Sobre
Termos
Privacidade
Advertisment
DMCA
Gmaps
Rewards
Refunds
Developers
ŠVEDSKA UVODI ŽESTOKI PREOKRET
Vlada premijera Ulfa Kristerssona, uz potporu Švedskih demokrata, finalizirala je planove za drastično proširenje osnova za deportaciju stranih državljana.
Glavna promjena leži u automatizmu: prema novom prijedlogu, svako kazneno djelo koje rezultira zatvorskom kaznom - pa makar i minimalnom - postaje osnova za protjerivanje i zabranu povratka.
Dosadašnja sudska praksa često je vagala između težine zločina i obiteljskih veza počinitelja u Švedskoj. Nova pravila taj balans pomiču u korist države.
Tužitelji će sada imati zakonsku obvezu zahtijevati deportaciju u gotovo svim kaznenim postupcima protiv stranaca.
Ministar migracija Johan Forssell potvrdio je da je cilj povećati broj deportacija zbog kriminala za čak šest puta - s trenutnih petstotinjak na više od tri tisuće godišnje.
Osim formalnih presuda, uvodi se i kontroverzni koncept "manjka uzornog života" (šved. bristande vandel). To znači da će država moći deportirati osobe koje nisu nužno osuđene za teški kriminal, ali su povezane s kriminalnim klanovima, bave se sumnjivim poslovima, odaju se porocima ili šire antidemokratske vrijednosti.
Vlada poručuje: boravak u Švedskoj je privilegija, a ne zajamčeno pravo, i taj se ugovor krši onog trenutka kada pojedinac postane teret ili prijetnja sustavu.
Druga velika reforma udara u same temelje integracijskog procesa. Od lipnja 2026. godine, švedsko državljanstvo prestat će biti dostupno nakon samo pet godina boravka.
Minimalni prag podiže se na osam godina, čime se Švedska izjednačava s najstrožim članicama EU poput Njemačke (prije njezine nedavne reforme) ili Austrije. No, godine provedene u zemlji samo su prvi korak.
Novost koja najviše pogađa useljenike su obvezni državni ispiti. Kandidati će morati dokazati visoku razinu poznavanja švedskog jezika te proći test iz građanskog odgoja i poznavanja švedskog društva.
Time se želi osigurati da novi državljani ne budu samo stanovnici na papiru, već aktivni sudionici u društvu. Uz to, uvodi se strogi financijski cenzus - kandidat mora dokazati da se može samostalno uzdržavati, bez oslanjanja na socijalne fondove, uz mjesečna primanja koja prate standarde tržišta rada.
Ono što izaziva najviše zabrinutosti među useljenicima je najavljena revizija već izdanih trajnih boravišnih dozvola (Permanent Residency). Vlada razmatra mogućnost da se trajne dozvole pretvore u privremene, zahtijevajući od ljudi da se ili potpuno integriraju i apliciraju za državljanstvo pod novim, strožim pravilima, ili da periodično dokazuju opravdanost svog boravka.
Ovakav potez praktički bi ukinuo osjećaj apsolutne sigurnosti koji je trajni boravak desetljećima pružao migrantima u Švedskoj. Prag plaće potreban za dobivanje radne dozvole raste na 90% medijalne plaće u državi, što iznosi otprilike 2.950 eura bruto.
Ovim potezom država želi prisiliti poslodavce da na jednostavnijim poslovima (poput čišćenja ili dostave) zapošljavaju ljude koji su već u sustavu, dok se uvoz radne snage rezervira isključivo za stručnjake i deficitarna zanimanja.
Za one koji se u novoj, strožoj Švedskoj ne snalaze, vlada je pripremila radikalnu mjeru "repatrijacijskih grantova". Od siječnja 2026., migrant koji se odluči trajno vratiti u svoju domovinu može dobiti do 350.000 kruna (oko 31.000 eura) poticaja.
Iako kritičari ovo nazivaju "plaćanjem za odlazak", vlada tvrdi da je to humani izlaz za ljude koji su zapeli u socijalnoj isključenosti i koji bi dugoročno bili veći trošak za švedski socijalni sustav.
Konačno, od travnja 2025. godine ukida se popularna praksa "promjene trake" (track-changing). Do sada su tražitelji azila kojima je zahtjev odbijen mogli jednostavno aplicirati za radnu dozvolu ako bi u međuvremenu pronašli posao.
To više neće biti moguće - odbijeni azilanti morat će napustiti zemlju, a svako ignoriranje rješenja o deportaciji povlači za sobom kaznenu odgovornost i dugogodišnju zabranu ulaska u cijeli schengenski prostor.
Švedska ovim paketom mjera šalje jasnu poruku: era nekontroliranog liberalizma je završena.
Vlada premijera Ulfa Kristerssona, uz potporu Švedskih demokrata, finalizirala je planove za drastično proširenje osnova za deportaciju stranih državljana.
Glavna promjena leži u automatizmu: prema novom prijedlogu, svako kazneno djelo koje rezultira zatvorskom kaznom - pa makar i minimalnom - postaje osnova za protjerivanje i zabranu povratka.
Dosadašnja sudska praksa često je vagala između težine zločina i obiteljskih veza počinitelja u Švedskoj. Nova pravila taj balans pomiču u korist države.
Tužitelji će sada imati zakonsku obvezu zahtijevati deportaciju u gotovo svim kaznenim postupcima protiv stranaca.
Ministar migracija Johan Forssell potvrdio je da je cilj povećati broj deportacija zbog kriminala za čak šest puta - s trenutnih petstotinjak na više od tri tisuće godišnje.
Osim formalnih presuda, uvodi se i kontroverzni koncept "manjka uzornog života" (šved. bristande vandel). To znači da će država moći deportirati osobe koje nisu nužno osuđene za teški kriminal, ali su povezane s kriminalnim klanovima, bave se sumnjivim poslovima, odaju se porocima ili šire antidemokratske vrijednosti.
Vlada poručuje: boravak u Švedskoj je privilegija, a ne zajamčeno pravo, i taj se ugovor krši onog trenutka kada pojedinac postane teret ili prijetnja sustavu.
Druga velika reforma udara u same temelje integracijskog procesa. Od lipnja 2026. godine, švedsko državljanstvo prestat će biti dostupno nakon samo pet godina boravka.
Minimalni prag podiže se na osam godina, čime se Švedska izjednačava s najstrožim članicama EU poput Njemačke (prije njezine nedavne reforme) ili Austrije. No, godine provedene u zemlji samo su prvi korak.
Novost koja najviše pogađa useljenike su obvezni državni ispiti. Kandidati će morati dokazati visoku razinu poznavanja švedskog jezika te proći test iz građanskog odgoja i poznavanja švedskog društva.
Time se želi osigurati da novi državljani ne budu samo stanovnici na papiru, već aktivni sudionici u društvu. Uz to, uvodi se strogi financijski cenzus - kandidat mora dokazati da se može samostalno uzdržavati, bez oslanjanja na socijalne fondove, uz mjesečna primanja koja prate standarde tržišta rada.
Ono što izaziva najviše zabrinutosti među useljenicima je najavljena revizija već izdanih trajnih boravišnih dozvola (Permanent Residency). Vlada razmatra mogućnost da se trajne dozvole pretvore u privremene, zahtijevajući od ljudi da se ili potpuno integriraju i apliciraju za državljanstvo pod novim, strožim pravilima, ili da periodično dokazuju opravdanost svog boravka.
Ovakav potez praktički bi ukinuo osjećaj apsolutne sigurnosti koji je trajni boravak desetljećima pružao migrantima u Švedskoj. Prag plaće potreban za dobivanje radne dozvole raste na 90% medijalne plaće u državi, što iznosi otprilike 2.950 eura bruto.
Ovim potezom država želi prisiliti poslodavce da na jednostavnijim poslovima (poput čišćenja ili dostave) zapošljavaju ljude koji su već u sustavu, dok se uvoz radne snage rezervira isključivo za stručnjake i deficitarna zanimanja.
Za one koji se u novoj, strožoj Švedskoj ne snalaze, vlada je pripremila radikalnu mjeru "repatrijacijskih grantova". Od siječnja 2026., migrant koji se odluči trajno vratiti u svoju domovinu može dobiti do 350.000 kruna (oko 31.000 eura) poticaja.
Iako kritičari ovo nazivaju "plaćanjem za odlazak", vlada tvrdi da je to humani izlaz za ljude koji su zapeli u socijalnoj isključenosti i koji bi dugoročno bili veći trošak za švedski socijalni sustav.
Konačno, od travnja 2025. godine ukida se popularna praksa "promjene trake" (track-changing). Do sada su tražitelji azila kojima je zahtjev odbijen mogli jednostavno aplicirati za radnu dozvolu ako bi u međuvremenu pronašli posao.
To više neće biti moguće - odbijeni azilanti morat će napustiti zemlju, a svako ignoriranje rješenja o deportaciji povlači za sobom kaznenu odgovornost i dugogodišnju zabranu ulaska u cijeli schengenski prostor.
Švedska ovim paketom mjera šalje jasnu poruku: era nekontroliranog liberalizma je završena.
ŠVEDSKA UVODI ŽESTOKI PREOKRET
Vlada premijera Ulfa Kristerssona, uz potporu Švedskih demokrata, finalizirala je planove za drastično proširenje osnova za deportaciju stranih državljana.
Glavna promjena leži u automatizmu: prema novom prijedlogu, svako kazneno djelo koje rezultira zatvorskom kaznom - pa makar i minimalnom - postaje osnova za protjerivanje i zabranu povratka.
Dosadašnja sudska praksa često je vagala između težine zločina i obiteljskih veza počinitelja u Švedskoj. Nova pravila taj balans pomiču u korist države.
Tužitelji će sada imati zakonsku obvezu zahtijevati deportaciju u gotovo svim kaznenim postupcima protiv stranaca.
Ministar migracija Johan Forssell potvrdio je da je cilj povećati broj deportacija zbog kriminala za čak šest puta - s trenutnih petstotinjak na više od tri tisuće godišnje.
Osim formalnih presuda, uvodi se i kontroverzni koncept "manjka uzornog života" (šved. bristande vandel). To znači da će država moći deportirati osobe koje nisu nužno osuđene za teški kriminal, ali su povezane s kriminalnim klanovima, bave se sumnjivim poslovima, odaju se porocima ili šire antidemokratske vrijednosti.
Vlada poručuje: boravak u Švedskoj je privilegija, a ne zajamčeno pravo, i taj se ugovor krši onog trenutka kada pojedinac postane teret ili prijetnja sustavu.
Druga velika reforma udara u same temelje integracijskog procesa. Od lipnja 2026. godine, švedsko državljanstvo prestat će biti dostupno nakon samo pet godina boravka.
Minimalni prag podiže se na osam godina, čime se Švedska izjednačava s najstrožim članicama EU poput Njemačke (prije njezine nedavne reforme) ili Austrije. No, godine provedene u zemlji samo su prvi korak.
Novost koja najviše pogađa useljenike su obvezni državni ispiti. Kandidati će morati dokazati visoku razinu poznavanja švedskog jezika te proći test iz građanskog odgoja i poznavanja švedskog društva.
Time se želi osigurati da novi državljani ne budu samo stanovnici na papiru, već aktivni sudionici u društvu. Uz to, uvodi se strogi financijski cenzus - kandidat mora dokazati da se može samostalno uzdržavati, bez oslanjanja na socijalne fondove, uz mjesečna primanja koja prate standarde tržišta rada.
Ono što izaziva najviše zabrinutosti među useljenicima je najavljena revizija već izdanih trajnih boravišnih dozvola (Permanent Residency). Vlada razmatra mogućnost da se trajne dozvole pretvore u privremene, zahtijevajući od ljudi da se ili potpuno integriraju i apliciraju za državljanstvo pod novim, strožim pravilima, ili da periodično dokazuju opravdanost svog boravka.
Ovakav potez praktički bi ukinuo osjećaj apsolutne sigurnosti koji je trajni boravak desetljećima pružao migrantima u Švedskoj. Prag plaće potreban za dobivanje radne dozvole raste na 90% medijalne plaće u državi, što iznosi otprilike 2.950 eura bruto.
Ovim potezom država želi prisiliti poslodavce da na jednostavnijim poslovima (poput čišćenja ili dostave) zapošljavaju ljude koji su već u sustavu, dok se uvoz radne snage rezervira isključivo za stručnjake i deficitarna zanimanja.
Za one koji se u novoj, strožoj Švedskoj ne snalaze, vlada je pripremila radikalnu mjeru "repatrijacijskih grantova". Od siječnja 2026., migrant koji se odluči trajno vratiti u svoju domovinu može dobiti do 350.000 kruna (oko 31.000 eura) poticaja.
Iako kritičari ovo nazivaju "plaćanjem za odlazak", vlada tvrdi da je to humani izlaz za ljude koji su zapeli u socijalnoj isključenosti i koji bi dugoročno bili veći trošak za švedski socijalni sustav.
Konačno, od travnja 2025. godine ukida se popularna praksa "promjene trake" (track-changing). Do sada su tražitelji azila kojima je zahtjev odbijen mogli jednostavno aplicirati za radnu dozvolu ako bi u međuvremenu pronašli posao.
To više neće biti moguće - odbijeni azilanti morat će napustiti zemlju, a svako ignoriranje rješenja o deportaciji povlači za sobom kaznenu odgovornost i dugogodišnju zabranu ulaska u cijeli schengenski prostor.
Švedska ovim paketom mjera šalje jasnu poruku: era nekontroliranog liberalizma je završena.
Croatian
English
Arabic
French
Spanish
Deutsch
Turkish
Dutch
Italiano
Russian
Romaian
Portuguese (Brazil)
Greek
Chech
Afganistan
