Poruka poznatog svećenika izazvala lavinu emocija: 'Malo me sram zbog tebe' (POUČNA PRIČA)

"Sin se odjednom obogatio. Sagradio je kuću u elitnoj četvrti Zagreba, u zatvorenom naselju vila. Možda ne palaču, ali čvrstu, urednu i modernu. Kupio je luksuzan automobil. Unajmio ekipu majstora koja je uredila interijer kao iz kataloga. S vremenom se pojavila i – oholost. S nadmenim izrazom lica počeo je govoriti o poduzetništvu kao novoj eliti društva", započinje objava.

"Tvrdio je da će se oni koji imaju novac 'oplemenjivati', tj. razvijati intelektualno. Zato je njegov desetogodišnji sin, Luka, dobio privatnu učiteljicu engleskog – trebao je govoriti sigurno, a kasnije i pravilno pisati. Našao je negdje stručnjaka za bonton. Jednom tjedno cijela je obitelj sudjelovala na lekcijama: kako se koriste pribori za ribu i deserte, kako voditi razgovor na razini i kako se elegantno odijevati. Novo hrvatsko plemstvo – ni manje ni više", dodaje se dalje.

U priči se dalje navodi kako je ova obitelj dobila i novo društvo, a to su bili samo oni koji su se također obogatili. "S njima je bilo ugodno, lako – svoji ljudi. Moglo se razgovarati o svemu bez nelagode. Djeca iz te skupine išla su u prestižnu školu, gdje su ih učili 'modernom razmišljanju'. Ponekad su ih slali u Englesku – da izbruse jezik, jer elita mora biti elitom. Sve kao iz časopisa. S jednom iznimkom – roditelji. Tu je nastao potpuni šum."

"Dijete se ne smije zaraziti prošlošću'
"'Znaš, tata...', rekao je jednoga dana. 'Nemoj se ljutiti što se s tobom i s mamom gotovo i ne viđam. Moje vrijeme je skupo. A osim toga... mi smo iz različitih svjetova.' Otac, gospodin Mirko, cijeli je život radio kao tokar u tvornici. Mama, gospođa Marija, također je bila radnica. Jednostavni ljudi. Bilo ga je sram predstaviti ih novim poznanicima. Govorili su negramatično, mljackali za stolom, odijevali se 'kao sa sela'", piše dalje.

Ni unuka nisu puštali kod bake i djeda. "Što bi tamo vidio? Sivi život, težak rad i miris kiselog kupusa. Ne! Dijete se mora kretati u blistavom, slobodnom svijetu. Jer djedovi – to je generacija robova. Cijeli život na državnom, ničega se nisu domogli. Dijete se ne smije 'zaraziti prošlošću'. Treba u njemu odgojiti novog čovjeka. S osjećajem vlastite vrijednosti. Da zna koliko vrijedi."

"Luka je imao deset godina kad ih je zadesilo to bogatstvo. Prošlo je pet godina. Dječak je porastao, ojačao. Sjajno je govorio engleski. Petice iz svakog predmeta. Počeo je izlaziti iz kuće. Ponekad bi nestao na šest, sedam sati. Roditelji nisu pitali – jer bunt bi mogao buknuti. On je, na kraju krajeva, samostalan! Treba imati povjerenja. Kako drukčije? Prošla je još jedna godina. I jednoga dana Luka se nije vratio kući na noć. Samo je nazvao da se ne brinu. Pomislili su – možda se pojavila djevojka? Vrijeme prolazi, sve se mijenja", piše dalje.

"Otac je zaplakao'
"Vratio se tužan. Rekao bih čak – dirnut. Otac je upitao: 'Sve je u redu, sine?'. I čuo je odgovor u koji bi mnogi teško povjerovali. Ali to je bila njihova stvar. Luka je rekao: 'Spavao sam kod djeda. Jučer su ga otpustili iz bolnice. Nakon operacije kuka. Baka je otišla na imanje, jer krastavci venu. A djedu nije imao tko dodati čaj'", navodi se.

Otac i majka su zatim saznali istinu. "I tada je izašlo na vidjelo još nešto. Luka je kod djeda i bake odlazio već pet godina. Djed ga je molio da ne govori. Ali sada mu je već bilo svejedno. 'Djed mi je noću pričao o svom životu...', dodao je. 'Zamalo da ne zaplačem. Znaš, tata... Malo me sram zbog tebe. Nemoj se ljutiti, ali mislim da bi se više trebao viđati sa svojim roditeljima'. Otac je zaplakao."

Izvor:
https://www.facebook.com/stjepanivanhorvat/posts/1333326021492309?ref=embed_post

Dok je „Titanic” polako tonuo u ledene vode sjevernog Atlantika, usred panike, krikova i očaja, iz dubine broda izronila je mirna silueta — pekar.
Nije imao časničku uniformu. Nije nosio oznake. Nije imao zviždaljku ni vlast.
To je bio Charles Joughin — glavni pekar „Titanica”.

Dok su se drugi borili za preživljavanje, on je mislio na to kako pomoći drugima.
Skupljao je kruh za čamce za spašavanje. Pomagao je ženama i djeci da uđu.
Odlučno je poticao one koji su se dvoumili.

A kad više nije bilo nijednog čamca — nije pokušao pronaći mjesto za sebe.
Prepustio ga je drugima. I ostao.

Vratio se u svoju kabinu. Natočio si viski. I čekao.

U 2:20 ujutro čelični kolos nestao je pod valovima. Joughin je pao u ledeni ocean. Proveo je u vodi više od dva sata — i preživio.

Kasnije je govorio da nije osjećao strah. Nije paničario. Čak ni hladnoća nije bila tako nepodnošljiva.
Je li ga viski spasio? Ne nužno. Alkohol zapravo ubrzava pothlađivanje.
Ono što ga je doista održalo na životu bio je mir, snaga duha, navika da se ne predaje — i tijelo očvrsnuto godinama fizičkog rada.

Te noći nije držao herojske govore. Nije tražio pozornost.
Jednostavno je bio ono što jest: pekar.
Čovjek koji je pekao kruh. I činio dobro.

Jer u najmračnijim trenucima ne svijetli uvijek onaj koji najglasnije viče.
Ponekad su pravi junaci oni koji u tišini ostaju korisni.
I drže se na površini.

[Ako ti ne odgovara muž pronađi novog!]

Ljubav je iskrenost, prevara je neiskrenost. Sam čin preljube nije strašan koliko prikrivanje iste, rekao je čuveni psiholog Mihail Labkovski.

Psiholog Mihail Labkovski, koji se odlikuje ciničnim ali i direktnim izjavama, kaže sljedeće: „Nikada se ne treba družiti sa oženjenim muškarcima. Riba se prodaje u ribarnici, meso u mesnici. Ne gubite vrijeme. Oženjenom čovjeku žena nije potrebna, već je ima kod kuće.

Ovo je jedan od teških savjeta psihologa koji je zaista tačan! Mnoge žene kada stupaju u vezu sa oženjenim čovjekom očekuju da će postati nove djevojke i nove supruge. Ali poenta je da oženjen muškarac neće tražiti novu suprugu.

Ako već traži novu ženu onda će tražiti bijeg od supruge ili zabavu, a ne novi brak. Čovjeku ne treba nova porodica ako je već ima. Psiholog Labkovski je takođe rekao “Sam čin fizičkog odnosa sa drugom osobom izvan braka nije izdaja.

Izdaja je laganje. Svi smo ljudi, imamo svoje potrebe i fantazije, želimo raznolikost i eksperimentisanje. Ako vam već nešto nedostaje popričajte o tome sa svojim partnerom, recite mu šta vas muči. Zašto lagati? Zar nije lakše reći istinu? Istina je uvijek najbolji izbor.

A kakve žene muškarci obično ne varaju, Labkovski kaže sljedeće: “Muškarcima nikad ne dosade žene sa karakterom. Nerviraju ih žene bez karaktera, jer izgledaju kao prazno mjesto.” Što se tiče slaganja u vezama psiholog je rekao sljedeće: ”

Ako ne verujete muškarcu, zašto vam je on uopšte potreban? Kad ljudi ne vjeruju jedni drugima, to je više nije kao ljubav, već obračun.” A što se tiče konflikta u ličnosti oba partnera psiholog Labkovski savjetuje sljedeće:

“Ako vam se ne sviđa što vam muškarac ne izjavljuje ljubav, promijenite muškarca, nađite pričljivijeg. Uvijek kažem: ako ne voliš, ne izjedaj tog čovjeka. Ljudima ne treba ispirati mozak. Ili ga prihvatite takvog kakav jeste, ili nađite nekog drugog.”

-Izvor pult24

❤ Čovjek je nazvao svog prijatelja i rekao: Treba mi novac, majka mi je bolesna, nemam novca za lijekove; - njegov prijatelj je odgovorio: "U redu, dragi moj prijatelju javim se večeras"

Čovjek je poslije nazvao tog projatelja, ali je ovom telefon bio isključen. Pokušavao je zvati iznova i iznova, sve dok nije odustao, i otišao tražiti drugog prijatelja koji bi mu mogao pomoći, ali nije ga mogao pronaći... Tužan i razočaran u ovog prijatelja, koji ga je napustio i isključio telefon kad mu je najviše trebao, došao je kući i pronašao torbu s lijekovima, blizu jastuka na kojem je spavala njegova majka. Upitao je brata što se dogodilo:

“Tvoj je prijatelj došao po recepte i donio ove lijekove.

Otišao je maloprije smiješeći se. Sa suzama u očima čovjek je istrčao na ulicu pronaći svog prijatelja i kad ga je pronašao, zagrlio ga je, zahvalio mu i pitao ga zašto je isključio telefon?

- Prijatelj je odgovorio: "Čovječe, pa prodao sam telefon i kupio lijek za tvoju majku"

Razumijete li što je prijateljstvo? Pravi prijatelj ne prekriži ruke i ne odmahne glavom kad mu je prijatelj u problemu i moli ga za pomoć... Pravi prijatelj je kao rođeni brat, kao otac, kao majka.

Ako cijenite takvo prijateljstvo lajkajte ovu objavu i komentirajte i podijelite sa svojim prijateljima. Idemo učiniti ovaj svijet boljim

SAD - Rodila se beba stara 30 godina i 9 mjeseci

Priča počinje početkom 1990-ih. Archerd je šest godina pokušavala i nije uspjela zatrudnjeti. Ona i njezin suprug odlučili su isprobati umjetnu oplodnju (IVF), prilično novu tehnologiju u to vrijeme. "Ljudi nisu bili upoznati s tim“, kaže Archerd. "Mnogi su ljudi pitali, što radiš?"

Ipak su to učinili i u svibnju 1994. uspjeli su stvoriti četiri embrija. Jedan od njih je prenesen u Lindinu maternicu. Rezultat je bila zdrava djevojčica. "Bila sam tako blagoslovljena što sam imala bebu“, kaže Archerd. Preostala tri embrija su krioprezervirana i pohranjena u spremniku.

To je bilo prije 31 godine. Zdrava djevojčica sada je 30-godišnja žena koja ima svoju 10-godišnju kćer. Ali ostala tri embrija ostala su zamrznuta u vremenu.

Archerd je izvorno planirala sama upotrijebiti embrije. "Oduvijek sam očajnički željela još jednu bebu“, kaže. "Zvala sam ih svoje tri male nade.“ Njezin tadašnji suprug osjećao se drugačije, kaže. Archerd se kasnije razvela od njega, ali ona je dobila skrbništvo nad embrijima i čuvala ih, još uvijek se nadajući da će ih jednog dana upotrijebiti, možda s drugim partnerom.

Dječak rođen tijekom vikenda drži novi rekord za "najstariju bebu" na svijetu. Thaddeus Daniel Pierce, koji je stigao 26. srpnja, razvio se iz embrija koji je bio uskladišten prije 30 godina.

"Imali smo težak porod, ali sada smo oboje dobro", kaže Lindsey Pierce, dječakova majka. "On je tako miran. U strahopoštovanju smo što imamo ovu dragocjenu bebu!"

Lindsey i njezin suprug, Tim Pierce, koji žive u Londonu u saveznoj državi Ohio, "posvojili" su embrij od žene koja ga je stvorila 1994. godine. Kaže da njezina obitelj i crkvena zajednica misle da je "to kao nešto iz znanstvenofantastičnog filma".

"Beba ima 30-godišnju sestru“, dodaje. Tim je bio dijete kada su embriji prvi put stvoreni.

"Bilo je prilično nadrealno“, kaže Linda Archerd (62), koja je donirala embrij. "Teško je uopće povjerovati.“

To je značilo plaćanje godišnjih naknada za skladištenje, koje su se s vremenom povećavale i na kraju Archerda koštale oko tisuću dolara godišnje, kaže ona. Za nju se isplatilo. "Uvijek sam mislila da je to ispravna stvar“, kaže.

Stvari su se promijenile kada je počela prolaziti kroz menopauzu, kaže. Razmotrila je svoje mogućnosti . Nije htjela odbaciti embrije niti ih donirati za istraživanje. I nije ih htjela anonimno donirati drugoj obitelji. Htjela je upoznati roditelje i sve bebe koje će iz njih nastati. "To je moj DNK; došao je od mene... i to je brat/sestra moje kćeri“, kaže.

Tada je saznala za "posvojenje embrija". To je vrsta doniranja embrija u kojoj i donori i primatelji imaju pravo odlučiti kome će "postaviti" svoje embrije ili od koga će ih "posvojiti". Nadziru ga agencije, obično izričito vjerske, koje vjeruju da je embrij moralno ekvivalentan rođenom čovjeku. Archerd je kršćanka.

"Toliko mjesta nije htjelo ni uzeti moje podatke", kaže Archerd. Tada je naišla na program Pahuljice koji vodi agencija Nightlight Christian Adoptions. Agencija je bila spremna prihvatiti njezine embrije, ali im je bila potrebna Archerdina medicinska dokumentacija iz vremena kada su embriji stvoreni, kao i laboratorijski podaci o embrijima.

Stoga je Archerd nazvala liječnika za plodnost koji ju je liječio desetljećima prije. "Još uvijek sam napamet pamtila njegov telefonski broj", kaže. Taj liječnik, sada u sedamdesetima, još uvijek radi u klinici u Oregonu. Iskopao je Archerdine kartone iz svog podruma, kaže. "Neki od njih bili su pisani rukom", dodaje. Njezini embriji ušli su u Nightlightov "bazen za podudaranje" 2022. godine.

https://dnevnik.hr/vijesti/svijet/kao-da-je-putovao-kroz-vrijeme-djecak-iz-1994-rodjen-2025---927193.html

Kad u današnjem evanđelju čitamo o gradovima Korozainu, Betsaidi i Kafarnaumu, lako možemo reći: "Pa kako se nisu obratili na tolika Isusova čudesa?", ali pogledajmo malo današnje vrijeme. Zapadni svijet je sa porastom znanosti sve više zatvoren za divljenje Božjim djelima i daje pozornost samo stvarima sa oznakom "stručnjaci potvrdili" ili "istraživanja su pokazala". Na sve nadnaravno i čudesno odmahnemo rukom i kažemo "sigurno postoji znanstveno objašnjenje za ovo". Po čemu smo onda drugačiji od njih?

To me podsjeća na priču kad je teolog šetao parkom i sjeo na klupu kraj nekog čovjeka koji je čitao Bibliju. U jednom trenutku čovjek s Biblijom počne vikati: "Slava ti Ɓože! Tako si velik!" Teolog ga upita što je takvoga pročitao, a ovaj mu kaže: "Tu piše da je Bog rastvorio Crveno more i učinio da Izraelci prođu prijeko po suhom!" Na to teolog kaže: "Ma nije to bilo baš tako. Zapravo su našli mjesto gdje je bio plićak za vrijeme oseke i prešli prijeko."

Čovjek se malo zamislio i nastavio dalje čitati. Nije prošlo 2 minute kad ponovo počne vikati: "Slava ti Bože! Kako si velik!" Teolog ponovo upita zašto viče, a ovaj mu kaže: "Pa prema tome što ti kažeš, Bog je potopio cijelu Faraonovu vojsku, kola i konjanike u plićaku!"

Zašto Isus kaže da moramo postati kao djeca ako želimo ući u Kraljevstvo Božje? Pa zato jer su djeca sposobna svemu se diviti, sve upijati, puno pitati i imaju povjerenje da će se mama i tata pobrinuti za sve njihove potrebe. Takav mora biti i naš odnos prema Bogu i Božjim djelima. Kao tradicionalni katolici previše banaliziramo sve ono što Bog čini u našim i tuđim životima i time se zatvaramo za divljenje i slavljenje Boga, za ono što nas stavlja u ispravan položaj prema Bogu i što nas posvećuje.

Molimo za poniznost i za milost divljenja, da poput sv. Franje i tolikih svetaca prepoznajemo Božja čudesa u svakom našem dahu i otkucaju srca, u svakom novorođenom djetetu, u svakoj biljčici i životinji, u svemu stvorenom i da podamo Bogu hvalu i slavu koja mu pripada. Počnimo život koji nadilazi svaki razum!

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/utorak-15-7-2025/

_"Gostoljublja ne zaboravljajte: njime neki, i ne znajući, ugostiše anđele!"_ (Heb 13,2) Kako ovaj citat spojiti sa Isusovom izjavom Marti u današnjem evanđelju: _"Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ za mnogo, a jedno je potrebno."?_ Mnogi imaju veliki problem s ovom Isusovom izjavom. Je li ovdje stvarno riječ o tome da Isus kori Martu radi njezinog gostoprimstva ili je stvar o nečem drugom?

Naš prijevod kaže da je Marta bila zauzeta posluživanjem, no ako pogledamo izvornu riječ na grčkom koju Luka koristi, to je ista riječ koju Isus koristi kad govori da ne budemo tjeskobno zabrinuti za ono što ćemo jesti, piti, obući i obuti. Dakle nije riječ o običnoj zauzetosti Marte, već o tjeskobnoj brizi oko toga što i kako će poslužiti. Kad joj se Isus obraća, ne kaže joj da je zauteta, nego joj kaže da se brine i uznemiruje za mnogo.

Origen Aleksandrijski je u osobama Marte i Marije prepoznao duhovnu sliku kontemplativnog i djelotvornog života. Mi ljudi smo skloni krajnostima, pa često postanemo ili radoholičari koji nikad nemaju vremena za molitvu, ili želimo cijele dane provoditi u molitvi i duhovnim obnovama, a ništa ne raditi, no jedno bez drugoga ne ide. Ne možeš raditi djela za kraljevstvo Božje ako prije toga nisi proveo vrijeme s Bogom u tišini i molitvi i razabrao što je uopće potrebno učiniti i kako to učiniti u ljubavi. Ako naša djela nisu popraćena molitvom i odnosom s Bogom, to će prijeći u duhovni aktivizam u kojem ćemo umarati i opterećivati i sebe i sve druge oko nas koje ćemo pokušati uvući u svoje aktivnosti.

Ono na što je svaki kršćanin pozvan je onaj teži put - uvijek loviti sredinu. *Moliti i raditi*. Dan započeti molitvom, a onda krenuti na posao i truditi se u njemu biti izvrstan kako bi to bilo na slavu Božju, a onda dan završiti zahvalom. Nema gorega nego vidjeti kršćanina koji nikad ne moli, a uvijek "sve zna" ili pak kršćanina koji je poznat po satima provedenim u molitvi, a da je traljav u svom poslu. U oba slučaja smo kontrasvjedočanstvo.

U 1. čitanju kod Abrahama možemo vidjeti spoj Marte i Marije. Zanimljivo je kako je Abraham vidio tri čovjeka, a obraća im se u jednini. Odmah u 19. glavi vidimo da su dvojca od njih troje bili anđeli koji su krenuli dalje prema Sodomi, tako da tu priču možemo gledati kao neku praobjavu Presvetog Trojstva u te 3 osobe, a možemo to i gledati kao objavu Božju u pratnji 2 anđela, što bi mogao biti slučaj na koji se sv. Pavao referirao u poslanici Hebrejima.

Bilo kako bilo, čim ih je Abraham ugledao, potrčao im je ususret, poklonio se i pozvao ih da se zadrže, operu noge i okrijepe se šnitom kruha. No, Abraham nije stao na šniti kruha. Rekao je Sari da zamijesi kruh od 3 mjerice brašna, nabavio maslaca i mlijeka te zaklao cijelog junca kojega je pripravio za svoje goste. To me podsjeća na ono kad se svratiš nekome, pa te pozove na kavu, a onda iznese pred tebe cijelu gozbu :) Kad bi tu priča stala, rekli bi da je isti kao Marta. Bog čeka pod stablom, a on skače okolo i priprema obilan obrok. No, Abraham ne staje na tome. Poslužuje ih, a onda stoji pred njima i ulazi u razgovor s njima, a Bog obilno nagrađuje njegovo gostoprimstvo i obećaje mu da će dogodine dobiti sina.

Abraham je uspješno spojio gostoprimstvo i susret s Gospodinom, dok Marti to nije uspjelo. Zato Isus ne kori Martu za njezino gostoprimstvo i uljudnost, nego želi naglasiti da ne smije biti toliko opterećena i tjeskobno zabrinuta oko hrane koje je ionako malo potrebno da se okrijepi tijelo, nego da je potrebnije usredotočiti se na ono vječno i neprolazno. Uostalom, sve to tjelesno će jednom proći, ali Riječ Božja koju je Marija upijala do Isusovih nogu nikad neće proći i to nam se nikad neće oduzeti! Previše muka i truda ulažemo u svoje tijelo, ali to je često nauštrab naše duše koja pritom trpi jer joj ne pružamo duhovnu hranu. Pozivam te da se danas odlučiš svakodnevno hraniti svoju dušu Božjom Riječi. Ne usput ili ono što čuješ na sv. Misi, jer najčešće ne čuješ ništa, nego da uzmeš vrijeme i posvetiš ga čitanju i razmatranju Biblije. Šaljem u nastavku plan čitanja Biblije kroz godinu dana koji ti uvelike može u tome pomoći.

Na kraju bih se samo osvrnuo na 2. čitanje. Nije mi bilo jasno kakve veze ima s gostoprimstvom, ali danas pod Misom mi je sinulo. Kaže sv. Pavao da u svom tijelu trpljenjem dopunja ono što nedostaje mukama Kristovim za njegovo Tijelo Crkvu te da je postavljen poslužiteljem Crkve da joj potpuno pronese Riječ Božju. Što bi moglo nedostajati Kristovim mukama? Zar njegova smrt nije dovoljna za naše spasenje? Jest, ali ona neće biti primijenjena na druge ako ne čuju za tu radosnu vijest da je Isus dao svoj život za nas i naše spasenje, a to je zadaća tebe i mene.

*Prvotna zadaća svakog kršćana nije posluživanje fizičkog tijela*, iako je i to jako potrebno iskazujući milosrđe gladnima, žednima, bolesnima itd. *Prvotna zadaća kršćana je evangelizacija* - posluživanje Tijela Kristova njegovom Riječi i širenje kraljevstva Božjega na zemlji. Ako poslužimo tijelo, a propustimo navijestiti evanđelje, možda produžimo nekome život na zemlji, ali će ga i dalje izgubiti za vječnost! Zato je Isus Marti rekao da joj se ovaj važniji dio nikad neće oduzeti - to je investicija u nepropadljivo blago na nebesima. No, nitko od nas neće za to biti sposoban ako nećemo odvojiti vrijeme za molitvu, čitanje i razmatranje Biblije kroz koju ćemo upoznati Boga. Ako ga ne upoznamo kakav jest i kakav nam se objavio u svojoj Riječi, drugima ćemo pružati krnju sliku Božju, zaprljanu našim osobnim viđenjem Boga koje Sotona pokušava distorzirati na svakom koraku. Upoznaj Gospodina, a onda poput sv. Pavla idi i navješćuj, opominji svakog čovjeka, poučavajući ga u svoj mudrosti da bi svakoga doveo do savršenstva u Kristu.

Bog te blagoslovio!

Cijela situacija s Izraelom i faraonom je slika duhovnog boja koji se neprestano odvija u nama. Kad nas Bog oslobodi nekih demona, tj. poroka, grijeha i grešnih navika, demoni upravo izgovaraju ove faraonove riječi: _"Što to učinismo? Pustismo ga na nam više ne služi!"_ i ponovo kreću u napad. Tada se mi ustrtarimo i počnemo jaukati "Bože, pomozi i spasi!" i govoriti kako nam je bilo bolje prije nego sad kad nas salijeću demoni i kušnje, pa makar bili u ropstvu grijeha. To ne smije biti tako! Izraelci su radi nepovjerenja Bogu i mrmljanja kasnije svi pomrli u pustinji! U takvim trenucima bi trebali ući u molitvu i ohrabrivati se ovim Mojsijevim riječima: _"Ne boj se! Stoj čvrsto i vidjet ćeš što će Bog učiniti!"_

Bog nam govori: _"Što zapomažeš prema meni? Samo kreni dalje, vjeruj i vidjet ćeš što ću učiniti!"_ Takvu vjeru i hrabrost Bog nagrađuje čudesima. Čudesa se neće dogoditi kad u strahu sjedimo doma i zapomažemo, nego kad istupimo u vjeri! Bog želi pokazati svoju veličinu i snagu, ali to neće pokazati u komforu naše fotelje, nego kad se izložimo! Je li to lako? Apsolutno ne. Mi smo jako skloni mrmljanju, ja prvi! U tome nekako nalazimo utjehu. Hrvati su u tome posebno dobri, ali taj mentalni sklop trebamo okrenuti iz mrmljanja u vjeru! Počnimo od sebe.

Ovaj znak mi je oduvijek bio jasan kao usporedba Jone 3 dana u utrobi kita i Isusa 3 dana u utrobi zemlje, ali nije mi bio ništa posebno kao znak. Sve dok ne pogledamo što zapravo piše u knjizi Jone proroka. U Jn 2,3 piše: _"Iz utrobe podzemlja (sheol) zazvah i ti si mi čuo glas."_ U 6. retku piše _"Bezdan me opkoli"_, a u 7. retku _"Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al’ ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj."_ Hebrejska riječ za podzemlje je "sheol" - mjesto gdje su boravili mrtvi u iščekivanju otkupljenja, često opisivano i kao jama. Što nam to govori?

Kako unutar kita nema dovoljno kisika ni uvjeta za život 3 dana, možemo sa sigurnošću tvrditi da je Jona u kitu bio mrtav. Bio je bačen s broda, utopio se i umro, nakon čega ga je progutao kit (navodno tzv. "kit sperma" ima dovoljno širok jednjak da proguta čovjeka, a uz to živi u mediteranskom području). Bog ga je uskrisio u utrobi ribe, odakle je izgovorio ovu molitvu u Jn 2, opisivajući cijeli proces, nakon čega ga je kit izbljuvao na obalu. Dobiva svoje poslanje, propovijeda obraćenje i Niniva biva spašena. Ajmo povući paralelu s Isusom.

Isus biva odbačen od ljudi, kao i Jona na brodu, umire i silazi i podzemlje, dok mu tijelo boravi u utrobi zemlje 3 dana kao i Joni unutar utrobe kita. Bog uslišava njegovu molitvu i uskrisuje ga dok mu je tijelo još bilo u zemljinoj utrobi, nakon čega Isus uskrsne, ukazuje se apostolima, šalje ih u svijet da propovijedaju radosnu vijest, a ljudi bivaju obraćeni i spašeni (samo na Duhove se obratilo 3000 duša). Ima li sada ovaj znak malo više smisla? Meni definitivno ima. Sad samo ostaje pitanje, hoćemo li biti u toj skupini obraćenih ili će nas osuditi Ninivljani i Kraljica Juga?

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/ponedjeljak-21-7-2025/

Razmišljao sam se kako povezati današnja čitanja i došao sam do jedne vertikale koja se proteže kroz sve njih: ustrajna molitva srca znajući tko si i kome se moliš. U evanđelju nam Isus donosi 2 primjera molitve.

Jedan je primjer ustrajne molitve gdje kaže da će čak i tvoj prijatelj koji je u krevetu s djecom ustati usred noći i dati što ga moliš radi tvoje upornosti, a gdje ne bi Bog koji je daleko darežljiviji od bilo kojeg čovjeka! Tu nas Isus potiče na ustrajnu molitvu, makar i ne primili instantno uslišanje.

U drugom primjeru govori kako i mi kao često zli nikad nećemo svom djetetu dati nešto podlo ako nas dijete zamoli za neku dobru stvar. Ako tako mi postupamo, pa gdje nas neće Bog obdariti dobrim darovima! Mi često imamo jako krivu sliku o njemu i molimo ne nadajući se ničemu ili očekujući da ćemo dobiti suprotno od onoga što molimo.

No u tom primjeru Isus ukazuje na jednu bitnu stvar. Nije rekao da ćemo uvijek primiti sve za što molimo jer često kroz svoju požudu tijela molimo za stvari koje su na našu propast, a ne na naše posvećenje. No, obećaje nam da ćemo uvijek dobiti uslišanje za jednu molitvu - kad molimo za Duha Svetoga. Bog čezne za tim da nastani svog Duha u nama i da budemo korisni udovi Tijela Kristova, zato tu molitvu nikad nikome ne uskraćuje.

Još jedan primjer ustrajne molitve imamo u 1. čitanju gdje Abraham ide poprilično daleko u "žicanju". Kad bi imao krivu sliku o Bogu, stao bi odma na 50, ali on ide dalje i dalje sve dok nije došao na 10. Bog želi da imamo takav odnos prema njemu. Ne kao prema strogom Bogu koji će se izvikati na nas kao što su to činili naši očevi kad bi bili dosadni, nego kao prema Bogu koji pozna naša srca i zna sve prije nego nam riječi dođu na jezik. Bog želi da se svi ljudi spase i draga mu je nesebična molitva za druge i njihovo spasenje.

U molitvi očenaša nema mnogo riječi. To je molitva srca u kojoj je sadržano sve što nam je potrebno. Kako smo danas krstili naše 6. dijete, došao je pomoćni biskup Ivan Šaško, pa je lijepo primijetio kako u molitvi očenaša nema 1. lica jednine. Nikad ne molimo "oče moj" ili "kruh moj svagdanji daj mi danas". Uvijek je to molitva Crkve, molitva jedinstva mnogih u Kristu koja podrazumijeva da smo pomireni s drugima, jer Duh Sveti ne prebiva tamo gdje je razdor. Zato jedino možemo moliti da nam Bog oprosti kad mi opraštamo drugima i tu nema pogovora.

Volio bih se osvrnuti na svaki zaziv te prekrasne molitve, no radije bih se usredotočio na 2. čitanje. Prekrasno se poklopilo da to čitanje bude baš danas kad smo krstili našu Jacintu Mariju. Sv. Pavao kaže da smo po krštenju suukopani s Kristom i suuskrsli zajedno s njime po vjeri u Boga koji nam je milostivo sve oprostio pribivši na križ zadužnicu za naše grijehe. Poprilično slikovit opis onoga što se događa u krštenju.

Iako nam je to možda teško shvatiti, po krštenju naš stari čovjek umire! Kako god da je netko živio do tog trenutka, on umire zajedno s Kristom, a mrtvacu ne možeš suditi - sva krivica se briše smrću. Ne samo da je stari "ja" umro, nego postajemo novo stvorenje, oblačimo se u Krista i njegove zasluge i već sad po vjeri zajedno s njime postajemo učesnici u njegovom uskrsnuću kojem se nadamo u posljednji dan. I upravo svjesni tog sinovstva po krštenju, obučeni u Krista se Bogu obraćamo sa "Oče naš". Više nije dalek bog, nego *Abba - Tata*. Probaj ga tako zvati. Čudno je, ali prekrasno da Boga možeš zvati tata! To sve dugujemo Isusu i njegovoj smrti na križu gdje nam je grijeh oprošten.

To ne primamo samo na krštenju, nego u svakoj sv. ispovijedi kad po njegovim zaslugama na križu dobivamo oproštenje grijeha i novu priliku da povratimo tu krsnu posvetnu milost, da se vratimo u zajedništvo s Bogom i da ponovo živimo kao djeca Božja. Možda sve to zvuči apstraktno, ali što prije povjerujemo u to, to će naša molitva biti drukčija. Ne moli sumnjajući, jer tako ništa nećeš izmoliti. Moli s pouzdanjem u dobrog Oca svjestan da si njegovo ljubljeno dijete nad kojim se raduje i kojemu želi sve dati.

Nama su danas na svim prognozama najavljivali pljuskove i poplave cijeli dan. Molili smo s djecom za lijepo vrijeme i izmolili smo ga. Na kraju nam je bilo vruće kako je Sunce grijalo. Naš Bog je silan Bog, gospodar oluja, dobar Otac! On nam želi dati toliko toga, ali jedini način na koji išta možemo primiti je molitva. Zato - molite, molite, molite dok vam molitva ne postane radost!

Bog te blagoslovio!

https://hilp.hr/liturgija-dana/nedjelja-27-7-2025/

S 80 godina pretekao je Zuckerberga i postao drugi najbogatiji čovjek na svijetu

Larry Ellison (80), osnivač Oraclea, jednog od najvećih svjetskih proizvođača poslovnog softvera i lidera u razvoju baza podataka, pretekao je Marka Zuckerberga i postao drugi najbogatiji čovjek na svijetu, odmah nakon Elona Muska, s procijenjenim bogatstvom od 251,2 milijarde dolara, prema Bloomberg Billionaires Indexu. Samo u 2025. godini njegovo se bogatstvo povećalo za gotovo 60 milijardi dolara zahvaljujući snažnom rastu vrijednosti Oraclea i sve većim ulaganjima u umjetnu inteligenciju (AI)

Ellison, koji posjeduje 40 posto dionica tvrtke što ju je osnovao 1977., profitirao je od 41-postotnog rasta cijene Oracleovih dionica od početka godine, a osobito od velikog uzleta u posljednja dva tjedna. Oracle je uz to najavio ulaganje od tri milijarde dolara u Njemačku i Nizozemsku da bi proširio svoje cloud usluge i AI infrastrukturu u Europi.


Osim Ellisona, Jensen Huang, osnivač Nvidije, bilježi golem skok bogatstva – njegova imovina sada iznosi 149 milijardi dolara, čime je pretekao Warrena Buffetta (141 milijarda dolara).

Uspon Ellisona obilježava i strateška uloga u Stargateu, ambicioznom programu u koji će američka vlada uložiti 500 milijardi dolara da bi osigurala vodeću poziciju SAD-a u području umjetne inteligencije. Oracle, SoftBank, OpenAI i MGX su među osnivačima te inicijative, a tehnološki partneri su Arm, Microsoft i Nvidia.

Unatoč velikom interesu investitora, analitičari ostaju oprezni. U lipanjskom izvješću Goldman Sachs je zadržao neutralnu preporuku za Oracle, uz upozorenje da bi pojačana ulaganja u skupe AI procese treniranja mogla opteretiti slobodan novčani tok kompanije.

Oracle je uložio milijarde dolara u razvoj cloud infrastrukture, što ga je pozicioniralo kao jednog od ključnih dobavljača računalne snage za umjetnu inteligenciju. Od lansiranja ChatGPT-ja u studenom 2022., dionice Oraclea gotovo su se utrostručile.

Samo u srpnju ove godine vrijednost im je skočila je 5,7 posto nakon što je američka vlada olabavila ograničenja izvoza čipova u Kinu, što bi moglo ublažiti globalne napetosti u opskrbnom lancu. Uz to, OpenAI je dogovorio najam golemih količina računalne snage od Oraclea za razvoj novih AI alata.

-Izvor www.tportal.hr

OBAVIJEST!
Lijepi Pozdrav Svima
Naime htio bih vam predstaviti jednog Prevaranta koji uzima Avans ili kompletno nekome novce a da posao ne zavrsi.
Zvali nas na ispomoc prije par dana u Koprivnici tocnije na Adresi Starigrad u Koprinvici.
Gdje smo utopili 300m2 mrezicu i pogletali drugu ruku ljepila.
Covjek koji se lazno predstavlja (Karlo Šafaric ) pod Imenom Firme Karved Gradnja koju ne posjeduje, nit je registrirana nit ima papire.
Nas je izigrao za lijepu svotu novaca.
U prilog vam budem prikazao kakve ugovore daje vlasnicima s kojima dogovara poslove.
Uspio je naplatit kompletnu fasadu koju nije zavrsio.
Ja vas lijepo molim.da se ova objava dijeli u sto vecem broju. Kako ne bi netko nasjeo na ovakvog doticnog prevaranta.
Cuo sam se sa gazdom kuce covjek je izvan sebe.
Stedio i uzeo brzi kredit da si fasadu napravi na kraju naletio na doticnog.