko nas". Bio je tužan što se slavlje Uskrsa i Božića pretvorilo u sumanuto kupovanje i darivanje skupim predmetima i hranom, a ne obiteljsko okupljanje, iskazivanje milosrđa i duhovnosti. Samu bit tih kršćanskih svetkovina ROBOVI POTROŠNJE Govorio je i o prijelazu iz komunizma u konzumerizam: „Ono što oba „-izma“ imaju zajedničko je lažna ideja slobode. Ona komunizma je bila prisilna „sloboda“, ograničena izvana, o kojoj je netko drugi odlučivao. Ona konzumerizma je libertarijanska, hedonistička, spljoštena „sloboda“, koja nas čini robovima potrošnje i stvari“. NEZASITNI POTROŠAČI „Da bi se izrazila Isusova ljubav, često se upotrebljava simbol srca. Neki se pitaju ima li on još uvijek neko stvarno značenje. No, kad smo u napasti ploviti po površini, živjeti u trci ne znajući naposljetku zašto, postati nezasitnim potrošačima i robovima žrvnja tržišta koje ne zanima smisao našega postojanja, imamo potrebu povratiti važnost srca«, napisao je papa Franjo na početku enciklike »Dilexit nos – Uzljubi nas«, čije je prve riječi, a time i naslov, preuzeo iz poslanice sv. Pavla Rimljanima (8,37). Bio je ljut zbog „bogatog Zapada koji baca hranu dok milijuni diljem svijeta gladuju“: POŠTUJMO SVETOST HRANE „Hranu koju bacamo u smeće nepravedno otimamo iz ruku onih koji je nemaju; onih koji po svojemu nepovredivom ljudskom dostojanstvu imaju pravo na svagdašnji kruh“, napisao je papa Franjo u poruci upućenoj Quu Dongyuu, generalnom direktoru FAO-a, Organizacije Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu i dodao: „Prehrana ima duhovni temelj i njezino ispravno upravljanje podrazumijeva potrebu usvajanja etičkog ponašanja. Jamčeći više od bilo kojeg drugog dobra zadovoljenje temeljnoga prava na život. S hranom valja postupati poštujući svetost koja joj je svojstvena, koja proizlazi iz temeljne svetosti svake osobe, a koju joj priznaju brojne tradicije, kulture i religije. Bacati hranu u smeće znači ne vrijednovati žrtvu, rad, prijevozna sredstva i troškove energije koji su utrošeni da se kvalitetna hrana donese na stol“, poručio je Papa. DOBRA ZDRAVSTVENA SKRB DOSTUPNA SVIMA I dok kod nas liste čekanja na liječenje i punu zdravstvenu skrb postaju sve dulje i dulje, a oni koji odlučuju o javnom zdravstvu u Hrvatskoj grabe sebi u džepove, otimajući bolesnima i starima sredstva za lijekove i suvremene medicinske uređaje, papa Franjo je molio i kritizirao političare na svoj način: „Želim zamoliti vlade svih zemalja svijeta da ne zaborave da je dobra zdravstvena skrb dostupna svima - prioritet“, kaže papa Franjo u poruci. „Ako se to još nije dogodilo“, dodaje, „to je nerijetko zbog lošeg upravljanja resursima i nedostatka ozbiljne političke predanosti“. OSJETLJIVOST NA UČITELJE I ODGOJITELJE S obzirom da je i sam u Argentini, gdje je rođen, papa Franjo radio i kao učitelj, bio je senzibiliziran za sustav odgoja i obrazovanja. Bio je osjetljiv na učitelje, posebice one koju su „primorani raditi dvije smjene da bi zaradili pristojnu plaću. Ali, „u kakvom će stanju biti učitelj nakon dvije smjene?“ pitao se papa Franjo i dodao: „Djelatnicima i protagonistima odgoja, koji su „ponekad umorni, a danas ih se malo cijeni“: njihovo je poslanje, uvjerava Sveti Otac, „milo Bogu i vrlo važno za braću“. Slao je poruku ministrima obrazovanja: „U društvu u kojem je sve teže pronaći polazišnu točku, mladim ljudima je potrebna škola kao dobra, pozitivna polazna točka. To je moguće samo ako škola ima učitelje koji su sposobni dati smisao školi, učenju i kulturi, bez da sve svode na puki prijenos tehničkog znanja. Umjesto toga, oni moraju uspostaviti odgojno-obrazovni odnos sa svakim učenikom, koji se mora osjećati prihvaćenim i voljenim zbog onoga tko je, sa svim svojim ograničenjima i potencijalom. Učitelj ne poučava samo sadržaje, već vrijednosti i običaje života. Računalo može podučavati sadržaje, ali za razumijevanje ljubavi, razumijevanje vrijednosti i običaja koji stvaraju sklad u društvu, potreban je dobar učitelj.“ NASTAVNICI MEĐU NAJLOŠIJE PLAĆENIM RADNICIMA Obraćajući se članovima Talijanske asocijacije učitelja i školskih administratora, Papa je svojevremeno rekao: „Poučavanje je prelijepa profesija. Šteta je što su učitelji tako loše plaćeni, zato što se njihov rad ne svodi samo na vrijeme koje provode u školi, nego i na vrijeme koje provode pripremajući se za nastavu i vrijeme koje provedu sa svakim pojedinim učenikom.“ Papa je tijekom Vatikanske konferencije o kršćanskoj edukaciji prije deset godina rekao da su nastavnici „među najlošije plaćenim radnicima“ i dodao kako to znači „da država jednostavno nema interesa za edukaciju“. „Kad bi država pokazala zanimanje, stvari ne bi bile kakve jesu“, rekao je papa Franjo i ustvrdio: „Obrazovni savez je prekinut, a naš je posao pronaći nove putove.“ Smatrao je kako mlade treba učiti vrijednostima života, ali i financijskoj pismenosti, upoznavati ih s njihovim pravima u društvu koje nisu samo na papiru. (Poput zaštite potrošača) U sedam i pol godina pontifikata, argentinski Papa nije prestao kritizirati cinični svijet gospodarstva koji je postao ravnodušan na socijalne nejednakosti i na smanjenje prirodnih resursa planeta. Objavio je i encikliku "Svi smo braća" u kojoj ponovo napada neoliberalnu dogmu, koju je nazvao "bijednom misli" i "financijskom špekulacijom" koja se temelji na "brzoj dobiti i pohlepi“. Zato je papa Franjo bio voljen i cijenjen među običnim ljudima koji su ga i te kako razumjeli i voljeli za razliku od bogatih, pohlepnih i – političara. Sveti Otac Franjo danas se vratio u Očev dom. Počivao u miru Božjem. #papaFranjo #karizmatičnipapa #papanaroda #bijesnikonzumerizam #robovipotrošnje #nezasitnipotrošači #svetosthrane #dobrazdravstvenskrb

Europska unija najavljuje zbogom gotovini Europska središnja banka (ESB) od 2021. godine dotjeruje koncept koji bi mogao revolucionirati naš svakodnevni život. Uskoro više nećete morati plaćati gotovinom, čak ni za kupnju svog kruha. Naime, u trenutku kada čitate ove retke, stručnjaci pregledavaju posljednje detalje prije uvođenja valute koja će biti univerzalno prihvaćena u cijeloj eurozoni: digitalni euro. Digitalni euro elektronička je verzija valute koju već poznajemo, ali s jednom velikom razlikom. Za razliku od novca koji imate na svom bankovnom računu ili onog koji trošite putem aplikacija poput PayPal ili Lydia, digitalni euro izdavala bi izravno Europska središnja banka (ESB). Radi se o javnoj valuti, isto kao i novčanice i kovanice, ali u digitalnom obliku. Ovaj projekt, pokrenut prije gotovo četiri godine, ima za cilj odgovoriti na nekoliko izazova. Prvo, stalno smanjenje upotrebe gotovine, ubrzano pandemijom Covid-19. Zatim, rastući utjecaj kriptovaluta poput Bitcoina. Konačno, digitalni euro mogao bi navodno ojačati monetarni suverenitet EU suočen s projektima digitalnih valuta koje su pokrenule druge velike sile, poput kineskog digitalnog juana. Međutim, digitalni euro neće zamijeniti gotovinu preko noći. On bi više došao kao dopuna, nudeći modernu i sigurnu alternativu za svakodnevne transakcije. Brzina, sigurnost i uključenost, ali… Jedna od glavnih prednosti digitalnog eura leži u njegovoj jednostavnosti korištenja. Zamislite da možete platiti izravno sa svog pametnog telefona, bez potrebe za bankovnom karticom ili posrednikom. Transakcije bi bile trenutačne, čak i između dvije zemlje eurozone, a naknade svedene na minimum. Brzina, sigurnost i uključenost, ali… Jedna od glavnih prednosti digitalnog eura leži u njegovoj jednostavnosti korištenja. Zamislite da možete platiti izravno sa svog pametnog telefona, bez potrebe za bankovnom karticom ili posrednikom. Transakcije bi bile trenutačne, čak i između dvije zemlje eurozone, a naknade svedene na minimum. Šlag na tortu dolazi na kraju Sve ovo gore što smo pisali je dio propagande. ECB uvodi euro upravo u momentu kada se sve raspada. Digitalni euro će biti oružje za kontrolu svega, a što je nagore centralne vlasti će na dugmić moći iključiti bilo koga na svijetu. Također će moće ograničiti što će te kupovati i ono što nećete smjeti. Ako vam je socijalna služba dala digitalni euro, nećete ga moći koristiti za luksuz, vać što vam politika naloži – bilo to zdravo ili ne. Ulazimo u finalnu fazu globalističke agende. I još nešto. Već se govori i o datumu uvođenja digitalnog eura. To će biti u listopadu 2025. godine, dakle sutra.

EVO DOKAZA Stalno govorimo. Gotovo vičemo: „Dokle god budete kupovali, trgovcima (i svima s njima u lancu od proizvođača, distributera do logistike...) dajete za pravo da podižu cijene. Dajete im legitimno pravo napuhivanja cijena“. JER MEĐU I DALJE KUPUJU! I bojkotiraju bojkot kupovine. I kupovinom npr. u Konzumu daju za pravo njima da podižu cijene. Ili ne spuštaju. Kako god to rekli, smisao je isti. Ne vjerujete? Imamo dokaz. Rast cijena u Konzumu u vrijeme općeg bojkota i tjednog bojkota kupovine u Konzumu ne pokazuje značajnija sniženja. Čak i uz njihova „zaključavanja“ i tjedne akcije (one su, ako niste znali, samo privremenog i marketinškog karaktera!) i navodnih brojnih „sniženja“. To je potvrdila i Hrvatska narodna banka koja je u analizi mikrocijena Konzuma utvrdila kako „frekvencija promjena cijena ne pokazuje značajno snižavanje“, a što se lijepo vidi i na grafikonu u prilogu. K tome, „kada se proizvodi svrstaju u kategorije potrošnje u veljači, siječanjska inflacija hrane prije i poslije bojkota je – gotovo ista“. Prevedeno za one koji ne razumiju: Konzum nije snizio cijene, niti će to činiti. A zašto bi? Jer, vi i dalje kupujete. Deklarativno se mnogi izjašnjavaju za dnevne, tjedne, mjesečne, pa čak i polugodišnje bojkote, a onda mrtvo-hladni odu i pokupuju sve što mogu. I gdje stignu. Čime pogaze sve to što su mislili, rekli, tvrdili i željeli, ali samo – deklarativno. Poznato je kako je "licemjerje u Hrvata" svakodnevna stvar. Od političara do građana koji su spremni potrošiti i zadnji cent ne bi li otišli na doček sportaša, koncert neke pjevaljke ili se počastiti za pričest, odnosno krizmu kao da dan poslije ne postoji. Pa makar poslije ne imali što za jesti. Ali, zato smo glasni po birtijama, kafićima, na obiteljskim okupljanjima i poslovnim okruženjima… Zato, neka se samo kupuje. I dalje. Neka se bojkotira bojkot kupovine i potrošnje. Vjerujte onima koji imaju i koji sabotiraju bojkot. I sve nas. I dalje će cijene divljati, a mnogi će kmečati i plakati kako nas nitko ne voli, nitko ne cijeni, nitko ne razumije. I, kako je kriva Vlada RH koja ništa nije poduzela. 😉 A, Bože mili, zašto bi kada joj punimo državnu riznicu kupujući i trošeći?🤗 Kada će umirovljenicima pred Uskrs i lokalne izbore dati „dodatnih“ 15-16 eura više na mirovinu od 300-400 eura, kada će vam dijeliti recepte za kiflice i kako kuhati kruh. A mnogi će i dalje samo cmoljiti, kukati… Pa onda neka kukaju i dalje. Očito da je nekima ipak dobro. Nekima svakako jeste, a neki samo glume. I pljuckaju po na nama. I onima koji bojkotiraju kupovinu na tjednoj ili dnevnoj razini. „Sretno vam bilo bojkotiranje,“ kažu oni javno i smiju nam se u lice. ***** Vi i samo vi odlučujete: kupiti ili ne kupiti. Mi ne kupujemo kada je #bojkot. Ne činimo to. Niti gazimo svoju riječ (ma što pisali, radili i govorili protiv nas). I ne, nismo ničija politička ispostava niti smo bliski s bilo kojom političkom opcijom. Mi smo samo – potrošači. Koji svaki dan osjećaju što znači živjeti u vremenu divljanja cijena, inflacije, političkog licemjerja, nepotizma i elitizma, korupcije koja nagriza sve pore društvenog i gospodarskog života. I bez imalo odgovornosti. Jer, većina šuti. I ne bojkotira više. Bogati se još više bogate, a siromašni postaju još siromašniji. Valjda nam tako i treba. Mi ćemo bez obzira na to u petak, 28.2.2025. bojkotirati. SVE! I bit ćemo dio, ovaj put, i pokreta pod nazivom „Economic Blackout Day". Ne dajte svoje novce bez obzira na sve pritiske, izazove, popuste i akcije. I točka. Ali, bit će kako vi želite... #bojkot #nedamosvojenovce Izvor: HNB

SUTRA, u četvrtak, 13.2.2025. s početkom u 12 sati u konferencijskoj dvorani hotela Diplomat održat će se konferencija za medije u svezi najavljenog BOJKOTA pekarnica i svih pekarskih proizvoda u i na svim prodajnim mjestima Hrvatske. Na konferenciji će se posebno obratiti i predstavnik inicijatora bojkota pekarnica i učenika Prirodoslovne škole Vladimir Prelog. Ujedno ćemo pojasniti zašto će petak opet biti DAN BOJKOTA kupovine u svim trgovinama i trgovačkim centrima te tržnicama. #pekarnice #burek #kifla #kruh #bojkotidedalje #trgovine #tržnice

MINISTRE, ŠTO SE ČEKA? O ovome se u Hrvatskoj šuti. Nešto se pričalo, pisalo, objavljivalo, a onda se – zašutjelo. Neshvatljivo. Nedopustivo. Evo i zašto. Od 1. travnja 2025. u Italiji će jedna naljepnica postati obavezna za označavanje proizvoda pogođenih „shrinkflacijom“, praksom proizvođača koji smanjuje količinu/veličinu proizvoda bez istovremenog snižavanja njegove cijene. „Krenuli smo u to kako bismo zaustavili „shrinkflaciju“. Italija je, zajedno s Francuskom, među prvima u Europi uvela propise za suzbijanje te pojave. Još jednom smo prednjačili u inovativnosti zaštite potrošača i na to smo posebno ponosni,” izjavio je u prosincu prošle godine talijanski ministar poduzetništva i proizvodnje Adolfo Urso. Mjera koju je uvela talijanska vlada radi zaštite potrošača mogla bi dobiti neočekivan udarac, odnosno Europska unija mogla bi pokrenuti postupak protiv Republike Italije jer nije poštivala pravila EU-a kojih se treba pridržavati pri mijenjanju propisa koji mogu ograničiti jedinstveno europsko tržište. Vidjet ćemo kako će to završiti. Francuska je, međutim, odigrala proceduru po pravilima i ima nacionalnu mjeru s kojom štiti francuskog potrošača od ove štetne pojave. „Shrinkflacija“ je već neko vrijeme praksa i na našem tržištu - od pakiranja prehrambenih proizvoda do deterdženata, sredstava za čišćenje itd. Takvi su proizvodi izgledom isti kao i prethodno kupljeni, ali su manje težine ili niže kvalitete. Sjetite se, uostalom, i kruha našeg svakdašnjeg: prvo je bio 1 kg, zatim 750 g, pa 600 g, ubrzo iza toga 500 g, da bi se sada štruca prodavala po cijeni 1 kg za samo 400 grama!!! Jedna od najvećih prijevara potrošača u Hrvatskoj. Smanjen PDV, smanjena težina (i kvaliteta!), a cijena porasla… Najslikovitiji primjer „shrinkflationa“ na hrvatski način. Sam izraz „shrinkflation“ nastao je spajanjem engleskog glagola „shrink“ (ograničiti) i imenice „inflation“ (napuhavanje), a ukazuje na praksu smanjenja količine ili kvalitete proizvoda uz nepromijenjenu cijenu. Na taj način se podiže cijena proizvoda bez izravnog povećanja troškova proizvodnje. Melonijeva vlada, kako bi se suprotstavila rastu cijena (a on je prema zadnjem izvještaju Eurostata među najnižim u EU – 1,7%!) uvela je mjeru u svoj zakon o tržištu i tržišnom natjecanju, koji je parlamentu usvojio 12. prosinca 2024. Tako će od 1. travnja 2025. proizvođači koji stavljaju u prodaju robu široke potrošnje čija je količina smanjena, a prethodno pakiranje je ostalo nepromijenjeno, dok je cijena po jedinici mjere povećana, obvezuju se na davanje tih informacija potrošačima posebnom naljepnicom na prodajnom pakiranju. Tako će na prednjoj strani pakiranja, odnosno na odgovarajućoj naljepnici na proizvodu, u razdoblju od šest mjeseci od datuma stavljanja na tržište „shrinkanog“ proizvoda morati stajati tekst: "Ovo pakiranje sadrži proizvod manje …. (nečega) nego X (mjerne jedinice) u usporedbi s prethodnom količinom». U Hrvatskoj se o tome samo priča, ali nitko ništa ne poduzima. Eto, sad imamo konkretne primjere država članica EU koje konkretno reagiraju na pojave na tržištu koje utječu na prava njihovih potrošača. Predlažemo resornom ministru Šušnjaru u čijem je portfelju zaštita potrošača da njegove službe HITNO prouče primjer Italije i Francuske … Pa ne moramo uvijek izmišljati neka nova rješenja. Što prije to bolje jer se s ovakvim zapuštenim stanjem sa zaštitom potrošača u Hrvatskoj ne „šrinkaju“ samo proizvodi, već i prava potrošača. (Na slikama: primjer očite „šrinkflacije“ na koju nitko, osim potrošača, ne reagira) #shrinkflation #bojkot #ministar #Italija #Francuska #Meloni #Urso