Kada iskreno stanemo pred Boga, shvatimo koliko je naše srce često podijeljeno. Želimo ljubiti, ali čuvamo zamjerke. Želimo činiti dobro, ali očekujemo priznanje. Želimo slijediti Krista, ali se bojimo žrtve. Tako lako počnemo mjeriti svoju ljubav, vagati svoje darivanje i računati koliko smo dali, a koliko primili. No Božja ljubav ne poznaje računicu. Ona se potpuno daruje.
Krist nije došao na svijet da bi bio služen, nego da služi. Nije tražio udobnost, nego je prihvatio križ. Nije tražio ljudsku slavu, nego je svu svoju volju podložio Ocu. Njegov život postao je savršena škola ljubavi, poniznosti i velikodušnosti. Tko želi biti njegov učenik, ne može hodati drugim putem.
Najteže je zaboraviti sebe. Nije teško učiniti jedno dobro djelo, ali je teško svaki dan živjeti za druge. Nije teško moliti kada nam je srce ispunjeno mirom, ali je teško kleknuti pred Boga kada smo ranjeni, razočarani ili neshvaćeni. Nije teško ljubiti one koji nas vole, ali Evanđelje traži više – ljubiti i onda kada ljubav nije uzvraćena, opraštati i onda kada isprika nikada ne dođe, ostati vjeran i onda kada se čini da sav trud ostaje neprimijećen.
Upravo tada raste prava svetost. Ona ne nastaje u izvanrednim djelima, nego u svakodnevnoj vjernosti. Svetost se rađa u tihoj molitvi, u strpljivosti prema bližnjima, u suzdržanoj riječi, u skrivenoj žrtvi koju vidi samo Bog. Svaki put kada pobijedimo svoju sebičnost, Krist pobjeđuje u nama. Svaki put kada izaberemo ljubav umjesto osvete, poniznost umjesto oholosti i istinu umjesto laži, naše srce postaje sličnije njegovu Srcu.
Možda nikada ne ćemo biti poznati među ljudima. Možda nam nitko neće zahvaliti za dobro koje činimo. Možda će mnogi zaboraviti naše žrtve. Ali Bog ništa ne zaboravlja. On vidi svaku suzu prolivenu iz ljubavi, svaki križ koji smo strpljivo nosili, svaku molitvu izgovorenu u tišini i svako dobro djelo učinjeno bez traženja vlastite koristi. Ono što je pred ljudima skriveno, pred Bogom sjaji kao najdragocjeniji dar.
Zato neka cilj našega života ne bude da nas ljudi hvale, nego da nas Bog prepozna kao svoju djecu. Neka naša najveća radost ne bude uspjeh ovoga svijeta, nego sigurnost da svojim životom vršimo njegovu svetu volju. Jer čovjek koji živi za Boga nikada nije izgubio. Ono što iz ljubavi daruje Kristu, vraća mu se stostruko – već ovdje u miru srca, a jednom u punini njegova nebeskog kraljevstva.
Gospodine, učini moje srce slobodnim od sebičnosti. Nauči me ljubiti bez računice, služiti bez traženja priznanja, opraštati bez zadrške i u svemu tražiti samo Tebe. Daj da moje riječi budu odraz Tvoga Evanđelja, moja djela svjedočanstvo Tvoje ljubavi, a moj život tiha pjesma zahvalnosti za sve što si učinio za mene.
Neka me nikada ne umori činiti dobro. Kada dođu kušnje, daj mi snagu ustrajati. Kada dođu padovi, podigni me svojom milošću. Kada me zahvati oholost, podsjeti me da bez Tebe ne mogu ništa. Kada me zahvati malodušnost, pokaži mi da si Ti uvijek uza me.
Vodi me putem koji vodi u život. Oblikuj moje srce po mjeri svoga Srca, da jednoga dana, kada završim svoj zemaljski hod, mogu čuti riječi koje su najveća nagrada svakome vjerniku: „Dobro, slugo dobri i vjerni… uđi u radost Gospodara svoga.“
Krist nije došao na svijet da bi bio služen, nego da služi. Nije tražio udobnost, nego je prihvatio križ. Nije tražio ljudsku slavu, nego je svu svoju volju podložio Ocu. Njegov život postao je savršena škola ljubavi, poniznosti i velikodušnosti. Tko želi biti njegov učenik, ne može hodati drugim putem.
Najteže je zaboraviti sebe. Nije teško učiniti jedno dobro djelo, ali je teško svaki dan živjeti za druge. Nije teško moliti kada nam je srce ispunjeno mirom, ali je teško kleknuti pred Boga kada smo ranjeni, razočarani ili neshvaćeni. Nije teško ljubiti one koji nas vole, ali Evanđelje traži više – ljubiti i onda kada ljubav nije uzvraćena, opraštati i onda kada isprika nikada ne dođe, ostati vjeran i onda kada se čini da sav trud ostaje neprimijećen.
Upravo tada raste prava svetost. Ona ne nastaje u izvanrednim djelima, nego u svakodnevnoj vjernosti. Svetost se rađa u tihoj molitvi, u strpljivosti prema bližnjima, u suzdržanoj riječi, u skrivenoj žrtvi koju vidi samo Bog. Svaki put kada pobijedimo svoju sebičnost, Krist pobjeđuje u nama. Svaki put kada izaberemo ljubav umjesto osvete, poniznost umjesto oholosti i istinu umjesto laži, naše srce postaje sličnije njegovu Srcu.
Možda nikada ne ćemo biti poznati među ljudima. Možda nam nitko neće zahvaliti za dobro koje činimo. Možda će mnogi zaboraviti naše žrtve. Ali Bog ništa ne zaboravlja. On vidi svaku suzu prolivenu iz ljubavi, svaki križ koji smo strpljivo nosili, svaku molitvu izgovorenu u tišini i svako dobro djelo učinjeno bez traženja vlastite koristi. Ono što je pred ljudima skriveno, pred Bogom sjaji kao najdragocjeniji dar.
Zato neka cilj našega života ne bude da nas ljudi hvale, nego da nas Bog prepozna kao svoju djecu. Neka naša najveća radost ne bude uspjeh ovoga svijeta, nego sigurnost da svojim životom vršimo njegovu svetu volju. Jer čovjek koji živi za Boga nikada nije izgubio. Ono što iz ljubavi daruje Kristu, vraća mu se stostruko – već ovdje u miru srca, a jednom u punini njegova nebeskog kraljevstva.
Gospodine, učini moje srce slobodnim od sebičnosti. Nauči me ljubiti bez računice, služiti bez traženja priznanja, opraštati bez zadrške i u svemu tražiti samo Tebe. Daj da moje riječi budu odraz Tvoga Evanđelja, moja djela svjedočanstvo Tvoje ljubavi, a moj život tiha pjesma zahvalnosti za sve što si učinio za mene.
Neka me nikada ne umori činiti dobro. Kada dođu kušnje, daj mi snagu ustrajati. Kada dođu padovi, podigni me svojom milošću. Kada me zahvati oholost, podsjeti me da bez Tebe ne mogu ništa. Kada me zahvati malodušnost, pokaži mi da si Ti uvijek uza me.
Vodi me putem koji vodi u život. Oblikuj moje srce po mjeri svoga Srca, da jednoga dana, kada završim svoj zemaljski hod, mogu čuti riječi koje su najveća nagrada svakome vjerniku: „Dobro, slugo dobri i vjerni… uđi u radost Gospodara svoga.“
Kada iskreno stanemo pred Boga, shvatimo koliko je naše srce često podijeljeno. Želimo ljubiti, ali čuvamo zamjerke. Želimo činiti dobro, ali očekujemo priznanje. Želimo slijediti Krista, ali se bojimo žrtve. Tako lako počnemo mjeriti svoju ljubav, vagati svoje darivanje i računati koliko smo dali, a koliko primili. No Božja ljubav ne poznaje računicu. Ona se potpuno daruje.
Krist nije došao na svijet da bi bio služen, nego da služi. Nije tražio udobnost, nego je prihvatio križ. Nije tražio ljudsku slavu, nego je svu svoju volju podložio Ocu. Njegov život postao je savršena škola ljubavi, poniznosti i velikodušnosti. Tko želi biti njegov učenik, ne može hodati drugim putem.
Najteže je zaboraviti sebe. Nije teško učiniti jedno dobro djelo, ali je teško svaki dan živjeti za druge. Nije teško moliti kada nam je srce ispunjeno mirom, ali je teško kleknuti pred Boga kada smo ranjeni, razočarani ili neshvaćeni. Nije teško ljubiti one koji nas vole, ali Evanđelje traži više – ljubiti i onda kada ljubav nije uzvraćena, opraštati i onda kada isprika nikada ne dođe, ostati vjeran i onda kada se čini da sav trud ostaje neprimijećen.
Upravo tada raste prava svetost. Ona ne nastaje u izvanrednim djelima, nego u svakodnevnoj vjernosti. Svetost se rađa u tihoj molitvi, u strpljivosti prema bližnjima, u suzdržanoj riječi, u skrivenoj žrtvi koju vidi samo Bog. Svaki put kada pobijedimo svoju sebičnost, Krist pobjeđuje u nama. Svaki put kada izaberemo ljubav umjesto osvete, poniznost umjesto oholosti i istinu umjesto laži, naše srce postaje sličnije njegovu Srcu.
Možda nikada ne ćemo biti poznati među ljudima. Možda nam nitko neće zahvaliti za dobro koje činimo. Možda će mnogi zaboraviti naše žrtve. Ali Bog ništa ne zaboravlja. On vidi svaku suzu prolivenu iz ljubavi, svaki križ koji smo strpljivo nosili, svaku molitvu izgovorenu u tišini i svako dobro djelo učinjeno bez traženja vlastite koristi. Ono što je pred ljudima skriveno, pred Bogom sjaji kao najdragocjeniji dar.
Zato neka cilj našega života ne bude da nas ljudi hvale, nego da nas Bog prepozna kao svoju djecu. Neka naša najveća radost ne bude uspjeh ovoga svijeta, nego sigurnost da svojim životom vršimo njegovu svetu volju. Jer čovjek koji živi za Boga nikada nije izgubio. Ono što iz ljubavi daruje Kristu, vraća mu se stostruko – već ovdje u miru srca, a jednom u punini njegova nebeskog kraljevstva.
Gospodine, učini moje srce slobodnim od sebičnosti. Nauči me ljubiti bez računice, služiti bez traženja priznanja, opraštati bez zadrške i u svemu tražiti samo Tebe. Daj da moje riječi budu odraz Tvoga Evanđelja, moja djela svjedočanstvo Tvoje ljubavi, a moj život tiha pjesma zahvalnosti za sve što si učinio za mene.
Neka me nikada ne umori činiti dobro. Kada dođu kušnje, daj mi snagu ustrajati. Kada dođu padovi, podigni me svojom milošću. Kada me zahvati oholost, podsjeti me da bez Tebe ne mogu ništa. Kada me zahvati malodušnost, pokaži mi da si Ti uvijek uza me.
Vodi me putem koji vodi u život. Oblikuj moje srce po mjeri svoga Srca, da jednoga dana, kada završim svoj zemaljski hod, mogu čuti riječi koje su najveća nagrada svakome vjerniku: „Dobro, slugo dobri i vjerni… uđi u radost Gospodara svoga.“
English
Arabic
French
Spanish
Portuguese
Deutsch
Turkish
Dutch
Italiano
Russian
Romaian
Portuguese (Brazil)
Greek
Hrvatski
