Ne utvaramo si da smo kadri mijenjati puno toga, ali ako smo bili i mali zupčanik koji je omogućio pokretanje drugih mahanizama prema višem cilju, mi smo sretni i trud nam se isplatio. Podrška našim Ličanima 5. rujna, da se kotačići i zupčanici pokrenu, okrenu i sve što treba preokrenu u korist svih nas građana zajedno.
Svima koji su se uključili na ove stranice nedavno, ali i onima koji u komentarima propitkuju koja korist od nas, posvećujemo tekst:
Siščani ne žele biti Smetlišćani – kada građani odluče da više neće šutjeti
Građanska inicijativa„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nije nastala iz želje za političkom borbom, niti iz potrebe da se nekome dodijeli krivnja. Nastala je iz mnogo jednostavnijeg pitanja: koliko još tereta jedan grad može podnijeti?
Sisak je desetljećima bio industrijski grad. Njegovi su građani živjeli uz industriju, nosili njezine posljedice i podnosili njezine rizike. Upravo zato inicijativa polazi od jednostavnog, ali snažnog stava: činjenica da je Sisak industrijski grad ne znači da mora postati mjesto u koje će se dovoziti sve ono što drugi ne žele imati u svojoj blizini.
Jedan od najvećih uspjeha inicijative jest to što je pitanje otpada izvela iz zatvorenih institucionalnih prostora i pretvorila ga u javno pitanje.
Građani su počeli tražiti odgovore: što se u Sisak dovozi, odakle dolazi, u kojim količinama, tko ima dozvole, gdje se otpad obrađuje i pod kojim uvjetima?
To nije mala stvar.
U sustavu u kojemu se građaninu često kaže da je nešto „zakonito“ i da stoga nema razloga za zabrinutost, inicijativa je otvorila mnogo važnije pitanje: je li ono što je zakonski dopušteno ujedno i prihvatljivo za život građana?
Upravo je takvo propitivanje srž građanskog aktivizma.
Još 2019. godine inicijativa je sudjelovala u javnom protivljenju namjerama vezanim uz gospodarenje otpadom, a dokumenti Grada Siska pokazuju da su njezini zahtjevi i tada ulazili u širu raspravu o prostornom planiranju i budućnosti grada.
Aktivistički gledano, uspjeh se ne mjeri samo brojem projekata koji su zaustavljeni.
Ponekad je uspjeh natjerati institucije da više ne mogu ignorirati građanima važno pitanje.
To se dogodilo s planiranim skladištem i spalionicom kemijskog otpada u Novom Pračnu. Inicijativa se suprotstavila projektu energane koja je trebala obrađivati stotine tisuća litara kemijskog otpada u blizini zelenog prigradskog naselja. U javnost je tako i dospjelo pitanje treba li Sisak postati mjesto u koje će se dovoziti otpad iz cijele Hrvatske.
Drugim riječima, inicijativa je počela mijenjati samu paradigmu rasprave.
Više se nije govorilo samo:
„Ima li investitor dozvolu?“
nego:
„Kakav grad želimo ostaviti svojoj djeci?“
To je politički i društveni pomak koji se ne može izmjeriti donošenjem administrativne odluke da se nešto planirano ipak na koncu ne realizira.
Važnu fazu djelovanja inicijatove predstavlja borba protiv dovoza troske s lokacije „Crno brdo“ u Biljanima Donjim.
Inicijativa nije ostala samo na objavama na društvenim mrežama. Pokrenuta je peticija protiv dovoza i obrade 150.000 tona troske, upućena Vladi Republike Hrvatske, Saboru i Državnom inspektoratu. Peticija je prikupila preko 4.500 potpisa.
Organizirani su prosvjedi, podneseni zahtjevi i prijave, tražene informacije od nadležnih tijela, a problem je iznesen i pred Ministarstvo zaštite okoliša i sud EK.
Zelena akcija u svom izvještaju za 2025. navodi da je zajedno s predstavnicima inicijative radila na traženju informacija i pisanju prijava i dopisa nadležnim tijelima te da su zajedno održali akciju pred Ministarstvom pod parolom:
„I poslije Crnog brda – Crno brdo.“
Lokalni problem je postao nacionalna tema.
Više se nije moglo govoriti samo o jednoj tvrtki, jednoj lokaciji ili jednom gradu. Otvorilo se pitanje kako država postupa s otpadom koji nastaje na jednom kraju Hrvatske i zatim se premješta na drugi kraj zemlje.
Tisuće ljudi izašle su na ulicu
U rujnu 2025. inicijativa je organizirala prosvjed protiv dovoza 150.000 tona troske u Sisak. Na prosvjedu se okupilo preko dvije tisuće Siščanki i Siščana.
Mjesec dana kasnije, u listopadu 2025., na novom prosvjedu protiv dovoza i obrade troske ponovno se okupilo preko tisuću građana.
To je možda najvidljiviji dokaz onoga što je inicijativa postigla.
Od pojedinačnog građanina koji se pita „što se događa?“ nastala je masa građana koja javno govori:
„O ovome se mora odlučivati zajedno s nama.“
A to je temelj demokracije.
Inicijativa je promijenila i odnos prema institucijama
Građanski aktivizam ne znači samo suprotstavljanje vlasti.
On znači prisiliti vlast da polaže račune građanima.
Nakon prosvjeda protiv troske javno su se oglašavali predstavnici Grada Siska, uključujući gradonačelnika Domagoja Orlića, predstavnici Fonda za zaštitu okoliša, čak su i predstavnici tvrtke koja je dobila posao zbrinjavanja, željeli razgovarati s predstavnivima inicijative.
Bez obzira na političke razlike i različita tumačenja odgovornosti, činjenica da se o problemu javno razgovara i da predstavnici vlasti moraju reagirati pokazuje jednu važnu stvar: građani su postali relevantan sugovornik.
Borba se nije zaustavila samo na otpadu iako je problem industrije otpada i mega kapaciteta za koje su izdane dozvole za dovoz, skladištenje i oporabu golem.
Možda je upravo to najveći razvojni korak inicijative.
„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ više nije samo naziv pokreta protiv pojedinog projekta otpada.
Inicijativa je proširila pitanje na širu temu kakvu budućnost treba imati Sisak i Sisačko-moslavačka županija.
Tako se uključila i u protivljenje odlaganju nuklearnog otpada u Čerkezovcu te kasnije i velikim peradarskim kompleksima, farmama i klaonicama.
U prosincu 2025. HRT je izvijestio da je inicijativa, nakon pozitivnog mišljenja za studiju utjecaja na okoliš mega klaonice u Sisku od strane povjerenstva MZOZT, najavila nastavak borbe. U izvještaju se navodi i da je peticiju protiv projekta potpisalo više od 8 000 građana.
Nakon prvog udruženog prosvjeda "Ne pilićarskoj eko bombi" održanog u svibnju 2025. godine u Sisku, organiziran je i veliki zajednički prosvjed okupljenih građanskih inicijativa iz Sisačko-moslavačke županije zajedno sa udrugama Zelena akcija i Prijatelji životinja. Prosvjed početkom veljače 2026. godine u Zagrebu okupio je više od 5 000 ljudi, a iz gledališta su mu prisustvovsli predstavnici gotovo svih relevantnih stranačkih opcija bez obzira na ideološke razlike. Inicijativa se uspješno povezala s inicijativama unutar svoje županije, a uskoro postaje inspiracija i inicijativama u drugim županijama s kojima se također povezuje u zajedničkom otporu. Na prosvjedu protiv mega farmi se pojavljuje i inicijativa Gospić je naš dom. Inicijative od početka pružaju uzajamnu podršku jedni drugima jer i Sisak muku muči s gomilama otpada i cijelom industrijom otpada u svom gradu.
Nova peticija koju su tada pokrenulu protiv mega peradarskih kompleksa prikupila je više od 51.000 potpisa građana.
Što je, dakle, stvarno postignuto?
Ako rezultate promatramo samo kroz prizmu „jesu li svi problemi riješeni“, odgovor bi bio: ne!
Ali ako ih promatramo iz perspektive građanskog pokreta, slika je potpuno drugačija.
Inicijativa je:
• otvorila pitanje gospodarenja otpadom u Sisku kao pitanje javnog interesa;
• mobilizirala tisuće građana na prosvjedima;
• pokrenula i podržala peticije s tisućama potpisa;
• izvršila javni pritisak na Ministarstvo, Grad i druge institucije;
• tražila informacije, kontrole i preispitivanje postupaka i dozvola;
• povezala se sa stručnim pojedincima i civilnim organizacijama poput Zelene akcije, Prijatelji životinja i dobila potporu preko 160 udruga civilnog društva
• problem otpada iz Siska povezala je s nacionalnim sustavom gospodarenja otpadom;
• proširila borbu na pitanje velikih industrijskih i poljoprivrednih projekata koji mogu dugoročno opteretiti prostor onečišćenjem te nakon zagrebačkog prosvjeda zabilježila malu pobjedu rušenjem Studije utjecaja na okoliš za mega klaonicu pilića u Sisku.
• povezala građane Siska s drugim lokalnim inicijativama u županiji i Hrvatskoj.
Najvažnije postignuće: građani su shvatili vlastitu snagu
Ali postoji nešto što nijedan registar, dozvola, peticija ni prosvjed ne može potpuno izmjeriti.
To je promjena svijesti!
Prije građanskog organiziranja, pojedinac je mogao osjećati da je nemoćan pred institucijama, investitorima i administracijom.
Danas tisuće ljudi znaju da mogu potpisati peticiju.
Mogu doći na prosvjed.
Mogu tražiti dokumente.
Mogu postavljati pitanja.
Mogu tražiti odgovornost.
Mogu povezati svoj problem s problemom drugog grada.
I mogu reći:
„Ovo je i naš grad. O našoj budućnosti neće se odlučivati bez nas.“
To je možda najveći uspjeh inicijative „Siščani ne žele biti Smetlišćani“.
Jer građanski pokret nije uspješan samo onda kada pobijedi jednu odluku.
Uspješan je onda kada građani prestanu vjerovati da ništa ne mogu promijeniti.
Borba još nije završena, trnovit je put iza, ali i spred osviještenih građana okupljenih u inicijativi.
I zato ne treba stvarati iluziju da je išta gotovo.
Pozitivni rezultati pojedinih postupaka ne znače da je pritisak nestao. Naprotiv, događaji iz 2025. i 2026. pokazuju da se pitanje budućnosti Siska i cijele županije i dalje vodi.
Kako je predstavnica inicijative istaknula na prosvjedu 2026.,jedna dobivena bitka ne znači kraj borbe'.
To je možda najbolji opis dosadašnjeg djelovanja.
„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nisu samo prosvjed protiv otpada.
To je poruka da Sisak nije ničije odlagalište.
Da građani nisu statisti u projektima koji mijenjaju njihov prostor.
Da „razvoj“ ne može značiti samo profit investitora, dok građanima ostaju prašina, buka, promet, rizici i posljedice.
I da se pravo na čist, siguran i dostojanstven život ne dobiva šutnjom.
Dobiva se organiziranjem, upornošću i solidarnošću.
Zato je priča ove inicijative u konačnici priča o jednoj puno većoj stvari:
o trenutku kada građani prestanu biti promatrači vlastitog grada i postanu njegovi aktivni čuvari. Kada postaju primjer i uzor drugima kako se stvari ipak mogu pokrenuti i promijeniti.
A kada se to dogodi, vlast više ne može jednostavno odlučivati o građanima.
Mora početi odlučivati s građanima!
Hodaj za Liku! Hodaj za Sisak! Hodaj za Hrvatsku!
👇https://www.facebook.com/100067031646107/posts/pfbid0qiDPfnyPvKnVjaqboU17X7meYhjevELNprRymiwwyK7iRfiaTEoyKpstaXGWMJkKl/
Svima koji su se uključili na ove stranice nedavno, ali i onima koji u komentarima propitkuju koja korist od nas, posvećujemo tekst:
Siščani ne žele biti Smetlišćani – kada građani odluče da više neće šutjeti
Građanska inicijativa„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nije nastala iz želje za političkom borbom, niti iz potrebe da se nekome dodijeli krivnja. Nastala je iz mnogo jednostavnijeg pitanja: koliko još tereta jedan grad može podnijeti?
Sisak je desetljećima bio industrijski grad. Njegovi su građani živjeli uz industriju, nosili njezine posljedice i podnosili njezine rizike. Upravo zato inicijativa polazi od jednostavnog, ali snažnog stava: činjenica da je Sisak industrijski grad ne znači da mora postati mjesto u koje će se dovoziti sve ono što drugi ne žele imati u svojoj blizini.
Jedan od najvećih uspjeha inicijative jest to što je pitanje otpada izvela iz zatvorenih institucionalnih prostora i pretvorila ga u javno pitanje.
Građani su počeli tražiti odgovore: što se u Sisak dovozi, odakle dolazi, u kojim količinama, tko ima dozvole, gdje se otpad obrađuje i pod kojim uvjetima?
To nije mala stvar.
U sustavu u kojemu se građaninu često kaže da je nešto „zakonito“ i da stoga nema razloga za zabrinutost, inicijativa je otvorila mnogo važnije pitanje: je li ono što je zakonski dopušteno ujedno i prihvatljivo za život građana?
Upravo je takvo propitivanje srž građanskog aktivizma.
Još 2019. godine inicijativa je sudjelovala u javnom protivljenju namjerama vezanim uz gospodarenje otpadom, a dokumenti Grada Siska pokazuju da su njezini zahtjevi i tada ulazili u širu raspravu o prostornom planiranju i budućnosti grada.
Aktivistički gledano, uspjeh se ne mjeri samo brojem projekata koji su zaustavljeni.
Ponekad je uspjeh natjerati institucije da više ne mogu ignorirati građanima važno pitanje.
To se dogodilo s planiranim skladištem i spalionicom kemijskog otpada u Novom Pračnu. Inicijativa se suprotstavila projektu energane koja je trebala obrađivati stotine tisuća litara kemijskog otpada u blizini zelenog prigradskog naselja. U javnost je tako i dospjelo pitanje treba li Sisak postati mjesto u koje će se dovoziti otpad iz cijele Hrvatske.
Drugim riječima, inicijativa je počela mijenjati samu paradigmu rasprave.
Više se nije govorilo samo:
„Ima li investitor dozvolu?“
nego:
„Kakav grad želimo ostaviti svojoj djeci?“
To je politički i društveni pomak koji se ne može izmjeriti donošenjem administrativne odluke da se nešto planirano ipak na koncu ne realizira.
Važnu fazu djelovanja inicijatove predstavlja borba protiv dovoza troske s lokacije „Crno brdo“ u Biljanima Donjim.
Inicijativa nije ostala samo na objavama na društvenim mrežama. Pokrenuta je peticija protiv dovoza i obrade 150.000 tona troske, upućena Vladi Republike Hrvatske, Saboru i Državnom inspektoratu. Peticija je prikupila preko 4.500 potpisa.
Organizirani su prosvjedi, podneseni zahtjevi i prijave, tražene informacije od nadležnih tijela, a problem je iznesen i pred Ministarstvo zaštite okoliša i sud EK.
Zelena akcija u svom izvještaju za 2025. navodi da je zajedno s predstavnicima inicijative radila na traženju informacija i pisanju prijava i dopisa nadležnim tijelima te da su zajedno održali akciju pred Ministarstvom pod parolom:
„I poslije Crnog brda – Crno brdo.“
Lokalni problem je postao nacionalna tema.
Više se nije moglo govoriti samo o jednoj tvrtki, jednoj lokaciji ili jednom gradu. Otvorilo se pitanje kako država postupa s otpadom koji nastaje na jednom kraju Hrvatske i zatim se premješta na drugi kraj zemlje.
Tisuće ljudi izašle su na ulicu
U rujnu 2025. inicijativa je organizirala prosvjed protiv dovoza 150.000 tona troske u Sisak. Na prosvjedu se okupilo preko dvije tisuće Siščanki i Siščana.
Mjesec dana kasnije, u listopadu 2025., na novom prosvjedu protiv dovoza i obrade troske ponovno se okupilo preko tisuću građana.
To je možda najvidljiviji dokaz onoga što je inicijativa postigla.
Od pojedinačnog građanina koji se pita „što se događa?“ nastala je masa građana koja javno govori:
„O ovome se mora odlučivati zajedno s nama.“
A to je temelj demokracije.
Inicijativa je promijenila i odnos prema institucijama
Građanski aktivizam ne znači samo suprotstavljanje vlasti.
On znači prisiliti vlast da polaže račune građanima.
Nakon prosvjeda protiv troske javno su se oglašavali predstavnici Grada Siska, uključujući gradonačelnika Domagoja Orlića, predstavnici Fonda za zaštitu okoliša, čak su i predstavnici tvrtke koja je dobila posao zbrinjavanja, željeli razgovarati s predstavnivima inicijative.
Bez obzira na političke razlike i različita tumačenja odgovornosti, činjenica da se o problemu javno razgovara i da predstavnici vlasti moraju reagirati pokazuje jednu važnu stvar: građani su postali relevantan sugovornik.
Borba se nije zaustavila samo na otpadu iako je problem industrije otpada i mega kapaciteta za koje su izdane dozvole za dovoz, skladištenje i oporabu golem.
Možda je upravo to najveći razvojni korak inicijative.
„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ više nije samo naziv pokreta protiv pojedinog projekta otpada.
Inicijativa je proširila pitanje na širu temu kakvu budućnost treba imati Sisak i Sisačko-moslavačka županija.
Tako se uključila i u protivljenje odlaganju nuklearnog otpada u Čerkezovcu te kasnije i velikim peradarskim kompleksima, farmama i klaonicama.
U prosincu 2025. HRT je izvijestio da je inicijativa, nakon pozitivnog mišljenja za studiju utjecaja na okoliš mega klaonice u Sisku od strane povjerenstva MZOZT, najavila nastavak borbe. U izvještaju se navodi i da je peticiju protiv projekta potpisalo više od 8 000 građana.
Nakon prvog udruženog prosvjeda "Ne pilićarskoj eko bombi" održanog u svibnju 2025. godine u Sisku, organiziran je i veliki zajednički prosvjed okupljenih građanskih inicijativa iz Sisačko-moslavačke županije zajedno sa udrugama Zelena akcija i Prijatelji životinja. Prosvjed početkom veljače 2026. godine u Zagrebu okupio je više od 5 000 ljudi, a iz gledališta su mu prisustvovsli predstavnici gotovo svih relevantnih stranačkih opcija bez obzira na ideološke razlike. Inicijativa se uspješno povezala s inicijativama unutar svoje županije, a uskoro postaje inspiracija i inicijativama u drugim županijama s kojima se također povezuje u zajedničkom otporu. Na prosvjedu protiv mega farmi se pojavljuje i inicijativa Gospić je naš dom. Inicijative od početka pružaju uzajamnu podršku jedni drugima jer i Sisak muku muči s gomilama otpada i cijelom industrijom otpada u svom gradu.
Nova peticija koju su tada pokrenulu protiv mega peradarskih kompleksa prikupila je više od 51.000 potpisa građana.
Što je, dakle, stvarno postignuto?
Ako rezultate promatramo samo kroz prizmu „jesu li svi problemi riješeni“, odgovor bi bio: ne!
Ali ako ih promatramo iz perspektive građanskog pokreta, slika je potpuno drugačija.
Inicijativa je:
• otvorila pitanje gospodarenja otpadom u Sisku kao pitanje javnog interesa;
• mobilizirala tisuće građana na prosvjedima;
• pokrenula i podržala peticije s tisućama potpisa;
• izvršila javni pritisak na Ministarstvo, Grad i druge institucije;
• tražila informacije, kontrole i preispitivanje postupaka i dozvola;
• povezala se sa stručnim pojedincima i civilnim organizacijama poput Zelene akcije, Prijatelji životinja i dobila potporu preko 160 udruga civilnog društva
• problem otpada iz Siska povezala je s nacionalnim sustavom gospodarenja otpadom;
• proširila borbu na pitanje velikih industrijskih i poljoprivrednih projekata koji mogu dugoročno opteretiti prostor onečišćenjem te nakon zagrebačkog prosvjeda zabilježila malu pobjedu rušenjem Studije utjecaja na okoliš za mega klaonicu pilića u Sisku.
• povezala građane Siska s drugim lokalnim inicijativama u županiji i Hrvatskoj.
Najvažnije postignuće: građani su shvatili vlastitu snagu
Ali postoji nešto što nijedan registar, dozvola, peticija ni prosvjed ne može potpuno izmjeriti.
To je promjena svijesti!
Prije građanskog organiziranja, pojedinac je mogao osjećati da je nemoćan pred institucijama, investitorima i administracijom.
Danas tisuće ljudi znaju da mogu potpisati peticiju.
Mogu doći na prosvjed.
Mogu tražiti dokumente.
Mogu postavljati pitanja.
Mogu tražiti odgovornost.
Mogu povezati svoj problem s problemom drugog grada.
I mogu reći:
„Ovo je i naš grad. O našoj budućnosti neće se odlučivati bez nas.“
To je možda najveći uspjeh inicijative „Siščani ne žele biti Smetlišćani“.
Jer građanski pokret nije uspješan samo onda kada pobijedi jednu odluku.
Uspješan je onda kada građani prestanu vjerovati da ništa ne mogu promijeniti.
Borba još nije završena, trnovit je put iza, ali i spred osviještenih građana okupljenih u inicijativi.
I zato ne treba stvarati iluziju da je išta gotovo.
Pozitivni rezultati pojedinih postupaka ne znače da je pritisak nestao. Naprotiv, događaji iz 2025. i 2026. pokazuju da se pitanje budućnosti Siska i cijele županije i dalje vodi.
Kako je predstavnica inicijative istaknula na prosvjedu 2026.,jedna dobivena bitka ne znači kraj borbe'.
To je možda najbolji opis dosadašnjeg djelovanja.
„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nisu samo prosvjed protiv otpada.
To je poruka da Sisak nije ničije odlagalište.
Da građani nisu statisti u projektima koji mijenjaju njihov prostor.
Da „razvoj“ ne može značiti samo profit investitora, dok građanima ostaju prašina, buka, promet, rizici i posljedice.
I da se pravo na čist, siguran i dostojanstven život ne dobiva šutnjom.
Dobiva se organiziranjem, upornošću i solidarnošću.
Zato je priča ove inicijative u konačnici priča o jednoj puno većoj stvari:
o trenutku kada građani prestanu biti promatrači vlastitog grada i postanu njegovi aktivni čuvari. Kada postaju primjer i uzor drugima kako se stvari ipak mogu pokrenuti i promijeniti.
A kada se to dogodi, vlast više ne može jednostavno odlučivati o građanima.
Mora početi odlučivati s građanima!
Hodaj za Liku! Hodaj za Sisak! Hodaj za Hrvatsku!
👇https://www.facebook.com/100067031646107/posts/pfbid0qiDPfnyPvKnVjaqboU17X7meYhjevELNprRymiwwyK7iRfiaTEoyKpstaXGWMJkKl/
Ne utvaramo si da smo kadri mijenjati puno toga, ali ako smo bili i mali zupčanik koji je omogućio pokretanje drugih mahanizama prema višem cilju, mi smo sretni i trud nam se isplatio. Podrška našim Ličanima 5. rujna, da se kotačići i zupčanici pokrenu, okrenu i sve što treba preokrenu u korist svih nas građana zajedno.
Svima koji su se uključili na ove stranice nedavno, ali i onima koji u komentarima propitkuju koja korist od nas, posvećujemo tekst:
Siščani ne žele biti Smetlišćani – kada građani odluče da više neće šutjeti
Građanska inicijativa„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nije nastala iz želje za političkom borbom, niti iz potrebe da se nekome dodijeli krivnja. Nastala je iz mnogo jednostavnijeg pitanja: koliko još tereta jedan grad može podnijeti?
Sisak je desetljećima bio industrijski grad. Njegovi su građani živjeli uz industriju, nosili njezine posljedice i podnosili njezine rizike. Upravo zato inicijativa polazi od jednostavnog, ali snažnog stava: činjenica da je Sisak industrijski grad ne znači da mora postati mjesto u koje će se dovoziti sve ono što drugi ne žele imati u svojoj blizini.
Jedan od najvećih uspjeha inicijative jest to što je pitanje otpada izvela iz zatvorenih institucionalnih prostora i pretvorila ga u javno pitanje.
Građani su počeli tražiti odgovore: što se u Sisak dovozi, odakle dolazi, u kojim količinama, tko ima dozvole, gdje se otpad obrađuje i pod kojim uvjetima?
To nije mala stvar.
U sustavu u kojemu se građaninu često kaže da je nešto „zakonito“ i da stoga nema razloga za zabrinutost, inicijativa je otvorila mnogo važnije pitanje: je li ono što je zakonski dopušteno ujedno i prihvatljivo za život građana?
Upravo je takvo propitivanje srž građanskog aktivizma.
Još 2019. godine inicijativa je sudjelovala u javnom protivljenju namjerama vezanim uz gospodarenje otpadom, a dokumenti Grada Siska pokazuju da su njezini zahtjevi i tada ulazili u širu raspravu o prostornom planiranju i budućnosti grada.
Aktivistički gledano, uspjeh se ne mjeri samo brojem projekata koji su zaustavljeni.
Ponekad je uspjeh natjerati institucije da više ne mogu ignorirati građanima važno pitanje.
To se dogodilo s planiranim skladištem i spalionicom kemijskog otpada u Novom Pračnu. Inicijativa se suprotstavila projektu energane koja je trebala obrađivati stotine tisuća litara kemijskog otpada u blizini zelenog prigradskog naselja. U javnost je tako i dospjelo pitanje treba li Sisak postati mjesto u koje će se dovoziti otpad iz cijele Hrvatske.
Drugim riječima, inicijativa je počela mijenjati samu paradigmu rasprave.
Više se nije govorilo samo:
„Ima li investitor dozvolu?“
nego:
„Kakav grad želimo ostaviti svojoj djeci?“
To je politički i društveni pomak koji se ne može izmjeriti donošenjem administrativne odluke da se nešto planirano ipak na koncu ne realizira.
Važnu fazu djelovanja inicijatove predstavlja borba protiv dovoza troske s lokacije „Crno brdo“ u Biljanima Donjim.
Inicijativa nije ostala samo na objavama na društvenim mrežama. Pokrenuta je peticija protiv dovoza i obrade 150.000 tona troske, upućena Vladi Republike Hrvatske, Saboru i Državnom inspektoratu. Peticija je prikupila preko 4.500 potpisa.
Organizirani su prosvjedi, podneseni zahtjevi i prijave, tražene informacije od nadležnih tijela, a problem je iznesen i pred Ministarstvo zaštite okoliša i sud EK.
Zelena akcija u svom izvještaju za 2025. navodi da je zajedno s predstavnicima inicijative radila na traženju informacija i pisanju prijava i dopisa nadležnim tijelima te da su zajedno održali akciju pred Ministarstvom pod parolom:
„I poslije Crnog brda – Crno brdo.“
Lokalni problem je postao nacionalna tema.
Više se nije moglo govoriti samo o jednoj tvrtki, jednoj lokaciji ili jednom gradu. Otvorilo se pitanje kako država postupa s otpadom koji nastaje na jednom kraju Hrvatske i zatim se premješta na drugi kraj zemlje.
Tisuće ljudi izašle su na ulicu
U rujnu 2025. inicijativa je organizirala prosvjed protiv dovoza 150.000 tona troske u Sisak. Na prosvjedu se okupilo preko dvije tisuće Siščanki i Siščana.
Mjesec dana kasnije, u listopadu 2025., na novom prosvjedu protiv dovoza i obrade troske ponovno se okupilo preko tisuću građana.
To je možda najvidljiviji dokaz onoga što je inicijativa postigla.
Od pojedinačnog građanina koji se pita „što se događa?“ nastala je masa građana koja javno govori:
„O ovome se mora odlučivati zajedno s nama.“
A to je temelj demokracije.
Inicijativa je promijenila i odnos prema institucijama
Građanski aktivizam ne znači samo suprotstavljanje vlasti.
On znači prisiliti vlast da polaže račune građanima.
Nakon prosvjeda protiv troske javno su se oglašavali predstavnici Grada Siska, uključujući gradonačelnika Domagoja Orlića, predstavnici Fonda za zaštitu okoliša, čak su i predstavnici tvrtke koja je dobila posao zbrinjavanja, željeli razgovarati s predstavnivima inicijative.
Bez obzira na političke razlike i različita tumačenja odgovornosti, činjenica da se o problemu javno razgovara i da predstavnici vlasti moraju reagirati pokazuje jednu važnu stvar: građani su postali relevantan sugovornik.
Borba se nije zaustavila samo na otpadu iako je problem industrije otpada i mega kapaciteta za koje su izdane dozvole za dovoz, skladištenje i oporabu golem.
Možda je upravo to najveći razvojni korak inicijative.
„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ više nije samo naziv pokreta protiv pojedinog projekta otpada.
Inicijativa je proširila pitanje na širu temu kakvu budućnost treba imati Sisak i Sisačko-moslavačka županija.
Tako se uključila i u protivljenje odlaganju nuklearnog otpada u Čerkezovcu te kasnije i velikim peradarskim kompleksima, farmama i klaonicama.
U prosincu 2025. HRT je izvijestio da je inicijativa, nakon pozitivnog mišljenja za studiju utjecaja na okoliš mega klaonice u Sisku od strane povjerenstva MZOZT, najavila nastavak borbe. U izvještaju se navodi i da je peticiju protiv projekta potpisalo više od 8 000 građana.
Nakon prvog udruženog prosvjeda "Ne pilićarskoj eko bombi" održanog u svibnju 2025. godine u Sisku, organiziran je i veliki zajednički prosvjed okupljenih građanskih inicijativa iz Sisačko-moslavačke županije zajedno sa udrugama Zelena akcija i Prijatelji životinja. Prosvjed početkom veljače 2026. godine u Zagrebu okupio je više od 5 000 ljudi, a iz gledališta su mu prisustvovsli predstavnici gotovo svih relevantnih stranačkih opcija bez obzira na ideološke razlike. Inicijativa se uspješno povezala s inicijativama unutar svoje županije, a uskoro postaje inspiracija i inicijativama u drugim županijama s kojima se također povezuje u zajedničkom otporu. Na prosvjedu protiv mega farmi se pojavljuje i inicijativa Gospić je naš dom. Inicijative od početka pružaju uzajamnu podršku jedni drugima jer i Sisak muku muči s gomilama otpada i cijelom industrijom otpada u svom gradu.
Nova peticija koju su tada pokrenulu protiv mega peradarskih kompleksa prikupila je više od 51.000 potpisa građana.
Što je, dakle, stvarno postignuto?
Ako rezultate promatramo samo kroz prizmu „jesu li svi problemi riješeni“, odgovor bi bio: ne!
Ali ako ih promatramo iz perspektive građanskog pokreta, slika je potpuno drugačija.
Inicijativa je:
• otvorila pitanje gospodarenja otpadom u Sisku kao pitanje javnog interesa;
• mobilizirala tisuće građana na prosvjedima;
• pokrenula i podržala peticije s tisućama potpisa;
• izvršila javni pritisak na Ministarstvo, Grad i druge institucije;
• tražila informacije, kontrole i preispitivanje postupaka i dozvola;
• povezala se sa stručnim pojedincima i civilnim organizacijama poput Zelene akcije, Prijatelji životinja i dobila potporu preko 160 udruga civilnog društva
• problem otpada iz Siska povezala je s nacionalnim sustavom gospodarenja otpadom;
• proširila borbu na pitanje velikih industrijskih i poljoprivrednih projekata koji mogu dugoročno opteretiti prostor onečišćenjem te nakon zagrebačkog prosvjeda zabilježila malu pobjedu rušenjem Studije utjecaja na okoliš za mega klaonicu pilića u Sisku.
• povezala građane Siska s drugim lokalnim inicijativama u županiji i Hrvatskoj.
Najvažnije postignuće: građani su shvatili vlastitu snagu
Ali postoji nešto što nijedan registar, dozvola, peticija ni prosvjed ne može potpuno izmjeriti.
To je promjena svijesti!
Prije građanskog organiziranja, pojedinac je mogao osjećati da je nemoćan pred institucijama, investitorima i administracijom.
Danas tisuće ljudi znaju da mogu potpisati peticiju.
Mogu doći na prosvjed.
Mogu tražiti dokumente.
Mogu postavljati pitanja.
Mogu tražiti odgovornost.
Mogu povezati svoj problem s problemom drugog grada.
I mogu reći:
„Ovo je i naš grad. O našoj budućnosti neće se odlučivati bez nas.“
To je možda najveći uspjeh inicijative „Siščani ne žele biti Smetlišćani“.
Jer građanski pokret nije uspješan samo onda kada pobijedi jednu odluku.
Uspješan je onda kada građani prestanu vjerovati da ništa ne mogu promijeniti.
Borba još nije završena, trnovit je put iza, ali i spred osviještenih građana okupljenih u inicijativi.
I zato ne treba stvarati iluziju da je išta gotovo.
Pozitivni rezultati pojedinih postupaka ne znače da je pritisak nestao. Naprotiv, događaji iz 2025. i 2026. pokazuju da se pitanje budućnosti Siska i cijele županije i dalje vodi.
Kako je predstavnica inicijative istaknula na prosvjedu 2026.,jedna dobivena bitka ne znači kraj borbe'.
To je možda najbolji opis dosadašnjeg djelovanja.
„Siščani ne žele biti Smetlišćani“ nisu samo prosvjed protiv otpada.
To je poruka da Sisak nije ničije odlagalište.
Da građani nisu statisti u projektima koji mijenjaju njihov prostor.
Da „razvoj“ ne može značiti samo profit investitora, dok građanima ostaju prašina, buka, promet, rizici i posljedice.
I da se pravo na čist, siguran i dostojanstven život ne dobiva šutnjom.
Dobiva se organiziranjem, upornošću i solidarnošću.
Zato je priča ove inicijative u konačnici priča o jednoj puno većoj stvari:
o trenutku kada građani prestanu biti promatrači vlastitog grada i postanu njegovi aktivni čuvari. Kada postaju primjer i uzor drugima kako se stvari ipak mogu pokrenuti i promijeniti.
A kada se to dogodi, vlast više ne može jednostavno odlučivati o građanima.
Mora početi odlučivati s građanima!
Hodaj za Liku! Hodaj za Sisak! Hodaj za Hrvatsku!
👇https://www.facebook.com/100067031646107/posts/pfbid0qiDPfnyPvKnVjaqboU17X7meYhjevELNprRymiwwyK7iRfiaTEoyKpstaXGWMJkKl/
English
Arabic
French
Spanish
Portuguese
Deutsch
Turkish
Dutch
Russian
Romaian
Portuguese (Brazil)
Greek
Hrvatski
Cehoslowakia
