NEMAM KADA!

Tužiš se da si prezaposlen! Kao da ne znaš ništa drugo reći osim: "Oprosti, nemam kada!"
Prođe godina dana, a da se prijatelju ne javiš, jer "nemaš kada".
Prođe i više mjeseci da ne posjetiš rođenu majku, jer "nemaš kada".
Oprez! Pozor! Ti si bolesnik! I to teški bolesnik!
U jednom našem gradiću dogodio se ovaj nemili slučaj: Djevojka u cvijetu mladosti počinila samoubojstvo. Bacila se u rijeku i utopila se. Kod kuće je ostavila pismo:

"Draga moja mama!
Uvijek se tužiš da nemaš vremena. Kad god sam ti htjela pasti u krilo i upitati te ono što mi nitko drugi ne može rastumačiti, ti si uvijek rekla: "Imam stotinu poslova! Nemam kada!" Ne mogu više izdržati. Oprosti mi, mama! Sad ćeš barem imati više vremena!"

I tvoja će te prezaposlenost dovesti do neke nevolje. Liječi se na vrijeme. Lijek je pronašla "mala svetica" Asunta.
Jednom su je pitale sestre, kako može toliko poslova svršiti bez ičije pomoći? Mala je svetica odgovorila: "Ja uvijek svršim jedno, pa onda počnem drugo. Nikad ne radim dva posla odjednom!"
Ali na prvo mjesto je stavljala molitvu. To joj je davalo smirenost, pa je onda sve poslove dobro raspoređivala i na vrijeme završavala.

Netko je dobro rekao:
"Prezaposlenost vodi najprije u bolnicu, pa onda u ludnicu, a završava u paklu!"
Dobro bi bilo uvijek se toga sjećati!

-fra Petar Ljubičić