DROWNING MONA: KADA YUGO POSTANE ŠALA


U filmu Drowning Mona Yugo je doveden do apsurda. Gotovo svi stanovnici malog grada voze isti automobil, a njegova reputacija nepouzdanog vozila postaje dio komičnog zapleta.


Za američku publiku to je jednostavna šala.


Za nekoga tko zna povijest Yuga, šala je mnogo zanimljivija.


Jer Yugo koji se u Jugoslaviji desetljećima mogao predstavljati kao simbol domaće industrije u američkom filmu postaje gotovo rekvizit za ismijavanje.


To je prilično neugodan kulturni sudar.


Na jednoj strani nalazi se država koja je voljela isticati svoje industrijske uspjehe i posebnost svog socijalističkog modela.


Na drugoj strani nalazi se američko tržište koje je vrlo brzo pokazalo da propaganda i stvarna konkurentnost nisu ista stvar.


I upravo zato Yugo u Drowning Mona funkcionira bolje nego što bi možda funkcionirao neki izmišljeni automobil.


Publika zna da je stvaran.


Zna da je postojao.


I zna da je pokušao osvojiti Ameriku.


JUGOSLAVENSKA INDUSTRIJA I PROBLEM KONKURENCIJE


Naravno, bilo bi nepravedno cijelu jugoslavensku industriju svesti na Yugo. Bilo je ozbiljnih tvornica, kvalitetnih proizvoda, inženjera i izvoza.


Ali Yugo je izvrstan primjer jednog šireg problema.


Sustav koji je dugo štitio domaće proizvođače od pune međunarodne konkurencije mogao je stvarati osjećaj uspjeha koji se nije uvijek potvrđivao na otvorenom tržištu.


Dok je domaći kupac često morao birati između nekoliko ograničenih opcija, američki kupac nije imao takav problem.


A kada je Yugo stigao u SAD, susreo se s proizvođačima koji su već desetljećima razvijali automobile za iznimno konkurentno tržište.


Rezultat je bio gotovo predvidljiv.


Yugo je postao hit zbog cijene, ali i predmet ismijavanja zbog svega ostalog.


To je možda i najbolji sažetak njegove američke avanture.


BIO JE JEFTIN. I TO JE BIO NJEGOV NAJVEĆI ADUT.


Problem je nastao kada je trebalo dokazati da je nešto više od toga.


OD SIMBOLA DRŽAVE DO SIMBOLA NEUSPJEHA


Danas je Yugo postao gotovo pop-kulturni fenomen. Njegovo ime poznaju i ljudi koji nikada nisu živjeli u Jugoslaviji.


Ali postoji određena ironija u tome što se jedan od najpoznatijih proizvoda jugoslavenske industrije danas često spominje upravo kao primjer lošeg automobila.


Država koja je voljela isticati svoju posebnost između Istoka i Zapada pokušala je proizvesti automobil koji će konkurirati Zapadu.


A Zapad ga je vrlo brzo pretvorio u vic.


Drowning Mona tu priču samo dodatno začinjava.


U filmu Yugo nije simbol tehnološke superiornosti, industrijskog ponosa ili velikog izvoznog uspjeha.


On je dio apsurdnog svijeta u kojem svi voze isti mali automobil, a njegova nepouzdanost postaje gotovo komični element svakodnevice.


I možda upravo zato film danas vrijedi pogledati.


Ne samo zbog radnje, nego i zbog onoga što Yugo predstavlja.


On je podsjetnik da se kvaliteta proizvoda ne može proizvesti političkim sloganom.


Ne može se narediti konkurentnost.


Ne može se deklarirati tehnološki napredak.


Na kraju odlučuje kupac.


A kada je Yugo došao pred američkog kupca, taj kupac je vrlo brzo dao svoj odgovor.


Drowning Mona možda je samo crna komedija.


Ali kada se u njoj pojavi Yugo, iza šale se vidi puno ozbiljnija priča: priča o industriji koja je pokušala napraviti automobil za svijet, a na jednom od najzahtjevnijih svjetskih tržišta završila kao – filmska šala.


I zato je Yugo možda jedan od najboljih simbola kontradikcija bivše Jugoslavije.


Bio je proizvod sustava koji se ponosio svojom industrijom, ali istodobno je često imao problema s konkurentnošću.


Bio je automobil za mase, ali nikada nije postao ozbiljan svjetski automobilski proizvod.


Bio je jugoslavenski pokušaj da se napravi nešto za Zapad.


A Zapad je, barem u slučaju Yuga, odlučio da će ga radije pamtiti kao vic.