Trebali zaustaviti velikosrpsku agresiju, a oni došli na ‘maturalac’: Veliki fijasko i sramota
U samim počecima Domovinskog rata Ujedinjeni narodi nisu smatrali da je u Hrvatskoj potrebna njihova intervencija, pa iako se po cijeloj zemlji sukob nemilice širio – s njihove strane sve je okarakterizirano kao “građanski rat” koji će brzo završiti i u koji se ne treba uplitati.
Ubrzo se pokazalo kako je to samo jedna od krivih procjena UN-a u nizu, a s nepromišljenim zaključcima i reakcijama nastavili su i konačnom odlukom da slanjem UNPROFOR-a.
“Plave kacige” raspoređene su po Slavoniji i Baranji, Banovini i Dalmaciji, no već početkom 1992. godine u Slavoniji je osvanuo kultni ratni grafit “Jao si ga nama s plavim kacigama” iz kojeg se moglo iščitati da mirovna operacija koja je ubrzo prerasla u veliku operaciju Grapple (grabež) – ne ide svojim tokom.
Naime, sudjelovanje “mirovnjaka” u ovoj misiji ne samo da nikome nije pomagalo, već su se brojni zločini pred njihovim očima. Da se usiljeno primirje plaća krvlju, zaključio je hrvatski branitelj Nikola Ivkanec koji je u svojoj knizi opisao četnički zločin nad Robertom Ivanovićem i Petrom Sićom “na očigled UNPROFOR-a”:
“Bilo je to 18.veljače 1993. godine. Dva su prijatelja radila cijeloga dana sve do noći, kada su se vraćali kući. Na samom ulazu u grad Pakrac upali su u četničku zasjedu. Teroristi su ih sačekali nedaleko bolnice. Sasjekli su ih iz automatskog naoružanja i pobjegli preko linije razgraničenja na okupirano područje. Apsurd je što su teroristi postavili zasjedu nedaleko od bolnice u kojoj je bila smještena manja jedinica Kanađana iz UNPROFOR-a, i sasvim je jasno da su ih četnici koristili kao štit”, opisao je u knjizi “Moja sjećanja: Domovinski rat ’91.-’95.: Glina, Daruvar, Pakrac”.
“Plave kacige” su, smatra se, najveći propust napravile kada su tijekom VRO Oluja u Dvoru mučki likvidirani teški invalidi koji su u ratnoj stihiji ostavljeni u tamošnjoj osnovnoj školi. Za taj propust konkretno se krivi “danski bataljun” koji je bio smješten svega nekoliko metara od mjesta nezapamćenog zločina nad civilima u invalidskim kolicima.
Raskalašene zabave usred rata i najveći propust u Dvoru
No, danski bataljun kojeg je UNPROFOR u vrijeme rata smjestio u Hrvatsku Dubicu, Hrvatsku Kostajnicu, Dvor, dio Petrinje te prostor prema Sunji, od prvoga je dana bio na lošem glasu. U njegovoj zoni odgovornosti oteto je i ubijeno više civila, a govorilo se kako im nije bila strana preprodaja droge i nafte. Pred njihovim očima počinjeni su brojni ratni zločini, pa je tako ubijena Zrinka Gmaz stara 19 godina, a njen bratić i brat su ranjeni, a civil Ivan Crnko je otet.
Dancima se zamjera inferiornost i lakoća kojom su doživljavali rat u Hrvatskoj, a o tome svjedoče njihove raskalašene zabave na kojima su se nalijevali alkoholom, skidali goli te pokazivali spolovila, i to sve to u vrijeme rata koji je divljao na Banovini. Jednu od tih zabava su i snimali.
Zanimljivo je kako su Danci snimanjem dokumentarnog film “15 minuta – masakr u Dvoru” autora Georga Larsena i Kaspera Vedesmanda pokušali “oprati ruke” od zločina u tom mjestu. Iako se zbog prisustva šest vojski na području Dvora toga dana još uvijek nije otkrio počinitelj, danski film koji je sufinanciran od HAVC-a vrlo je jasno optužio hrvatsku stranu za ovaj užasni pokolj. Film je nakon reakcija u hrvatskoj javnosti ubrzo zabranjen te poslan na doradu, no ovaj pokušaj distanciranja “plavih kaciga” od ubijanja civila na podrušju koje su trebali štititi – pojačao je gorak okus koji je UNPROFOR ostavio 90-tih na ovom području.
Video:
https://www.youtube.com/watch?v=WzWdbDLKK6o
-dnevnohr
Trebali zaustaviti velikosrpsku agresiju, a oni došli na ‘maturalac’: Veliki fijasko i sramota
U samim počecima Domovinskog rata Ujedinjeni narodi nisu smatrali da je u Hrvatskoj potrebna njihova intervencija, pa iako se po cijeloj zemlji sukob nemilice širio – s njihove strane sve je okarakterizirano kao “građanski rat” koji će brzo završiti i u koji se ne treba uplitati.
Ubrzo se pokazalo kako je to samo jedna od krivih procjena UN-a u nizu, a s nepromišljenim zaključcima i reakcijama nastavili su i konačnom odlukom da slanjem UNPROFOR-a.
“Plave kacige” raspoređene su po Slavoniji i Baranji, Banovini i Dalmaciji, no već početkom 1992. godine u Slavoniji je osvanuo kultni ratni grafit “Jao si ga nama s plavim kacigama” iz kojeg se moglo iščitati da mirovna operacija koja je ubrzo prerasla u veliku operaciju Grapple (grabež) – ne ide svojim tokom.
Naime, sudjelovanje “mirovnjaka” u ovoj misiji ne samo da nikome nije pomagalo, već su se brojni zločini pred njihovim očima. Da se usiljeno primirje plaća krvlju, zaključio je hrvatski branitelj Nikola Ivkanec koji je u svojoj knizi opisao četnički zločin nad Robertom Ivanovićem i Petrom Sićom “na očigled UNPROFOR-a”:
“Bilo je to 18.veljače 1993. godine. Dva su prijatelja radila cijeloga dana sve do noći, kada su se vraćali kući. Na samom ulazu u grad Pakrac upali su u četničku zasjedu. Teroristi su ih sačekali nedaleko bolnice. Sasjekli su ih iz automatskog naoružanja i pobjegli preko linije razgraničenja na okupirano područje. Apsurd je što su teroristi postavili zasjedu nedaleko od bolnice u kojoj je bila smještena manja jedinica Kanađana iz UNPROFOR-a, i sasvim je jasno da su ih četnici koristili kao štit”, opisao je u knjizi “Moja sjećanja: Domovinski rat ’91.-’95.: Glina, Daruvar, Pakrac”.
“Plave kacige” su, smatra se, najveći propust napravile kada su tijekom VRO Oluja u Dvoru mučki likvidirani teški invalidi koji su u ratnoj stihiji ostavljeni u tamošnjoj osnovnoj školi. Za taj propust konkretno se krivi “danski bataljun” koji je bio smješten svega nekoliko metara od mjesta nezapamćenog zločina nad civilima u invalidskim kolicima.
Raskalašene zabave usred rata i najveći propust u Dvoru
No, danski bataljun kojeg je UNPROFOR u vrijeme rata smjestio u Hrvatsku Dubicu, Hrvatsku Kostajnicu, Dvor, dio Petrinje te prostor prema Sunji, od prvoga je dana bio na lošem glasu. U njegovoj zoni odgovornosti oteto je i ubijeno više civila, a govorilo se kako im nije bila strana preprodaja droge i nafte. Pred njihovim očima počinjeni su brojni ratni zločini, pa je tako ubijena Zrinka Gmaz stara 19 godina, a njen bratić i brat su ranjeni, a civil Ivan Crnko je otet.
Dancima se zamjera inferiornost i lakoća kojom su doživljavali rat u Hrvatskoj, a o tome svjedoče njihove raskalašene zabave na kojima su se nalijevali alkoholom, skidali goli te pokazivali spolovila, i to sve to u vrijeme rata koji je divljao na Banovini. Jednu od tih zabava su i snimali.
Zanimljivo je kako su Danci snimanjem dokumentarnog film “15 minuta – masakr u Dvoru” autora Georga Larsena i Kaspera Vedesmanda pokušali “oprati ruke” od zločina u tom mjestu. Iako se zbog prisustva šest vojski na području Dvora toga dana još uvijek nije otkrio počinitelj, danski film koji je sufinanciran od HAVC-a vrlo je jasno optužio hrvatsku stranu za ovaj užasni pokolj. Film je nakon reakcija u hrvatskoj javnosti ubrzo zabranjen te poslan na doradu, no ovaj pokušaj distanciranja “plavih kaciga” od ubijanja civila na podrušju koje su trebali štititi – pojačao je gorak okus koji je UNPROFOR ostavio 90-tih na ovom području.
Video: https://www.youtube.com/watch?v=WzWdbDLKK6o
-dnevnohr
Sobre
Termos
Privacidade
Advertisment
DMCA
Gmaps
Rewards
Refunds
APP
Developers
Croatian
English
Arabic
French
Spanish
Portuguese
Deutsch
Turkish
Dutch
Italiano
Russian
Romaian
Greek
Chech
Afganistan
