Poljski šef diplomacije stao za mikrofon i pomeo pod s Rusima u UN-u

"Ovo imam za reći ruskoj delegaciji: znamo da vas nije briga za međunarodno pravo i da niste sposobni živjeti u miru sa svojim susjedima. Vaš luđački nacionalizam nosi u sebi želju za dominacijom koja neće prestati dok ne shvatite da je vrijeme imperija prošlo i da se vaš imperij nikada neće vratiti. Svaki napad dronom ukrajinskih heroja – Bog ih blagoslovio – taj dan čini bližim.

Vaša ‘specijalna operacija’ od tri dana ni nakon deset godina nije uspjela osvojiti ni Donbas. Ali potencijal za kriminalne, katastrofalne ruske pogreške i dalje je prisutan.

Godine 1914. svojom ste mobilizacijom ubrzali početak Prvog svjetskog rata koji je Europa platila krvlju do iscrpljenosti, a vama donijela boljševičku revoluciju. Sporazumom između Hitlera i Staljina pomogli ste početku Drugog svjetskog rata – najkrvavijeg u povijesti čovječanstva. Sovjetizacijom srednje Europe započeli ste hladni rat. Nemojte započeti još jedan.

Mi smo miroljubive demokracije koje su studiozno izbjegavale aktivno sudjelovanje u vašem pokušaju osvajanja Ukrajine. Ali nismo se uplašili. Imam samo jednu poruku za rusku vladu: ako još jedan projektil ili letjelica uđe u naš zračni prostor bez naše dozvole – bilo namjerno ili slučajno – i ako bude srušen, a njegovi ostaci padnu na teritorij članice NATO-a, nemojte više dolaziti ovamo da kukate. Upravo ste bili upozoreni. Hvala.“

[Očajna obitelj iz okolice Bjelovara traži pomoć]

Život obitelji Bugarinović iz bjelovarskog prigradskog naselja Prgomelje u samo nekoliko minuta preokrenuo se za 180 stupnjeva. U požaru koji je prije nekoliko dana izbio u njihovoj obiteljskoj kući zbog, kako je izvijestila policija, kvara na električnim instalacijama, ostali su bez svega te preko noći postali beskućnici. – Ono što sam ranije gledala samo u filmovima, sada se dogodilo mojoj obitelji i meni.

Ne znam kako ćemo to preživjeti – kroz suze nam priča Marina Bugarinović. Ona i suprug živjeli su u prizemlju kuće u kojoj je izbio požar, sa sinom, snahom, i 8-mjesečnim unukom. U potkrovlju, gdje je požar i izbio, živjeli su pak njezin drugi sin, snaha i unuk od 2,5 godine. Većina ukućana u trenutku izbijanja požara bila je kod kuće.

– Sin se baš spremao jesti kada je začuo čudno pucketanje. U tom trenutku susjeda koja živi u drugom dijelu kuće, jer je riječ o dvojnom objektu, počela je lupati po zidu i vikati da vidi vatru. Sin je odmah skočio, no nije se moglo učiniti ništa – priča nam potresena Marina.

Kuća koja je izgorjela lani je potpuno obnovljena. Dodaje kako se vatra proširila na cijelo krovište munjevitom brzinom, a ukućani su pojurili van kako bi spasili žive glave. – U dugom dijelu objekta živi stariji bračni par. Djeca im nisu bila doma pa sam pojurio pomoći im da izađu. Sve se dogodilo strahovito brzo – priča nam Marinin suprug Stevo Bugarinović. Na mjesto nesreće brzo su stigli i vatrogasci, a počela je i padati kiša, no do tada je dom obitelji Bugarinović već bio potpuno uništen.

– Ono što nije nestalo u plamenu, uništila je voda. Sve je natopljeno. Kuća je stara i nema klasičnu betonsku deku već se u stropu nalazi trstika koja je potpuno mokra i vatrogasci su nam rekli da postoji opasnost od urušavanja stropa. Uništeni su podovi, namještaj, bijela tehnika… Ostali smo bez svega – priča Stevo. Da stvar bude gora, svoj su dio kuće Bugarinovići lani potpuno preuredili i sve je, i u prizemlju i u potkrovlju, bilo potpuno novo. Zbog renoviranja su se i kreditno zadužili.

– Ja sam podigla kredit od 40.000 eura, suprug otprije ima kredit od 30.000 eura. U ovoj smo kući 20 godina i sređivali smo je malo-pomalo. Prije desetak godina zamijenili smo kompletno krovište, a lani je na red došla unutrašnjost – kaže Marina. Bili su, dodaje, presretni zbog preuređenja, pogotovo njihovi sinovi i snahe. No, nisu dugo uživali u sreći. Cijela obitelj je u šoku i traumatizirana.

– Najviše se brinemo zbog unučića. On je prije dvije godine prebolio meningitis, što rijetko kome uspijeva. Nažalost, bolest je ostavila ozbiljne posljedice na njegovo zdravlje. On se silno uznemirio zbog svega što se dogodilo, dijete od šoka ne želi ni jesti. U požaru su stradale njegove didaktičke igračke, odjeća, sve – kaže naša sugovornica.

Srećom, ni djeca ni odrasli u ovoj nesreći nisu ozlijeđeni i to, je, kaže Marina, najvažnije. No, kako će dalje, Bugarinovići ni sami ne znaju. Susjedi s kojima dijele kuću, kažu, svoj su dio osigurali pa će uspjeti namiriti štetu, no oni novca za obnovu nemaju.

– Ostali smo doslovno na ulici. Suprug i ja te stariji sin s obitelji privremeno smo se smjestili kod moje sestre, a mlađi sin s obitelji kod tasta i punice. No, ne možemo tamo ostati zauvijek, moramo pronaći neki smještaj – kaže Marina.

Pomoć su zatražili u Gradu Bjelovaru i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, a nadaju se kako će im pomoći i dobri ljudi. – Nikad nismo mislili da ćemo morati moliti na pomoć, no drugog načina da se izvučemo iz ovoga nema. Prema prvim procjenama, šteta na kući je oko 100.000 eura, toliko će nam trebati da sve obnovimo. Imamo kredite, mlađi sin nam ne može naći posao zbog bolesti, sami ne možemo do tog novca – kaže Marina.

Nadaju se kako će se naći dobrih ljudi koji bi im mogli pomoći u pronalasku smještaja te financijski ili u građevinskom materijalu. Zamjenik bjelovarskog gradonačelnika Igor Brajdić kaže kako Grad Bjelovar trenutačno nema slobodnih stanova u koje bi smjestio osmeročlanu obitelj, no bit će im isplaćena jednokratna pomoć u iznosu od 1900 eura.

– Uputili smo gospođu i na Zavod za socijalni rad kako bi ondje ostvarila prava, spremni smo joj pomoći oko rješavanja papirologije. Sam Grad ne može organizirati akciju prikupljanja pomoći, no ako to učini netko drugi, rado ću se osobno uključiti i pomoći – kazao je Brajdić. I iz Bjelovarsko-bilogorske županije su poručili kako će financijski pomoći obitelji Bugarinović, čim za tim podnesu službeni zahtjev.

U međuvremenu mogu pomoći i svi ostali građani uplatom donacija na Marinin broj računa HR3324020063205137745, a radi ostalih donacija mogu je kontaktirati na broj telefona 098 943 2497.

(Večernji list)

Otac (51) došao je po dijete nakon nogometnog treninga. Bježao je od policije u Velikoj Gorici i automobilom udario u stup. Sin (14) je preminuo.

Bio je predivno dijete, mirno, povučeno. Uvijek je dolazio nasmijan na trening i djeca su ga doista voljela. U nekim situacijama mogu reći da je bio dobri duh svlačionice, duboko potresen i šokiran tragedijom rekao nam je voditelj Omladinske škole nogometnog kluba s područja Velike Gorice u kojemu je 14-godišnjak trenirao od 2022. godine.

Mještane Velike Gorice potresla je pogibija dječaka u ponedjeljak navečer na velikogoričkoj obilaznici. Kako smo neslužbeno doznali, dječak je u ponedjeljak navečer imao trening u klubu. Trening je počeo u 20 sati, a trajao je do 21.15 sati. Nakon treninga sva su djeca otišla kući, a po mladoga nogometaša došao je otac.

Na povratku kući nije se zaustavio na znak policajca koji ga je pokušao zaustaviti, već je nastavio voziti kršeći prometne propise sve do raskrižja Avenije pape Ivana Pavla II. s Ulicom Rudolfa Fizira, gdje je izgubio kontrolu nad vozilom i udario u stup.

Kako je izvijestila zagrebačka policija nakon očevida, 17. veljače oko 21.40 sati u Velikoj Gorici, 51-godišnjak je upravljao osobnim automobilom varaždinskih registarskih oznaka, a kretao se Sisačkom cestom.

Prolaskom kroz raskrižje s Ulicom 153. brigade Hrvatske vojske nije postupio po naredbi policijskog službenika da se zaustavi, već je nastavio vožnju. Dolaskom do raskrižja s Avenijom pape Ivana Pavla II. ušao je u navedeno raskrižje na znak zelenog svjetla, skrećući pri tome ulijevo u smjeru sjeverozapada prema Aveniji pape Ivana Pavla II., gdje se nastavio kretati u smjeru zapada. Dolaskom do raskrižja s Ulicom Hrvatske bratske zajednice, ušao je u navedeno raskrižje bez smanjenja brzine kretanja i nastavio vožnju ravno u smjeru zapada, a da se nije zaustavio na znak crvenog svjetla na semaforu - priopćila je zagrebačka policija i nastavila: “Nadalje, kraj raskrižja Avenije pape Ivana Pavla II. s Ulicom Rudolfa Fizira nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama ceste i vidljivosti, uslijed čega je u zanošenju naletio na rubni kamen prometnog otoka, a odmah potom prednjim dijelom vozila na ploču za označavanje prometnog otoka, prometni znak i metalni stup semafora”.

Upravo su policajci bili ti koji su prvi došli na mjesto nesreće i pozvali druge službe. A prizor je, doznajemo, bio grozan.
Naime, automobil u kojemu su bili muškarac i dječak se velikom brzinom zabio u semafor i doslovno omotao oko njega. Od siline udara otpala su vrata vozača (51) te je on na pola visio prema van.

Tim Hitne ga je, uz pomoć vatrogasaca iz Velike Gorice, izvukao te su ga prevezli u KBC Zagreb. Liječnik Hitne pomoći mogao je samo proglasiti smrt dječaka, od ozljeda je preminuo na mjestu. Vozač (51) teško je ozlijeđen te su ga kolima Hitne pomoći prevezli u Klinički bolnički centar Zagreb, a tijelo maloljetnog suvozača prevezli su na Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku na obdukciju.

Očevid na mjestu nesreće, koji je obavila Općinska državna odvjetnica Velike Gorice u koordinaciji s Ekipom za očevide Policijske uprave zagrebačke, trajao je četiri i pol sata.

Potreseni tragedijom
Vozač, koji je izazvao stravičnu nesreću, bori se za život na Rebru. Kako doznajemo, ima teške ozljede glave i unutarnjih organa. U lokalnom nogometnom klubu u kojemu je poginuli dječak trenirao svi su jučer bili šokirani tragedijom.

Ispred ulaza u klub zapalili su lampaše, a od svog člana oprostili su se i na društvenoj mreži.
Duboko smo potreseni tragedijom koja je prerano ugasila mladi život našeg člana i igrača selekcije starijih pionira u našoj nogometnoj školi. Suosjećamo sa svim njegovim bližnjima dotaknutim ovim tragičnim događajem te odgađamo sve treninge i aktivnosti u klubu kako bismo se u miru i tišini mogli sabrati i oprostiti od našeg suigrača. Počivao u miru Božjem - napisali su.

Šokirani i potreseni bili su i susjedi dječaka iz Velike Gorice.

- To je bilo tako prekrasno dijete, tiho, mirno... Išao je u školu s mojim unukom, 7. razred su obojica. Majka mu je radila s mojom kćeri, znam da je izvan sebe zbog svega, ne znam kako će to preživjeti... Ima i stariju sestru... Vlastiti tata, kako sad njemu bude živjeti - kroz suze je govorila susjeda obitelji.

’Uzrok je brzina’
Prometni stručnjak i stalni sudski vještak za promet Goran Husinec smatra da je ova stravična nesreća posljedica suludo velike brzine.

Kad vidimo fotografije smrskanog automobila, pitamo se što je bilo vozaču da riskira život sebe i svog djeteta zbog prometnog prekršaja. Rizik nije proporcionalan kazni od koje je bježao. Ne znamo zašto su ga zaustavili, ali nema toliko velikog prekršaja da netko tako brutalno riskira život svog djeteta. Ovakve nesreće se događaju kod velikih brzina kad auto uđe u rotaciju i počne kliziti po kolniku. Tad najčešće udare u stup ili semafor. Gotovo uvijek su teške posljedice kad auto udari u najmekši dio, to jest vrata - rekao je Husinec.

Dodao je kako je neshvatljivo da netko ovoliko riskira.

Prema podacima MUP-a, u ovoj godini do 18. veljače u prometu je poginula 21 osoba. To je deset manje poginulih nego u istom razdoblju prošle godine i osam manje nego 2019. godine, koja je uzeta kao referentna jer je te godine na hrvatskim cestama poginulo najmanje ljudi od samostalnosti Hrvatske, njih 297.




(-24sata)

Bez da je uopće pregledao dijete, oftalmolog je počeo plakati u trenutku kad je vidio djevojčicu. Znao je da se dogodilo čudo

Pročitajte svjedočanstvo djevojčice bez očiju kojoj je Bog vratio oči i vid. Mama se sa suzama nastavila moliti za svoju novorođenu Marquitu sve dok se nije dogodio nešto značajno dok je čitala Evanđelje po Ivanu.

Moj je otac bio ateist. Bilo je to prirodno jer su i njegov otac i djed bili ateisti. Mamu su odgojili roditelji koji su bili kršćani, ali dvije su njezine tete bili spiritistički mediji.

Pokušavale za zainteresirati i moju majku za svoje okultističke seanse, ali čak i kao mala djevojčica, mama je znala da je to pogrešno.

Mi djeca već smo bili u nevolji i prije nego smo došli na svijet. Moja starija sestra Marquita rodila se bez očiju; ja sam gotovo umro na porodu; moj mlađi brat Tim bio je rođen kao hemofiličar, a Natan, najmanji, bio je blizu smrti mnogo puta zbog ozbiljnih napada astme.

Ja sam se rodio za jedne žestoke zimske oluje. Mama je bila pentekostalka i pozvala je dvije svoje prijateljice iz crkve da mole za nju tijekom poroda. Liječnik se teško borio s mećavom da stigne do naše kuće. Mama je mnoge sate imala trudove. Oluja je zadržala liječnika u našoj kući, tako da je i jeo i spavao tamo. Mamine su dvije molitvene suradnice molile s njom čitavo vrijeme i kad sam konačno bio rođen, svaka od njih držala je jednu maminu ruku i žarko molila. I mama je molila.

Mama je znala da će sa mnom sve biti u redu iako sam bio blizu smrti. Ona je već naučila što Bog može učiniti. Pet godina ranije, kad su ona i tata očekivali svoje prvo dijete, mama je sanjala jedan strašan san: vidjela je svoje djetešce bez očiju. I to je upravo ono što se dogodilo – Marquita se rodila bez očnih jabučica.

Reakcija na tu tragediju nije bila jednaka kod tate i mame. Tata je bio slomljen. Iako smo bili siromašni, tata je rekao najboljem oftalmologu u državi da će učiniti sve samo da njegova kći vidi. Nakon pregleda, liječnik je sa suzama u očima rekao mom ocu da ne troši novac: “Nema tog specijaliste koji bi mogao nešto učiniti; ona nema očnih jabučica.”

Mama je prvih nekoliko dana nakon Marquitinog rođenja provela u kajanju. Osjećala se krivom što se udala za ateistu, te je provodila mnogo vremena tražeći Boga da joj oprosti. Zapravo je kao tinejdžerka osjećala poziv za misionarku u nekoj stranoj zemlji, ali nije bila poslušala Bogu jer se zaljubila u tatu.

Mama se sa suzama nastavila moliti za svoju novorođenu Marquitu sve dok se nije dogodio nešto značajno dok je čitala Evanđelje po Ivanu. Učenici su pitali Isusa je li određeni čovjek rođen slijep zbog svoga vlastitog grijeha ili grijeha svojih roditelja. Isus im je odgovorio: “Nije sagriješio ni on ni roditelji njegovi, već je rođen slijep da bi se na njemu očitovala Božja djela.” Riječi tog retka podigle su se sa stranice Biblije u tri dimenzije. Mama je počela plakati od radosti i slaviti Boga.

Nakon toga, svakog je dana nježno prala ljepljivu sluz koja je izlazila iz Marquitinih praznih očnih duplji, nadajući se novim očima. Njezine su sestre i susjedi mislili da joj se od žalosti poremetila pamet, jer im je neprestano govorila da će Bog Marquiti stvoriti oči. Dok je jednoga dana prala očne kapke sedam tjedana staroj bebi, primijetila je prvu suzu. Srce joj je eksplodiralo od uzbuđenja. Marquitini su očni kapci zatreptali, a zatim su se otvorili i otkrili dva prekrasna smeđa oka! Mama je počela vikati od ushićenja!

Zgrabivši Marquitu u naručje, istrčala je iz kuće vičući svakome tko je mogao čuti: “Dođite pogledati moje malo čudo! Bog joj je dao oči!” Susjedi su dotrčali iz svih pravaca. Djed je radio u svom vrtu prilično daleko, ali je i on čuo viku i dotrčao. Zatim je požurio u mljekaru, gdje je radio tata, i rekao mu da odmah dođe kući. Kad je vidio Marquitu, tata je pao na krevet jecajući. Odmah je dao zavjet – pogrešno misleći da Bog to od njega traži – da nikada više neće pušiti. I nikada više nije zapalio cigaretu.

Bez da je uopće pregledao dijete, oftalmolog je počeo plakati u trenutku kad je vidio Marquitu. Znao je da se dogodilo čudo. Liječnik je, priznajući da je jednom bio kršćanin, odmah na licu mjesta ponovo posvetio svoj život Bogu – i umro od srčanog udara nekoliko tjedana kasnije.

Iako je prošlo mnogo godina, Marquitin vid odličan je do današnjeg dana. A njezina čudnovata priča dotakla je bezbrojne ljude.

Autor: David F. Kelton

20.11.2024 Zagreb
#Susjedi #scena #scenoteka
https://scenoteka.hr/predstave/susjedi/