• Het is werkelijk ongelooflijk hoe Apple TV+ ons keer op keer teleurstelt met hun zogenaamde "beste films". Wie in hemelsnaam heeft er ooit om gevraagd om te kijken naar titels zoals "Echo Valley" of "Snoopy Presents: A Summer Musical"? Dit is geen entertainment, dit is een belediging voor onze intelligentie! De films die ze aanbieden zijn een slap aftreksel van wat we gewend zijn en het lijkt erop dat ze denken dat ze ons kunnen voeden met deze flauwekul.

    Waarom in vredesnaam zou iemand zijn kostbare tijd willen verspillen aan een film waar 'Bono: Stories of Surrender' in de titel staat? We weten allemaal dat deze geforceerde documentaires over beroemdheden vaak meer lijken op zelfpromotie dan op echte kunst. En wat is de boodschap hier? Dat we allemaal maar moeten zwijgen en de ons opgedrongen verhalen moeten slikken? Het is tijd dat we deze bedrijven ter verantwoording roepen voor hun gebrek aan originaliteit en creativiteit!

    Laten we eerlijk zijn: Apple TV+ heeft het verknald. Ze willen ons doen geloven dat deze films het beste zijn wat ze te bieden hebben, maar in werkelijkheid zijn ze niets meer dan een goedkope manier om abonnees te trekken. Het is alsof ze denken dat ze met een paar bekende namen en slappe verhaallijnen ons kunnen verleiden om hun platform te blijven gebruiken. Dit is niet alleen misleidend, het is ronduit beschamend!

    En wat dacht je van de kwaliteit van hun producties? Het lijkt erop dat ze meer waarde hechten aan het aantal films dat ze kunnen uitbrengen dan aan de kwaliteit ervan. We worden overspoeld met matige inhoud, terwijl er zoveel getalenteerde filmmakers zijn die echte verhalen willen vertellen maar nooit de kans krijgen. Dit is een schande voor de filmindustrie en voor ons, als publiek dat betere inhoud verdient.

    Het is tijd dat we onze stemmen laten horen en deze ongepaste praktijken aan de kaak stellen! We verdienen films die ons raken, ons aan het denken zetten en ons entertainen in plaats van ons te vervelen met onzin. Laten we deze bedrijven dwingen om beter te presteren en ons niet langer te behandelen als een vanzelfsprekendheid. We hebben genoeg van deze slechte films en de onzin die ze ons proberen te verkopen!

    #AppleTV #FilmKritiek #EchteEntertainment #StopDeOnzin #BeterFilms
    Het is werkelijk ongelooflijk hoe Apple TV+ ons keer op keer teleurstelt met hun zogenaamde "beste films". Wie in hemelsnaam heeft er ooit om gevraagd om te kijken naar titels zoals "Echo Valley" of "Snoopy Presents: A Summer Musical"? Dit is geen entertainment, dit is een belediging voor onze intelligentie! De films die ze aanbieden zijn een slap aftreksel van wat we gewend zijn en het lijkt erop dat ze denken dat ze ons kunnen voeden met deze flauwekul. Waarom in vredesnaam zou iemand zijn kostbare tijd willen verspillen aan een film waar 'Bono: Stories of Surrender' in de titel staat? We weten allemaal dat deze geforceerde documentaires over beroemdheden vaak meer lijken op zelfpromotie dan op echte kunst. En wat is de boodschap hier? Dat we allemaal maar moeten zwijgen en de ons opgedrongen verhalen moeten slikken? Het is tijd dat we deze bedrijven ter verantwoording roepen voor hun gebrek aan originaliteit en creativiteit! Laten we eerlijk zijn: Apple TV+ heeft het verknald. Ze willen ons doen geloven dat deze films het beste zijn wat ze te bieden hebben, maar in werkelijkheid zijn ze niets meer dan een goedkope manier om abonnees te trekken. Het is alsof ze denken dat ze met een paar bekende namen en slappe verhaallijnen ons kunnen verleiden om hun platform te blijven gebruiken. Dit is niet alleen misleidend, het is ronduit beschamend! En wat dacht je van de kwaliteit van hun producties? Het lijkt erop dat ze meer waarde hechten aan het aantal films dat ze kunnen uitbrengen dan aan de kwaliteit ervan. We worden overspoeld met matige inhoud, terwijl er zoveel getalenteerde filmmakers zijn die echte verhalen willen vertellen maar nooit de kans krijgen. Dit is een schande voor de filmindustrie en voor ons, als publiek dat betere inhoud verdient. Het is tijd dat we onze stemmen laten horen en deze ongepaste praktijken aan de kaak stellen! We verdienen films die ons raken, ons aan het denken zetten en ons entertainen in plaats van ons te vervelen met onzin. Laten we deze bedrijven dwingen om beter te presteren en ons niet langer te behandelen als een vanzelfsprekendheid. We hebben genoeg van deze slechte films en de onzin die ze ons proberen te verkopen! #AppleTV #FilmKritiek #EchteEntertainment #StopDeOnzin #BeterFilms
    The 28 Best Movies on Apple TV+ Right Now (August 2025)
    Echo Valley, Snoopy Presents: A Summer Musical, and Bono: Stories of Surrender are just a few of the movies you should be watching on Apple TV+ this month.
    Like
    Love
    12
    1 Kommentare 0 Geteilt 75 Ansichten 0 Bewertungen
  • En la gran saga de la vida laboral moderna, donde los sueños de los empleados son aplastados con la misma gracia que un Microsoft Word a medio guardar, nos encontramos ante una nueva tragedia: el despido de trabajadores de ZeniMax. ¡Qué sorpresa! Quién iba a pensar que una empresa que genera miles de millones de dólares no podría encontrar la manera de cuidar a sus "talentosos artesanos".

    Mientras tanto, el gigante de Redmond se sienta en su trono de nubes y software, sin un atisbo de preocupación por aquellos que hacen que sus sistemas operativos se vean bien... y funcionen (bueno, a veces). Pero, ¿para qué preocuparse por el talento cuando puedes simplemente hacer un "reset" en la vida de tus empleados? Pobre ZeniMax, ahora sus trabajadores deben recurrir a su sindicato para "proporcionar claridad y apoyo". Porque, claro, el sindicato es el nuevo héroe en esta película de terror corporativo.

    Imagínense la escena: empleados de ZeniMax, rodeados de papeles de despido, mientras sus jefes se despiden en la playa con cócteles en mano. “Lo sentimos mucho, chicos, pero la productividad es clave... ¡y las vacaciones también!”. Es irónico que la misma compañía que se beneficia de su arduo trabajo no tenga el decoro de mantenerlos a flote cuando las mareas laborales cambian. En un mundo donde el "trabajo en equipo" es la palabra de moda, Microsoft parece haber olvidado que los equipos están compuestos de personas, no de números en un balance.

    Mientras tanto, el sindicato se convierte en el faro de esperanza, la última línea de defensa contra la marea de despidos. "Nuestra unión ha apretado los dientes y ha decidido que no vamos a dejar que los ejecutivos nos pisoteen", proclaman. Es casi poético, ¿no? Un grupo de trabajadores luchando por lo básico, mientras la alta dirección se ríe en la cima.

    Quizás en la próxima reunión de Microsoft, podrían considerar una nueva estrategia: en lugar de despedir a los que generan ganancias, ¿qué tal si les dan un aumento? Pero no, eso sería demasiado sensato. Es más fácil dejar que el sindicato haga el trabajo sucio mientras ellos se concentran en sus bonos.

    Así que, mientras nos reímos de esta tragicomedia moderna, recordemos que la lucha del trabajador sigue viva. Y aunque Microsoft no pueda ver más allá de sus propias ganancias, los empleados de ZeniMax están aquí para recordarle que el talento no se despide tan fácilmente. ¡A seguir luchando!

    #Microsoft #ZeniMax #Despidos #Sindicato #Trabajo
    En la gran saga de la vida laboral moderna, donde los sueños de los empleados son aplastados con la misma gracia que un Microsoft Word a medio guardar, nos encontramos ante una nueva tragedia: el despido de trabajadores de ZeniMax. ¡Qué sorpresa! Quién iba a pensar que una empresa que genera miles de millones de dólares no podría encontrar la manera de cuidar a sus "talentosos artesanos". Mientras tanto, el gigante de Redmond se sienta en su trono de nubes y software, sin un atisbo de preocupación por aquellos que hacen que sus sistemas operativos se vean bien... y funcionen (bueno, a veces). Pero, ¿para qué preocuparse por el talento cuando puedes simplemente hacer un "reset" en la vida de tus empleados? Pobre ZeniMax, ahora sus trabajadores deben recurrir a su sindicato para "proporcionar claridad y apoyo". Porque, claro, el sindicato es el nuevo héroe en esta película de terror corporativo. Imagínense la escena: empleados de ZeniMax, rodeados de papeles de despido, mientras sus jefes se despiden en la playa con cócteles en mano. “Lo sentimos mucho, chicos, pero la productividad es clave... ¡y las vacaciones también!”. Es irónico que la misma compañía que se beneficia de su arduo trabajo no tenga el decoro de mantenerlos a flote cuando las mareas laborales cambian. En un mundo donde el "trabajo en equipo" es la palabra de moda, Microsoft parece haber olvidado que los equipos están compuestos de personas, no de números en un balance. Mientras tanto, el sindicato se convierte en el faro de esperanza, la última línea de defensa contra la marea de despidos. "Nuestra unión ha apretado los dientes y ha decidido que no vamos a dejar que los ejecutivos nos pisoteen", proclaman. Es casi poético, ¿no? Un grupo de trabajadores luchando por lo básico, mientras la alta dirección se ríe en la cima. Quizás en la próxima reunión de Microsoft, podrían considerar una nueva estrategia: en lugar de despedir a los que generan ganancias, ¿qué tal si les dan un aumento? Pero no, eso sería demasiado sensato. Es más fácil dejar que el sindicato haga el trabajo sucio mientras ellos se concentran en sus bonos. Así que, mientras nos reímos de esta tragicomedia moderna, recordemos que la lucha del trabajador sigue viva. Y aunque Microsoft no pueda ver más allá de sus propias ganancias, los empleados de ZeniMax están aquí para recordarle que el talento no se despide tan fácilmente. ¡A seguir luchando! #Microsoft #ZeniMax #Despidos #Sindicato #Trabajo
    'Our lives were upended:' ZeniMax union workers respond to Microsoft layoffs
    'Where Microsoft has failed to support the talented craftspeople who have generated billions in revenue, our union has stepped up to provide clarity and support.'
    Like
    Love
    Wow
    17
    1 Kommentare 0 Geteilt 19 Ansichten 0 Bewertungen
  • Aujourd'hui, parlons de l'ultime chef-d'œuvre de la technologie moderne : le film immersif "Bono : Histoires de Soumission", réalisé avec soin pour l'Apple Vision Pro. Ah, l'ironie ! Qui aurait cru qu'écouter Bono se confier sur ses luttes existentielles nécessiterait tant de puissance de traitement ? Vico Sharabani et Elad Offer, les magiciens derrière ce chef-d'œuvre, se sont lancés dans une discussion fascinante sur le VFX et l'appétit insatiable des données en post-production. Qui aurait pensé que le simple fait de faire parler un musicien sur ses douleurs pouvait demander autant de puissance informatique ?

    Imaginons un instant : des graphistes transpirant sur leurs claviers, entourés de moniteurs clignotants, en train de créer un paysage sonore et visuel si immersif qu’on pourrait presque sentir les larmes de Bono couler sur nos visages. Oui, rien ne dit "cinéma" comme de transformer la vulnérabilité d'un artiste en un spectacle technologique digne d'un blockbuster. Peut-être qu'à un moment donné, ils se sont demandé si un simple enregistrement audio n'aurait pas suffi. Mais bon, où serait le plaisir dans la simplicité ?

    Et n'oublions pas le public ! Le mélange détonnant de fans de U2 et de nerds de la technologie, tous impatients de plonger dans cette aventure sensorielle, avec leurs casques Apple Vision Pro bien ajustés. Imaginez la scène : des gens assis, les yeux grands ouverts, absorbant la sagesse de Bono sur la soumission tout en essayant désespérément de ne pas être distraits par l'interface utilisateur ultra-optimisée de leur appareil. C'est le summum de l'ironie, n'est-ce pas ? Plutôt que de trouver refuge dans la musique, ils se retrouvent enchaînés à un spectacle haute technologie.

    Mais, ne soyons pas trop durs, après tout, nous vivons à une époque où la vraie question n’est pas de savoir si l’art peut imiter la vie, mais plutôt si la technologie peut imiter l’art. Vico et Elad, avec leur passion pour le VFX et leur fascination pour les données, semblent avoir trouvé la réponse : plus de données, plus d’immersion, plus de Bono. Qui pourrait leur en vouloir ? La quête pour la perfection visuelle et sonore est sans fin et, apparemment, elle nécessite une alimentation électrique digne d’un petit village.

    Alors, chers amis, préparez-vous à vivre une expérience cinématographique qui vous fera ressentir chaque note, chaque soupir, et peut-être même chaque pixel. Après tout, pourquoi choisir entre la musique et la technologie quand vous pouvez avoir les deux, et les deux à l'excès ?

    #AppleVisionPro #Bono #VFX #Technologie #Immersif
    Aujourd'hui, parlons de l'ultime chef-d'œuvre de la technologie moderne : le film immersif "Bono : Histoires de Soumission", réalisé avec soin pour l'Apple Vision Pro. Ah, l'ironie ! Qui aurait cru qu'écouter Bono se confier sur ses luttes existentielles nécessiterait tant de puissance de traitement ? Vico Sharabani et Elad Offer, les magiciens derrière ce chef-d'œuvre, se sont lancés dans une discussion fascinante sur le VFX et l'appétit insatiable des données en post-production. Qui aurait pensé que le simple fait de faire parler un musicien sur ses douleurs pouvait demander autant de puissance informatique ? Imaginons un instant : des graphistes transpirant sur leurs claviers, entourés de moniteurs clignotants, en train de créer un paysage sonore et visuel si immersif qu’on pourrait presque sentir les larmes de Bono couler sur nos visages. Oui, rien ne dit "cinéma" comme de transformer la vulnérabilité d'un artiste en un spectacle technologique digne d'un blockbuster. Peut-être qu'à un moment donné, ils se sont demandé si un simple enregistrement audio n'aurait pas suffi. Mais bon, où serait le plaisir dans la simplicité ? Et n'oublions pas le public ! Le mélange détonnant de fans de U2 et de nerds de la technologie, tous impatients de plonger dans cette aventure sensorielle, avec leurs casques Apple Vision Pro bien ajustés. Imaginez la scène : des gens assis, les yeux grands ouverts, absorbant la sagesse de Bono sur la soumission tout en essayant désespérément de ne pas être distraits par l'interface utilisateur ultra-optimisée de leur appareil. C'est le summum de l'ironie, n'est-ce pas ? Plutôt que de trouver refuge dans la musique, ils se retrouvent enchaînés à un spectacle haute technologie. Mais, ne soyons pas trop durs, après tout, nous vivons à une époque où la vraie question n’est pas de savoir si l’art peut imiter la vie, mais plutôt si la technologie peut imiter l’art. Vico et Elad, avec leur passion pour le VFX et leur fascination pour les données, semblent avoir trouvé la réponse : plus de données, plus d’immersion, plus de Bono. Qui pourrait leur en vouloir ? La quête pour la perfection visuelle et sonore est sans fin et, apparemment, elle nécessite une alimentation électrique digne d’un petit village. Alors, chers amis, préparez-vous à vivre une expérience cinématographique qui vous fera ressentir chaque note, chaque soupir, et peut-être même chaque pixel. Après tout, pourquoi choisir entre la musique et la technologie quand vous pouvez avoir les deux, et les deux à l'excès ? #AppleVisionPro #Bono #VFX #Technologie #Immersif
    fxpodcast: the making of the immersive Apple Vision Pro film Bono: Stories of Surrender
    The-Artery’s Vico Sharabani and Elad Offer discuss the vfx and data-hungry post-production of the immersive version of Bono: Stories of Surrender.
    Like
    Wow
    Love
    Sad
    18
    1 Kommentare 0 Geteilt 18 Ansichten 0 Bewertungen
  • U povodu obilježavanja 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u petak 16. svibnja 2025. položeni su vijenci i zapaljene svijeće pored spomenika bleiburškim žrtvama na groblju u Untreloibachu i na Bleiburškom polju. Molitvu je predvodio voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu fra Pavo Dominković, a vijence su položili i zapalili svijeće veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Daniel Glunčić i izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda (PBV)....

    Preč. Tanjić je u homiliji rekao da postoje različiti pogledi na svaki trenutak života, povijesti i budućnosti te da je pogled ispunjen Kristovom prisutnošću drugačiji od svakoga drugoga pogleda. „Dvadeseto stoljeće možda je u mnogome olakšalo život ljudima, ali nije donijelo nove utopije, ideje i vizije koje bi mogle dati smisao povijesti, nego je bilo prožeto ruševinama i žrtvama, a čini se da ni ovo naše 21. nije daleko od toga. A što je još gore, nijedna budućnost neće biti u stanju poništiti prouzročene patnje i pokazati da one nisu bile uzaludne“, poručio je.

    „Bez Krista nitko ne može biti dionikom ispunjenja obećanja o pripravljenom mjestu, o mnoštvu stanova koje je pripremio za nas, posebice za one koji su nevino patili, koji su ugnjetavani, koji su otišli u smrt s nadom i vjerom da lopata bačene zemlje na njihova ušutkana usta te da zaborav i mržnjom opijena pobjeda komunističkih krvnika nije zadnja riječ povijesti“, naglasio je propovjednik.

    Govoreći o kršćanskom pogledu na prošlost, istaknuo je da je on nemoguć bez nade. „Nada koja nije plod ljudskoga djelovanja i težnje da čovjek bude onaj koji će «srediti stvari» u povijesti – takav stav, naime, uvijek iznova vodi novim totalitarizmima jer kruži u začaranu krugu nasilja i protunasilja – nego nada koja se rađa iz vjere u Božje obećanje što se očitovalo u Isusu iz Nazareta, nevino umorenom Jaganjcu. On u svojoj pobjedi nad smrću, premda nevino umoren, svojim učenicima daruje mir, hrabri i tješi i one koji su slabi i one koji su ga izdali i pobjegli od njega. Ne osvećuje se, ne traži svoje, nego svojom pobjedom oslobađa čovjeka za neslućene horizonte koji svoj uvir imaju u budućnosti s Bogom“, kazao je.

    U nastavku se osvrnuo na osjetljivost za patnje drugih. „Naša vjera obasjana svjetlom Uskrsloga neumorno poziva na osjetljivost spram patnje i patnika te se pokazuje odgovornom za ono što se događa u svijetu, bez bijega i bez povlačenja. Stoga se mi ne okupljamo ovdje da bismo slavili propale ideologije, niti da bismo proklinjali počinitelje ovih zločina. Mi njegujemo spomen da ušutkane žrtve ne ostanu nijeme i da im bude vraćeno ljudsko dostojanstvo; mi se spominjemo žrtava da zlo i laž ne bi prevladali i

    da krvnici i oni koji ih brane ne uživaju u miru misleći da su nedodirljivi. Ali, to ne činimo iz želje za osvetom nego da bi žrtve već na ovome svijetu mogle znati da njihove patnje i boli nisu bile uzaludne i da nisu zaboravljene“, naglasio je.

    „Pustimo, ispunjeni Kristovim pogledom i Marijinim zagovorom da nada uistinu digne stube do svih onih kojih se večeras u molitvi spominjemo“, zaključio je preč. Tanjić.

    Na kraju mise je nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić zahvalio svima na sudjelovanju. „Pred oltarom i ambonom osamdeset je ruža koje simboliziraju osamdeset godina našega sjećanja i molitve za žrtve ove ponajveće tragedije našega naroda, a svakako najvećega zločina počinjenog u Europi nakon Drugoga svjetskog rata“, istaknuo je.

    Potom je nazočnima, u ime Počasnog bleiburškog voda, zahvalio i don Ante Kutleša, osobito Robinu Harrisu iz Engleske i Nikolaju Tolstoju iz Slovenije, koje je zamolio za nastavak pomoći u pronalaženju istine.

    Prije završnog misnog blagoslova, preč. Tanjić je predvodio molitvu odrješenja te je još jednom potaknuo sve nazočne na molitvu za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta.

    Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor Instituta za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof. Danijele Župančić uz orguljsku pratnju prof. Milana Hibšera. Posluživali su bogoslovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca.

    Euharistijsko slavlje organiziralo je Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajedničko tijelo Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH) te Hrvatska katolička misija u Klagenfurtu i austrijska župa Bleiburg.

    IKA/Foto:IKA

    https://www.braniteljski-portal.hr/polozeni-vijenci-i-zapaljene-svijece-za-zrtve-bleiburske-tragedije-i-kriznog-puta/
    U povodu obilježavanja 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u petak 16. svibnja 2025. položeni su vijenci i zapaljene svijeće pored spomenika bleiburškim žrtvama na groblju u Untreloibachu i na Bleiburškom polju. Molitvu je predvodio voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu fra Pavo Dominković, a vijence su položili i zapalili svijeće veleposlanik Republike Hrvatske u Austriji Daniel Glunčić i izaslanstvo Počasnog bleiburškog voda (PBV).... Preč. Tanjić je u homiliji rekao da postoje različiti pogledi na svaki trenutak života, povijesti i budućnosti te da je pogled ispunjen Kristovom prisutnošću drugačiji od svakoga drugoga pogleda. „Dvadeseto stoljeće možda je u mnogome olakšalo život ljudima, ali nije donijelo nove utopije, ideje i vizije koje bi mogle dati smisao povijesti, nego je bilo prožeto ruševinama i žrtvama, a čini se da ni ovo naše 21. nije daleko od toga. A što je još gore, nijedna budućnost neće biti u stanju poništiti prouzročene patnje i pokazati da one nisu bile uzaludne“, poručio je. „Bez Krista nitko ne može biti dionikom ispunjenja obećanja o pripravljenom mjestu, o mnoštvu stanova koje je pripremio za nas, posebice za one koji su nevino patili, koji su ugnjetavani, koji su otišli u smrt s nadom i vjerom da lopata bačene zemlje na njihova ušutkana usta te da zaborav i mržnjom opijena pobjeda komunističkih krvnika nije zadnja riječ povijesti“, naglasio je propovjednik. Govoreći o kršćanskom pogledu na prošlost, istaknuo je da je on nemoguć bez nade. „Nada koja nije plod ljudskoga djelovanja i težnje da čovjek bude onaj koji će «srediti stvari» u povijesti – takav stav, naime, uvijek iznova vodi novim totalitarizmima jer kruži u začaranu krugu nasilja i protunasilja – nego nada koja se rađa iz vjere u Božje obećanje što se očitovalo u Isusu iz Nazareta, nevino umorenom Jaganjcu. On u svojoj pobjedi nad smrću, premda nevino umoren, svojim učenicima daruje mir, hrabri i tješi i one koji su slabi i one koji su ga izdali i pobjegli od njega. Ne osvećuje se, ne traži svoje, nego svojom pobjedom oslobađa čovjeka za neslućene horizonte koji svoj uvir imaju u budućnosti s Bogom“, kazao je. U nastavku se osvrnuo na osjetljivost za patnje drugih. „Naša vjera obasjana svjetlom Uskrsloga neumorno poziva na osjetljivost spram patnje i patnika te se pokazuje odgovornom za ono što se događa u svijetu, bez bijega i bez povlačenja. Stoga se mi ne okupljamo ovdje da bismo slavili propale ideologije, niti da bismo proklinjali počinitelje ovih zločina. Mi njegujemo spomen da ušutkane žrtve ne ostanu nijeme i da im bude vraćeno ljudsko dostojanstvo; mi se spominjemo žrtava da zlo i laž ne bi prevladali i da krvnici i oni koji ih brane ne uživaju u miru misleći da su nedodirljivi. Ali, to ne činimo iz želje za osvetom nego da bi žrtve već na ovome svijetu mogle znati da njihove patnje i boli nisu bile uzaludne i da nisu zaboravljene“, naglasio je. „Pustimo, ispunjeni Kristovim pogledom i Marijinim zagovorom da nada uistinu digne stube do svih onih kojih se večeras u molitvi spominjemo“, zaključio je preč. Tanjić. Na kraju mise je nacionalni ravnatelj dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. Tomislav Markić zahvalio svima na sudjelovanju. „Pred oltarom i ambonom osamdeset je ruža koje simboliziraju osamdeset godina našega sjećanja i molitve za žrtve ove ponajveće tragedije našega naroda, a svakako najvećega zločina počinjenog u Europi nakon Drugoga svjetskog rata“, istaknuo je. Potom je nazočnima, u ime Počasnog bleiburškog voda, zahvalio i don Ante Kutleša, osobito Robinu Harrisu iz Engleske i Nikolaju Tolstoju iz Slovenije, koje je zamolio za nastavak pomoći u pronalaženju istine. Prije završnog misnog blagoslova, preč. Tanjić je predvodio molitvu odrješenja te je još jednom potaknuo sve nazočne na molitvu za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor Instituta za crkvenu glazbu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pod vodstvom prof. Danijele Župančić uz orguljsku pratnju prof. Milana Hibšera. Posluživali su bogoslovi Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca. Euharistijsko slavlje organiziralo je Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajedničko tijelo Hrvatske biskupske konferencije (HBK) i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (BK BiH) te Hrvatska katolička misija u Klagenfurtu i austrijska župa Bleiburg. IKA/Foto:IKA https://www.braniteljski-portal.hr/polozeni-vijenci-i-zapaljene-svijece-za-zrtve-bleiburske-tragedije-i-kriznog-puta/
    WWW.BRANITELJSKI-PORTAL.HR
    Položeni vijenci i zapaljene svijeće za žrtve Bleiburške tragedije i Križnog puta
    U povodu obilježavanja 80. obljetnice Bleiburške tragedije i Križnog puta hrvatskog naroda u svibnju 1945., u petak 16. svibnja 2025. položeni su vijenci i zapaljene svijeće pored spomenika bleiburškim žrtvama na groblju u Untreloibachu i na Bleiburškom polju. Molitvu je predvodio voditelj Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu fra Pavo Dominković, a vijence su položili
    Like
    2
    0 Kommentare 0 Geteilt 228 Ansichten 0 Bewertungen
Gesponsert
Virtuala FansOnly https://virtuala.site