• UN osudile veličanje Ratka Mladića i negiranje genocida


    Podsekretar Ujedinjenih nacija (UN) i specijalni savjetnik za prevenciju genocida Chaloka Beyani osudio je “masovno javno obilježavanje” osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića te pozvao na uzdržavanje svih koji se nalaze na pozicijama moći od negiranja zločina za koje je Mladić osuđen, kao i na hitno utvrđivanje odgovornosti.


    U saopštenju za javnost se navodi da Beyani sa zabrinutošću prati javne istupe kojima se negira genocid i veliča osuđeni ratni zločinac Mladić u Srbiji i Bosni i Hercegovini.


    “Masovno javno obilježavanje Mladića, uključujući učešće političkih zvaničnika i zvanične ceremonijalne elemente, krajnje je neprimjereno i duboko uznemirujuće. Takvi postupci relativiziraju teška kršenja međunarodnog prava, narušavaju dostojanstvo žrtava i preživjelih, kao i njihovih porodica koje su pretrpjele zločine za koje je Mladić pravosnažno osuđen”, navodi se u saopštenju.


    Beyani je ukazao da takvo ponašanje nije u skladu s nastojanjima da se unaprijede odgovornost, međusobno razumijevanje i održivi mir u regiji. Također je naveo da je presuda protiv Mladića dodatno potvrdila da je krivična odgovornost za međunarodne zločine, uključujući zločin genocida, individualna i da se ne može kolektivno pripisivati čitavoj zajednici.
    “Činjenice utvrđene pred MKSJ-om ne prestaju da postoje smrću počinioca”, navodi se.


    Beyani se, prema saopštenju, pridružio izjavi generalnog sekretara Ujedinjenih nacija i njegovom pozivu svim onima koji se nalaze na pozicijama moći da se uzdrže od negiranja težine zločina koje je Mladić počinio i za koje je pravosnažno osuđen.


    “Specijalni savjetnik Beyani sa žaljenjem konstatuje da negiranje genocida i veličanje Mladića i zločina koje je počinio i dalje opstaju i da su u porastu, kao i da je alarmantno učešće javnih zvaničnika i institucija u takvim postupcima”, stoji u saopštenju.


    Pozvao se na hitno utvrđivanje odgovornosti u takvim slučajevima, uključujući i odgovornost za korištenje jezika kojim se podstiče mržnja, te naglasio važnu ulogu medija u tom pogledu.


    U saopštenju se navodi kako izgradnja društva koje daje prednost prevenciji zločina počinjenih u okviru međunarodnog prava počinje potvrđivanjem stvarnosti i istine o onome što se dogodilo u prošlosti, a to podrazumijeva i priznavanje bola i patnje svih žrtava.


    “Glasovi onih koji zagovaraju takvu budućnost moraju biti glasniji i snažniji od onih koji negiraju istinu o prošlosti. Ljudi širom regije zaslužuju budućnost bez straha, u kojoj će bolno naslijeđe rata dodatno ojačati odlučnost da se spriječi da se takva tama i takvi zločini ikada više ponove”, navodi se u Beyanijevoj izjavi.


    Mladić, osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, preminuo je 27. augusta u Pritvorskoj jedinici Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) u Haagu. Nakon njegove smrti, u javnom prostoru pojavilo se otvoreno veličanje Mladića, kroz okupljanja, komemoracije, javne skupove, ali i organizaciju sahrane.


    Mladić je sahranjen u ponedjeljak na beogradskom Topčiderskom groblju, uz prisustvo više hiljada građana, veterana, policije i pripadnika različitih desničarskih organizacija. Komemoraciji i sahrani prisustvovali su zvaničnici iz Republike Srpske i Srbije.
    UN osudile veličanje Ratka Mladića i negiranje genocida Podsekretar Ujedinjenih nacija (UN) i specijalni savjetnik za prevenciju genocida Chaloka Beyani osudio je “masovno javno obilježavanje” osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića te pozvao na uzdržavanje svih koji se nalaze na pozicijama moći od negiranja zločina za koje je Mladić osuđen, kao i na hitno utvrđivanje odgovornosti. U saopštenju za javnost se navodi da Beyani sa zabrinutošću prati javne istupe kojima se negira genocid i veliča osuđeni ratni zločinac Mladić u Srbiji i Bosni i Hercegovini. “Masovno javno obilježavanje Mladića, uključujući učešće političkih zvaničnika i zvanične ceremonijalne elemente, krajnje je neprimjereno i duboko uznemirujuće. Takvi postupci relativiziraju teška kršenja međunarodnog prava, narušavaju dostojanstvo žrtava i preživjelih, kao i njihovih porodica koje su pretrpjele zločine za koje je Mladić pravosnažno osuđen”, navodi se u saopštenju. Beyani je ukazao da takvo ponašanje nije u skladu s nastojanjima da se unaprijede odgovornost, međusobno razumijevanje i održivi mir u regiji. Također je naveo da je presuda protiv Mladića dodatno potvrdila da je krivična odgovornost za međunarodne zločine, uključujući zločin genocida, individualna i da se ne može kolektivno pripisivati čitavoj zajednici. “Činjenice utvrđene pred MKSJ-om ne prestaju da postoje smrću počinioca”, navodi se. Beyani se, prema saopštenju, pridružio izjavi generalnog sekretara Ujedinjenih nacija i njegovom pozivu svim onima koji se nalaze na pozicijama moći da se uzdrže od negiranja težine zločina koje je Mladić počinio i za koje je pravosnažno osuđen. “Specijalni savjetnik Beyani sa žaljenjem konstatuje da negiranje genocida i veličanje Mladića i zločina koje je počinio i dalje opstaju i da su u porastu, kao i da je alarmantno učešće javnih zvaničnika i institucija u takvim postupcima”, stoji u saopštenju. Pozvao se na hitno utvrđivanje odgovornosti u takvim slučajevima, uključujući i odgovornost za korištenje jezika kojim se podstiče mržnja, te naglasio važnu ulogu medija u tom pogledu. U saopštenju se navodi kako izgradnja društva koje daje prednost prevenciji zločina počinjenih u okviru međunarodnog prava počinje potvrđivanjem stvarnosti i istine o onome što se dogodilo u prošlosti, a to podrazumijeva i priznavanje bola i patnje svih žrtava. “Glasovi onih koji zagovaraju takvu budućnost moraju biti glasniji i snažniji od onih koji negiraju istinu o prošlosti. Ljudi širom regije zaslužuju budućnost bez straha, u kojoj će bolno naslijeđe rata dodatno ojačati odlučnost da se spriječi da se takva tama i takvi zločini ikada više ponove”, navodi se u Beyanijevoj izjavi. Mladić, osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, preminuo je 27. augusta u Pritvorskoj jedinici Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) u Haagu. Nakon njegove smrti, u javnom prostoru pojavilo se otvoreno veličanje Mladića, kroz okupljanja, komemoracije, javne skupove, ali i organizaciju sahrane. Mladić je sahranjen u ponedjeljak na beogradskom Topčiderskom groblju, uz prisustvo više hiljada građana, veterana, policije i pripadnika različitih desničarskih organizacija. Komemoraciji i sahrani prisustvovali su zvaničnici iz Republike Srpske i Srbije.
    Like
    1
    0 Commenti 0 Condivisioni 290 Visualizzazioni
  • ZAŠTO SU SRBI IZ "KRAJINE" OTIŠLI TIJEKOM OPERACIJE OLUJA?


    Što je prethodilo Oluji? (1991. – 1995.)


    Srpsko pobunjeničko vodstvo u Kninu pune je četiri godine odbijalo svaku mogućnost mirne reintegracije u ustavno-pravni poredak RH.
    Odbili su čak i Plan Z-4, koji im je nudio iznimno visoku autonomiju (vlastitu zastavu, novac, policiju i parlament).


    Unatoč nastojanjima hrvatskih vlasti da zadrže civilno stanovništvo u zapadnoj Slavoniji te ocjenama UN-a i Human Rights Watcha da je operacija Bljesak u svibnju 1995. izvedena profesionalno i uz poštivanje ratnog prava, srpsko vodstvo inzistiralo je na evakuaciji civila.


    To je pokazalo uzorak koji će se ponoviti u Oluji:vodstvo pobunjenih Srba radije je biralo masovni odlazak nego život u samostalnoj Hrvatskoj.


    U srpnju 1995. srpske snage zauzimaju Srebrenicu i Žepu te pokreću žestoku združenu ofenzivu na bihaćku enklavu. Da je Bihać pao, stvorio bi se ogroman, spojen srpski teritorij od Knina do Beograda, što bi Hrvatskoj dramatično otežalo oslobađanje svojih područja.


    Zbog prijetnje katastrofe u Bihaću, predsjednici Tuđman i Izetbegović potpisuju Splitski sporazum. Snage Hrvatske vojske (HV) i HVO-a pod zapovjedništvom generala Gotovine krajem srpnja 1995. oslobađaju Bosansko Grahovo i Glamoč u operaciji Ljeto '95. Time je presječena glavna prometnica Knin–Banja Luka, a Knin je ostao praktički izoliran. Jedini preostali cestovni pravac za izlaz iz Knina vodio je preko malog sela Otrića.


    Taktičko iznenađenje generala Gotovine


    Srpsko vojno zapovjedništvo (na čelu s generalom Milom Mrkšićem) i general Ratko Mladić očekivali su hrvatski napad u Sektoru Sjever (kako bi se "Krajina" presjekla napola) i spremali su protunapad ("Operaciju Vaganj 95") kako bi povratili Grahovo.


    Prema originalnom brijunskom planu od 31. srpnja, Gotovinine snage trebale su imati samo ulogu varke. Međutim, 3. kolovoza 1995. general Gotovina od predsjednika Tuđmana traži i dobiva odobrenje za potpunu promjenu plana: umjesto sporedne uloge, 4. i 7. gardijska brigada pokreću izravan, silovit udar prema Kninu; udar nije išao očekivanim cestovnim pravcima, nego preko masiva planine Dinare (pravac Crvena zemlja) – terena na kojem srpska vojska uopće nije očekivala tenkove i tešku mehanizaciju; srpske obavještajne službe bile su potpuno iznenađene. General Mrkšić je na suđenju u Haagu sam potvrdio da ih je Gotovinin napad s Dinare zatekao nespremne jer su sve snage usmjerili na obranu sjevernih sektora.


    Značaj sela Otrić i zapovijed o evakuaciji (4. kolovoza)


    Prvog dana Oluje (4. kolovoza) srpske obrambene linije na većini bojišta pružale su jak otpor. Međutim, proboj HV-a s Dinare i napredovanje Specijalne policije RH preko Velebita stvorili su neposrednu opasnost: spajanje hrvatskih snaga kod sela Otrić. Pad Otrića značio bi potpuno zatvaranje obruča i okruženje cjelokupne vojske i stanovništva u južnom dijelu "Krajine". Suočeni s prijetnjom okruženja, srpski čelnici donose ključne odluke:


    16:30 sati: Milan Martić, Mile Mrkšić i Milan Babić telefonski dogovaraju izvlačenje civila.
    17:10 sati: Milan Martić službeno potpisuje Naredbu o evakuaciji civilnog stanovništva iz općina Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac.
    18:00 sati: predstavnici srpske vojske sastaju se s UN-om i traže gorivo za prijevoz oko 32.000 ljudi prema Bosni i Hercegovini.
    Navečer, 4. kolovoza: naredba o evakuaciji emitira se na lokalnom radiju.


    Čim su vojnici na bojišnici doznali da im se obitelji evakuiraju, napustili su obrambene položaje kako bi pomogli svojim obiteljima u povlačenju. To je dovelo do potpunog kolapsa srpske obrane i raspada zapovjednog lanca, pa je Hrvatska vojska već 5. kolovoza u 9:45 sati ušla u prazan Knin.


    Što kažu dokumenti, a što Milošević?


    Mišetić ističe i tajni zapisnik sa sjednice Vrhovnog savjeta obrane SR Jugoslavije od 14. kolovoza 1995., na kojoj je Slobodan Milošević osobno optužio krajiško vodstvo za rasulo: "Pitanje je tko je zapravo donio odluku da rukovodstvo Krajine napusti Krajinu? Odluka je donesena koja je izazvala egzodus... Pobjegli su kao zečevi, a imali su sve uvjete da se brane!"


    Sažetak činjenica:
    1. Hrvatska vojska nije upotrijebila silu kako bi protjerala srpsko stanovništvo niti je granatiranje Knina uzrokovao paniku (UN je na cjelodnevnim izvješćima potvrdio da u samom gradu nije bilo poginulih civila od topništva).
    2. Odluku o masovnoj evakuaciji donijelo je vlastito srpsko političko i vojno vodstvo (Martić i Mrkšić) zbog straha od vojnog okruženja kod Otrića.
    3. Brza i briljantna vojna taktička izmjena generala Gotovine na Dinari potpuno je izbacila iz stroja pripremljene planove srpske vojske i odlučila tijek operacije Oluja.
    ZAŠTO SU SRBI IZ "KRAJINE" OTIŠLI TIJEKOM OPERACIJE OLUJA? Što je prethodilo Oluji? (1991. – 1995.) Srpsko pobunjeničko vodstvo u Kninu pune je četiri godine odbijalo svaku mogućnost mirne reintegracije u ustavno-pravni poredak RH. Odbili su čak i Plan Z-4, koji im je nudio iznimno visoku autonomiju (vlastitu zastavu, novac, policiju i parlament). Unatoč nastojanjima hrvatskih vlasti da zadrže civilno stanovništvo u zapadnoj Slavoniji te ocjenama UN-a i Human Rights Watcha da je operacija Bljesak u svibnju 1995. izvedena profesionalno i uz poštivanje ratnog prava, srpsko vodstvo inzistiralo je na evakuaciji civila. To je pokazalo uzorak koji će se ponoviti u Oluji:vodstvo pobunjenih Srba radije je biralo masovni odlazak nego život u samostalnoj Hrvatskoj. U srpnju 1995. srpske snage zauzimaju Srebrenicu i Žepu te pokreću žestoku združenu ofenzivu na bihaćku enklavu. Da je Bihać pao, stvorio bi se ogroman, spojen srpski teritorij od Knina do Beograda, što bi Hrvatskoj dramatično otežalo oslobađanje svojih područja. Zbog prijetnje katastrofe u Bihaću, predsjednici Tuđman i Izetbegović potpisuju Splitski sporazum. Snage Hrvatske vojske (HV) i HVO-a pod zapovjedništvom generala Gotovine krajem srpnja 1995. oslobađaju Bosansko Grahovo i Glamoč u operaciji Ljeto '95. Time je presječena glavna prometnica Knin–Banja Luka, a Knin je ostao praktički izoliran. Jedini preostali cestovni pravac za izlaz iz Knina vodio je preko malog sela Otrića. Taktičko iznenađenje generala Gotovine Srpsko vojno zapovjedništvo (na čelu s generalom Milom Mrkšićem) i general Ratko Mladić očekivali su hrvatski napad u Sektoru Sjever (kako bi se "Krajina" presjekla napola) i spremali su protunapad ("Operaciju Vaganj 95") kako bi povratili Grahovo. Prema originalnom brijunskom planu od 31. srpnja, Gotovinine snage trebale su imati samo ulogu varke. Međutim, 3. kolovoza 1995. general Gotovina od predsjednika Tuđmana traži i dobiva odobrenje za potpunu promjenu plana: umjesto sporedne uloge, 4. i 7. gardijska brigada pokreću izravan, silovit udar prema Kninu; udar nije išao očekivanim cestovnim pravcima, nego preko masiva planine Dinare (pravac Crvena zemlja) – terena na kojem srpska vojska uopće nije očekivala tenkove i tešku mehanizaciju; srpske obavještajne službe bile su potpuno iznenađene. General Mrkšić je na suđenju u Haagu sam potvrdio da ih je Gotovinin napad s Dinare zatekao nespremne jer su sve snage usmjerili na obranu sjevernih sektora. Značaj sela Otrić i zapovijed o evakuaciji (4. kolovoza) Prvog dana Oluje (4. kolovoza) srpske obrambene linije na većini bojišta pružale su jak otpor. Međutim, proboj HV-a s Dinare i napredovanje Specijalne policije RH preko Velebita stvorili su neposrednu opasnost: spajanje hrvatskih snaga kod sela Otrić. Pad Otrića značio bi potpuno zatvaranje obruča i okruženje cjelokupne vojske i stanovništva u južnom dijelu "Krajine". Suočeni s prijetnjom okruženja, srpski čelnici donose ključne odluke: 16:30 sati: Milan Martić, Mile Mrkšić i Milan Babić telefonski dogovaraju izvlačenje civila. 17:10 sati: Milan Martić službeno potpisuje Naredbu o evakuaciji civilnog stanovništva iz općina Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac. 18:00 sati: predstavnici srpske vojske sastaju se s UN-om i traže gorivo za prijevoz oko 32.000 ljudi prema Bosni i Hercegovini. Navečer, 4. kolovoza: naredba o evakuaciji emitira se na lokalnom radiju. Čim su vojnici na bojišnici doznali da im se obitelji evakuiraju, napustili su obrambene položaje kako bi pomogli svojim obiteljima u povlačenju. To je dovelo do potpunog kolapsa srpske obrane i raspada zapovjednog lanca, pa je Hrvatska vojska već 5. kolovoza u 9:45 sati ušla u prazan Knin. Što kažu dokumenti, a što Milošević? Mišetić ističe i tajni zapisnik sa sjednice Vrhovnog savjeta obrane SR Jugoslavije od 14. kolovoza 1995., na kojoj je Slobodan Milošević osobno optužio krajiško vodstvo za rasulo: "Pitanje je tko je zapravo donio odluku da rukovodstvo Krajine napusti Krajinu? Odluka je donesena koja je izazvala egzodus... Pobjegli su kao zečevi, a imali su sve uvjete da se brane!" Sažetak činjenica: 1. Hrvatska vojska nije upotrijebila silu kako bi protjerala srpsko stanovništvo niti je granatiranje Knina uzrokovao paniku (UN je na cjelodnevnim izvješćima potvrdio da u samom gradu nije bilo poginulih civila od topništva). 2. Odluku o masovnoj evakuaciji donijelo je vlastito srpsko političko i vojno vodstvo (Martić i Mrkšić) zbog straha od vojnog okruženja kod Otrića. 3. Brza i briljantna vojna taktička izmjena generala Gotovine na Dinari potpuno je izbacila iz stroja pripremljene planove srpske vojske i odlučila tijek operacije Oluja.
    Like
    Angry
    5
    0 Commenti 0 Condivisioni 2K Visualizzazioni 7
  • Marokanski navijači nakon poraza od Francuske izazvali su kaotične scene u europskim gradovima: London, Haag i Düsseldorf suočili su se s vatrometom, bakljama i policijskim intervencijama.


    #Francuska #Maroko #SP2026 #Nogomet #Neredi #London #Pariz #WorldCup #France #Morocco #Football #Riots #Haag #Dusseldorf
    Marokanski navijači nakon poraza od Francuske izazvali su kaotične scene u europskim gradovima: London, Haag i Düsseldorf suočili su se s vatrometom, bakljama i policijskim intervencijama. #Francuska #Maroko #SP2026 #Nogomet #Neredi #London #Pariz #WorldCup #France #Morocco #Football #Riots #Haag #Dusseldorf
    Angry
    3
    0 Commenti 0 Condivisioni 2K Visualizzazioni 11
  • 0 Commenti 0 Condivisioni 19K Visualizzazioni
Virtuala FansOnly https://virtuala.site