[Je li Tito potpisao smrtnu presudu za desetke tisuća ljudi koji su tražili milost?] U svibnju 1945. rat je u Europi bio službeno završen, ali za tisuće ljudi s prostora tadašnje Nezavisne Države Hrvatske – vojnike, civile, žene i djecu – agonija je tek počinjala. U očaju i strahu od dolaska partizana, krenuli su prema Bleiburgu, u nadi da će ih prihvatiti britanske snage. Umjesto spasa, dočekao ih je jedan od najmračnijih trenutaka hrvatske povijesti – Bleiburg i Križni put. U novoj epizodi podcasta projekta SNOVI, o toj temi razgovarali smo s dr. sc. Martinom Grahek Ravančić s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu. - Na putu prema Bleiburgu našle su se tri vojske. U najvećem omjeru to je vojska oružanih snaga NDH - objašnjava dr. Grahek Ravančić, koja se ovom temom intenzivno bavi već više od dva desetljeća. Pored ustaške vojnice i domobranstva, koje su tada bile objedinjene, bile su prisutne i srpske i crnogorske četničke jedinice te slovenski domobrani. S njima i brojni civili, žene, djeca, starci. Put je vodio od Zagreba prema Bleiburgu, preko Zidanog Mosta, Slovenj Gradeca i Dravograda. U početku, kaže dr. Grahek Ravančić, nije bilo nikakvih sukoba, ali već kod Celja počinju prvi problemi. Nastaje panika, usporenja, i konačno – potpuni kolaps. Jugoslavenska vojska, po izričitu naređenju Josipa Broza, zaokružuje neprijateljsku silu na povlačenju i odsijeca odstupnicu. Samo oni koji su do 12. svibnja uspjeli stići do Dravograda uspjeli su prijeći u savezničku zonu u Koruškoj. Za sve ostale – bio je to kraj nade. Izdaja za pregovaračkim stolom Nakon sloma dolazi trenutak pregovora. Jugoslaveni, Britanci i predstavnici NDH pokušavaju postići dogovor, ali već i simbolika ustaških uniformi pokazuje nesporazum jer Britanci ne razlikuju domobrane od ustaša, a atmosfera s prijateljske brzo prelazi u hladnu. Jugoslavenska strana traži da im se svi zarobljenici izruče jer su to ljudi protiv kojih su se oni borili u ratu i oni zaslužuju njih preuzeti, objašnjava dr. Grahek Ravančić te dodaje da britanski general Scott odgovara bez previše uvijanja: „kamo mislite smjestiti izbjeglo mnoštvo u ratom razorenoj Europi?“ Pregovarači NDH predlažu da se pokušaju probiti dalje, no odgovor Britanaca bio je jasan - iskoristit će svoje snage koje imaju na raspolaganju i obračunati se sa svima koji su se smjestili na Bleiburškom polju – kaže dr. Grahek Ravančić. Jedini „ustupak“ koji su uspjeli izvući bio je da se predaja ne provede odmah, već da počne ne za pola sata, nego za sat vremena, kako bi se stiglo obavijestiti vlastite jedinice. Britanci su Hrvate, domobrane i ustaše, gledali kao ljude koji su se tih četiri-pet godina rata borili na strani Trećeg Reicha. Početak Križnog puta: Tko nije mogao trčati – bio je likvidiran Tada počinje najstrašniji dio priče. Križni put – marš smrti koji je trajao tjednima. U početku je, kaže dr. Grahek Ravančić, postupanje bilo još koliko-toliko solidno jer su bili prisutni i pripadnici Britanske vojske, no čim su se povukli i kada je potpunu kontrolu nad zarobljeničkom kolonom uspostavila Jugoslavenska armija, tada su uistinu počela masovna zlostavljanja u Sloveniji. Najgore je bilo između Dravograda i Maribora gdje su zarobljenici bili prisiljeni trčati ukupno 180 kilometara. - Tko god nije mogao pratiti taj tempo, tko je zaostajao, bio je likvidiran – kaže dr. Grahek Ravančić. Pročitaj cijeli tekst članka: https://www.vecernji.hr/vijesti/je-li-tito-potpisao-smrtnu-presudu-za-desetke-tisuca-ljudi-koji-su-trazili-milost-1861372 https://youtu.be/GJlh_zK5xPA?si=PGDLNU4F_COvaQIg