„Vjerujem da kroz ovu službu i sama rastem u milosrđu i sućuti i učim gledati bolesnika ne samo kao slučaj, nego kao osobu sa svojim putem, strahom i nadom. Moj rad tako postaje moj svakodnevni oltar“Objasnila je zašto duhovna skrb pripada i medicinskoj profesiji, ne samo kao dio stručnog, „holističkog“ pristupa, nego i kao duboki unutarnji poziv. Priznala je i vlastiti put od straha prema povjerenju:Dugo sam Boga gledala kao strogog suca, a onda sam otkrila da je On milosrdni Otac koji traži i najmanju pukotinu da uđe u srce čovjeka.Ta promjena pogleda postala je temelj njezina poslanja među bolesnicima, da im omogući susret s Bogom prije smrti, kako nitko ne bi ostao sam:„Vjerujem da kroz ovu službu i sama rastem u milosrđu i sućuti i učim gledati bolesnika ne samo kao slučaj, nego kao osobu sa svojim putem, strahom i nadom."Moj rad tako postaje moj svakodnevni oltar. A svaki susret s umirućim bolesnikom, prilika mi je da posvjedočim da je Krist jači od smrti.“Posebno snažno Šantek-Zlatar je opisala konkretne promjene koje vidi kod pacijenata nakon primanja sakramenata.Iako, kako kaže, strah ne nestaje uvijek u potpunosti, dolazi do duboke unutarnje promjene te je istaknula koliko je važan osjećaj dostojanstva koji bolesnik tada ponovno zadobiva:„Više nije samo broj kreveta… nego osoba. Osjeti da ga Bog nije zaboravio.“Takvi susreti često vode i do pomirenja s bližnjima.Posvjedočila je nadalje i o grubim reakcijama i odbijanjima: „Neki kažu da ne žele imati posla s Bogom… Tada osjetim žalost, ali poštujem slobodu i molim:Bože, pomozi njihovoj nevjeri.“U svom radu Šantek-Zlatar se vidi kao „most između bolesnika i Boga“, a duhovnu skrb opisala je kao sastavni dio brige za čovjeka.https://hkm.hr/vjera/svjedocanstvo-medicinske-sestre-svaki-susret-s-umirucim-bolesnikom-prilika-je-da-posvjedocim-da-je-krist-jaci-od-smrti/