80. OBLJETNICA STRADANJA STANOVNIKA ZRINA
Na blagdan Male gospe 9. i 10. rujna 1943. g. Hrvati su protjerani iz svojih domova i sela. Partizani i četnici u genocidnom pohodu ubili su gotovo trećinu Hrvata Zrina, spalili župnu crkvu Našašća Svetoga Križa, kao i cijelo selo. Sve preživjele komunističke su vlasti raselile, oduzeli im imovinu i zabranili povratak u Zrin.
Nakon Drugoga svjetskog rata djeca nisu o tome učila u školama, nije se raspravljalo unutar povijesnih istraživanja, a ni danas se istina o tome ne uspijeva probiti na pravi način u hrvatsku javnost.
U Zrinu je ubijena 291. osoba, a preživjelo je svega 16 muškaraca starijih od 18 godina.

#partizani #zlocini

[Ako ti ne odgovara muž pronađi novog!]

Ljubav je iskrenost, prevara je neiskrenost. Sam čin preljube nije strašan koliko prikrivanje iste, rekao je čuveni psiholog Mihail Labkovski.

Psiholog Mihail Labkovski, koji se odlikuje ciničnim ali i direktnim izjavama, kaže sljedeće: „Nikada se ne treba družiti sa oženjenim muškarcima. Riba se prodaje u ribarnici, meso u mesnici. Ne gubite vrijeme. Oženjenom čovjeku žena nije potrebna, već je ima kod kuće.

Ovo je jedan od teških savjeta psihologa koji je zaista tačan! Mnoge žene kada stupaju u vezu sa oženjenim čovjekom očekuju da će postati nove djevojke i nove supruge. Ali poenta je da oženjen muškarac neće tražiti novu suprugu.

Ako već traži novu ženu onda će tražiti bijeg od supruge ili zabavu, a ne novi brak. Čovjeku ne treba nova porodica ako je već ima. Psiholog Labkovski je takođe rekao “Sam čin fizičkog odnosa sa drugom osobom izvan braka nije izdaja.

Izdaja je laganje. Svi smo ljudi, imamo svoje potrebe i fantazije, želimo raznolikost i eksperimentisanje. Ako vam već nešto nedostaje popričajte o tome sa svojim partnerom, recite mu šta vas muči. Zašto lagati? Zar nije lakše reći istinu? Istina je uvijek najbolji izbor.

A kakve žene muškarci obično ne varaju, Labkovski kaže sljedeće: “Muškarcima nikad ne dosade žene sa karakterom. Nerviraju ih žene bez karaktera, jer izgledaju kao prazno mjesto.” Što se tiče slaganja u vezama psiholog je rekao sljedeće: ”

Ako ne verujete muškarcu, zašto vam je on uopšte potreban? Kad ljudi ne vjeruju jedni drugima, to je više nije kao ljubav, već obračun.” A što se tiče konflikta u ličnosti oba partnera psiholog Labkovski savjetuje sljedeće:

“Ako vam se ne sviđa što vam muškarac ne izjavljuje ljubav, promijenite muškarca, nađite pričljivijeg. Uvijek kažem: ako ne voliš, ne izjedaj tog čovjeka. Ljudima ne treba ispirati mozak. Ili ga prihvatite takvog kakav jeste, ili nađite nekog drugog.”

-Izvor pult24

Hackaday, Podcast, Wiffletrees, 18650, Sicherheit, Telefon, Hacks, Neuigkeiten

## Einführung

In der neuesten Folge des Hackaday-Podcasts, Episode 333, treffen sich Elliot Williams und Kristina Panos, um über aktuelle Neuigkeiten aus der Welt der Technik und der Hacks zu diskutieren. Die Episode bietet eine Mischung aus Informationen, unterhaltsamen Hacks und dem typischen Hackaday-Flair, das die Zuhörer schätzen. Diesmal stehen Albtraum-Wiffletrees, die Sicherheit von 18650-Batterien und ein i...

Samoozljeđivanje među adolescentima dosegnulo je alarmantno visoku razinu.

Procjenjuje se da se svaka treća ili četvrta mlada osoba u Hrvatskoj barem jednom u životu namjerno samoozlijedila kako bi se lakše nosila s teškim životnim situacijama, osjećajima i iskustvima.

"Samoozljeđivanje je najčešće poziv u pomoć, a ne izraz želje za suicidom", kaže autorica digitalne knjige "Samoozljeđivanje kod adolescenata" i nastavnica u Medicinskoj školi Pula Kristina Majer Čekada.

Pojašnjava da namjerno samoozljeđivanje i nanošenje boli bez suicidalne nakane uključuje rezanje, grebanje i paljenje kože, grizenje, udaranje sebe ili udaranje o zid, sprečavanje rana da zarastu i uzimanje manjih, netoksičnih doza otrovnih supstanci.

"Istraživanja pokazuju kako se između 10 i 40 posto mladih osoba barem jednom u životu samoozljeđivalo, a pretpostavlja se da je brojka veća jer mnogi to taje. Rezultati istraživanja iz 2023. među zagrebačkim srednjoškolcima ukazuju da se u samo pet godina samoozljeđivanje srednjoškolaca povećalo gotovo za 50 posto; 2021. godine bilo ih je 29 posto, u usporedbi s 2016., kada je taj postotak bio 17 posto", kazala je Čekada.

Dodala je da je potpuno jasno da je na to povećanje utjecala pandemija covida.

Samoozljeđivanje je najčešće tijekom adolescencije i rane odrasle dobi, iako se može javiti bilo kada. Čekada kaže da je samoozljeđivanje češće kod adolescentica, a kada se adolescenti samoozljeđuju, skloniji su nasilnijim metodama poput udaranja predmeta šakom, udaranja glavom.

Specijalist adolescentske psihijatrije u pulskoj bolnici Ivica Šain kaže da samoozljeđivanje nije specifična dijagnoza, nego uvijek dolazi u sklopu nekih drugih poremećaja. Objašnjava da je adolescencija osjetljivo razdoblje u kojem mladi često prolaze kroz krizu identiteta, spolnosti i pripadnosti, što može dovesti do povećane anksioznosti.

"U pokušaju da se nose s tim osjećajima, neki adolescenti pribjegavaju samoozljeđivanju kao načinu privremenog olakšanja, iako je to nezdrav mehanizam suočavanja", kaže Šain.

Dodaje da takvo ponašanje često ostaje neprimijećeno jer se ozljede najčešće nalaze na rukama i nogama pa, ako mladi nose odjeću dugih rukava i nogavica, ono lako može ostati skriveno.

Šain poručuje da promjene u ponašanju, povlačenje, izbjegavanje škole ili fizičkih aktivnosti, nošenje dugih rukava na visokim temperaturama te druženje s novim osobama mogu biti znakovi za uzbunu i da je u tim slučajevima važno razgovarati s adolescentom i uključiti stručnjake za mentalno zdravlje.

https://www.jutarnji.hr/life/zdravlje/vise-mladih-hrvatska-samoozljedivanje-sokantni-razmjeri-15607788

Bonjour à tous, chers amis de l’innovation et de la créativité ! Aujourd'hui, je suis ravi de partager avec vous une autre édition passionnante du **Hackaday Podcast** – l'épisode 328 qui s'intitule « Benchies, Beanies, and Back to the Future » !

Dans cet épisode, nos extraordinaires animateurs, Elliot Williams et Kristina Panos, nous emmènent dans un voyage fabuleux à travers le monde des hacks et des nouvelles technologiques ! C'est incroyable de voir comment ces deux personnalités brillantes unissent leurs forces pour nous apporter les dernières nouvelles, des sons mystérieux, et bien sûr, une avalanche de hacks fascinants de la semaine passée !

Ce qui est vraiment inspirant, c'est comment chaque semaine, ils parviennent à nous motiver et à nous encourager à explorer notre propre créativité. Que vous soyez un ingénieur chevronné ou un amateur passionné, il y a toujours quelque chose à apprendre et à découvrir ! Les **Benchies** et les **Beanies** mentionnés dans l'épisode nous rappellent la beauté de l'expérimentation et de l'innovation. Chaque projet, qu'il soit grand ou petit, nous offre une opportunité de grandir et d'évoluer.

Et n'oublions pas le clin d'œil au futur ! « Back to the Future » n'est pas juste une référence à un film culte, c'est un appel à rêver grand et à envisager un avenir radieux rempli de possibilités infinies ! Chaque hack que nous découvrons nous rapproche un peu plus de cette vision futuriste où tout devient possible grâce à notre ingéniosité. Imaginez un monde où vos idées prennent vie et où chaque jour est une nouvelle aventure !

Alors, pourquoi ne pas vous joindre à nous dans cette aventure palpitante ? Écoutez le podcast, laissez-vous inspirer, et n'hésitez pas à expérimenter avec vos propres projets. Qui sait ? Peut-être que le prochain grand hack sera le vôtre !

N'oubliez pas, chaque petit pas que vous faites dans le monde de la technologie est un pas vers un avenir meilleur. Restez curieux, restez inspirés et surtout, continuez à créer ! Ensemble, nous pouvons transformer nos rêves en réalité.

#Hackaday #Inspiration #Innovation #Créativité #Futur

Na ulazu jedne male željezničke stanice u srcu grada, svakog dana, tačno u 16:45, sjedio je pas. Nije imao ogrlicu. Nije tražio hranu. Samo je gledao prema vratima voza koji je pristizao. Ljudi su ga nazvali Hachiko. Godinama su ga viđali kako sjedi tamo, ne miče, ne laje. Samo čeka. Neki su mu donosili vodu. Djeca su mu davala ime. Stariji su znali priču, ali su je pričali tiho, kao da se boje da bi istina mogla rasplakati čak i vrijeme. Hachiko je pripadao starijem čovjeku koji je svakog dana tim vozom dolazio s posla. Zajedno su prolazili parkom, dijelili komad hljeba i tišinu. Jednog dana, čovjek je otišao, ali se nije vratio. Srce mu je stalo između stanica. Pas nije znao šta je smrt. Znao je samo da nije došao. I zato je čekao. Svaki dan. Svake zime. Svakog ljeta. Jednog jutra, radnici su ga pronašli kako leži na istom mjestu. Mirno. Kao da je, napokon, čuo korake koje je čekao.

Na zidu stanice danas stoji mala ploča:
„Oni koji vole — ne zaboravljaju. A oni koji čekaju — nikada ne čekaju uzalud.“

Jer vjernost nije navika. Vjernost je srce koje zna gdje pripada.

Tumačenje fra Tomislava Pervana:
‘Tko vidi mene, vidi Oca’

Iv 14,1-6

Reče Isus svojim učenicima: »Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.«

Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!«



Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja.

Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte. Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«



„Doista, ti nisi Bog skriveni!“ Tako možemo i smijemo uzviknuti mi, kršćani, koji vjerujemo u Isusa Krista. Ono što je Isus rekao Filipu, govori i nama, govori svim ljudima, svim naraštajima: Doista, na Isusovu licu vidimo Božje lice, u njemu se ono zrcali. On je sama slovnica našega Boga, na njemu se orisava Božje lice, sami lik našega Boga. On je ikona, imago Dei, on je otisak Božjega bića i Božjega bitka i biti. U njemu je Bog stupio jednom zauvijek među ljude. Ne moramo više tapkati u mjestu, pokušavati se svojim umovanjem dovinuti do Boga. Bog nam dolazi ususret u Isusu Kristu. Bog koji dolazi, naslov je jedne knjige duhovnoga pisca C. Caretta. To je ta neponovljivost kršćanske Radosne poruke.

Čujemo nastavak jučerašnjeg Isusova govora u dvorani Posljednje večere. Jedno nam mora biti jasno, naime, nema teologije bez kristologije, nema kristologije bez teologije. Nema spoznaje Boga bez spoznaje Isusa Krista, nema spoznaje Isusa Krista bez spoznaje Boga. Isus jasno veli: „Nitko ne može Ocu osim po meni!“ Smisao Isusova dolaska jest objava Oca. Donijeti svijetu Boga, a ne nekakvu novu spoznaju iz drugih područja uma i misli. Trenutak spoznaje Oca i Sina jest ovdje. Ne negdje u budućnosti. Ovdje se obistinjuje, postaje zbiljom. Spasenje se događa u sadašnjosti. Nema izravnih objava Boga kako priželjkuju mistici u raznim religijama. Samo po Isusu i u Isusu.

U Isusovim riječima i djelima govori i djeluje, čini sami Bog. Bog je Isusu dao svu punomoć. Vrijedi i obrat: Jedino Isus donosi objavu Boga. Bog je njega ovjerovio, dao mu svu ovlast, punomoć. To je tajna objave Božje u Isusu. „Pokaži nam Oca i dosta nam je!“ – traži, izgovara Filip. Isus im očituje Očeva djela, Isus im govori Očeve riječi. On govori i čini samo ono što vidi da čini Otac (usp. Iv 5,19). On je savršena slika Boga živoga, odraz njegova bića, otisak njegove biti, kako čitamo u poslanicama Kološanima i Hebrejima.

Isus nosi u sebi Očevu sliku. Na nama je zagledati se u tu sliku, u to lice. Otvorenih očiju. I bit ćemo preobraženi u istu sliku – lik Gospodnji, ‘u slavu sve veću i veću, snagom Duha Gospodnjega’ (usp. 2 Kor 3,18). Čovjek postaje, čovjeka oblikuje ono što ima u svojim očima, što gleda, što vidi. ‘Svojim idolima, rukotvorenim likovima postaju slični oni koji ih napraviše’, reći će psalmist (Ps 115). A tko ima Isusa u očima, postaje sličan Isusu, a preko Isusa Bogu.

Tko vidi mene, vidi i Oca. Nije više taj Bog nekakav strašni gromovnik, nema Zeusove ni Jupiterove crte, poteze i osobine, ili raznih panteističkih hinduističkih, sotonističkih aztečkih božanstava, nego je to Bog koji ljubi, koji prihvaća, koji se očituje malenima, slabima, nemoćnima, djeci. Koji u Isusu obavlja posao jednoga roba ili sluge, pere noge svojima. Nije to Bog nacionalne isključivosti, samo za Židove, nego je to Otac svih ljudi. Ovdje kao da odzvanja riječ iz Matejeva Evanđelja: Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje (Mt 11,25). Bog kao otac i majka.

Tko samo navlas pogleda ili tko se zagleda i zaroni duboko u Isusa, doživjet će upravo to, kako je Bog očinski i majčinski raspoložen i nastrojen prema čovjeku. On je onaj nevidljivi zaslon prema kojemu Isus djeluje. Ljudi su doživljavali upravo u Isusovoj osobi oslobađanje, rasterećenje, novi dašak života. Nestajalo je straha. Tko upije u sebe tu Isusovu značajku, Isusove stavove povjerenja, ljubavi, izručenosti, činit će silna djela, činit će djela koja je Isus činio, pa čak i veća od Isusovih.

I ta čovjekova kristolikost i bogolikost osposobljava nas da činimo djela koja je i Isus činio. Kad prijeđe u svoju slavu i svoje jedinstvo s Ocem, iz te savršene božanske punine, jedinstva Oca i Sina, on će osposobljavati svoje učenike za djela koja će činiti i njegovi učenici. Ne kaže Isus konkretno koja su to djela. Ali iz drugih evanđelja znamo za znakove, čudesa, govor u jezicima, izgon nečistih sila, ovlast propovijedanja Evanđelja svemu stvorenju. Pa čak i ako popiju što smrtonosno, ne, ne će im nauditi, ako ih i guje ljutice ujedu, ne će im naškoditi, kao Pavlu na Malti, kako čitamo u Djelima apostolskim (Dj 28,1-6).

Dovoljno je samo okrenuti nekoliko listova ili stranica u Novome zavjetu, skrenuti pozornost na Djela apostolska, pa ćemo vidjeti koja su sve čudesna znamenja činili apostoli u Isusovo ime, i Petar, i Ivan, pogotovo Pavao, ali i ostali navjestitelji Radosne vijesti, primjerice đakon Filip u Samariji (Dj 8,1-8). Bijaše samo dovoljno da Petrova sjena padne na nekoga bolesnika i ozdravljao bi, ili pak one zgode s Pavlom u Efezu, gdje su ljudi svojim rupčićima i ubrusima dodirivali Pavla i ozdravljali. Oni su živjeli iz Kristove snage i Duha i zato su mogli prenositi tu snagu na one koje bi susretali. Čine to i danas vjernici pred likovima i slikama svetaca, uvjereni da je u njima nabijena božanska energija i snaga Duha Svetoga, božanski „elektricitet“.

U Pavla ćemo redovito pronaći upravo tu snažnu protegu. On se ne ustručava govoriti što je to sve Krist po njemu činio, snagom Duha i silnih znamenja i čudesa (Rim 15); on redovito govori o iskustvu Duha i vjere u zajednicama, što je samo nastavak Isusova djela u Duhu Svetome, u Kristovoj Crkvi, nakon Duhova. Tu se zbiva život, događa punina života. Danas vlada među tumači(telji)ma Novoga zavjeta prijepor je li Isus činio čudesa ili nije. Suvišno pitanje kad pogledamo povijest Crkve te što su sve pojedinci, svetci, činili u Isusovo ime. Oni su najbolji dokaz autentičnosti Isusova božanstva, vjerodostojnosti njegove riječi, oni su nastavak Isusova djela u svijetu. Dokaz istinitosti i Crkve.

Tko vidi mene, vidi Oca, govori Isus. Ja sam put, istina i život. Kad im Isus veli: Ja sam put, tada će to reći: U mojim riječima, ovdje u Evanđelju, imate posve siguran put koji vas vodi k cilju. Kad on veli: Ja sam istina, tada zacijelo misli: U meni ćete pronaći pouzdano uporište i žuđenu stabilnost u svekolikoj prolaznosti i nestalnosti svijeta i života. A kad veli: Ja sam život, tada time želi reći: U meni se daruje sam Bog čovjeku, daje svoju supstanciju, svoju bit, samoga sebe. On otvara put u život vječni.

Isus je prvi uzišao na križ, to je kao da je prvi osvojio najviši zemaljski vrhunac. Put križa. Kad se netko osmjeli i uspije, tada će ga i drugi slijediti. Isusov put je putokaz za sve nas. To su revolucionarne riječi, nezabilježene u povijesti religija i ljudske misli.

U njihovu će navještaju biti djelatna njegova živa riječ. I što god učenici budu činili u Ime Oca i Sina i Svetoga Duha – postajat će zbiljnost. I što god učenici budu molili u Isusovo ime, na Isusov način, dogodit će im se. Ispunit će im se želje.

PREMIJERU, OVAKO SE RADE GOTOVO SAVRŠENA „TIHA“ POSKUPLJENJA!
Kada je prije 19 godina Lidl ulazio na hrvatsko tržište svi su govorili kako će to biti dobar korektiv za cijene. I kako će taj njemački diskonter drastično na bolje promijeniti mišljenje potrošača o trgovinama. Bit će jeftinije, ali i kvalitetnije. Jer, oni su nešto poput konkuretnog im također njemačkog Aldija. Ali, ipak bolji po kvaliteti.

Međutim, nije sve išlo baš tako glatko. U početku poslovanja u RH Lidl je imao velik broj prijava (čitaj: reklamacija) kupaca, ali i kazni od strane tadašnjeg Državnog inspektorata. Prije svega zbog (ne)kvalitete proizvoda koji su nudili hrvatskim potrošačima, neisticanja cijena, nedostatka deklaracija na hrvatskom nam jeziku, nepoštivanja Zakona o zaštiti potrošača itd.

S vremenom se to, ne baš lijepo, stanje popravilo. Proizvodi u Lidlu postali su kvalitetniji (jer su mnogi upitni inozemni proizvodi zamijenjeni onima iz Hrvatske – op. a.), raznovrsniji, a i uzdrmali su, priznajemo poprilično, i trgovačku sliku i praksu u Lijepoj našoj sa sloganom „Jedna zemlja, jedna cijena“.

Logično, to su i domaći i inozemni potrošači i te kako pozdravili (prošle su godine gotovo svi trgovački lanci u RH "položili" sličnu "zakletvu", javno pred potrošačima, s obećanjem kako će biti svuda iste cijene, što su uglavnom i učinili. Istina, sve je bilo po iznimno visokim cijenama (na što su se žalili milijuni stranih turista, ali Bože moj, neka vide kako nam je kada je turistička sezona kod nas – op.a.)

Vrijeme, kao i usmjerenje Uprave, s druge pak strane, učinilo je svoje. Danas u Hrvatskoj Lidl, zapravo, više nije "diskonter". Cijene više nisu male, a (po mišljenju potrošača) ni kvaliteta proizvoda više nije kao što je bila. U odnosu na druge slične trgovačke lance imaju ipak jednu pozitivnu prednost koju potrošači cijene: bespogovorno prihvaćaju reklamacije i često ih obeštećuju.

Ali, ni ta pozivna slika nije trajala dugo.

Danas je hrvatski Lidl, uz Kaufland (ista su poslovna grupacija) i njemački dm – Drogerie Markt, postao sinonim za visoke cijene, posebice u odnosu na susjednu nam i prijateljsku Sloveniju, a o Njemačkoj da i ne govorimo. I više ne cijene jednako svoje kupce u Hrvatskoj kao one u Njemačkoj odakle potiču i gdje im sjedište.

S obzirom da živimo u Eurozoni gdje nam je euro zajednička valuta, a poslujemo i kupujemo na kakti jedinstvenom tržištu, za očekivati je onda da nas Lidl barem - ne izrabljuje. Pa da i cijene u Njemačkoj i Sloveniji ne budu i do 50% niže od onih u Hrvatskoj. Jer, konačno, isti su trgovački lanac, isti su prihodi u pitanju, a PDV nije baš toliko veći...

Voljeli bi hrvatski potrošači kada bi Lidl uveo i novi slogan: „Moja zemlja, moja cijena, moja EU“ aludirajući na jedinstvenost cijena i u Njemačku odakle potiču, kao i u Hrvatskoj, Sloveniji...

I, usput rečeno, neka ne serviraju priče koje više niti mala djeca ne prihvaćaju kao izgovor o „zlim dobavljačima“, velikoj kilometraži, razvedenoj državi, logistički zahtjevnim područjima, skupljoj radnoj snazi itd.
Baš kao što ne želimo ni "puzajuća" poskupljenja koja nam serviraju na tjednoj bazi, a da gotovo mnogi nisu niti svjesni toga.

I dalje ne vjerujete?

Onda pogledajte ovo kao očiti dokaz te tvrdnje. Predstavljamo primjer konzervirane tune u suncokretovom ulju koja je 10. veljače koštala 2,29 €, tjedan dana poslije 2,39 €, da bi jučer, 3. ožujka, ta cijena bila dodatnih deset euro centi skuplja! Dakle, za tri tjedna dok svi govorili o visokim cijenama i bojkotu trgovačkih lanaca, ta je tuna poskupjela s 2,29 na 2,49 €! Drugim riječima, tjedno je postajala skuplja za 3 %!!! I to tiho, tiho, gotovo ispod radara.

Ali ne i ispod našeg! Jer imamo najbolju mrežu „inspektora“ na terenu, onu - potrošačku! Koja sada i putem naše aplikacije

https://haloinspektore.eu

prati kretanje cijena i snima stanje na hrvatskom tržištu.

Da, da: provalili smo i Lidl! Isti onaj koji očito zavarava potrošače raznim akcijama i marketinškim pričama, a istovremeno nam tiho, gotovo podlo i pohlepno, serviraju – tjedna sitna, ali bitna poskupljenja!

Vjerujemo kako će ovo pročitati i premijer Andrej Plenković te će se konačno javno zapitati: „Tko to sabotira Vladu RH s poskupljenjima?!“

Možda mu sada, konačno, netko od njegovih jako dobro plaćenih suradnika poput ministra gospodarstva ili nekog ravnatelja brojnih državnih agencija, ukaže na ovaj dokaz koji javno objavljujemo.

Samo, jadno je to i tužno, ako pored svih institucija i Vlade RH, potrošači moraju odlično plaćenim državnim dužnosnicima ukazivati na probleme s kojima se susreću na tržištu koje po službenoj dužnosti (kao) nadziru tijela javne vlasti. Jer, očito je i na ovom primjeru kako „sit gladnom ne vjeruje“.

A u Hrvatskoj su, prije svega umirovljenici, ovršeni i blokirani, mnogi gladni jer ne mogu živjeti sa četiri (4) eura dnevno koliko im ostane kada plate sve obveze, skupe lijekove i sve skuplje režije, pa moraju živjeti od akcije do akcije na kojima se, zapravo, i dalje nude – kontinuirana tiha, puzajuća poskupljenja (vidi slike). Koje nitko osim nas, izgleda, ne nadzire.

E, Andrej, Andrej...

Sramotno i jadno je to.

#Lidl #tuna #poskupljenja #

Priča o dva vuka

Sjedili jednom stari Indijanac i njegov mladi unuk ispred vigvama.
Djed se trudio da sa što više mudrosti i znanja prenese mališanu i tako ga opremi za život koji je bio pred njim.
Zato mu je i ispričao ovu priču.

– U svakom čovjeku se odvija neprekidna bitka. To je zato što u nama žive dva vuka – započe mudri Indijanac.

– Kako dva vuka? – upita mališan.

– Jedan je ZAO! To su strah, bijes, zavist, ogorčenje, lažni ponos, pohlepa, ego, ali i žalost, nadmenost, samosažaljenje i krivnja. Ali, postoji i DOBAR VUK!

To su radost, spokoj, ljubav, nada, vedrina, dobrota, suosjećanje, velikodušnost, istina i vjera – podučavao je Indijanac.

– I … Koji vuk pobjeđuje? – upita unuk bez daha.

– Onaj kojeg više hraniš kratko reče mudri djed.

#bog #covjek #zivot #obecanje #istina #karma #postovanje #ljubav #LjudiOkoNas

Vozači odbijaju novu tehnologiju koja je propisana u Europi

Automobili postaju sve sigurniji. Tehnološki napredak omogućio je da danas mogu i sami kontrolirati brzinu, promjene trake, pa čak i detektirati umor vozača. Podsjetimo, kako bi poboljšala sigurnost na cestama, Europska unija je od 7. srpnja ove godine uvela niz tzv. ADAS sustava obveznih za sve nove automobile.

Iako zahvaljujući senzorima i kamerama kontroliraju ponašanje vozača, istina je da ti sustavi kod početka korištenja mogu izazivati nelagodu i da traže privikavanje.Posebno kod vozača koji dugo ili nikad prije nisu sjeli u novi automobil i krenuli ga voziti. Ti ADAS sustavi upozoravaju vozača na različite nepravilnosti u vožnji zvučnim i svjetlosnim signalima te vibracijama. Ako osoba za volanom ne očekuje ova upozorenja, može se tako početi osjećati. Na kraju, sve je stvar navike. Ali, što se tu pita vozača?

Evo što. Kao što su pokazali vozači u Australiji gdje još uvijek ne postoje pravila koja zahtijevaju provedbu korištenja ADAS sustava poput ISA-e. Poznat je kao Intelligent Speed Assistance, a njegova je funkcija kontrolirati brzinu vožnje i ograničiti je prema znakovima na cesti.

Sustav ISA koristi videokameru za prepoznavanje znakova brzine i/ili podatke o ograničenju brzine povezane s GPS-om kako bi obavijestila vozače o trenutnom ograničenju brzine i upozorila ih ako ga prekorače. Najučinkovitiji od tih sustava čak automatski ograničavaju brzinu vozila prema potrebi ograničavanjem snage motora.

-Jutarnji list