U 16. stoljeću mnogi ljudi u Europi su vjerovali da su rajčice otrovne, i to zbog tragičnog, ali malo poznatog razloga. Bogataši su jeli s kositrenih tanjira koji su sadržavali olovo. Kiseline iz rajčica bi otopile olovo, pa bi ono završilo u hrani. Slijedila je olovna intoksikacija koja je često bila smrtonosna.

Siromašniji nisu imali taj problem. Jeli su iz drvenog posuđa koje nije reagiralo s rajčicama. Zato je, budući da je bolest pogađala ponajprije elitu, zabluda da su rajčice opasne preživjela gotovo dva stoljeća.

Tek mnogo kasnije shvatilo se da krivac nije rajčica nego tanjir. Ova priča pokazuje kako jedan nesporazum može obilježiti čitave generacije.