BOJKOT JE USPIO Bojkot je sredstvo iskazivanja otpora, neslaganja. Ima veliku snagu, pokreće na akciju i traži hitan zaokret u ponašanju onih protiv kojih je usmjeren. Prvi bojkot potrošača u Hrvatskoj ujedinio nas je, osvijestio, potrošačima je dao glas, smanjio je ukupnu potrošnju i pokrenuo je reakciju. Bojkot je uspio, što god vam s druge strane rekli. Bojkot je uspješno poslužio kao megafon - svi su istovremeno obaviješteni i uključeni. Potrošači su pozvani na akciju. Trgovci (i svi u lancu do proizvođača) kao i pružatelji usluga su pozvani na reakciju. Država (nadležna ministarstva, agencije, inspekcije i HNB) je prozvana zbog neprovođenja pravovremenih mjera za suzbijanje inflacije i dopuštanja sveopćeg nereda na tržištu. Bojkot, naravno, ima i svoju slabost - on je alat trenutnog, privremenog pritiska. Treći petak općeg bojkota nije mogao postići masovnost prvog, ali je svejedno dao dobre rezultate. Učinak prvog i drugog petka u bojkotu prelio se i na smanjenu potrošnju sljedećih dana. Kroz tri tjedna, od prvog petka u bojkotu do ponoći trećeg petka u bojkotu potrošili smo ukupno 108 milijuna eura manje, od toga samo u tri petka 75 milijuna eura manje. Od 19 promatranih dana u 16 dana je zabilježen pad potrošnje. To je efekt bojkota petkom. Zato nismo obeshrabreni. I ne odustajemo. Najveći apsolutni pad (vrijednost računa) je zabilježen u Zagrebu, zatim u Splitu, Osijeku, Rijeci, Zadru, Varaždinu, Puli, Karlovcu, Slavonskom brodu, Čakovcu. Pozdravljamo i Valpovo, Komižu, Požegu, Čazmu, Slatinu, Donju Stubicu, Labin, Zaprešić, Ivanec, Zabok i druge koji su zabilježili najveći pad potrošnje. Moramo promijeniti svoje ponašanje, smanjiti potrošnju. Dok god kupujemo više od potrebnog, dok god kupujemo samo zato što imamo priliku, cijene neće pasti pa si mnogi uskoro neće moći priuštiti niti ono što im je neophodno. Intervencije koje su uslijedile nakon bojkota - zamrzavanje cijena nekih proizvoda na određeni rok, kao i bezbrojne akcijske ponude i sniženja - samo su gesta, nikako rješenje za situaciju koja je na svim razina zapravo dramatična. Zamrzavanje cijena na kraći rok i privremeni popusti neće dovesti do zaustavljanja rasta cijena, njihove stabilizacije i to jako dobro znaju svi koji se trebaju uhvatiti u koštac s ovim problemom. Neviđenim marketinškim aktivnostima trgovački lanci u samo nekoliko dana stvaraju nevjerojatan pritisak na potrošača, ostavljajući dojam da je sada odjednom sve na policama povoljnije, na akciji, s popustom, zamrznuto. To je, naravno, lažni dojam, smanjivanje štete i popravljanje imidža trgovaca. Ta „velikodušnost“ u popustima, akcijskim cijenama i drugim „šarenim bombonima“ otvara pitanje kako se sada može sniziti cijena tolikog broja proizvoda za 20, 30, 50 posto, a nije se moglo i prije bojkota?! Bojkot hrvatskih potrošača postigao je dva cilja: (1) dokazali smo da potrošači imaju kolektivnu snagu, mogu se solidarizirati, mobilizirati, zauzeti za sebe; (2) problem enormnog rasta cijena i općeg grabeža nabili smo na nos svima koji su stvorili taj problem i koji su ga trebali spriječiti i izazvali smo reakciju. Treći cilj još nije ostvaren – zaustavljanje rasta cijena i stabilizacija. To će morati ostvariti oni koji su na izborima dobili (naše?) povjerenje. Podsjetimo, potrošači još čekaju odgovor trgovaca (a čeka ga i ministar financija - op.a.) zašto su zapravo cijene proizvoda kojima je PDV skinut na 5 % od tog trenutka do danas rasle, za neke proizvode i više od 40 %. U tom odgovoru krije se i odgovor na pitanje zašto su uopće cijene svega u Hrvatskoj toliko rasle. Odgovor je grabež (gramzivost, jagma, pohlepa, oportunizam), samo ga još nitko nije glasno rekao ministru. Potrošači ne traže kratkotrajne akcije kojima je jedina svrha smiriti strasti. Potrošači traže promjenu ponašanja trgovačkih lanaca (i onih koji ih nadziru) na hrvatskom tržištu koje će rezultirati zdravom konkurencijom i prestankom ovog grabeža. Zato platforma "Halo, Inspektore" nastavlja svoju misiju za pravednije cijene, poštenije trgovačke prakse i jači nadzor tržišta. https://www.facebook.com/halo.inspektore #bojkot #grabež #pohlepa #oportunizam #megafon #potrošači #PDV #HNB #ministarstva (Hvala za ilustraciju: PlayStationGamePlay)

Trebali zaustaviti velikosrpsku agresiju, a oni došli na ‘maturalac’: Veliki fijasko i sramota U samim počecima Domovinskog rata Ujedinjeni narodi nisu smatrali da je u Hrvatskoj potrebna njihova intervencija, pa iako se po cijeloj zemlji sukob nemilice širio – s njihove strane sve je okarakterizirano kao “građanski rat” koji će brzo završiti i u koji se ne treba uplitati. Ubrzo se pokazalo kako je to samo jedna od krivih procjena UN-a u nizu, a s nepromišljenim zaključcima i reakcijama nastavili su i konačnom odlukom da slanjem UNPROFOR-a. “Plave kacige” raspoređene su po Slavoniji i Baranji, Banovini i Dalmaciji, no već početkom 1992. godine u Slavoniji je osvanuo kultni ratni grafit “Jao si ga nama s plavim kacigama” iz kojeg se moglo iščitati da mirovna operacija koja je ubrzo prerasla u veliku operaciju Grapple (grabež) – ne ide svojim tokom. Naime, sudjelovanje “mirovnjaka” u ovoj misiji ne samo da nikome nije pomagalo, već su se brojni zločini pred njihovim očima. Da se usiljeno primirje plaća krvlju, zaključio je hrvatski branitelj Nikola Ivkanec koji je u svojoj knizi opisao četnički zločin nad Robertom Ivanovićem i Petrom Sićom “na očigled UNPROFOR-a”: “Bilo je to 18.veljače 1993. godine. Dva su prijatelja radila cijeloga dana sve do noći, kada su se vraćali kući. Na samom ulazu u grad Pakrac upali su u četničku zasjedu. Teroristi su ih sačekali nedaleko bolnice. Sasjekli su ih iz automatskog naoružanja i pobjegli preko linije razgraničenja na okupirano područje. Apsurd je što su teroristi postavili zasjedu nedaleko od bolnice u kojoj je bila smještena manja jedinica Kanađana iz UNPROFOR-a, i sasvim je jasno da su ih četnici koristili kao štit”, opisao je u knjizi “Moja sjećanja: Domovinski rat ’91.-’95.: Glina, Daruvar, Pakrac”. “Plave kacige” su, smatra se, najveći propust napravile kada su tijekom VRO Oluja u Dvoru mučki likvidirani teški invalidi koji su u ratnoj stihiji ostavljeni u tamošnjoj osnovnoj školi. Za taj propust konkretno se krivi “danski bataljun” koji je bio smješten svega nekoliko metara od mjesta nezapamćenog zločina nad civilima u invalidskim kolicima. Raskalašene zabave usred rata i najveći propust u Dvoru No, danski bataljun kojeg je UNPROFOR u vrijeme rata smjestio u Hrvatsku Dubicu, Hrvatsku Kostajnicu, Dvor, dio Petrinje te prostor prema Sunji, od prvoga je dana bio na lošem glasu. U njegovoj zoni odgovornosti oteto je i ubijeno više civila, a govorilo se kako im nije bila strana preprodaja droge i nafte. Pred njihovim očima počinjeni su brojni ratni zločini, pa je tako ubijena Zrinka Gmaz stara 19 godina, a njen bratić i brat su ranjeni, a civil Ivan Crnko je otet. Dancima se zamjera inferiornost i lakoća kojom su doživljavali rat u Hrvatskoj, a o tome svjedoče njihove raskalašene zabave na kojima su se nalijevali alkoholom, skidali goli te pokazivali spolovila, i to sve to u vrijeme rata koji je divljao na Banovini. Jednu od tih zabava su i snimali. Zanimljivo je kako su Danci snimanjem dokumentarnog film “15 minuta – masakr u Dvoru” autora Georga Larsena i Kaspera Vedesmanda pokušali “oprati ruke” od zločina u tom mjestu. Iako se zbog prisustva šest vojski na području Dvora toga dana još uvijek nije otkrio počinitelj, danski film koji je sufinanciran od HAVC-a vrlo je jasno optužio hrvatsku stranu za ovaj užasni pokolj. Film je nakon reakcija u hrvatskoj javnosti ubrzo zabranjen te poslan na doradu, no ovaj pokušaj distanciranja “plavih kaciga” od ubijanja civila na podrušju koje su trebali štititi – pojačao je gorak okus koji je UNPROFOR ostavio 90-tih na ovom području. Video: https://www.youtube.com/watch?v=WzWdbDLKK6o -dnevnohr