Samoozljeđivanje među adolescentima dosegnulo je alarmantno visoku razinu. Procjenjuje se da se svaka treća ili četvrta mlada osoba u Hrvatskoj barem jednom u životu namjerno samoozlijedila kako bi se lakše nosila s teškim životnim situacijama, osjećajima i iskustvima. "Samoozljeđivanje je najčešće poziv u pomoć, a ne izraz želje za suicidom", kaže autorica digitalne knjige "Samoozljeđivanje kod adolescenata" i nastavnica u Medicinskoj školi Pula Kristina Majer Čekada. Pojašnjava da namjerno samoozljeđivanje i nanošenje boli bez suicidalne nakane uključuje rezanje, grebanje i paljenje kože, grizenje, udaranje sebe ili udaranje o zid, sprečavanje rana da zarastu i uzimanje manjih, netoksičnih doza otrovnih supstanci. "Istraživanja pokazuju kako se između 10 i 40 posto mladih osoba barem jednom u životu samoozljeđivalo, a pretpostavlja se da je brojka veća jer mnogi to taje. Rezultati istraživanja iz 2023. među zagrebačkim srednjoškolcima ukazuju da se u samo pet godina samoozljeđivanje srednjoškolaca povećalo gotovo za 50 posto; 2021. godine bilo ih je 29 posto, u usporedbi s 2016., kada je taj postotak bio 17 posto", kazala je Čekada. Dodala je da je potpuno jasno da je na to povećanje utjecala pandemija covida. Samoozljeđivanje je najčešće tijekom adolescencije i rane odrasle dobi, iako se može javiti bilo kada. Čekada kaže da je samoozljeđivanje češće kod adolescentica, a kada se adolescenti samoozljeđuju, skloniji su nasilnijim metodama poput udaranja predmeta šakom, udaranja glavom. Specijalist adolescentske psihijatrije u pulskoj bolnici Ivica Šain kaže da samoozljeđivanje nije specifična dijagnoza, nego uvijek dolazi u sklopu nekih drugih poremećaja. Objašnjava da je adolescencija osjetljivo razdoblje u kojem mladi često prolaze kroz krizu identiteta, spolnosti i pripadnosti, što može dovesti do povećane anksioznosti. "U pokušaju da se nose s tim osjećajima, neki adolescenti pribjegavaju samoozljeđivanju kao načinu privremenog olakšanja, iako je to nezdrav mehanizam suočavanja", kaže Šain. Dodaje da takvo ponašanje često ostaje neprimijećeno jer se ozljede najčešće nalaze na rukama i nogama pa, ako mladi nose odjeću dugih rukava i nogavica, ono lako može ostati skriveno. Šain poručuje da promjene u ponašanju, povlačenje, izbjegavanje škole ili fizičkih aktivnosti, nošenje dugih rukava na visokim temperaturama te druženje s novim osobama mogu biti znakovi za uzbunu i da je u tim slučajevima važno razgovarati s adolescentom i uključiti stručnjake za mentalno zdravlje. https://www.jutarnji.hr/life/zdravlje/vise-mladih-hrvatska-samoozljedivanje-sokantni-razmjeri-15607788